Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije

Objavljeno

na

Središnja je svetkovina u ožujku blagdan sv. Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Štoviše, i čitav je ožujak posvećen sv. Josipu kao njegov mjesec, kad na njega mislimo više no obično.

[ad id=”93788″]

Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru uvijek 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti, da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.

U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti Sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”

“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).

U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.

Povijest štovanja sv. Josipa

Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Daleko bi nas odvelo kad bismo spomenuli sva svjedočanstva, zato ćemo se ograničiti na ona najvrjednija i najznačajnija. Sv. Jeronim protiv izmišljotina apokrifa, a i nekih poganskih pisaca, uz Marijino brani i Josipovo djevičanstvo. Njega slijedi u tome i sv. Augustin te uzvisuje jedinstveno Josipovo očinstvo braneći kako vezu pravoga braka tako i međusobno Marijino i Josipovo djevičanstvo. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.”

Remigije iz Antuna oko godine 900. opisuje sv. Josipa kao intimnog suradnika u djelu našega otkupljenja te uzdiže njegovu izvanrednu poslušnost. Od velikih skolastičkih teologa mnogo su toga rekli o sv. Josipu sv. Bernard i sv. Toma Akvinski. Prvi ga uspoređuje s Josipom Egipatskim, a drugi tvrdi kako je između Marije i Josipa postojala prava ženidbena veza, ali se nisu služili bračnim pravima. Zatim sv. Toma naučava kako je sveti Josip kroz čitav život održavao savršeno djevičanstvo i, napokon, kako je Marijin i Josipov zavjet djevičanstva prije ženidbe bio uvjetan, a poslije apsolutan. Razvoju teologije o sv. Josipu mnogo je pridonijela franjevačka škola. Tako sv. Bonaventura veliča sv. Josipa kao savršen uzor pobožnosti prema Isusu i Mariji. Sv. Bernardin Sijenski u jednom govoru čak govori o tjelesnom uskrsnuću sv. Josipa i njegovu uznesenju na nebo. Velik štovatelj sv. Josipa u srednjem vijeku bio je i slavni kancelar Pariškoga sveučilišta Ivan Gerson. On je sastavio o njemu veliku latinsku pjesmu od 4800 stihova uzvisujući njegove kreposti i dostojanstvo. Održao je i svoj veliki govor pred ocima na saboru u Konstanzu, 8. rujna 1416., u kojem traži da bi Sabor službeno zazivao pomoć i zagovor sv. Josipa te da bi uspostavio njegov blagdan, a sve zato da bi se postiglo jedinstvo Crkve. Bilo je to u jednom od najkritičnijih trenutaka crkvene povijesti kad je valjalo ukloniti takozvani zapadni raskol, kad je Crkva imala trojicu papa i zapadno kršćanstvo bilo razjedinjeno. I Gerson drži da je sv. Josip bio posvećen već u majčinu krilu, da je bio slobodan od požude te da je uskrsnuo skupa s našim Gospodinom i da je uznesen na nebo.

[ad id=”93788″]

Molitva sv. Josipu za zaštitu: Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom! Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike. Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.
  Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Narod je pobijedio

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Misa zahvalnica i susret nekoliko stotina volontera i podupiratelja inicijative „Istina o Istanbulskoj” u povodu uspješno okončanog prikupljanja potpisa za otkazivanje Istanbulske konvencije održani su u četvrtak 14. lipnja u crkvi Sv. Mirka u Šestinama u Zagrebu. Misu je predvodio sisački biskup Vlado Košić.

U nastavku donosimo homiliju biskupa Vlade Košića.

Homilija na misi za volontere inicijative „Istina o Istanbulskoj“ o referendumu za otkazivanje IK

Poštovani i dragi prijatelji, dragi predstavnici i volonteri udruge „Istina o Istanbulskoj“, braćo i sestre!

Najprije Vam želim čestitati na hrabroj i teškoj borbi koju ste iznijeli skupljajući potpise za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, u nimalo lakim uvjetima.

Bili ste šikanirani, zabranjivalo vam se u nekim gradovima i na nekim lokacijama prikupljanje potpisa, u nekim se gradovima nametnula novčana kazna za potpisivanje zahtjeva za referendum, a nije bilo ni dovoljno volontera, žarilo vas je sunce i močila kiša, neki su vas javno grdili i napadali, bilo je dakle na više područja problema.

Pa ipak, došlo se do potrebnog rezultata: preko 377 tisuća potpisa, što je više od 10% kako zakon traži. To je pobjeda demokracije, pobjeda naroda. Kako god se političari i suci o tome izjasnili, narod je pobijedio.

Želim također čestitati i inicijativi „Narod odlučuje“ koja je jučer predala u Hrvatski sabor preko 400 tisuća potpisa za dva referendumska pitanja o promjeni izbornog zakona. Obje su te inicijative – i „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj“ – niknule odozdo, iz naroda, i narod ih je iznio na svojim leđima.

Gledao sam u mojem Sisku, za istim su stolom bile sve tri liste: za dva pitanja inicijative „Narod odlučuje“ i za otkazivanje IK inicijative „Istina o Istanbulskoj“, tu sam se i sam potpisao … To mi je drago jer se tako pokazalo jedinstvo naroda, isti su ljudi često bili volonteri za obje inicijative, što pokazuje koliko je važno i jedno i drugo, i da ima još u našem narodu onih koji se ne mire s nametanjem nenaravnih stavova i nemoralnih načela našem narodu, ni s odricanjem od samopoštovanja i suverenosti… Ustav naše države odmah na početku jasno kaže: „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu!“ (čl. 1).

To međutim mnogi ne znaju, ne žele znati ili ne žele poštivati. No, narod ih na to mora natjerati! Mi imamo na to pravo. Ne prijetimo niti pribjegavamo nikojim drugim metodama nego demokratskim i legalnim. A narod je uvijek pobijedio. I danas će, pa bilo potrebno za to još trpjeti i boriti se.

Zato je danas – kao i jučer – dan slavlja, dan zahvalnosti, dan na koji možemo svi biti ponosni.

Bogu hvala! I ja vam želim zahvaliti jer predstavljate onaj dio našega naroda koji je na strani dobra, koji poštuje Božje naravne zakone i ne želi nametanje našoj naciji stranih eksperimenata…

U samoj tzv. Istanbulskoj konvenciji stoji: „Članak 80. –otkazivanje 1. Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe. 2. Takvo otkazivanje proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana primitka obavijesti od strane Glavnog tajnika.“

Na žalost političari se danas odnose prema svome narodu kao prema svojim slugama kao da narod mora služiti političarima a ne političari narodu…

To kako je IK 13. travnja ratificirana u Hrvatskom saboru – otvoreno govoreći – pokazuje da je vladajuća garnitura izdala svoje biračko tijelo i njegove principe, ucjenjivala i lomila svoje članove, one koji su bili protiv izbačeni su s visokih funkcija.

De facto – upravo na primjeru IK – vlast pokazuje da želi provesti ideološku diktaturu nad hrvatskim narodom , nad Crkvom, nad mislećim ljudima i onima koji kao suverenisti poštuju na prvom mjestu interese, tradiciju, kulturu i vjeru svojega naroda… Čuli smo k tome jučer u medijima: naša je predsjednica požurila potpisati tu ratifikaciju i IK navodno u RH stupa na snagu 1. listopada.

To što je već IK potpisana također znači da se ne želi ništa pitati narod a koji je pokrenuo peticiju za referendum o otkazivanju IK te ima pravo reći svoje mišljenje na referendumu o tome.

Zar nije barem predsjednica RH trebala pričekati da se vidi što narod misli na referendumu, kad već nije predsjednik Vlade želio čuti narod o tom pitanju? Sve to znači prezir političara prema svome narodu.

Neki sad kalkuliraju što će Ustavni sud, hoće li on oboriti pravo na referendum premda je narod skupio dovoljno potpisa da Sabor raspiše referendum? Rekao bih samo ovo: Ustavni sud bdije nad Ustavom, a narod na referendumu može mijenjati i Ustav, što znači da nije nikakav sud iznad naroda!

Antun i Stjepan Radić (u knjižici „Što je i što hoće Hrvatska pučka seljačka stranka“) 1908. – prije 110 godina! – napisali su: „Nije dosta samo reći, nego se to mora i u životu vidjeti, da je narod ne samo nad vladom, nego i nad saborom.“ To dakle znači da nisu suvereni političari nego narod kome svi javni djelatnici trebaju nesebično, moralno i na temelju principa služiti, a ne očekivati da narod njima služi.

Dapače, jednom je Stjepan Radić poručio političarima i ovo: „Kad zajašite narodu na šiju i mislite kako ćete ga dugo jahati, pazite, i prije negoli na to pomislite on će vas zbaciti sa svoga vrata!“ Ovo je izgleda prava poruka. Ta ne može se činiti nešto protiv sebe i očekivati dobro od toga za sebe…

„Obliti privatorum, publica curate!“ – stoji na ulazu u Knežev dvor u Dubrovniku. To je snažan poziv na djelovanje, no koje izgleda kod nas još nije zaživjelo i postalo stvarnost. Pa ipak, to načelo je neophodno za one koji stvarno žele voditi narod… inače će propasti i oni i narod…

Jučer je u Bruxellesu na raspravi o IK i nasilju nad ženama naša EU-parlamentarka (Marijana Petir) rekla sljedeće: „Republika Hrvatska je 13. travnja 2018. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju, no građani Republike Hrvatske nedavno su prikupili 377 635 potpisa za referendum o deratifikaciji Konvencije.

Ovo nisu potpisi za nasilje, ovo su potpisi protiv ideologije koja se želi nametnuti pod krinkom borbe protiv nasilja. Kada uzmemo u obzir da deset država članica nije ratificiralo Konvenciju, moramo se zapitati zašto i pokazati razumijevanje, a ne nametati našim građanima što ne žele te državama članicama određivati kako će postupati u područjima u kojima one imaju isključivu nadležnost.”

U Božjoj riječi koju smo čuli sveti Ilija svojom je molitvom izmolio kišu žednoj zemlji, budući da tri godine i šest mjeseci nije kišilo. Nije li to upravo hrvatska zemlja? Rosa Božje milosti kao da je mimoilazila našu zemlju i naš narod – stoljećima.

I danas, kad imamo svoju domovinu koju su naši branitelji krvlju stvorili, neodgovorni političari poigravaju se njome i sudbinom naroda. Kako to spriječiti, kako dozvati rijeke Božje milosti? Samo molitvom, braćo i sestre!

Sjećam se kako je prije šest godina u Hrvatskoj vladala strepnja što će biti s našim generalima u Haagu i hoće li s njima biti osuđena i Hrvatska. Mi smo biskupi pozivali na molitvu za domovinu, a tadašnji predsjednik RH se narugao kako tu molitva neće pomoći. Pa ipak, Bog je učinio ono što je mnogima izgledalo nemoguće! I danas moramo zavapiti Bogu jer on siromaha čuje i uslišava molitve iskrene…

A Gospodin nas u Evanđelju opominje da naša pravednost treba biti veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja… Ne valja se srditi ni na koga, nikoga nazivati glupanom ni luđakom.

Dapače, potrebno se izmiriti s onim koji ima nešto protiv nas, da bi naš dar Bogu bio prijatan… Rekao bih, braćo i sestre, da je to poziv na nacionalno jedinstvo: izmiriti se s braćom, zajedno se truditi i boriti za dobro Domovine, to je bitno i to treba imati uvijek na pameti. Nitko ne može sam, ni ova inicijativa ne bi uspjela prikupiti dovoljno potpisa bez žrtva i zajedništva mnogih. Nikoga ne valja isključivati, sa svakim treba računati.

Molimo poput proroka Ilije rosu Božje milosti, da nam se Bog smiluje pa da konačno i mi ugledamo bolje dane te obranimo dostojanstvo svoga naroda, napose dostojanstvo budućih naraštaja.

Jer IK se nameće državama ne da bi se obranilo žene od nasilja nego da bi se mlade preodgajalo po modelu suvremene gender-ideologije, koja se pokazala znanstveno, a posebno praktično potpuno promašenom, protunaravnom i antihumanom.

Taj eksperiment mi nemamo pravo uvoditi u naše vrtiće i škole, odgojne ustanove i fakultete. Kad se provede referendum i odbaci IK, morat će se povući i odluka ministarstva obrazovanja i znanosti… Podaj, Bože, blagoslov i uspjeh ovim nastojanjima. Amen.

(Sisačka biskupija)

 

Biskup Košić: Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja

 

 

Biskup Košić: Hrvatska nikako da se oslobodi komunizma, referendumi će se održati jer je to odluka naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Mons. Jure Bogdan: Sve je glasniji govor mržnje prema kršćanima i Crkvi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: IKA

Svečanu misu u povodu Dana kapelanije sv. Vida 14. lipnja u Rijeci predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan

U povodu Dana kapelanije sv. Vida vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan predvodio je u riječkoj prvostolnici 14. lipnja svečano misno slavlje. Iz Rike sv. Vida, kako se grad na Rječini u prošlosti nazivao, odaslao je poruku o mučeništvu po uzoru na zaštitnika Riječke nadbiskupije sv. Vida.

– Čestitam Vam blagdan sv. Vida sa željom da njegov primjer postojanosti u kršćanskoj vjeri ‘sve do prolijevanja krvi’ bude trajni izvor nadahnuća za kreposni život, svim vjernicima katolicima ove Policijske kapelanije s vašim kapelanom vlč. Pavlom Mokrim. Isto tako i svim vjernicima Riječke nadbiskupije s nadbiskupom metropolitom Ivanom Devčićem – rekao je mons. Bogdan na misi koju je prvi puta slavio u Rijeci.

Dodao je kako je jedna od glavnih vrlina – kreposti sv. Vida i drugih mučenika od staroga Rima do danas, postojanost, ustrajnost u vjeri do smrti.

– Vid je bio iskreni, uvjereni kršćanin. Živio je iz vjere. A nju je hranio Božjom riječju koju je naviještao u svojoj sredini u zgodno i nezgodno vrijeme, cjelovito. Hrabrio je okupljenu kršćansku zajednicu pred moćnim Dioklecijanom i drugim silnicima da ustraju u vjeri, jer je dobro znao prosvijetljen vjerom, da neprijatelji Isusove poruke mogu ubiti tijelo ali ne mogu ubiti dušu – kazao je.

Dodao je da sveci, mučenici nisu prošlost te da su i danas kršćani proganjani u nekim krajevima svijeta.

– Sveci nas pozivaju da slijedimo Isusa i njegovo evanđelje u današnje doba koje je sve manje sklono Isusovoj poruci. Zar i mi svakodnevno ne doživljavamo kako se sukobljavaju materijalistički pogled na svijet i čovjeka s kršćanskom objavljenom porukom?! To čovjek osjeća najprije u svojoj savjesti, u svojoj nutrini a onda i u društvu.

Umjesto da se dijaloški traže najbolja rješenja za otvorena pitanja, u Zapadnoj kulturi sve više se pribjegava javnome linču kršćanskih svetinja i službenika. Ne biraju se ni riječi ni sredstva ni metode. U ime slobode govora sve glasniji je govor mržnje prema kršćanima, prema Crkvi. Kršćanski vjernik se znao i znat će i s time nositi. Odgovor je uvijek isti: život po vjeri, suobličen Kristu. Svetost života! – kazao je propovijednik.

U nastavku je istaknuo da smo danas puni poštovanja prema vjeri sv. Vida i postojanosti u vjeri te da susret s njime, njegovim životom i svjedočanstvom vjere, nadahnuće je i za naš kršćanski život i ustrajnost u vjeri, u zgodno i nezgodno vrijeme.

– On nas potiče i obvezuje kršćanski živjeti. Pred Bogom i u životu prema Bogu nitko nas ne može zamijeniti, jer nitko umjesto nas ne može za nas vjerovati. Drugi se za nas mogu moliti ali u konačnici mi smo oni koji odlučujemo o svom životu s Bogom – istaknuo je mons. Bogdan.

Na kraju mise ukazao je na izazove policijskog posla kazavši kako su policijski službenici nerijetko pod lupom javnosti i u negativnom kontekstu kritizirani.

– Vi ste osobito bili u mojim molitvama na ovom misnom slavlju. Osiguravate miran suživot svih građana i neka vam Bog, po zagovoru sv. Vida podari da kršćanski izvršavate svoje poslanje na korist našega društva i na sve veću slavu Božju – zaključio je mons. Bogdan.

Nakon mise blagoslovio je prostore kapelanije sv. Vida. Uz mons. Bogdana na misi su suslavili kapelani iz svih dijelova RH, kao i kapelan kapelanije sv. Vid u Rijeci vlč. Pavao Mokri. Liturgijsko pjevanje animirala je klapa PU bjelovarsko – bilogorske ‘Sv. Matej’, a tijekom prinosa darova simbolično su doneseni: zastava RH, krunica, policijska uniforma, zemlja, kruh i vino.

IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori