Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Silvestar – Silvestrovo, zadnji dan Stare godine

Objavljeno

na

Silvestrovo ili Stara godina je posljednji dan u godini, 31. prosinca. Silvestarska noć obilježava se proslavama dočeka Nove godine.

Silvestrovo je dobilo naziv po papi svetom Silvestru I., koji ima spomendan na današnji dan.

Pod svetim Silvestrom u 4. stoljeću Crkva je izašla iz katakomba i otvorila se prema svijetu. Počela je gradnja bazilika i hramova, kao i ostalih bogoslužbenih prostora.

Još važnije je bilo što je papa Silvestar započeo unutarnju reformu i izgradnju Crkve, i to svim svojim biskupskim srcem.

Tako se 320. postavljaju, odobrenjem cara Konstantina, temelji za crkvu svetog Petra nad njegovim grobom na Vatikanskom brijegu, a papa Silvestar odobrava gradnju i drugih još i danas poznatih rimskih crkava: svete Agneze, svetog Lovre i svetog Pavla izvan zidina. To su kroz stoljeća do današnjih dana ostala poznata mjesta rimskih hodočasnika.

Papa Silvestar umire na glasu svetosti 31. prosinca 335 godine u Rimu, a njegove relikvije nalaze su u crkvi Svetog Silvestra u Rimu.

Tko je bio sv. Silvestar po kojem zovemo Silvestrovo?

Sveti Silvestar bio je papa u prijelomnom razdoblju kršćanstva. Bilo je to doba rimskog cara Konstantina, kad je Crkva konačno prestala biti proganjana od državnih vlasti.

Na današnji dan slavi se Silvestrovo u spomen na smrt sv. Silvestra, koji je bio papa u prijelomnom razdoblju povijesti kršćanstva, neposredno nakon što je car Konstantin Milanskim ediktom dopustio kršćansko bogoslužje na prostoru Rimskog Carstva.

U to je vrijeme, dakle, Crkva od proganjane postala legalna, dapače od cara podržavana institucija.

Vrlo je malo sigurnih informacija o papi Silvestru, no postoje mnoge legende. Prema srednjovjekovnim predajama sv. Silvestar je izliječio cara Konstantina od gube krsnom vodom. U ime zahvalnosti za izliječenje car je poput sluge hodao pred jašućim sv. Silvestrom, vodeći njegovog konja za uzde.

Po nekim legendama čak je ponudio carsku krunu sv. Silvestru, no ovaj je to odbio vrativši krunu Konstantinu. Car se zatim preselio u Konstantinopol, ostavivši papi Rim. Poruka te legende je da je papinska vlasti iznad državne, jer car duguje krunu papi, koji mu ju je svojevoljno vratio.

Sv. Silvestar I., rodom Rimljanin, proživio je progone kršćana za careva Aurelijana i Dioklecijana, ali je doživio slobodu kršćanstva po caru Konstantinu.

Izabran je za papu 314. godine. Za njegova pontifikata održan je prvi opći sabor u Niceji 321. godine. U njegovo je vrijeme dovršena gradnja Lateranske bazilike koju je on posvetio, a započela je gradnja bazilike sv. Petra.

Cara Konstantina je krstio i prema legendi izliječio od gube, neki misle od gube grijeha. Njegov je pontifikat potrajao 21 godinu, a umro je 31. prosinca 335. godine.

Ušao je u staru hrvatsku božićnu pjesmu “Narodi nam se kralj nebeski”; koja pjeva: “Silvestar papa k njim se pridruži, svecima božićnog vremena, koga na nebesi okruniše”.

 

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa – obitelj prema Božjoj mjeri

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo protiv ‘nepravednih rješenja’ na Bliskom istoku

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo u nedjelju je upozorio protiv “nepravednih rješenja” izraelsko-palestinskog sukoba, kazavši da će ona biti samo uvod u nove krize, u očitoj referenci na bliskoistočni mirovni prijedlog Donalda Trumpa.

Franjo je te komentare iznio u Bariju kamo je otputovao na sastanak biskupa svih zemalja sredozemnog bazena.

“Sredozemnoj regiji trenutno prijeti izbijanje nestabilnosti i konflikta na Bliskom istoku i raznim zemljama sjeverne Afrike i između raznih etničkih, vjerskih i konfesionalnih skupina”, rekao je Papa.

“Niti možemo zanemariti još uvijek neriješen sukob između Izraelaca i Palestinaca, s opasnošću zbog nepravednih rješenja i stoga uvoda u nove krize”, rekao je.

Među sudionicima bio je nadbiskup Pierbattista Pizzaballa, apostolski upravitelj Latinskoga jeruzalemskog patrijarhata, pod čiju jurisdikciju spada Izrael, palestinski teritoriji i Jordan.

Vjeruje se da je ovo prvi put da Papa, koji je često branio i palestinska prava i izraelsku potrebu za sigurnošću, javno govori o izraelsko-palestinskom sukobu otkad je Trump objavio plan 28. siječnja.

Planom se priznaje izraelska vlast u židovskim naseljima na Zapadnoj obali i zahtijeva da Palestinci ispune niz uvjeta za državu s glavnim gradom u selu na Zapadnoj obali istočno od Jeruzalema.

Premda je Trump izjavljivao da mu je cilj okončati desetljeća sukoba, njegov plan ide u korist Izraela, što je naglašeno palestinskom odsutnošću za vrijeme njegove objave u Bijeloj kući dok je izraelski premijer Benjamin Netanyahu stajao pored njega. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Neće se sreće nagledati onaj u čijem je srcu mržnja

Objavljeno

na

Objavio

"Turska serija"/isječak

Ova misao je misao poznatog njemačkog pisca Hermana Hessea. Ona je sigurno plod velikog životnog iskustva tog znamenitog pisca i poznavatelja čovjeka i ljudske duše. Nositi u sebi mržnju, znači biti osobno nesretan. Mržnja nas razdire, opterećuje, nosimo ju u sebi gdje god pošli. Ima razarajuću moć koja je konstantno prisutna u razumu i emocijama ljudskog bića. Zbog nje se ponekad čovjek prestaje radovati osobnim uspjesima, radostima drugih, vlastitoj mogućoj sreći. Moguća sreća je psihološki duboko potisnuta, a u prvi plan svakog promišljanja uvijek iskače mržnja pomiješana sa mogućim planiranjem osvete.

Biblijski pogled na čovjekovu sreću i mržnju

Biblija kao Knjiga nad knjigama ima svoj originalni pogled na čovjekovu sreću i mržnju. Ona progovara na tri razine. Jedna je starozavjetna razina. Druga je novozavjetna razina, a treća razina je konkretan pogled, viđen u prvim kršćanskim zajednicama. Sve tri razine su plod mudrog razmišljanja biblijskih pisaca. I ne samo njihova mudrost, nego u njima je vidljivo nadahnuće Duha Svetoga i božanska logika.

Mojsijev govor Izraelcima

Mojsijev govor narodu je plod molitvenog razgovora sa Jahvom i Gospodnji savjet :  Gospodin reče Mojsiju: „ Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: „ Sveti budite! Jer sam svat ja, Gospodin Bog vaš! Ne mrzi svoga brata u svom srcu!  Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega kao sebe samoga. Ja sam Gospodin“ Lev. 19, 1 -2. 17 – 18.

Isusov govor učenicima

„ Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi…… Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“….Mt. 5, 38 – 48.

Sveti Pavao, Korinćanima – prvoj kršćanskoj zajednici

„ Braćo ne znate li! Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastiti će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi….“ 1Kor. 3. 3, 16 – 18.

Hram

Hram je bio U Izraelu centralna bogoštovna zgrada za sve Izraelce. Svaki pobožni Izraelac je imao potrebu barem jednom godišnje otići na molitvu, molitvenu službu u jeruzalemski hram. Nekima je to uspijevalo, a nekima nije. Kao što je u jednoj ( nad )biskupiji centar svih župnih crkava i župa, katedrala. Tako je svim sinagogama u Izraelu centralna vjerska zgrada bila jeruzalemski hram. Osim tog jeruzalemskog hrama, Biblija spominje da je čovjek hram Božji u kojem počiva, prebiva Bog. Dakle kao što postoji svetost jeruzalemskog hrama, isto tako postoji dostojanstvo i svetost ljudske osobe. U kojoj dakako treba prebivati Bog. Da li je to tako u svakodnevnom životu veliko je pitanje. Jesu li katolici, kršćani toga svjesni, isto tako veliko je pitanje. Uglavnom treba biti svjestan, ukoliko je moje tijelo, moja duša i srce hram Božji, onda nema mjesta za srdžbu, mržnju, neko zlo prema bratu čovjeku, ili osvetu. Konradiktorno je kazati: „ Moje tijelo je Božnji hram.“, a u njemu gajiti, njegovati trajno neku mržnju. Postoji jedna zgodna uzrečica na „Zakon zakona – ljubav“: „ Tko zakon ljubavi gazi, zlo ga snalazi.“ Preko srdžbe, mržnje i osvete nastavlja se lančano zlo, koje nema kraja. Na kraju krajeva, poslije sijanja mržnje, mržnja donosi zlu kob odašiljatelju mržnje. To je životna logika mnogo puta iskušana u povijesti ljudskog roda. Mrzitelj ne može nikako biti sretna osoba. Zato nije bez razloga Herman Hesse zaapisao: „ Neće se sreće nagledati onaj u čijem je srcu mržnja.“

Čega treba biti svjestan

Ono što je po ljudski mudro, razumno, pametno, često je ludost pred Bogom. U naše vrijeme često se na malim ekranima nekih komercijalnih televizija „ vrte“ serije iz obiteljskog života tursko – islamskog podnebja. Ono što posebno čovjeka, barem mene iritira jest činjenica vidljive pakosne zlobe, raznih intriga koje idu za žestokom osvetom iz mržnje. Sa jedne strane te serije nude gledatelju izrazito plemenitu i autentičnu ljubav, a sa druge strane neukrotivu osvetu. To ne može ići zajedno.

Kršćanski ideal

Ideal je obično visoko postavljen cilj. Cilj prema kojem težimo, ali ne znači da ćemo ga za svog zemaljskog života moći u potpunosti ostvariti. Postoji stih jedne pjesme koji glasi: „ Za ideale, ginu budale.“ Ja se osobno ne slažem sa tim stihom. Jer drugi pjesnik kaže: „ Mrijeti ti ćeš kad u ideale svoje počinješ sumnjati.“ Kršćansk spoznajni ideal je: Ja sam stvoreno, nesavršeno ljudsko biće. Biće potrebno stalnog duhovnog rasta i osobnog duhovnog izgrađivanja. Bog je stvoreći mene, u mene udahnuo kod začeća dušu, intelekt, čuvstva. On ne očekuje od mene da živim po instinktu, nego po duhu Božjem koji je u hramu moga tijela, srca i duše. Želim se prepustiti da me vodi Duh Sveti, a ne duh ovog svijeta, duh raznih vrsta i korijena mržnje. Želim biti sretan, i tu sreću dijeliti sa svojim sunarodnjacima. Moj kršćanski put je da molim za one koji mi nisu po mom „ćefu“, i zbog kojih sam često srdit, a ponekad se u meni rađa čak i mržnja. Svaka burna revolucija u povijesti čovječanstva, utemeljena na velikoj mržnji „ pojela“ je te revolucionare i njihovu djecu. Plod ni jedne mržnje ne može donjeti humanu pozitivu na duge staze. „ Pritisnuto jako, sve to jače skače.“ Možda nam je taj stih poznat, a možda nije. Nasilje, srdžba, mržnja uspostavi jedno novo narodno stanje na represiji, ali takvo stanje koje u sebi nema zakona ljubavi ne može trajno opstati. Ticalo se to međuljudskih odnosa, odnosa u obitelji, ili kada su u pitanju čitavi narodi. Tko što sije, to će i žeti. Zato danomice odustaj od velike srdžbe, trajne mržnje i osvete bilo koje vrste. To treba biti tvoj visoko postavljeni kršćanski ideal. „ Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin Bog vaš.“

Blagoslivljaj dušo moja, Gospodina,

I sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,

I ne zaboravi dobročinstva njegovih!

Ps. 103.

Vladimir Trkmić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari