Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Nikola, svetac djece i pomoraca

Objavljeno

na

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece

Sv. Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri.

Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite.

Sveti Nikola daruje susjeda

Sveti Nikola uvijek je vodio brigu o ljudima, pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati, te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi.

One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put.

Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik od hvarskog kamena je zavjetno sagrađena 1922. god. kapela posvećena Gospi od Zdravlja i sv. Nikoli, koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči Sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Sveti Nikola – omiljeni svetac djece

Sv. Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće.

Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio.

sveti-nikolaAli, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.

I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

Sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom.

Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Sveti Nikola – zaštitnik pomoraca

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. god. i bude pokopan. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.

Mnogi ljudi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob svetog Nikole pohodili i mnogi Slaveni, vjerojatno je zato poštovanje svetog Nikole kod nas toliko rasprostranjeno.

Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čudesa i zbog nje je proglašen svetim. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Proslava blagdana sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju kod Jajca

Objavljeno

na

Objavio

Više desetaka tisuća vjernika i hodočasnika u nedjelju je u svetištu Podmilačje kod Jajca, najvećem nemarijanskom svetištu u Bosni i Hercegovini, nazočilo središnjoj misi na kojoj je provincijal bosanskih franjevaca fra Jozo Marinčić istaknuo da je najveća kriza kršćanima nastupila zato što su Boga maknuli s prvoga mjesta i molitvu izbacili iz obitelji.

“Kriza nas kršćana, neću reći kriza materijalistička, nego kriza nas kršćana jest što kršćanin više ne moli, što se molitva više ne čuje u našim kućama, u našim obiteljima i jer rijetko silazi s naših usana. Ne stavljamo Boga na prvo mjesto! Nema ga”, rekao je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić.

Pred vjernicima iz BiH, Hrvatske i drugih europskih zemalja, ocijenio je da je kriza obitelji ustvari kriza molitve i pozvao vjernike da u vremenima velikih iskušenja prestanu s kukanjem i okrenu se vlastitoj budućnosti.

“Vjerom u Boga u teškim vremenima postajali su još samosvjesniji i još životniji”, dodao je provincijal i naveo kako je upravo sveti Ivo bio čovjek molitve.

“Ugledajmo se na Sv. Ivu, da možemo biti ljudi molitve, ljudi susreta s Bogom”, istaknuo je.

Svetište sv. Ive u Podmilačju kod Jajca poznato je u narodu kao mjesto gdje dolaze brojni vjernici s nakanama moliti za bolesnike.

Svetu misu u subotu navečer predvodio je Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić koji je upozorio da današnji ljudi griješe time što su ‘pokvarili djecu’ prepustivši drutšvu da ih odgaja umjesto da to čine oni sami.

Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u Bosni i Hercegovini. Sv. Ivo obilježava se se još od XV. stoljeća.

Mnogi vjernici su i ove godine molili za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, prelazeći pješice i više od 100 km kako bi uoči i na svetkovinu bili u njegovu svetištu.
Brojni vjernici pristigli su iz većeg dijela BiH, Hrvatske i europskih zemalja.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić: Danas nažalost živimo u takvom vremenu gdje se kršćani ismijavaju, podmeću im se laži, a Crkvu se napada

Objavljeno

na

Objavio

Sisačka Udruga Betlehem, koja od 2013. godine brine za od društva i obitelji odbačene samohrane majke, trudnice i njihovu djecu, otvorila je u subotu 23. lipnja svoju drugu kuću u Sisku.

Tom prigodom kuću je blagoslovio sisački biskup Vlado Košić, a otvorenju su nazočili i osnivač Udruge o. Marko Glogović, domaći župnik mons. Zdravko Novak, kancelar biskupije mr. Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnoga dekanata Krešimir Bulić, župnik sisačke župe Pohoda BDM Ivan Grbešić, predsjednica Udruge Iva Matijašević, korisnice te brojni prijatelji i volonteri.

Kuća života ‘Emanuel’ nedavno je kupljena zahvaljujući donaciji vjernika Hrvatskih katoličkih misija u Sydneyju, Frankfurtu i Stuttgartu, a ima smještajni kapacitet za osam majki i njihovu djecu.

U kući će korisnicama biti pružena materijalna, duhovna i psihološka podrška, a cilj je da se one tu osjećaju voljene sigurne i prihvaćene. U budućnosti je plan Udruge i razvijanje socijalnih usluga za samohrane majke i trudnice te razvijanje svijesti o važnosti majčinstva i kršćanskog odgoja djece.

U ime svih majki i volontera okupljenima je na dolasku zahvalila predsjednica Iva Matijašević. Ona je istaknula kako je ova kuća znak da Bog nije zaboravio one odbačene, prezrene i najmanje. Matijašević je zahvalila svim donatorima kao i biskupu Košiću i Sisačkoj biskupiji na dosadašnjoj pomoći, a posebno svim volonterima koji su uređivali kuću i tako u nju ugradili svoju ljubav.

Svoje svjedočanstvo izrekla je i bivša korisnica Dorotea Vidas, istaknuvši kako joj je boravak u kući promijenio percepciju gledanja na svijet jer je shvatila da ipak postoji netko tko bi se brinuo o njoj i njezinoj djeci u trenutku kada sama nije imala snage krenuti dalje.

Osnivač Udruge o. Marko Glogović podsjetio je kako je to šesta kuća samohranih majki i djece, te kako nakon što je sisačka Kuća Malog Isusa bila najmanja njihova kuća, Kuća života ‘Emanuel’ jedna je od najvećih. Pojasnivši naziv kuće, Glogović je rekao kako su željeli da taj naziv Emanuel – Bog je s nama, bude misija, karizma i poruka Udruge gradu Sisku.

Čestitavši svima to veliko postignuće, biskup Košić rekao je kako ova Udruga svima govori da se mi kršćani radujemo životu, podupiremo, poštujemo i molimo za svaki život.

Biskup rekao kako danas nažalost živimo u takvom vremenu gdje se kršćani ismijavaju, podmeću im se laži, a Crkvu se napada, ali kako ne smijemo dopustiti da nam takvi aveti sadašnjosti kroje budućnost već kao što je poručila Majka Terezija budućnost će nam krojiti svetost, ljubav prema Bogu, poštovanje života i naša zajednička povezanost u Crkvi.

U glazbeno-scenskom dijelu programa otvorenja nastupila su djeca iz župe Budaševo te Molitvena zajednica Srca Isusova iz Siska.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori