Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Stjepan, prvomučenik

Objavljeno

na

U Djelima Apostolskim Luka je posvetio cijela dva poglavlja Svetomu Stjepanu; šesto i sedmo. Sjepanov život u Prvoj Crkvi Djela Apostolskih znači jednu prekretnicu: ovime se završava prvi dio Isusova programa i počinje onaj drugi za koji jesam Isus rekao: “Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, u čitavoj Judeji i Samariji, sve do nakraj zemlje”(1,8).

Sv. Luka donosi dugi opis Stjepanova mučeništva te objašnjava i opravdava ovaj zaokret. Sjepanovo ubojstvo i progom kršćana koji je s njime uslijedio je bila prilika da helenisti-grci pobjegnu i tako postanu misionari Kristove riječi. Ako su ih istjerali iz Jeruzalema i zabranili im propovijedati, oni nisu zašutjeli, ohrabreni su osim Isusovim riječima i Stjepanovim svjedočenjem i hrabrošću.
Stjepanov govor nudi objašnjenje zaokreta: on kaže da kršćanin nije vezan za zakon i za hram.

Ovim izlaskom iz Jeruzalema kršćanstvo nije više samo unutarnja stvar židovstva, pa samim tim počinje put osvajanja svijeta. Bog se objavio Abrahamu još davno prije nego je bio hram, čak u Mezopotamiji (7,2), tako je i sa Josipom braća gar iz zavisti prodaju, ali ga Bog uzvisuje i mijenja izdaju u spasenje. Mojsija također njegov narod odbija i ne prima, niti ga razumije, ali Mojsije ide do kraja i žrtvuje sebe i nastavlja narod izraelski hod prema obećanoj zemlji. U pustinji oci naši nisu imali hram, već samo šator svjedočanstva; kad je Salomon odlučio graditi hram poruka je bila: “Nebo je moje prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama” (7,49).

Bog se ne može zatvoriti i obuhvatiti u nijednu ljudsku mjeru ili strukturu. Nije Stjepan protiv hrama ili Crkve, već je on protiv vezanja i zatvaranja Boga samo za taj prostor. On je posvemašnji i svačiji – sviju onih koji ga primaju. Sam je Spasitelj rekao onoj samarijanki na bunaru da će doći vrijeme da se ljudi neće više klanjati ni na Gerazimu, … već u dubini srca svoga. Najprije treba Boga pronaći i živjeti ga onda govoriti o Hramu ili Crkvi. On želi reći tvrdoglavom i poganskom narodu koji ga sluša da Isus nije vezan ni za Palestinu, ni za hram- crkvu, niti za zakon.

Zaključio im je da vidi otvorena nebesa, znači Bog je prinio njegovu žrtvu, a oni kao i pred svim prorocima koje su progonili, sudili i ubijali su zatisnuli uši da još jednom ne čuju Riječ Božju. No, Stjepan kao i Isus po čijem modelu i je mučenik, zaziva nebo i oproštenje. Njegova poruka je bila preteška i opasna za one koji su se tek riješili Isusa. Zato ga i kamenuju. Zato nama danas Stjepan ima puno toga reći i stalno nas pozivati na preispitivanje života Evanđelja među nama. Da li smo i mi sebični i želimo Isusa zatvoriti samo za sebe i nikoga drugoga. Da li mi danas ovdje imamo samo našu Palestinu, hram i zakon ili dopuštamo da nas Duh Sveti nosi onom širinom evanđeoske ljubavi koju je živio i širio Sveti Stjepan.

Isus je apostolima a i svojim sljedbenicima navijestio sudove, progone i učenja, čak će neki njihovo ubijanje smatrati Bogu ugodnim djelom. On je prvi dao svoje svjedočenje do smrti. Jednakom je ljubavlju posluživao i tako Krista svjedočio kao i pod uraganom stijena. Povijest kršćanstva je pokazala da su milijuni slijedili Krista u progonstvima, mučenjima i ubijanjima. Među njima su toliki Stjepani koji su svojim životom i mučeničkom smrću uzeli Kristovu krunu i pridružili mu se u slavi. Stoga će kasnije veliki kršćanski pisan prvih stoljeća reći da je krv mučenika sjeme kršćana. Krv je najvjernije svjedočenje i kod Stjepana i svih drugih mučenika do naših dana.

SvStjepan_1Ovdje se otvara pitanje nama danas u našem vremenu koje nazivamo tako teškim, kao da su drugima bila vremena laka i ugodna. (Moja je majka poslije Drugoga Svjetskoga Rata nekoliko godina, dok je pokojni otac bio u ropstvu, bila sama sa petoro djece, a dvoje ih je umrlo u odsutnosti pokojnoga oca, vodila obitelj i bez ikakvih prihoda osim od zemlje i blaga što je godišnje mogla izvući. Dakle, živjela zna ona sama kako i kako je kraj sa krajem sastavljala, ali se nije tužila da je vrijeme teško. Moje obje sestre su u ovom “Domovinskom Ratu” izgubile po jednoga sina. Jedna od njih je jednom zgodom rekla majci da je njoj bilo lako i da se ne može uspoređivati sa ovom težinom.

Majka je lijepo i hladnokrvno podvukla: “Meni je bilo lako. Muž je bio sa mnom. Imala sam iz Njemačke par tisuća maraka mirovine i svaki kut kuće pun svega”. Aludirala je na njih i njihovo bogatstvo sada i posvemašnju materijalnu sigurnost, a povrh svega moje majke petoro djece leži u istom grobu, a to su moja braća i braća mojih spomenutih sestara. Sada se s pravom pitam – koja su to i komu su to teška vremena? Tin je davno rekao da nema ni teških ni lakih vremena, već su onakva kakvima ih mi činimo.) Jednaka su i njima bila vremena, ali tada nije bilo nas. Stoga se ja moram danas upitati kakvo je moje svjedočenje vjere danas onima koji su pored i oko mene?

Kako prihvaćamo zadaće koje nam se čine malo težima ili uzmičemo? Ili na koncu još jače da li mi znamo oprostiti na Stjepanovom primjeru? Imamo tisuće razloga da kao Kristovi sljedbenici i svjedoci oprostimo i opraštamo, pa makar nikada ne bili kamenovani. Stjepan ne samo da je oprostio svojim mučiteljima, već im je kao i sam Spasitelj oprostio. Ovaj poziv mora odzvanjati u našim ušima, ili…

Kamenovanje svetoga Stjepana izvan zidina Jeruzalema, kod ulaznih vrata grada, koja se danas zovu – Vrata Svetoga Stjepana.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari