Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Ivane Pavle Dragi, moli za nas, uvijek vjerne Hrvate

Objavljeno

na

Prije dvije godine, u Krakovu, otprilike u ovo doba, kad sveopća Crkva slavi spomen na svetog papu Ivana Pavla Drugog, održana je konferencija “Utjecaj poljskog pape svetog Ivana Pavla II. na hrvatsku zajednicu”, i to pod počasnim pokroviteljstvom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i poljskog predsjednika Andrzeja Dude.

Konferencija pod nazivom “Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio” bila je organizirana u povodu drugog papina dolaska u Lijepu našu koji se dogodio 1998. godine, kad je papa Wojtyla pohodio Zagreb, u Mariji Bistrici beatificirao kardinala Alojzija Stepinca, te konačno 4. listopada na Žnjanu slavio misu u povodu 1700. obljetnice grada Splita te se u večernjim satima na Gospinu otoku u Solinu susreo s hrvatskom mladeži. Nazočne na konferenciji pozdravio je i umirovljeni krakovski nadbiskup, kardinal Stanislaw Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik pape Ivana Pavla II.

Glavni organizator i kreator cijelog dvodnevnog zbivanja bio je počasni konzul Republike Hrvatske u Krakovu Pawel Wlodarczyk, koji je na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu 5. svibnja 2018. sudjelovao na drugom dijelu navedene konferencije u čast velikog pape koji je uz svoj poljski narod u srcu posebno nosio i naš hrvatski.

Ova je konferencija u Splitu ustvari bila treća u nizu jer je prije nje i onog prvog dijela održanog u Krakovu u listopadu 2017. – gradu iz kojeg je kardinal Karol Wojtyla, koji je na konklavi kardinala u Rimu 16. listopada 1978. izabran za papu, i to kao 264. nasljednik apostola Petra – u jesen 2016. održana prva od svih konferencija, i to u spomenutom Krakovu te obližnjem Tarnówu.

Poznajući konzula Pawela, a s obzirom na činjenicu da se iduće godine navršava stota obljetnica Wojtylina rođenja, te petnaest godina od njegove svete smrti, ne bih se iznenadio kad bi Pawel za 2020. organizirao nešto slično kao što je već dva, tri puta posljednjih godina priredio.

U međuvremenu, ekipa kojoj okosnicu čini nekolicina profesorica i profesora sa splitskog KBF-a, već se drugu godinu u čast Ivana Pavla Dragog – kako ga je prvi nazvao u svom blogu don Anđelko Kaćunko, kompoljski župnik – okupila u Dragi, u Primoštenu Burnjem, na tzv. Užance dragarske u Jurlinovim dvorima. Slavili su misu u čast Wojtyle te se dogovarali o mogućnosti osnivanja i svojevrsne bratovštine koja bi bila pod zaštitom velikog “poljsko-hrvatskog” sveca.

O tome je bilo riječi i u programu uživo Hrvatskog katoličkog radija, koji je vodio još jedan od “dragara”, novinar i putopisac Domagoj Pejić, koji je svojedobno pješice iz Zagreba hodočastio Ivanu Pavlu II. u Rim, u znak zahvalnosti za sve dobro što je učinio za Crkvu u Hrvata i narod hrvatski.

Međutim, to je tek kap u moru onoga što se za spomendan prikazivalo u čast svetog pape, čije ime u Hrvatskoj i u susjednoj BiH krasi ulice naših gradova i trgova – spomenimo samo Šetalište Ivana Pavla Drugog duž splitskog Žnjana – njemu u čast podignuti su kipovi na brojnim javnim i crkvenim lokacijama, posvećene su mu mnoge crkve i kapele, župe i ustanove, a ovih dana na Travarici u Trogiru pri kraju su radovi na novoj crkvi i pastoralnom centru nazvanom po Ivanu Pavlu II.

Sveti Ivane Pavle Dragi, s prozora kuće Očeve, blagoslovi sve ljude Urbi et orbi i moli Boga za nas Hrvate da opstanemo kao narod u ovim povijesnim bespućima, uvijek vjerni svetoj Rimskoj Crkvi katoličkoj i Petrovu namjesniku na zemlji.

PIŠE: Ivan Ugrin / Misija/SD

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: U ime čije slobode se gaze naša već stečena prava?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Blagdan sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije, Grada Siska i istoimene sisačke župe, svečano je proslavljen u četvrtak, 4. lipnja, misnim slavljem ispred bazilike sv. Kvirina koje je predvodio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, zagrebačkim pomoćnim biskupima Mijom Gorskim i Ivanom Šaškom, varaždinskim biskupom u miru Josipom Mrzljakom, rektorom bazilike mons. Zdravkom Novakom i šezdesetak svećenika.

Na početku sve okupljene vjernike i goste pozdravio je biskup Košić zaželjevši im sretan blagdan svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika, zaštitnika Sisačke biskupije i grada Siska, predvodnika u redu svjedoka i mučenika za Isusa Krista.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Pozdravni govor na Kvirinovo 2020.

Draga braćo u episkopatu! S nama je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski, kojeg srdačno pozdravljam kao predvoditelja današnjeg slavlja: dobro nam došli u Sisak! Vas osobito cijenimo kao branitelja istine i biskupa gdje su nam kao narodu povijesni korijeni. Koliko je još i danas Bosna i Hercegovina mučenička zemlja, vidjeli smo nedavno po izljevu mržnje prema Hrvatima katolicima u Sarajevu povodom mise za žrtve Bleiburga i Križnog puta. No, dok imamo pastira poput Vas ne bojimo se za naš narod u BIH. Posebno zahvaljujem na Vašem stavu u tzv. korona-krizi jer držim da je to bilo najviše eklezijalno postupanje jednog hrvatskog biskupa.

Pozdravljam i ostalu braću biskupe. S nama su: mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, pomoćni biskupi zagrebački, te umirovljeni biskup varaždinski mons. Josip Mrzljak. Hvala svim gostima koji nas iz godine u godinu obraduju svojim dolaskom, zagrebačke kanonike, sve prijatelje i suradnike.

Srdačan pozdrav i svima vama, braćo svećenici: ovo je prvi puta da se svi vidimo zajedno nakon svećeničkog dana, održanog 5. ožujka ove godine – dakle to su tri mjeseca. Konačno je kod nas pobijeđena pandemija! Nepoznati virus paralizirao je sav život. Ipak ne i život naše vjere koju smo svjedočili na razne načine i tijekom proteklog vremena. Koristim ovu prigodu da zahvalim svim svećenicima, zatim članovima našeg biskupijskog i župnih Caritasa te svim volonterima koji su činili dobro i pomagali siromašnima, bolesnima i svim potrebnima tijekom protekle krize. Posebna zahvala ipak ide našim liječnicima, sestrama i medicinskom osoblju tako da u našoj Biskupiji nismo imali ni jednog umrlog. Također koristim zgodu da svećenike pozovem da se okupimo na naš dan za dva tjedna, dakle 18.o.mj.

Pozdravljam predstavnike vlasti: naše zastupnike u Hrvatskom saboru, gosp. sisačko-moslavačkog župana zajedno s dva njegova zamjenika i predsjednicom županijske skupštine, gđu sisačku gradonačelnicu s njezinim suradnicima, gg. gradonačelnike iz naše Biskupije, gg. načelnike općina, kao i predstavnike policije i Hrvatske vojske, predstavnike kulture, zdravstva, znanosti i obrazovanja u našim školama i javnim ustanovama. Pozdravljam i kandidate za novi sastav Hrvatskog sabora koji će se natjecati za tu časnu službu na korist Domovini na predstojećim izborima za mjesec dana. Molimo se za sve koji će nas zastupati da se bore za one vrijednosti koje su bile svete i našem zaštitniku Kvirinu, i tolikim naraštajima poslije njega u ovom gradu i na ovim našim hrvatskim prostorima.

Pozdravljam sve vas, braćo i sestre, vjernike iz svih naših župa Biskupije. Lijepo nas je vidjeti ponovno zajedno… Posebno pozdravljam naše mlade, zatim članove KUD-ova u nošnjama i vatrogasce u uniformama… Neka nam je svima danas sretan blagdan svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika, zaštitnika naše Sisačke biskupije i grada Siska, našeg predvodnika u redu svjedoka i mučenika za Isusa Krista!

Na žalost ni danas nisu prestali progoni katolika, kako u svijetu, tako i u našoj Domovini i u našoj Biskupiji. Samo da spomenem najnoviji primjer, izbacivanje raspela iz škola, što je ovog proljeća započelo po naredbi nekih novih Dioklecijana ili upisivanje vjeronauka na početku svakog razreda, što nije predviđeno međunarodnim ugovorima između Svete Stolice i RH, gdje je jasno naznačeno da na početku školovanja roditelji izabiru vjeronauk da bi on bio obvezatan predmet za cijelo osnovnoškolsko obrazovanje. U ime čije slobode se gaze naša već stečena prava? Smeta li crvene, krvlju naših stradalnika na Križnom putu i u tolikim kazamatima te bačenih u tolike jame uprljanih savjesti križ Kristov? On je znak naše vjere i kršćanske uljudbe ne samo hrvatske nego europske povijesti. Oni koji ga izbacuju iz ustanova misle da rade uslugu sekularnoj državi, a zapravo su sluge globalista i bezbožne ideologije koja nema pravo nametati svoj osobni stav svima! Ja ću se kao biskup ove biskupije i nasljednik mučenika biskupa sisačkog svetog Kvirina boriti do smrti za prava naših vjernika. Takav nasrtaj na naš identitet proglašavam protuustavnim! Sve više se pokazuje netolerantnost ekstremne bezbožne ljevice, kao što svjedočimo tome i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je s pravom predsjednik takve skupine prozvao terorističkima!

Hvala našem Zboru koralista Sisačke biskupije, pod vodstvom prof. Jelene Blašković, solistice Margaretu Klobučar i Tihanu Herceg Ivšić te orguljaše Katarinu Mandić i Roberta Jakicu. Hvala također gđi Kseniji Abramović i Laudato TV na izravnom prijenosu ove mise.

Bilo vam svima lijepo slavlje svetog Kvirina, neka njegov zagovor pomogne i nama danas u nošenju naših križeva da još više zasja slava Kristova i tako nas sve uvede u Život vječni! Dobro nam došli!

Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski 

Homilija na Kvirinovo 2020. 

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 4. lipnja 2020. 

Dragi Vlado, domaći biskupe i nasljedniče sv. Kvirina!

I ostala braćo biskupi!

Poštovani svećenici i bogoslovi, bogoljubni vjernici!

Klanjamo se Svetomu Križu Isusovu, kojemu je posvećena katedrala u ovome gradu. Častimo svetoga Kvirina, biskupa i mučenika, zaštitnika Siska i ove biskupije, i pred ovom njegovom bazilikom molimo ga da nam svojim zaslugama mučeništva isprosi svaki nebeski blagoslov i obilnu milost Božju! Častimo ga i čestitamo mu rođendan za nebo!

Pogled u prošlost. Zađimo malo u povijest prije 1711 godina da se podsjetimo na kršćanske korijene ove naše današnje crkvene svetkovine koja se već 11 godina slavi na razini ove tako starodrevne, a tako pomlađene Sisačke biskupije.

Na razvalinama prastare Segestike, 35. godine pr. Krista, počeo je stasati novi grad s novim imenom Siscia u području Gornje Panonije u okviru Rimskoga Carstva kojemu se prvi car August do 6 godina, tj. 29., svečano zacario. Grad je napredovao ekonomski, vojno, civilno pa i religiozno, tj. kršćanski sve dok ga 350. godine srušio protucar Magnencije nije stao rušiti, ali ne i srušiti. Iz toga razdoblja, tj. od početka kršćanstva do 350. poznat nam je samo jedan biskup, sv. Kvirin, iz Siscije, glavnoga grada tadašnje Savske Panonije, 270.-309. A ne bi vjerojatno ni on, da nije podnio kršćansko mučeništvo. Upravo ta lovorika martirija potaknula je Crkvu Katoličku na njegovo štovanje a znanost povijesnu da ispituje sve do čega se može doći, razlučujući nestvarne legende od stvarnih činjenica, kako bi spomen na toga Kristova svjedoka ostao nezaboravan i čašćen. A da je sv. Kvirin doista postojao i podnio istinsko mučeništvo, dokazom su i dvije hrvatske biskupije: krčka i ova sisačka, koje imaju sv. Kvirina za svoga nebeskoga zaštitnika ili patrona. Čestitke objema! Navedimo i to da su poznata dva sisačka biskupa, sudionika Salonitanskih sabora, 530. i 533. godine, Ivan i Konstancije.

Dioklecijanov uspon. Rimsko je Carstvo u Kvirinovo vrijeme u uzburkanim vodama. Gaius Aurelius Valerius Diocles izabran je 284. za cara, a na ustoličenju u Nikomediji, oko 100 km od Carigrada, 285. godine prozvao se  Diocletianus. Vidjevši da su mu ramena malena a bremena golema i da je nemoguće uspješno vladati euro-azijskim prostranstvima i pučanstvima od sto milijuna ljudi od Male Azije na Istoku do Velike Britanije na Zapadu, Dioklecijan Salonitac iz današnjega Solina, odluči 286. uzeti sebi istočni dio, a prijatelju Maksimijanu dati zapadni dio Carstva. I jedan i drugi proglašuju se Augustima – Uzvišenima, najveći naslov u Carstvu. Uskoro, 293. obojica Augusta uzimaju sebi pomoćnike, su-vladare: Dioklecijan Galerija, a Maksimijan Konstancija Klora, koji se proglašuju Cezarima. A da što čvršće međusobno povežu svoje dijelove Carstva, ne uzdajući se toliko u napasničku vlast koliko u naravnu krv, Dioklecijan udaje svoju kćer Valeriju za svoga suvladara Galerija, a Maksimijan svoju kćer Teodoru daje Konstanciju Kloru, koji otpušta svoju ženu Jelenu, majku cara Konstantina. Tako nastaje četverovlađe, ali najveći je među njima apsolutistički Diokletianus, koji se drži političkoga načela Divide et impera – Razdijeli pa vladaj, barem do svoga odreknuća, 305. godine.

Stanje kršćana. Na Zapadu pokrajinski crkveni sabor u Elviri u Španjolskoj oko 300. godine prikazuje vjersko stanje tamnim bojama: brojni se kršćani odriču vjere u pravoga Boga i prihvaćaju čašćenje drvenih kumira; kršćanski se moral rastače, obitelji raspadaju, supruge se, ostavljene od muževa, preudaju. U jednom pismu sv. Jeronim navodi primjer kako je kao tajnik pape Damaza naišao na jedan spis u kojem stoji da je u nekom zaručničkom postupku za vjenčanje nova mladenka do tada napustila 22 muža, a taj njezin novi mladoženja preživio do tada 20 žena. I sada bi im ta nova ženidba bila, ne znam koja po redu.

Povjesničar Euzebije (265.-340.), biskup cezarejski, u svojoj Crkvenoj povijesti izvješćuje kako se živjelo na Istoku: Doktrinarno udarili biskupi na biskupe, narodi na narode, svađe se i pobune množile, prijevare i podvale raspirivale, samo se čekala kazna Božja! Nije ni ona izostala. Car je Dioklecijan kao najveću opasnost vidio kršćane koji mu osvajaju Carstvo, naučavajući neko drugo Božanstvo, Krista Isusa, a ne Cara rimskoga, koji se proglasio dominus et deus – gospodin i bog! I zato 303. izdaje prvi dekret: crkveni se sastanci zabranjuju, crkve se sa zemljom sravnjuju, svete se knjige spaljuju, a kršćane nagoni da se idolima klanjaju! I čudiš se kako u tolikoj vatri nije očuvano više crkvenih dokumenata iz prvih stoljeća. Ali kako se nije moglo kršćane lako ukloniti, jer što ih više srpom žanju, oni to bolje klasaju, objavljuje se iste 303. godine i drugi carski edikt: pod kaznom smrti, svi kršćani moraju žrtvovati idolima, napose biskupi, odričući se Krista. I tako otpoče ne samo mučiteljski progon, nego pravi mučki pokolj.

Kvirinov bijeg, uhićenje i svjedočenje. Taj je progon zahvatio i našega Kvirina, biskupa grada Siscije. Nakon pokušaja uzaludna bijega, uhićen je godine 309., pod vlašću cara Galerija (305.-311.), naredbom predstojnika Savske Panonije Maximusa. Na suđenju kao da pratimo ovakvo preslušanje i svjedočenje:

Predstojnik Maximus: Jesi li ti Quirinus?

Biskup Kvirin: Jesam. Ja sam Quirinus, episcopus ovoga grada Siscije.

Maximus: Čuo sam da si bježao od rimskih vlasti. Zašto i kamo?

Quirinus: Bježao sam jer je i naš Gospodin Isus, od svoga rođenja do svoga raspeća, svaki put umaknuo svojim neprijateljima dok nije došao njegov čas. On je i nama rekao: Ako vas progone u jednome gradu, bježite u drugi (Mt 10,23).

Maximus: Pa jesi li samo to zapamtio iz Evanđelja?

Quirinus: Zapamtio sam ja, čestiti Predstojniče, i drugih Isusovih božanskih izreka i vidim da je sada došao moj čas: da nas privodite na sudove radi imena Njegova, ali da se ne bojimo što ćemo na sudu govoriti (Mt 10,18), jer će nam to Duh Sveti nadahnuti, i, ako ustrajemo, čeka nas život vječni na nebu.

Maximus: Kvirine, ne pričaj mi mitove! Optužuju te da ne častiš Cara?

Quirinus: Ja poštujem i častim cara, kao što blaženi apostol Petar napisa: „Boga se bojte, kralja  častite“ (1 Pt 2,17). Ja se cara Galerija ne bojim, ali ga poštujem. I kada bih ga večeras susreo, ja bih ga počastio svečanom večerom i uljudnim razgovorom. Ali ne častim cara klanjanjem koje se dolikuje Kristu Isusu, Sinu  Božjemu, niti mu palim tamjana, kao što ga palim Bogu jedinomu.

Maximus: Je li taj tvoj Bog, zvani Isus, išta govorio o bičevanju?

Quirinus: Jest. Gospodin Isus – klanjam mu se svim bićem svojim! i duboko se nakloni – govorio je da će nas neki predavati vijećima i po svojim nas sinagogama bičevati i da će nas pred predstojnike i kraljeve voditi poradi imena Njegova (Mt 10,17-18). Njega su bičevali, i nas će bičevati. Nije učenik nad Učiteljem!

Maximus: U redu, ispunit ćemo proročanstvo toga tvoga Isusa i malo te propustiti između bičeva. A čuo sam da je taj Isus navodno rekao: Ako sablazniš drugoga, bolje bi ti bilo da ti se teški kamen sveže oko vrata i potoneš u dubine mora. Ti sablažnjavaš sve nas što se ne klanjaš Caru kao što se klanjaju i pale tamjan toliki tvoji svećenici i vjernici.

Quirinus: Ja i odavde pozivam svoje svećenike i vjernike da ne pale idolima krijesa, nego da se klanjaju samo Bogu Stvoritelju i Spasitelju! Isus je rekao: „Tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku” (Mt 18,6). Isus je onaj kojemu se klanjamo i ne želimo sablazniti nijednoga od najmanjih koji u njega vjeruju.

Maximus: Naći ćemo ti mlinski kamen i objesiti ga oko vrata umjesto toga križa da vidimo hoće li te tvoj Isus spasiti da isplivaš.

Quirinus: Čestiti Predstojniče, Isus nam je zajamčio: i kada nas s mlinskim kamenom u dubine rijeke potopite, i kada nas kao zlikovce na pravdi Boga bičujete, i kada nas kao razbojnike na križ razapnete, opet nam ništa ne možete, jer Golgota nije naša sramota, nego Isusova zora uskrsnuća! I naša! Predstojniče Maxime, ti radi svoj posao, ja ti od srca opraštam – u tvojim sam lancima, ali u Božjim rukama!

Nakon tri dana Kvirin je poslan u Sabariju, današnji Szombathely u Mađarskoj, glavni grad tadašnje Prve Panonije, nadređene Savskoj Panoniji. predstojniku Amanciju, s porukom: Quirinus episcopus zaslužuje utapanje s mlinskim kamenom o vratu – Demergatur! Nakon što ga je Amancije ponovo pokušao nagovoriti da se odrekne vjere u Krista, ali uzalud, osuđen je na smrt utapanjem. Kvirina su na most doveli, vezana s mlinskim kamenom o vratu, i bacili u rijeku Perint. Bilo je to na današnji dan, 4. lipnja godine 309. Kristove ere.

Nakon što su mu tijelo izvadili iz vode, sabarijski su ga kršćani časno pokopali.

Onima koji su ga počeli častiti, nisu nedostajala čudesa.

Između svršetka 6. i početka 7. stoljeća, kada je barbarsko stanovništvo već bilo napalo Panoniju, papa Grgur Veliki (590.-604.) naredio je da se tijelo mučenika Kvirina prenese u Rim u baziliku sv. Sebastijana.

Poruke. Braćo u biskupstvu i svećeništvu, poštovani vjernici!

Poruke s ovoga dana i slavlja sv. Kvirina, zaštitnika i Siscije i Siska, pretvaramo u molitve istomu zaštitniku da nas kod Svevišnjega preporučuje:

– Mi se kršćani klanjamo samo Bogu svemogućemu, a ne klečimo ni pred kakvim „božanstvima“ ovoga svijeta, ni osobnim ni drvenim. Razlučujemo i poštujemo da se Bogu daje Božje, a caru carevo. Zaštitniče Kvirine, spomeni nas pred Bogom i isprosi nam duhovnih kandidata, i svećeničkih i redovničkih, koji će se pravo klanjati Bogu, u duhu i istini!

– Naš vanjski izraz opsluživanja Božjih zakona jest poštovanje Boga mišlju mozga, osjećajem srca i govorom jezika te priznajući bogoštovnim činom i Ime i Dan Gospodnji. Mučeniče Kvirine, izmoli nam od Boga svjetla i snage!

– Roditelji su nas svojom ljubavlju najviše zadužili u našem odrastanju i odgoju, zato njima najveću dugujemo zahvalnost brinući se za njih u njihovim teškim danima, a ako su preminuli, moleći se za njihove duše. Blaženi Kvirine, sve nas preporuči Božjemu milosrđu!

– Kršćani se žene kao i ostali ljudi, i djecu rađaju, ali djecu ne odbacuju ni prije ni poslije poroda! Ili nisu kršćani! Sv. Kvirine, zagovaraj nas da budemo pravi kršćani koji vole i svoj i tuđi život, brinu se za obitelj, žrtvuju za domovinu!

– Za protunaravnu Sodomu ne znamo drugoga imena osim Sodome, ni za oholi Babilon osim Babilona. I ne želimo opsluživati njihove perverzne deklaracije, konvencije i rezolucije koje su protiv Božjega zakona o životu i ljudskom zajedništvu. Sv. Kvirine, štiti svojim zaslugama naše školarce, mlade, obitelji, vojnike, radnike, predstojnike i upravitelje!

– Poštujemo imovinu i ime drugoga: ne gradeći život na krađi i laži, nego na pravdi i istini. Sv. Kvirine, prenesi naše ponizne i žarke molbe Bogu za kojega si mučenički položio život  svoj!

– Boraveći na ovome kršćanskom sisačkom tlu, koje je bilo i Kvirinova domovina prije 17 vjekova i naša domovina danas, živimo kao došljaci i prolaznici čuvajući svoj moralni i nacionalni identitet, očekujući pravu domovinu na nebesima. Sv. Kvirine, po tlu zemljače, po vjeri svjedoče, pomozi nam doći u nebo pa makar se stalno oboružavali strpljivošću Krista trpećega!

– Ne želimo se suobličavati duhu i mentalitetu ovoga svijeta – požudi tijela, požudi očiju i oholosti života – a želimo djelovati u svijetu po zapovijedi Gospodnjoj, boreći se za kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Sv. Kvirine, čuj naše iskrene molbe i prenesi ih na prijestolje Božje!

– Kao što je duša u tijelu, tako i mi kršćani moramo biti u ovome društvu, kojemu želimo služiti a ne od njega krasti. Jer znamo da je blaženije davati nego primati. Bog nas je postavio na takav položaj odakle nam nije dopušteno uzmicati pa ni po cijenu života! Mito stvara izdajnike, a muka mučenike. Sv. Kvirine, mučeniče u rijeci Perintu, pomozi nam, tako ti Mučeništva tvoga!

Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka (1 Iv 2,17). Kao kršćani, ne želimo prolaznih požuda, želimo vršiti volju Božju!

Zato hoćemo Boga za Oca svoga! Hoćemo Krista za Kralja vijek!

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić pozvao katoličke roditelje da vjeronaukom djeci omoguće cjelovit odgoj

Objavljeno

na

Objavio

Kardinal Josip Bozanioć uputio je u četvrtak pismo u kojem katoličke roditelje poziva da kod upisa djece u prvi razred izborom vjeronauka svojoj djeci omoguće cjelovit odgoj, koji integrira temeljne kršćanske vrjednote, kako bi ih se odgojilo za zrele, odgovorne i cjelovite osobe.

“Poštovani katolički roditelji, obraćam se posebno vama koji ove godine upisujete svoje dijete u prvi razred osnovne ili srednje škole”, piše kardinal i potiče roditelje da za svoje dijete izaberu “važnu odgojnu priliku koja se nudi u katoličkom vjeronauku”.

To će, ističe, djeci dati dublji i širi pogled na životno obzorje, upoznati ih s temeljima kršćanske vjere i kulture, koja duboko obilježava hrvatsku društvenu zbilju; približiti im vrijednost i ljepotu kršćanskih blagdana, tradicije i običaja.

Ova školska godina ostat će učenicima duboko urezana u pamćenje jer su bili prisiljeni napustiti svoje škole i uključiti se u online učenje, te zbog izvanrednih životnih iskustava uslijed pandemije koronavirusa i razornog potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu.

Mnogima od djece i učenika, ocijenio je Bozanić, veći izazov bili su izolacija i ograničenje kretanja nego učenje na daljinu, koje su zbog svoje otvorenosti za novo vrlo brzo svladali i time pokazali tehničku i informatičku osposobljenost.

No, brojna su druga pitanja na koja nije moguće pronaći odgovore u tehničkim znanjima ili definicijama – poput pitanja čovjekove ograničenosti, krhkosti, nemoći, straha, patnje i smrti.

Ali ti događaji, naglasio je, postali su i novi izazovi te su iznjedrili puno dobra. “Pred našim su se očima nizali lanci dobrote, velikodušnosti, brižljivosti, požrtvovnosti i darežljivosti brojnih zdravstvenih djelatnika, volontera, karitativnih institucija, ljudi svih životnih dobi koji su posvjedočili što je stvarna snaga u nepredvidivim životnim događajima, kao i u prirodnim katastrofama”.

Djeca i učenici mogli su vidjeti što je zapravo najvažnije u životu pojedinca, obitelji, zajednice i društva te učiti kako biti dobar, brižljiv, osjetljiv, solidaran, požrtvovan, velikodušan i hrabar. To su vrline s kojima se nitko ne rađa, nego ih svatko od najranije dobi usvaja kroz životni odgoj i obrazovanje, ističe Bozanić.

Stoga je važno djeci i učenicima ponuditi sadržaje koji će ih usmjeravati te im otkrivati dublji životni smisao, a tu posebno misli na predmet školskog vjeronauka.

Prisutnost vjeronauka u školi znak je “pozitivne laičnosti” društva, jer bez religiozne dimenzije nema cjelovitog odgoja. Vjeronauk potiče na razmišljanje o najdubljem smislu ljudske egzistencije, onkraj pojedinih znanja, te pomaže pronaći jedinstven smisao, stavljajući u središte ljudsku osobu i njezino dostojanstvo, poručio je kardinal. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari