Pratite nas

Kolumne

Svi oni koji su bili protiv referenduma o braku sada podržavaju ratifikaciju IK

Objavljeno

na

Svjedoci smo toga kako je nasilje nad ženama u Hrvatskoj u porastu, što su svakako zabrinjavajući podaci koji govore o tome da smo kao društvo zakazali. Paradoksalno je, međutim, da su najglasniji u povicima kako sustav ne funkcionira, oni koji su iz proračuna plaćeni za borbu protiv tog problema. Sada tvrde da će biti bolje ako se njihov nerad nagradi s više novca.

Dok se tako vodi rasprava o ratifikaciji IK, nitko ne govori o tome koliko će nas ona koštati. U javnosti se čak licitira s proračunskim iznosom od milijardu kuna. Kada bi se mjesečno isplaćivalo 5000 kn, iznos od milijardu kuna bio bi dostatan za 16.500 osoba. U tom slučaju svaka žrtva nasilja u Hrvatskoj bi dobila po 60.000 kn godišnje. Ali, ne. Na ovakvu mogućnost je Vlada najavila rezervu.

Umjesto sustava koji bi nagrađivao hrabrost i dodatno motivirao žrtve nasilja da prijavljuju nasilnike, sav taj novac ići će onima koji su zakazali. Umjesto pomoći zlostavljanima u lakšem preživanju traume, oni će novac bacati udrugama. To je, pak, članak na koji se u IK ne može staviti rezerva. Blokirati se može novac koji trebaju dobiti direktno žrtve nasilja, ali ne može onaj koji ide udrugama. To je mudrost Konvencije.

Očito je da se ovakvim načinom financiranja stvara jedno moćno parapolitičko tijelo nevladinih udruga, koje će na ovaj način dobiti dovoljno sredstava za svoje ideološke bitke. Logika takve računice je ova: što više drvlja i kamenja na vlastitu zemlju, to više novca od GREVIA. Ne treba sumnjati kako je to disciplina u kojoj su ove udruge pune iskustva.

O tome da ratifikacija sama po sebi neće voditi smanjenju nasilja u obitelji svjedoče primjeri Srbije i BiH. Dok mi srljamo kao guske u maglu, zemlje poput Irske, Švicarske i Velike Britanije su oprezne, jer smatraju kako znaju raspolagati svojim novcem i same mogu zaštititi vlastite građane od nasilja.

Ideja jednakopravnosti žena i muškaraca općeprihvaćeno je načelo u vremenu u kome živimo. Potkopava li sam naziv konvencije ovaj princip, jer ako su nasilju skloni samo muškarci, ispada kako je nasilje rodno uvjetovano. Zar žrtva nije žrtva bez obzira na spol? Što se događa ako je nasilnik žena? Radi li se prema toj logici o rodno neosviještenom muškarcu, muškarcu bez brkova? Odvajanje roda od spola navodi nas na sklizak teren. Hoće li roditelji u budućnosti kad dobiju dijete čekati dok ono ne progovori kako bi znali kojeg je roda?

To je zbrkana logika modernog feminizma, koji polazi od stava da je žena slobodna kada služi svom poslodavcu, ali je rob kada pomaže svome mužu.

Vlast tvrdi da u IK nema rodne ideologije. Zatim nam kažu kako će se izjavom ograditi od ideologije roda. Zašto se ograđivati od nečega čega nema? Ako se ipak pokaže da ju sadrži, nikakva interpretativna izjava nema pravnu težinu protiv te ideologije. Zato postavite pitanje vladajućima: Štiti li konvencija osobe muškog spola koje se osjećaju kao žene ili osobe ženskog spola koje se osjećaju kao muškarci? Odgovor na to pitanje će reći sve o ideološkoj čistoći konvencije.

Svi oni koji su bili protiv referenduma o braku sada podržavaju ratifikaciju IK. Svi oni koji inače ne mogu smisliti HDZ, sada su oduševljeni Plenkovićem. Sada postaje jasnija ona Milanovićeva izjava kako on ne zna što Plenković radi na čelu HDZ-a, jer on svjetonazorski pripada liberalnoj struji SDP-a. Isti taj Milanović koji je bio sklon vrijeđanju glasača iz suprotnog tabora, sada je nadmašen još većom razinom intelektualne oholosti, gdje se vlastite glasače proziva kako ne znaju čitati.

Dodatno ih se vrijeđa kako nisu dobri kršćani jer ne prihvaćaju njegovo apokrifno istanBULJsko evanđelje. Valjda su loši kršćani briseloslužja? Ne kaže uzalud mudri Chesterston kako “pukim statiranjem u crkvi ne postajemo kršćani, kao što ni stajanjem u garaži nećemo postati auto”.

Što se tek događa sa stajanjem na vlasti? Dok tako gledamo ideološku macanizaciju koja se provodi nad našim društvom, vođin medijski savjetnik otvoreno poziva na unutarstranački obračun riječima: “ako se Plenković ne riješi njih, riješit će se oni njega”.

Tako u politički život vraća poznatu maksimu iz Josipovićeve kampanje: “mi ili oni”. Mudro je imati savjetnika suprotnog svjetonazora, ali što o našem svjetonazoru govori kad te savjete primijenimo doslovno, nesvjesni kardinalne greške koju činimo, pa to onda peglamo tragikomičnim imendanskim čestitkama? E, to se zove biti vjere-dostojan! I dok veliki vođa čitavu državu pretvara u karnevalski show “tvoje lice zvuči poznato”, baza mu ponavlja Isusove riječi upućene Pilatu: “Ne bi ti imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dano odozgo”.

Borislav RIstić/Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati