Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Martin iz Toura – 11. studenoga

Objavljeno

na

Sv. Martin iz Toura se slavi 11. studenoga. Zaštitnik je konjanika (cavalliera) hotelijera, prosjaka, krojača i vinogradara.

Živio je od 336. – do 397. Rođen je u Madžarskoj ili Srijemskoj Mitrovici. Zanosio se poslije krštenja da bude pustinjak – eremita, međutim po voljevoj oči odlazi u vojsku. Njegov životopis je napisao Suplicije Sever i kaže da je imao roba-slugu kojega je jednako cijenio kao i sebe, s njim dijelio sve od plaće do zajedničkoga čišćenja obuće poslije putovanja.

U Fancuskoj u Amiensu pred crkvenim vratima nije više imao što dati prosjaku pa je svojim mačem podijelio svoj plašt sa siromahom. Istu večer je usnio kako vidi Krista uvijena u onu drugu polovicu plašta koji je poklonio siromahu. Poslije je odbio Julijanu Apostati zapovijed borbe u ratu i bio pritvoren, pa zatim otpušten.

Postaje svećenikom i obraća svoje roditelje i kasnije u Poitiersu osniva svoju prvu samostansku zajednicu s blagoslovom Hilarija. Iskazao je svoju svetost tolikim znamenitim čudesima i pomogao naveliko u kristinizaciji Francuske.

Na tolikim slikama je prikazan kao biskup ili kao vojnik na konju pa je stoga od davnina čašćen i zazivan kao zaštitnik i zagovornik i konjanika i cavalliera.

 smartin_1

Kip i spomenik velikom svetom Martinu na katedrali u Luki (Lucca – Toscana- Italia)

smartin_2

Omiljen je kod slikara svih krajeva i svih vremena. Sveti Martin dijeli svoj plašt-ogrtač sa prosjakom…

smartin_3

Još jedan prikaz kako se zaustavlja i prosjaku daje svoga pola ogrtača. Nešto slično ka o sveti Rok.

smartin_4

Konjanik u vojsci i civilstvu, ali u Crkvi je bio veliki biskup i Božji čovjek…

smartin_5

Blagoslov vina se uobičajio na njegov dan, kao i zatvaranje bačava. M A R T I N J E! Ovdje se sjećamo našega pokojnoga Vele i zahvaljujemo mu na tolikim dočecima za Martinje u Izbičju.

smartin_6

Čaša crnjak na dan je, kažu i liječnici, korisna čak i dijabetičarima….

Vino_rujno

… ali pretakanje više čaša ili trilikuma “dok ne puk- ne zorja” nije ničija preporuka…

fra Franjo Mabić

Sveti Martin rođen je oko 316.g. u Sabariji, današnjoj Mađarskoj. Njegov otac Talijan doselio se tu kao rimski časnik. Martin je svoj kršćanski odgoj stekao u očevu zavičajnom gradu Paviji. Po očevoj želji postao je vojnik i časnik.

Ime mu je zapravo umanjenica Marsa, boga rata. Tako ga je nazvao otac, želeći odati počast svojoj službi. Sasvim sigurno nije očekivao da mu sina povijest neće pamtiti po ratnim podvizima, već po djelu milosrđa, koje je postalo simbolom kršćanske ljubavi prema siromasima. Evo toga slavnog događaja:

Neke studene zimske večeri časnik Martin, nakon dužnosti ophodnje, vraćao se u svoj vojnički tabor, sjeverno od Pariza. Odjednom se uz rub ceste stvorio neki siromah u dronjcima, koji je drhtao od hladnoće i zamoli ga za milostinju. Martin kod sebe nije imao ni novca ni što drugo da mu dade. Tada mu na pamet dođe misao; uzeo je svoj širok časnički ogrtač, mačem odsjekao polovicu i podao promrzlu siromahu.

Legenda pripovijeda da je sljedeće noći ugledao Isusa koji je bio odjeven u polovicu njegova ogrtača. I čuo je kako je Isus govorio anđelima: “Martin koji je tek na putu da bude pokršten, odjenuo me ovim ogrtačem”. Tim je riječima Isus zapravo ponovio onu svoju nama iz Evanđelja poznatu pouku: “Što učinite jednom od moje najmanje braće, to činite meni.”

Kratko po tom doživljaju Martin napušta vojničku službu, vraća se kući i nakon priprave dao se pokrstiti. Oduševila ga je ta vjera koja je živjela i vršila ljubav. I Martina je uporno progonila jedna misao: želja da bude misionar u svojoj domovini, da se bori protiv poganstva i krivovjerja. Kao prvo, obratio je na kršćanstvo svoju majku. Na kratko vrijeme povukao se u samotništvo na otoku Gallinaru, da bi potom pošao u Poitiers, gdje ga je biskup Hilarije zaredio za svećenika. Također mu je poklonio kuću u mjestu Liguge, koju je Martin pretvorio u samostan, želeći život provesti u samoći i molitvi. No, 371.g. preminuo je sveti Hilarije, a grad Tours nije pronašao nikoga boljega tko bi ga mogao naslijediti osim Martina.
I tako je Martin: vojnik iz prisile, redovnik po odabiru, morao radi dužnosti postati biskup. Bio je sjajan pastir. Kao veliki evangelizator, obraćao je na kršćanstvo barbarska galska plemena, umirivao arijance i ostale krivovjerce i opirao se civilnoj vlasti koja se htjela uplesti u upravljanje Crkvom.

Jako su ga voljeli siromasi i nevoljnici kojima je uvijek bio bliz; nešto manje plemići i onaj dio klera koji su-ljubeći bezbrižan život – strogog biskupa smatrali malo odveć zahtjevnim, jer je tražio uzoran život i obrazovanje primjerno službi. Radi toga je bio izložen klevetama i netrpeljivosti.

Nikada nije zaboravio redovnički život, svoju prvu ljubav. Nakon najstarijeg europskog samostana u Ligugeu, utemeljio je još jedan u Marmoutieru, svega nekoliko kilometara od Toursa, koji će postati prvim središtem redovničkoga života u Francuskoj.

Hagiografi smatraju sv. Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih slikara i umjetnika. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela “novo se vino pije na blagdan svetog Martina”.

Sveti i skromni biskup umro je 8. studenoga 397.g.

Zaštitnik je Francuske, vojnika, konjanika, siromašnih, prosjaka, putnika i vinogradara. (bitno.net)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

GOSPODINE NISAM DOSTOJAN

Objavljeno

na

Objavio

Još davno dok sam dijete bio
a svećenik bi misu govorio,
jednu rečenicu upamti lako,
vjerujte mi i danas je tako!

‘Gospodine nisam dostojan
da uđeš pod krov moj,
nego samo reci riječ
i ozdravit će sluga moj’ !

Ja sam rimski stotnik
i vladam snagom mača,
ali Tvoja riječ od smrti je jača,
tvoja riječ, riječ je živog Boga
dođi i ozdravi slugu moga.

Nisam ja dostojan ni pred tebe stati
ali Gospode moja duša pati
u njoj nema radosti ni smijeha,
puna je očaja i teškog grijeha.

Ozdravit ću i ja pored sluge svoga,
duša moja upoznat će Boga,
sići će na mene milost sa visina,
srce će moje upoznat Božjeg Sina.

Jer znam da si Sin živog Boga
a Otac će uslišat molbu Sina svoga,
Gospode milostiv mi budi,
oprosti i milosrdno sudi.

Zastade Sin živog Boga
i ispuni stotnikovu želju,
jer tolike vjere vidio nije
u čitavom Izraelu!

Od tad prođe dvi tisuće ljeta,
po cijelom svijetu se slavi Misa Sveta
na svakoj Misi ponavlja se slika
i riječi rimskog stotnika:

‘Domine ,non sum dignus’

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Hercegovina! Zemlja sunca, kamena i vina

Uzeše mi anđela čuvara, pa ja nemam koga zvati tata

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Druga nedjelja došašća – Pripravite put Gospodinu

Objavljeno

na

Objavio

U današnjem prvom čitanju čujemo kako prorok Izaija govori: Glas viče: Pripravite put Gospodinu u pustinji. To proroštvo danas evanđelist Marko primjenjuje na Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8). On je taj glas koji viče iz pustinje.

Taj nam proročki glas danas govori: Pripravite put Gospodinu u pustinji. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Za onoga koji želi čuti i prihvatiti – savršeno jasno i ostvarivo. Valja nam pripraviti put Gospodinu u našemu srcu. Iz njega sve proizlazi. U njemu su udoline. To su one manjkavosti, to su naši propusti. To je naša lijenost, naša nezainteresiranost. Valja nam te praznine ispuniti svojim zauzimanjem, svojim čestitim radom, svojim dobrim djelima, naravno, započevši od svojih najbližih. Ima u našem srcu i brežuljaka. To su naše mane, naše zle sklonosti, naša oholost, srdžba, naši grijesi protiv bilo koje zapovijedi. Treba ih, uz pomoć Božje milosti, ukloniti. Tu su i krivine i hrapavosti. To označava one loše strane našega značaja. Možda smo skloni lijenosti, ogovaranju, oholosti, zavisti. Oznake našega karaktera treba usmjeriti prema dobru, a ne prema zlu. Tako ćemo pripraviti put Gospodinu, da njegov dolazak za nas ne bude uzaludan.

Ivan je bio silan prorok. Veli današnje evanđelje: Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci. Pa ipak, veli Ivan: Nakon mene dolazi jači od mene (…) Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Ta se Ivanova riječ ostvarila među nama i sada se ostvaruje. Među nama je Isus, Sin Božji. Otkupljeni smo njegovom smrću i uskrsnućem, kršteni njegovim krštenjem, posvećeni i posvećivani njegovim Duhom u sakramentima u svetom bogoslužju.

To je snaga koja je u Crkvi, koja je u nama. Valja nam samo za njim posegnuti. Valja nam povjerovati Kristu i njegovu evanđelju, valja nam se odreći grijeha tražeći Boga u Crkvi, u njegovoj riječi, u njegovim sakramentima u svakodnevnom životu.

Dao Gospodin da njegova riječ za nas ne bude uzaludna, nego da u našem srcu nađe plodno tlo, na spasenje nama i onima koji su s nama.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari