Pratite nas

Religija i Vjera

29. rujna – Sveti arkanđeli Mihael, Gabriel i Rafael

Objavljeno

na

Crkva 29. rujna slavi blagdan trojice arkanđela koji se imenom spominju u Bibliji: Mihael, Gabriel i Rafael

Mihael, Gabriel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el znači Tko je kao Bog?, Ga-bri-el – Bog je jak, a Ra-fa-el – Bog iscjeljuje, liječi.

Anđeli su po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik).

Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabriel i Rafael.

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali “vagatelj duša” na posljednjem sudu, a ikonografi ga slikali s vagom u ruci.

Slikaju ga i kao “vojskovođu nebeske vojske” s plamenim mačem ili kopljem, a u srednjem vijeku u tadašnjoj vojničkoj opremi: oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem. Obično u žaru borbe, okružena drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu (koji je često prikazan likom zmaja ili slične zastrašujuće spodobe) i strovaljuje ga u pakao.

Općenito, Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući.

Sveti Mihaele Arhanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.

Arkanđeo Gabriel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38).

Do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan Gabriela bio je 24. ožujka, dan uoči blagdana Blagovijesti. Sada je zajedno s Mihaelom i Rafaelom, 29. rujna. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.

O Bože, koji si između svih anđela, odabrao arkanđela Gabrijela, da navijesti tajnu tvoga utjelovljenja, daj nama, molimo te, da se, slaveći ga na zemlji, možemo nadati njegovoj zaštiti na nebu, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača.

O Bože, koji si svom slugi Tobiji dao kao pratnju na putu sv. arkanđela Rafaela, daj nama, ponizno te molimo mi, tvoje sluge, da uvijek budemo zaštićeni pomoću ovog kneza Nebeskog Dvora i ojačani Njegovom pomoći, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Anđele, duhovna bića, nije moguće naslikati. Likovna se umjetnost domišlja pa ih uobičajeno prikazuje kao lijepa bića, nalik na mladiće ili djecu, s krilima. Krila su simbol njihove nesmetane pokretljivosti i nenavezanosti na vrijeme i prostor. U najranijim prikazima, iz prvih kršćanskih vremena, anđeli nemaju krila. Tu oznaku su im slikari počeli dodavati tek od 4. stoljeća.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo primio u audijenciju kardinala Vinka Puljića

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo primio je u audijenciju vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića koji ga je tom prigodom, među ostalim, izvijestio o stanju Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.

– Papa je bio vrlo raspoložen čuti i s velikim zanimanjem je pratio sav moj izvještaj koji sam mu prenio o stanju Katoličke Crkve, o situaciji koju mi sada proživljavamo. I zato sam mu zahvalan, posebno sam spomenuo naše razne potrebe te naša očekivanja, posebno očekujemo nekoliko programa; proglašenje blaženim Sluge Božjega Petra Barbarića i svetim blaženoga Alojzija Stepinca – kazao je kardinal Puljić.

Rekao je kako je Sveti Otac s očinskim sluhom pratio sve što mu je rekao, te da je na njemu u njegovim suradnicima da rade na tome. Upoznao ga i sa stanjem Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, s naglaskom na Sarajevo, Vrhbosnu koju vodi kao Nadbiskupiju već 27 godina.

– I on je itekako pratio tu moju problematiku koju sam mu prikazao, jer sam prije rata imao 528 tisuća katolika, a sada otprilike ta brojka je spala ispod 200 tisuća, (pri čemu) što posebno zabrinjava novi val odlaska, tako da zapravo, to je ono što sam mu prikazao, u čemu je problematika tih odlazaka, jer ostaje onda upitno, hoće li uspjeti se oduprijeti Katolička Crkva tim izazovima i opstati na tim područjima.

On je posebno ohrabrio i mene kao Pastira, i nas biskupe a i svećenike na tom području da s jednom nadom i pouzdanjem se nosimo sa svim tim izazovima koje proživljavamo- rekao je Puljić.

Kardinal Puljić: Daytonski sporazum nije proveden u praksi i ponajviše su prepatili katolici Hrvati

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

18. veljače sveti Šimun Jeruzalemski

Objavljeno

na

Objavio

Nakon mučeničke smrti svetog Jakova Mlađeg, prvog jeruzalemskog biskupa, oko godine 62, izabrali su preostali Isusovi učenici Šimuna za njegovog nasljednika. To je u svojoj „Crkvenoj povijesti“ zapisao otac crkvene povijesti Euzebije iz Cezareje.

Sveti Šimun, drugi jeruzalemski biskup, nasljednik apostola Jakova Mlađega. Šimun je bio roda Davidova, vjerojatno sin Kleofe, jednoga od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu u Emaus, rođak svetoga Josipa i Blažene  Djevice Marije, pa prema tome i samog Gospodina Isusa.

Za progonstva cara Trajana, koji je na poseban način progonio kršćane koji su bili Davi­dova potomstva i u rodbinskoj povezanosti s Isusom, Šimun je otpužen da je kršćanin i Davidov potomak.

Godine 107., za konzularnog legata Tiberija Klaudija  Atika,  uhvatili su ga,  dugo mučili  i razapeli na križ. Šimun je, premda starac od 109 godina, strpljivo i predano sve to podnio tako što su se gledatelji, pa i sam Atik, čudili i divili.

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari