Connect with us

Religija i Vjera

Sveti Toma – jednostavan, učen, ponizan redovnik i vrstan teolog

Objavljeno

on

Papa Ivan XXII. proglasio je svetog Tomu svecem 18. srpnja 1323. godine, a papa Pio V. 1567. godine crkvenim naučiteljem. Mnogi pape proslavili su ga svojim spisima, od kojih su najvažnije enciklike Lava XIII. „Aeterni Patris” i Pija XI. „Studiorum ducem”.

U novije vrijeme nauk sv. Tome preporučili su Drugi vatikanski sabor i Pavla VI. u pismu „Lumen Ecclesiae”. Crkva je svetog Tomu proglasila zaštitnikom svojih škola i studenata. Svetog Tomu slave Katolička crkva te Anglikanska crkva i ostale protestantske zajednice. Zaštitnik je prodavača knjiga, Italije, filozofa i akademika. Spomendan se slavi 28. siječnja.

Životopis

Rođen je 28. siječnja 1225. u dvorcu Roccasecca, u feudu Aquino u okolici Napulja u južnoj Italiji kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Njegova baka po ocu, Franciska, bila je sestra njemačkog cara Fridriha Barbarose. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a nakon studija u Napulju stupio je u dominikanski red. Godine 1252. poglavari dominikanskog reda poslali su ga u Pariz, gdje je kao učenik Alberta Velikog postigao doktorat teologije. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Uz svu svoju veliku učenost ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve ponuđene mu crkvene časti. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost evanđeoska krepost i da više vrijedi od sve učenosti, slave i počasti. Zato je uvijek htio ostati malen. Sveti Toma napisao je mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je djelo „Teološka suma” (Summa theologica), u tri dijela, u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedeno na sve svjetske jezike, te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj. Sveti Toma bio je i mistik.

Žarko je štovao Presveti Sakrament te je o njemu ispjevao najljepše himne kao što su „Hvali Sion Spasitelja”, „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš”, „Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas!” Kad je jednom klečao pred raspelom, sam mu je Spasitelj progovorio: „Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?” Svetac je odgovorio: „Samo tebe, Gospodine!” Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina, 7. ožujka 1274. Bio je tada na putu u Lyon na opći sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva pokraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse.

Teološka suma („Summa theologica“)

Teološka suma ili Suma teologije jedno je od najpoznatijih teoloških, ali i filozofskih djela zapadne filozofije i filozofije uopće. To je najopsežnije djelo sv. Tome Akvinskog. Iako je ostala nedovršena, ona je ipak veličanstveno djelo. Sadrži 512 pitanja i 2669 članaka. Riječ je o sažetom razlaganju u kojemu ljudski um pristupa otajstvima vjere s jasnoćom i dubinom, ispreplićući pitanja i odgovore u kojima sveti Toma produbljuje učenje koje dolazi iz Svetoga pisma i od crkvenih otaca, najviše svetoga Augustina. U tome misaonom osvrtanju, u susretu s pravim pitanjima svoga vremena, koja su često i naša pitanja, sveti Toma, koristeći se metodom i misli drevnih filozofā, osobito Aristotela, dolazi do preciznih, bistrih i primjerenih određenja vjerskih istina, gdje je istina dar vjere, blista i postaje dostupna nama, našem razmišljanju. Ipak, taj napor ljudskoga duha, kao što sveti Toma podsjeća svojim životom, uvijek je prosvijetljen molitvom, svjetlom koje dolazi odozgor. Samo onaj tko živi s Bogom i s otajstvima može također razumjeti što oni govore. U Sumi teologije sveti Toma polazi od činjenice da postoje tri različita načina Božjega bitka i bȋti. Prvo, Bog postoji u samom sebi, on je početak i svršetak svega, zbog čega sva stvorenja proizlaze od njega i ovise o njemu.

Zatim: Bog je nazočan svojom milosti u životu i djelovanju kršćana, svetaca. Konačno, Bog je na posve osobit način prisutan u Kristovoj osobi, stvarno sjedinjenoj s čovjekom Isusom, koja djeluje u svetim otajstvima [sakramentima] što potječu iz njegova otkupiteljskog djela. Stoga je ustroj toga monumentalnoga djela, istraživanje Božje punine „teološkim pogledom”, raščlanjen u tri dijela, što je sȃm zajednički naučitelj [Doctor communis] – sveti Toma – objasnio ovim riječima: „Glavna zadaća svete nauke jest priopćiti nam spoznaju o Bogu, i to ne samo s obzirom na to što je on u sebi, nego također ukoliko je počelo i svrha svih stvari, a napose razumskog stvorenja. Pristupajući izlaganju te nauke, prvo ćemo raspravljati o Bogu, drugo, o težnji razumskoga stvorenja prema Bogu i, treće, o Kristu koji je kao čovjek put naših težnja prema Bogu.” Postoji krug: Bog u sebi samom, koji izlazi iz samoga sebe i uzima nas za ruku, tako da se s Kristom vraćamo Bogu, sjedinjeni smo s Bogom i Bog će biti sve u svima.

1. Prvi dio Sume teologije istražuje, dakle, o Bogu u njemu samom, o otajstvu Trojstva i o Božjem stvarateljskom djelovanju. U tome dijelu nalazimo i duboko razmišljanje o izvornoj zbilji ljudskoga bića, kakvo je izišlo iz Božjih stvarateljskih ruka, kao plod njegove ljubavi. S jedne smo strane stvoreno, ovisno biće, ne potječemo od samih sebe, a, s druge, imamo pravu samostalnost, tako da nismo samo nešto prividno, kako tvrde neki platonski filozofi, nego zbilja koju je Bog htio kao takvu, i s vrijednošću u sebi.

2. U drugome dijelu sveti Toma promatra čovjeka, potaknuta milošću, u njegovoj sklonosti da upozna i ljubi Boga kako bi bio sretan u vremenu i u vječnosti. Pisac prvo predočava bogoslovna načela ćudorednog djelovanja, proučavajući kako se u slobodnom čovjekovu izboru da čini dobra djela upotpunjuju razum, volja i čuvstva, a njima se pridodaje snaga koju daruje Božja milost po krepostima i darovima Duha Svetoga, kao i pomoć koju isto tako pruža ćudoredni zakon. Čovjek je stoga dinamičan bitak koji traži samoga sebe, pokušava postati čovjekom i u tome smislu nastoji činiti djela koja ga izgrađuju, koja ga uistinu čine čovjekom, a tu dolazi ćudoredni zakon, nastupaju milost i vlastiti razum, volja i čuvstva.

Na toj osnovi sveti Toma daje obris fizionomije čovjeka koji živi po Duhu i koji tako postaje Božja slika. Tu se sveti Toma zaustavlja na proučavanju triju bogoslovnih kreposti – vjere, ufanja i ljubavi – a potom pristupa oštroumnom istraživanju više od pedeset ćudorednih kreposti ustrojenih oko četiri stožerne kreposti – razboritosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti. Završava potom razmišljanjem o raznim zvanjima u Crkvi.

3. U trećemu dijelu Sume sveti Toma proučava otajstvo Krista, puta i istine, po kojemu se ponovno možemo pridružiti Bogu Ocu. U tome svesku piše gotovo nenadmašne stranice o otajstvu Isusova utjelovljenja i Muke, te dodaje opsežno izlaganje o sedam svetih otajstava (sedam sakramenata), jer je u njima utjelovljena božanska Riječ. Širi dobročinstva utjelovljenja radi našega spasenja, za naš hod vjere prema Bogu i vječnom životu, kao da tvarno ostaje prisutna sa stvarnostima stvaranja i dotiče nas tako u intimi. Govoreći o svetim otajstvima (sakramentima), sveti se Toma iscrpno zadržava na otajstvu Euharistije, prema kojemu je gajio vrlo veliku pobožnost, tako da je, prema drevnim životopiscima, običavao oslanjati glavu na Svetohranište, kao da je želio osjetiti Isusovo božansko i ljudsko Srce kako kuca. U jednom djelu tumačenja Pisma sveti nam Toma pomaže shvatiti uzvišenost svetog otajstva Euharistije kad piše: „Budući da je Euharistija sveto otajstvo muke našega Gospodina, u sebi sadržava Isusa Krista koji je trpio za nas. Zato je sve ono što je učinak muke našega Gospodina ujedno i učinak ovoga svetog otajstva, budući da ono nije ništa drugo nego utiskivanje Gospodinove muke u nas.“ Zato dobro shvaćamo zašto su sveti Toma i drugi sveci slavili svetu Misu plačući iz suosjećanja prema Gospodinu, koji se prinosi u žrtvi za nas. Bile su to suze radosti i zahvalnosti.
Neki citati iz Sume („Summa theologica“) – teološki zbornik

1. „Ljudski zakon ima utoliko svojstvo zakona ukoliko je u skladu sa zdravim razumom. Kad je, naprotiv, jedan zakon u suprotnosti za zdravim razumom, naziva se nepravednim zakonom; u takvom slučaju prestaje biti zakonom i više postaje činom nasilja.”

2. „Za čovjeka je prirodno da bude društvena i politička životinja i da živi u zajednici. I to je istinitije za njega negoli za bilo koju drugu životinju, što je činjenica koju pokazuju njegove prirodne potrebe.” (Cf., De regimene principium, I, 1.)

3. „Ali zajednički društveni život mnogih ljudi ne bi se mogao održati ako netko ne bi imao vlast da postiže dobro.” (1a 2ae, 96, 4.)
4. „Ljudski pozitivni zakoni su pravedni ili nepravedni. Ako su pravedni oni po sudu savjesti imaju obvezujuću snagu Vječnog prava iz kojeg proizlaze. Zakoni su nepravedni po dva načina: ako su protiv onoga što je čestito u ljudskim pojmovima, te protiv Božjih prava. Oni su suprotstavljeni dobru po tri osnove: kada vladar oporezuje svoje podanike prije zbog svoje vlastite pohlepe ili samoljublja negoli za opće dobro; kada on propisuje neki zakon preko ovlasti koja mu je povjerena; i kada, mada su usmjereni na opće dobro, zakoni vrše nepravičnu raspodjelu. To je nasilje prije negoli pravo.” (1a 2ac, 96, 4.)

Što je povjesničar Ludwig von Pastor napisao o svetom Tomi Akvinskom

Ludwig Pastor , kasnije Ludwig von Pastor, Freiherr von Campersfelden (31. siječnja 1854. – 30. rujna 1928.), bio je njemački povjesničar i diplomat za Austriju. Postao je jedan od najvažnijih rimokatoličkih povjesničara svoga vremena, a najznačajniji je po svojoj povijesti papa. Car Franjo Josip I. uvrstio ga je 1908. u plemstvo. Šest je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost. Pastor je rođen u Aachenu , polazio je frankfurtsku gimnaziju, gdje mu je učitelj bio povjesničar Johannes Janssen. Otac mu je bio luteran, a majka katolkinja. Pastor je prešao na katoličanstvo deset godina poslije očeve smrti. Ludwig von Pastor o svetom je Tomi zapisao: „Summa sadrži oko tri tisuće članaka. Svaki članak Summe je remek djelo, malo čudo. Sve su istine tu rasvijetljene, sve zablude pobijene na takav način da se više nije pojavilo krivovjerje koje nije već u Summi pobijeđeno. Na sjednicama Tridentskog sabora uz Sveto pismo stajala je i Summa svetog Tome na stolu. Istine su pak vjerske u njoj tako protumačene i osvijetljene da je s pravom rečeno: „Jasnom se gledanju Boga ništa tako ne približuje kao Summa“. Doista, poslije svetog Pavla i svetog Augustina nebo nije dalo zemlji većeg uma.“

Zaključak

Malo je ljudi koji su živeći zemaljski život odbijali zemaljske časti i vlasti. Sveti Toma Akvinski bio je redovnik, dominikanac. Redovnička braća nudila su mu časti i vlasti zbog učenosti i svetačkog života u redovničkoj zajednici. On je sve to odbijao iz poniznosti i duboke osobne duhovnosti. I danas se u Katoličkoj crkvi pjevaju pjesme duboke Tomine duhovnosti: “Hvali Sion Spasitelja”, “Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš”, “Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas”! Često na misnom slavlju ili pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom pjevamo pjesme koje je on napisao, a da nismo ni svjesni da je njihov autor sveti Toma Akvinski. U tekstu je navedeno nekoliko njegovih citata u svezi sa zakonima, pravednim i nepravednim zakonima. Bilo bi doista lijepo kad bi se se naši hrvatski zakonodavci nadahnuli tim mislima kada donose zakone. A i nama su svakome ponaosob ti citati poticaj za prosuđivanje je li neki zakon pravedan ili nepravedan. Vrstan teolog, pisac, redovnik, ostavio je dubok duhovno teološki trag u teologiji i Katoličkoj crkvi. Neka i nas osobno resi upornost u upoznavanju sakramenata Crkve. Pogotovo nastojmo gajiti ljubav prema Euharistiji.

KLANJAM TI SE SMJERNO
(sv. Toma Akvinski)

Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje,
jer dok promatra te, svijest mu prestaje.

Vid i opip, okus varaju se tu,
al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
istine nad ovom nema istinom.

Samo Bog na križu bješe oku skrit,
ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem,
S razbojnikom isto skrušen vapijem.

Rana kao Toma ja ti ne vidim,
ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja,
da se ufam u te, da te ljubim ja.

Uspomeno smrti Spasa premilog,
živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,
Dokraj žića budi najslađi mu kruh.

Vladimir Trkmić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari