Pratite nas

Religija i Vjera

SVETI IVAN APOSTOL I EVANĐELIST

Objavljeno

na

Ivan na hebrejskom znači “Bog čini milost”. Danas mi slavimo Ivana apostola i evanđelistu, sina Zebedejeva i brata apostola Jakova. Braća zajedno sa Petrom su prozvani boanerghes, što znači sinovi groma, gromovnici; prozvani po svome oštrom temperamentu-naravi, ali i zanosu apostolata. Ivan je jedan od onih koji će biti stubovi i nositelji kako za vrijeme Isusova povijesnoga života tako i poslije u Prvoj crkvi. Napisao je Evanđelje, Knjigu Otkrivenja i tri poslanice.

Čitajući njegovo Evanđelja, a naravno i ostala tri, Ivan nas zadivljuje. Nema nijedne zgode a da se on ne nalazi tako blizu ili u samom središtu; među apostolima na posljednjoj večeri; među učenicima na noćnom ribarenju na Tiberijatskom Moru, na gori Preobraženja, ali i među ženama jedini je pod križem. Svugdje je s drugima osim na koncu Knjige Evanđelja gdje kaže da je on svjedokom svemu i da je sve vidio i da svjedoči sve da mi vjerujemo.
Nešto posebna o njemu ne nalazimo jer je zacijelo on bio toliko poznat onima kojima je Evanđelje pisano da nije bilo potrebe o sebi ništa navoditi, a k tome je i živio dosta dugo – do Trajanova vremena, a Trajan je živio od 98. do 117. Njegovo pisanje Evanđelja se stavlja od 100-te do 105-te. Bio je progonjen i kažnjen u teškim rudnicima, po tradiciji je bio strpan u bačvu vreloga ulja na otoku Patmosu, ali mu nije naškodila, pa u gar pustili kao starca na miru.
U očina apostolskih otaca, onih koji se nadovezuju na prvu apostolsku crkvu Ivan je na prvome mjestu branitelj istine (Irenej) i neumorni propovjednik bratske ljubavi koju je sam Gospodin zapovjedio (Klement Aleksandrijski i Jeronim). On je za svoje suvremenike svjedok i učitelj (Polikrat) i najčasniji među svjedocima Riječi-Isusa (Polikarp). Inače Ivan je veoma zanimljiv i poseban u pisanju, ne samo apokaliptičnim rječnikom u Otkrivenju, već i u Evanđelju. On pripovijeda Evanđelje kao jedan sudski proces između dvije suprotnosti, a to su: Isus i Židovi, odnosno farizeji; novo i staro; duh i slovo; svijetlo i tama; vjera i nevjera; učenici (Crkva) i sinagoga. Svugdje je ovaj konflikt suprotnosti nepomirljiv i ostaje takav.

sv. Ivan Apostol
sv. Ivan Apostol

Čuli smo u Evanđelju on je prvi koji stiže na grob. Njegovo svjedočanstvo uskrsnuća Isusova je temelj naše vjere i dokaz da se ne radi o nikakvoj praznoj teoriji, već su oni, on svjedoci ovoga čina, što će Ivan reći i na koncu svoga Evanđelja.
Sve u svemu ostaje na nama pitanje koje traži odgovor: jesmo li mi svjedoci i propovjednici Isusove bratske ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku, jer ako ne ljubiš brata kojega vidiš kako možeš reći da ljubiš Boga kojega ne vidiš?! To znači nama da moramo najprije biti oni koji su primili njegovu riječ i koji je žive, pa onda mogu početi kao takvi i drugima propovijedati, naviještati Evanđelje. Takvi možemo postati navjestitelji ljubavi jer smo svjedoci ljubavi. Zagovor Svetoga Ivana će nam pomoći ako se budemo svim srcem, dušom i umom zalagali na njivi Gospodnjoj.
“Kod Židova kruži i ova priča o Abrahamu patrijarhu i praocu naše vjere.

Jedne večeri dok je Abraham bio duboko uronjen u molitvu dolazi neka osoba kucati na njegova vrata i smetati ga u molitvi. Bio je to neki pijanac koji je tražio gostoljubivost. U prvi trenutak, netom ga je opazio, Abraham je bio sprema potjerati ga i nastaviti svoj slatki razgovor s Bogom. Zatim se predomislio: ”Kakav bi bio smisao nastaviti moliti? Ja veoma dobro znam da Gospod Bog podnosi grješnike i da daje da njegovo sunce obasjava i ovoga pijanca i da mu proviđa kruh svagdašnji. Zašto bih ja izbjegavao i potjerao jednoga čovjeka kojega je već Bog prihvatio. Moram ga primiti i podnositi! Tako jednako Gospodin Bog podnosi moje grijehe.”
Tako je patrijarh oprao pijanca, poslužio mu večeru i dao svoj krevet” (M.Brasiliane, Mabić/Jukić).

Ivan apostol podrijetlom je bio iz Betsaide, grada u Galileji, na sjevernoj obali Genezaretskoga jezera. Roditelji su mu bili Zebedej i Saloma, a brat Jakov Stariji. Bili su dobrostojeća ribarska obitelj. Kada su upoznali Gospodina, bez dvoumljenja su mu se u potpunosti priključili. Ivan i Jakov, odgovarajući na Isusov poziv, »ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim«.

Ivan je bio učenik Ivana Krstitelja kada je ovaj u kraju uz rijeku Jordan ugledao Isusa i rekao: »’Evo Jaganjca Božjega!’ Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom i ostadoše kod njega onaj dan.« Sveti Ivan nikada nije zaboravio taj susret. Ništa nam nije htio kazati o čemu je onoga dana razgovarao s Učiteljem. Jedino znamo da ga od tada nikada nije napustio. Kada je već star pisao evanđelje, nije propustio zabilježiti vrijeme kada je susreo Isusa: »Bila je otprilike deseta ura«, tj. četiri sata poslijepodne.

Za svetoga Ivana, kao i za sve nas, poziv daje smisao i najmanjoj pojedinosti u životu. Cijeli je život podložan planovima koje Gospodin ima sa svakim od nas. »Otkriće osobnoga poziva najvažniji je trenutak. Čini da se sve u nama mijenja, iako se izvana nije ništa promijenilo, kao što je krajolik, premda uvijek isti, različit kada grane sunce, kada ga obasja mjesec ili ga prikriju magle. Svako otkriće pridaje novu ljepotu stvarima i biva uvod za nova otkrića i nova, još ljepša, svjetla.« Čitav Ivanov život bio je usmjeren prema njegovu Gospodinu i Učitelju; smisao svojega života pronašao je u vjernosti Isusu. Nije se nimalo opirao pozivu i ostao je na Kalvariji kada su svi otišli. Takav treba biti naš život sve ako nam Gospodin i ne uputi poseban poziv, budući da je cije­lo njegovo propovijedanje jedinstven poziv, poziv da ga slijedimo u novom životu čiju tajnu samo on posjeduje: »Hoće li tko za mnom…«

Kao i Petar, Ivan je primio od Gospodina osobite znakove prijateljstva i povjerenja. U evanđelju Ivan sebe navodi izravno kao »učenika kojega je Isus ljubio«. To nam ukazuje da je Isus prema njemu bio osobito naklonjen. O tome svjedoči i činjenica da se u svečanom trenutku na Posljednjoj večeri, kada im Isus nagoviješta da će ga jedan od apostola izdati, Ivan ne ustručava pitati Gospodina, naslonivši glavu na njegove grudi, tko će biti izdajnik. Najviši izraz povjerenja u »ljubljenoga apostola« Učitelj je iskazao kad mu je s križa povjerio najveću ljubav koju je imao na zemlji: svoju presvetu Majku. Ako je u Ivanovu životu bio značajan trenutak kada ga je Isus pozvao da ga slijedi i ostavi sve za sobom, sada na Golgoti prima najosjetljivije i najdraže zaduženje: brinuti se za Majku Božju.

Svi mi kršćani, predstavljeni u Ivanu, Marijina smo djeca. Moramo naučiti od svetoga Ivana ophoditi se prema njoj s povjerenjem. »Marija je povjerena Ivanu, Isusovu ljubljenom učeniku; on je primi u svoju kuću i u svoj život. Duhovni su pisci u tim riječima svetoga evanđelja željeli vidjeti poziv za sve kršćane da isto tako prime Mariju u svoj život. Gotovo da je suvišna ta izjava, jer nema sumnje: Marija želi da joj se utječemo i obraćamo puni pouzdanja, da se pozovemo na njezino materinstvo i da je molimo: monstra te esse matrem, Majkom se pokaži.«

Možemo zamisliti ogroman utjecaj koji je Blažena Djevica izvršila na dušu mladoga apostola. To nam može biti i bliže ako se prisjetimo onih trenutaka u svojemu životu – možda upravo ovih sada – kada smo se obratili Majci Božjoj na sasvim povjerljiv način.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

MOLITVA

Bože, ti si nam po apostolu Ivanu otkrio tajnovite dubine svoje Riječi. Daj da i umom proniknemo riječi života što nam ih on tako divno navijesti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Josip – Zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke crkve slavi se 19. ožujka. Poštuje ga se kao brižnog čuvara, skrbnika i oca najsvetije obitelji čiju veličinu otkrivaju sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Koliko je sveti Josip blizak vjernicima, svjedoči i to da je samo karmelski red krajem 18. stoljeća imao više od 150 crkvi posvećenih sv. Josipu.

Danas slavimo svetog Josipa, vjerničkom srcu posebno dragog sveca, zaručnika Blažene Djevice Marije, Isusovog poočima i zaštitnika hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a sveti Matej evanđelist spominje ga kao pravednika.

Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Svaki njegov čin prožet je ljubavlju, vjerom i vjernošću. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi je zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni je prihvatio Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i bio nazočan Isusovom rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete obitelji živio je i radio u Nazaretu. Hodočastio je s dvanaestgodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio. Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac.

Prema evanđeljima bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, primjeran u svojem pouzdanju u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Sveti Josip, uz Isusa i Mariju zauzima najpovlaštenije mjesto u povijesti spasenja.

Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.

U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi „jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…“. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008, sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inžinjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Črnilovec kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Vukovar-Borovo Naselje, Popovac u Baranji, Belišće, Dalj kod Erduta, Osijek, Josipovac kod Osijeka, Đurđenovac, Vuka, Vrbje, Slavonski Brod, Grubišno Polje, Slatina, Novo Virje, Stubičke Toplice, Varaždin, Lipovljani, Sisak-Galdovo, Šišljavić kod Karlovca, Karlovac-Dubovac-nacionalno svetište, Završje Netretićko, Josipdol, Lički Osik kod Gospića, Jablanac kod Senja, Karlobag-kapucinski samostan, Rijeka-Podmurvice, Pula, Rovinj, Praputnjak kod Bakra, Ičići kod Opatije, Obrovac, Zadar-Plovanija, Ražine kod Šibenika, Kadina Glavica kod Drniša, Dugi Rat, Split-Mertojak, Split-Sukoišan-samostan franjevaca trećoredaca, Postira na Braču, Vela Luka na Korčuli, Dubrovnik, Kotor, Gornja Dubica kod Odžaka, Drvar, Lištani kod Livna, Nova Topola kod Bosanske Gradiške, Prijedor, Trn kod Laktaša, Teslić, Bosanska Kostajnica, Špionica kod Srebrenika, Zenica, Zavidovići, Rankovići kod Novog Travnika, Turbe kod Travnika, Sarajevo-Marijin Dvor, Pale kod Sarajeva, Lug kod Prozora, Vinjani kod Posušja, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Čerević kod Beočina, Đurđin kod Subotice, Deronje kod Odžaka, Gornji Breg kod Sente, Totovo Selo kod Kanjiže).

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Hoser: Hrvatska i Hercegovina su prva kći Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, slaveći svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u sklopu duhovne obnove za župljane, istaknuo je, između ostaloga, kako su Francusku nekada nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su isto tako prva kći Crkve, objavio je Medjugorje.hr.

Nadbiskup Hoser govorio je na francuskom jeziku jer, kako je kazao, njegovo poznavanje hrvatskog jezika još nije dostatno.

Obiteljski život

– Francusku su nekad nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su, isto tako, prva kći Crkve. To je bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim. Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta.

Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života, koju vi još uvijek imate, cjelovita je.

U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. – Obitelj je škola zajedničkog života, zajednica koja vjeruje i evangelizira.

Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i, na koncu, to je zajednica koja je u službi čovjeka. Proročka uloga i poslanje obitelji je ne samo naviještati nego tumačiti znakove vremena u svjetlu evanđelja.

Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.

Veliko dostojanstvo

Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta – kazao je mons. Hoser, piše Medjugorje.hr

 

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari