Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Josip – Zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske

Objavljeno

na

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke crkve slavi se 19. ožujka. Poštuje ga se kao brižnog čuvara, skrbnika i oca najsvetije obitelji čiju veličinu otkrivaju sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Koliko je sveti Josip blizak vjernicima, svjedoči i to da je samo karmelski red krajem 18. stoljeća imao više od 150 crkvi posvećenih sv. Josipu.

Danas slavimo svetog Josipa, vjerničkom srcu posebno dragog sveca, zaručnika Blažene Djevice Marije, Isusovog poočima i zaštitnika hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a sveti Matej evanđelist spominje ga kao pravednika.

Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Svaki njegov čin prožet je ljubavlju, vjerom i vjernošću. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi je zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni je prihvatio Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i bio nazočan Isusovom rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete obitelji živio je i radio u Nazaretu. Hodočastio je s dvanaestgodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio. Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac.

Prema evanđeljima bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, primjeran u svojem pouzdanju u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Sveti Josip, uz Isusa i Mariju zauzima najpovlaštenije mjesto u povijesti spasenja.

Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.

U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi „jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…“. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008, sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inžinjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Črnilovec kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Vukovar-Borovo Naselje, Popovac u Baranji, Belišće, Dalj kod Erduta, Osijek, Josipovac kod Osijeka, Đurđenovac, Vuka, Vrbje, Slavonski Brod, Grubišno Polje, Slatina, Novo Virje, Stubičke Toplice, Varaždin, Lipovljani, Sisak-Galdovo, Šišljavić kod Karlovca, Karlovac-Dubovac-nacionalno svetište, Završje Netretićko, Josipdol, Lički Osik kod Gospića, Jablanac kod Senja, Karlobag-kapucinski samostan, Rijeka-Podmurvice, Pula, Rovinj, Praputnjak kod Bakra, Ičići kod Opatije, Obrovac, Zadar-Plovanija, Ražine kod Šibenika, Kadina Glavica kod Drniša, Dugi Rat, Split-Mertojak, Split-Sukoišan-samostan franjevaca trećoredaca, Postira na Braču, Vela Luka na Korčuli, Dubrovnik, Kotor, Gornja Dubica kod Odžaka, Drvar, Lištani kod Livna, Nova Topola kod Bosanske Gradiške, Prijedor, Trn kod Laktaša, Teslić, Bosanska Kostajnica, Špionica kod Srebrenika, Zenica, Zavidovići, Rankovići kod Novog Travnika, Turbe kod Travnika, Sarajevo-Marijin Dvor, Pale kod Sarajeva, Lug kod Prozora, Vinjani kod Posušja, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Čerević kod Beočina, Đurđin kod Subotice, Deronje kod Odžaka, Gornji Breg kod Sente, Totovo Selo kod Kanjiže).

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Uskrsni ponedjeljak

Objavljeno

na

Objavio

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.

Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.

Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi?

Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato.

Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade.

On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila.

On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno.

Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno.

Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

 

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Urbi et Orbi – Krist živi. On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Papa Franjo nakon svete Mise na svetkovinu Uskrsa, na trgu svetog Petra, održao je tradicionalni govor Urbi et orbi.

Govor prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs!

Danas Crkva obnavlja pozdrav prvih učenika: „Isus je uskrsnuo!“ I od usta do usta, od srca do srca odjekuje poziv na hvalu: „Aleluja! Aleluja!“ Na ovo uskrsno jutro, višegodišnju mladost Crkve i cijeloga čovječanstva, želio bih da do svakoga od vas dopru uvodne riječi nedavne Apostolske pobudnice koja je na osobit način posvećena mladima.

„Krist živi. On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta. Sve što on dotakne postaje mlado, postaje novo, ispunja se životom. Stoga prvim riječima pobudnice želim poručiti svim mladim kršćanima da Krist živi i da te želi živoga!

On je u tebi, On je s tobom i nikada se ne udaljava. Koliko god se ti možeš udaljiti, uz tebe je Uskrsnuli, koji te zove i koji te čeka da ponovno kreneš. Kada se osjećaš starim zbog tuge, mržnje, strahova, sumnji ili neuspjeha, On će uvijek biti uz tebe da ti ponovno da snage i nade“ (Christus vivit, 1-2).

Draga braćo i sestre, ova je poruka istodobno usmjerena svakom čovjeku i cijelom svijetu. Kristovo uskrsnuće početak je novoga života za svakog muškarca i svaku ženu, zato što istinsko obnavljanje kreće uvijek iz srca, iz svijesti. No, Uskrs je ujedno i početak novoga svijeta, oslobođenoga od ropstva grijeha i smrti: svijeta koji je konačno otvoren Kraljevstvu Božjem, Kraljevstvu ljubavi, mira i bratstva.

Krist živi i s nama ostaje. On pokazuje svjetlo svoga lica, lica Uskrsnuloga koji ne napušta one koji su u teškoćama, u bolima i u borbi. Neka On, Živi, bude nada ljubljenom narodu Sirije, koji je žrtva sukoba koji još uvijek traje, i zbog kojeg postoji opasnost da se predamo i čak postanemo ravnodušnima.

No, sada je trenutak da obnovimo zauzetost za pronalaženje političkog rješenja koji će odgovoriti na pravedne težnje za slobodom, mirom i pravdom, za suočavanje s humanitarnom krizom i za siguran povratak raseljenih, kao i onih koji su izbjegli u susjedne zemlje, osobito u Libanon i Jordan.

Uskrs nas poziva da upremo pogled i na Bliski istok, rastrgan neprestanim podjelama i napetostima. Neka kršćani u tom području ne prestanu svjedočiti strpljivom upornošću uskrslog Gospodina i pobjedu života nad smrću. Osobitu misao upućujem narodu Jemena, posebno djeci iscrpljenoj glađu i ratom.

Neka uskrsno svjetlo rasvijetli sve vođe i narode Bliskoga istoka, počevši od Izraelaca i Palestinaca, da olakšaju tolike patnje i nastoje stvarati mir i stabilnost.

Neka prestane teći krv u Libiji, gdje ponovno mnogi bespomoćni ljudi umiru posljednjih tjedana i gdje su brojne obitelji prisiljene napustiti vlastite domove. Pozivam zainteresirane strane da odaberu dijalog umjesto progona, izbjegavajući tako da se ponovno otvore rane desetljetnog sukoba i političke nestabilnosti.

Neka Živi Krist daruje svoj mir čitavom ljubljenom afričkom kontinentu, koji je još uvijek pun socijalnih napetosti, sukoba i povremeno nasilnog ekstremizma koji stvaraju nesigurnost, razaranje i smrt, osobito u Burkini Faso, Maliju, Nigeru, Nigeriji i Kamerunu. Svoje misli upućujem i Sudanu, koji prolazi kroz političku nesigurnost i kojem želim da sve razine mogu doći do glasa te da svatko nastoji osigurati toliko dugo željenu slobodu, razvoj i dobrobit zemlje.

Neka uskrsli Gospodin prati napore civilnih i vjerskih vlasti u Južnom Sudanu, i neka ih prate plodovi duhovnih vježbi održanih prije koji dan ovdje u Vatikanu. Neka se okrene nova stranica povijesti zemlje, gdje će se na političkoj, društvenoj i vjerskoj razini aktivno raditi za zajedničko dobro i pomirenje naroda.

Ovoga Uskrsa neka utjehu nađe i stanovništvo istočnih regija u Ukrajini, koje i dalje pati zbog sukoba koji još traje. Neka Gospodin ohrabri humanitarne inicijative i one kojima je cilj postizanje trajnoga mira.

Radost Uskrsa neka ispuni srca onih koji na američkom kontinentu trpe posljedice teških političkih i ekonomskih situacija. Osobito ovdje mislim na narod Venezuele: na tolike ljude lišene osnovnih uvjeta dostojanstvenog i sigurnog života, zbog krize koja traje i koja se produbljuje.

Neka Gospodin vodi one koji nose političku odgovornost kako bi priveli kraju društvene nepravde, zlostavljanja i nasilje te kako bi učinili konkretne korake koji će omogućiti zacjeljivanje podjela i ponuditi narodu pomoć koju treba.

Neka uskrsli Gospodin olakša napore kojima bi se u Nikaragvi što prije pronašlo mirno rješenje i donijela korist svima žiteljima Nikaragve.

Pred tolikim patnjama našega vremena, neka nas Gospodin života ne pronađe hladnima i ravnodušnima. Neka od nas učini graditelje mostova, a ne zidova. On, koji daruje svoj mir, neka učini da prestanu oružani sukobi, bilo u kontekstu ratova, bilo u našim gradovima.

Neka nadahne vođe naroda kako bi zaustavili utrku za naoružanjem i zabrinjavajuće širenje oružja, osobito u ekonomski naprednijim zemljama.

Uskrsnuli, koji je širom otvorio vrata groba, neka otvori i naše oči za potrebe nebranjenih, siromašnih, nezaposlenih, marginaliziranih, onih koji kucaju na naša vrata u potrazi za kruhom, skloništem i priznavanjem njihova dostojanstva.

Draga braćo i sestre, Krist živi! On je nada i mladost svakoga od nas i za čitavi svijet. Dopustimo da nas On obnovi! Sretan Uskrs!

 

Biskup Košić: Pravi vjernik se bori i ne odustaje jer zna da je pobjedu već izvojevao Krist naš Gospodin

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari