Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac i mučenik

Objavljeno

na

Šibenski biskup Antun Josip Fosco, postavši biskupom, pokrenuo je god. 1880 postupak da bi Sveta Stolica dopustila štovati Nikolu Tavelića kao blaženika.

Ona je to učinila posebnim dekretom god. 1889. za šibensku biskupiju, a g. 1898. za cijeli franjevački red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu Zemlju. Svecem je proglašen 1970. godine.

O životu svetog Nikole Tavilića ne zna se mnogo. Bio je iz ugledne plemićke obitelji. Na temelju poznatih podataka povjesničari zaključuju da se rodio oko 1340. godine. U franjevački red je stupio u rodnom Šibeniku.

Po završenom studiju i svećeničkom ređenju poglavari Nikolu šalju u Bosnu gdje je u to vrijeme bilo „mnoštvo raskolnika i krivovjeraca“, kako nam potvrđuju pisma Pape Grgura XI. Pod krivovjercima se misli na bogumile koji su imali jaku obranu u Vukšićima, Hrvatinićima i nekim drugim bosanskim banovima i kraljevima. U Bosni je Nikola djelovao prema 12 godina nakon čega je otputovao Svetu zemlju.

U samostanu na brdu Sionu u Jeruzalemu je boravio „više godina“.  Uz Nikolu su bila još trojica njegove braće. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Time se bavio i Nikola, a  bio je neumoran u propovijedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu kao i žar propovijedanja Evanđelja bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.

Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su franjevci u Jeruzalemu bili ljudi veoma velike pobožnosti i vodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A, njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje.

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, otišli su k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do kadije, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenoga godine 1391. Slavio se blagdan Qurban Bajram, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću kadije, sasvim slobodno i smjelo su govorili o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku.

Svojim nastupom razljutili su kadiju, njegove vijećnike i nazočne muslimane, tako da su sva četvorica osuđena na smrt. Najprije su ih isprebijali, zatim bacili u tamnicu te treći dan, 14. studenog 1391. isjekli i tjelesa bacili u vatru. Detaljno izvješće poslao je u Europu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.

Ne zna se za njegov grob niti grobove njegove trojice braće iz Francuske i Italije. Grobovi su ostali nepoznati, ali su imena postala slavna. Izgleda da je Nikoli bila najdublja želja srca – umrijeti za Krista. Jednostavno umrijeti za onoga koji je za njega umro. Takav je bio Nikola.

Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 1889.g., a papa Pavao VI. uzdigao ga je na čast oltara i svečano uvrstio u popis svetaca Katoličke crkve, 21. lipnja 1970. godine. Važan je kao prvi Hrvat kojega, kao sveca, slavi cijela Crkva.

Duhovni vođa hrvatskog narodnog hodočašća u Svetu zemlju, zagrebački nadbiskup-koadjutor,  kasnije kardinal, a sada blaženi Alojzije Stepinac svečano je posvetio 25. VII. 1937. u kapeli Apostolske delegature u Jeruzalemu oltar  u čast jeruzalemskom mučeniku bl. Nikoli Taviliću.

Sv. Nikolu Tavilića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće kao propovjednika.

Kao relikvije sv. Nikole Tavilića u njegovu svetištu u Šibeniku pri samostanu franjevaca konventualaca sv. Frane čuvaju se njegove sandale.

Suvenir Taviline ili „Sandale sv. Nikole Tavilića“ unikatno su djelo, a izrađene su po uzoru na sačuvane sandale prvog hrvatskog sveca iz 14. stoljeća.

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Duhovi – ‘sila odozgor’ i rođendan Crkve!

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.

Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva “Duhovi dani”.

Papa Ivan Pavao II. izdao je 1986. godine encikliku o Duhu Svetome kojoj je dao naslov po ovoj formuli iz Misnog vjerovanja “Dominum et vivificantem – Gospodina i Životvorca”. Njome je  želio katoličke vjernike pripraviti za odgovoran završetak drugog tisućljeća i plodan ulazak u treće tisućljeće kršćanstva.

U trećem dijelu ove enciklike razrađuje životvornu ulogu Duha u Crkvi koji djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu Crkvu čini sakramentom spasenja u konkretnoj ljudskoj povijesti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Barišić: Braniti život od začeća znači biti moderan, suvremen, biti čovjek znanosti!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Izvor Hoda za život je u Bogu, izvoru života i životvorcu”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misu za volontere Hoda za život u subotu, 19. svibnja, u ranim jutarnjim satima, u splitskoj katedrali sv. Dujma.

U svojoj se propovijedi osvrnuo na biblijska čitanja. Djela apostolska govore o apostolu Pavlu kojemu je ugrožen život, netko odlučuje o njegovom životu.

Međutim, on se ima na koga pozvati, na Crkvu, autoritet i tako je na svoj način zaštićen. „Od začeća do prirodne smrti imamo brojne situacije gdje je čovjek ugrožen, a pitamo se na koga se može pozvati? Je li se ljudi pozivaju na Gospodara života ili postaju gospodari života i smrti drugih? Nažalost, čovjek je uzeo u svoje ruke da bude gospodar života”, kazao nadbiskup Barišić.

Govoreći o Petrovom pitanju Gospodinu: a što s ovim, koje donosi evanđelist Ivan, nadbiskup je ustvrdio da „nažalost mnogi danas postavljaju to isto pitanje za začeto a još nerođeno dijete. Pitanje: ‘A što s ovim?’ upućeno za začeto dijeto govori kao da ono ugrožava, smeta.

To pitanje ne prestaje s tom fazom do rođenja nego se nastavlja i kasnije u srednjoj dobi. Život je ugrožen u živućima, koliko li je siromaha i nezaposlenih. Koliko li je ugrožen život u završnoj dobi?”, upitao je nadbiskup te nastavio: „Čudno je da je čovjek uzeo u ruke tu odluku. Čovjek sudi život a život je dar a ne posjed.”

Budući da neki, koji se pozivaju na znanost, govore da je ovaj Hod za život nešto nemoderno, nadbiskup je naglasio kako je reći da život počinje rođenjem i plačem, vraćanje u srednji vijek.

„Danas braniti život od začeća znači biti moderan, suvremen, biti čovjek znanosti. Vidimo da i znanost danas može biti protiv života a ne za život.

Zato je Hod za život potreban osobito danas u ozračju svetkovine Duhova. Potrebno je da duhovsko ozračje zahvati srca svih ljudi, da se ruke udruže jer ovo nije samo hod kršćana nego i drugih svjetonazora i ljudi dobre volje.

Geslo ovoga može biti da sva ljudska prava započinju začećem i zato je potrebno taj život pratiti u svim fazama a ne ga ugrožavati”, kazao je mons. Barišić zaključivši: „Želim da ohrabreni i osnaženi ovim koordinatama izvora i gospodara života nama budu na neki način orijentacija i putokaz da bismo mogli hodati za životom, odnosno da bismo ga mogli braniti i promovirati, da bi život mogao hoditi u nama.

Želio bih da ovaj Hod za život, koji se danas odvija u više hrvatskih gradova, uistinu bude duhovski događaj koji će nas učiniti svjedocima života.”

IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati