Pratite nas

Svi Perkovićevi prijatelji i neprijatelji

Objavljeno

na

Vice Vukojević u razgovoru za Večernji list (11. 1. 2014.) je rekao kako nije on poslao Josipa Perkovića u mirovinu nego politički emigranti koji su došli u Hrvatsku a koje su svojedobno Perkovićevi ljudi pokušavali ubiti. “Ja ga (Perkovića) nisam poslao u mirovinu. Predsjednika Tuđmana izvijestio sam o saznanjima o Perkoviću, a došli su u Hrvatsku i politički emigranti koje su svojedobno Perkovićevi ljudi pokušavali ubiti. I predsjednik je zaključio da će maknuti Perkovića. To je i učinio. Perković je ‘izletio’ 15. listopada 1992. On je tada stavljen na led.” Na pitanje: “Tko onda najviše strahuje od odlaska Perkovića u Munchen?”,  Vukojević uputio na svoj raniji komentar:

“Kad su Nijemci pisali tjeralicu protiv Perkovića, komentirao sam da će se sada najviše zabrinuti njegovi prijatelji.”

[quote]Vukojević nije naveo ni imena Perkovićevih prijatelja koji su najviše zabrinuti zbog mogućeg Perkovićeva izručenja Njemačkoj. Moguće da su najviše zabrinuti Perkovićevi prijatelji i neki politički emigranti koji su pod Perkovićem radili u SIS-u a o kojima bi Perković, bude li izručen Njemačkoj mogao progovoriti štošta što bi im moglo biti  neugodno.[/quote]

[dropcap]U[/dropcap] Izjavi Centra za istraživanje povodom atentata na Nikolu Štedula piše da je žrtva pomno izabrana. “Neposredno pred atentat na Štedula pokrenuta je protiv njega akcija u redovima njegove organizacije (HDP) u Njemačkoj. Skupljani su štoviše i potpisi za njegovo smjenjivanje s položaja predsjednika. Nema sumnje da je i taj unutarnji sukob izazvan kako bi kasnije izgledalo uvjerljivije uobičajeno “objašnjenje” o “obračunu među emigrantima” (to je doslovno i naslov članka o atentatu na Štedula u “Slobodnoj Dalmaciji” od 30. 10. 1998.).

U toj izjavi se nadalje kaže da je Udbi uspijevalo među “revolucionarne i radikalne elemente”, stvarno ili na riječima, ubaciti nekoliko svojih agenata koji su ubacivali sulude ideje kao “organiziranje hrvatske “Janka Puszte” u Južnoj Americi. A Petar Penava, bivši djelatnik SIS-a, koji se nedavno javio iz Münchena “prisjetio se krađe Udbinog eksploziva u jednom kamenolomu u Švicarskoj, koji su, uvjeren je Penava, trojica Perkovićevih agenata podijelili Hrvatima koji su kasnije pobijeni. Penava priznaje da je bio naivan kada se dao nagovoriti od Krunoslava Pratesa da preuzme odgovornost za postavljanje eksploziva pod izdavačku kuću Rolfa Schulza blizu Münchena koja je trebala tiskati Titine memoare.

 Jedan od političkih emigranta povratnika koji se po povratku iz Njemačke nije uključio u političko djelovanje u Hrvatskoj niti je postao djelatnik SIS-a ili neke druge hrvatske obavještajne službe nego je obukao odoru Hrvatske vojske i otišao na ratište, Penavinu je izjavu komentirao riječima: “Ja sam za te planove saznao puno kasnije. Čudilo me je što je u to uključen i Penava, jedan od najnaivnijih emigranata. Ali to je bilo ono vrijeme. Oni su htjeli izvesti akcije pod svaku cijenu, da bi sami sebi digli cijenu. A danas mislim da je većina radila za Udbu”.

Ubacivanjem Udbinih ideja i eksploziva u hrvatske političke organizacije i povezivanje nekih organizacija s nekim stranim pokretima, Udba je uspijevala hrvatske političke organizacije staviti pod stalni nadzor obavještanjih agencija zemalja u kojima su Hrvati živjeli i navući te agencije na suradnju s Udbom. Treba se prisjetiti kako je Njemačka htjela izručiti Stipu Bilandžića Jugoslaviji u zamjenu za uhićene članove Frakcije Crvene Armije (Rote Armee Fraktion) jer je Bilandžić bio označen kao terorist. Međutim, usprkos svojim oskudnim resursima, politički angažirani Hrvati u iseljeništvu uspijevali su razoktriti udbaške podvale kojima je dio Hrvata nasijedao. Nisu smatrali korisnim suradnju s nekim pokretima koje je podupirala Jugoslavija niti su smatrali moralno opravdanim i političkim korisnim postavljati eksplozivne naprave u Hrvatskoj. Član HRB-a koji je trebao predati novac I.Š. nije to učinio jer je zaključio da pred sobom ima udbaša kad je I.Š. govorio o učinjenom kao što je navodno postavljanje eksplozivne naprave na hrvatskoj jadranskoj obali, rušenje nekog silosa kod Đakova, podmetanje eksploziva i razaranje benzinske crpke u Đakovu itd. Nije imao formalni dokaz da je dotični agent Udbe ali to je kasnije bilo razotkriveno.

Petar Penava

Hrvatskim emigrantskim zajednicama u Australiji i Novom Zelandu, Franjo Tuđman je došao tek kad je već bio predsjednik Hrvatske. Prije njega izredao se cijeli niz budućih političara: Anto Kovačević, Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Željko Olujić, Ivan Čičak i drugi. Na kraju su došli Vladimir Šeks i Andrija Getoš kad je već bio utemeljen HDZ.

Velika većina Hrvata se odlučila poduprijeti Tuđmana i HDZ jer je većina bila uvjerena da se bliži rat i da je za to vrijeme Hrvatskoj potrebnije  imati lidera koji je bio general i koji je povjesničar nego nekog drugog koji je od Tuđmana bolji na drugim poljima ljudskih djelatnosti. Bilo je vidljivo da će glavni teret ponijeti hrvatski narod u domovini a da hrvatsko iseljeništvo može i hoće pomoći. Jedna od najaktivnijih političkih organizacija u svoju je konstituciju već ranije unijela odrebu da će biti raspuštena kad bude stvorena hrvatska država te da njezini članovi slobodno mogu odabrati kojoj od političkih stranaka u domovini žele pripadati.

Ako su u SR Hrvatskoj, kako je u nedavnoj emisiji Hrvatskog radija ustvrdio odvjetnik Veljko Miljević, unutar Službe državne sigurnosti djelovale dvije neformalne sastavnice te službe: hrvatska i sprska, i ako je istina da je Perković djelovao na suzbijanju terorističkih akcija u Hrvatskoj, suđenje Perkoviću moglo bi otkriti da su neki naivni Hrvati bili laka meta podmetanja srpske sastavnice Udbe u Hrvatskoj. Možda bi Nijemci, čije su obavještajne službe nadzirale Hrvate i surađivale s jugoslavenskim službama, mogle (raz)otkriti mnogo toga što bi stubokom promijenilo sve ono što se sada govori i piše o Udbi. A to što su Nijemci lako prihvatili mogućnost da Perkoviću ne bude suđeno u Njemačkoj, moglo bi se objasniti nevoljkošću Nijemaca da štošta otkriju što bi njima samima bilo neugodno i što ne bi bilo u njihovu nacionalnom interesu ili što je i njima u međuvremenu postalo očito da su naime i oni sami bili žrtve kojekakvih svjedoka i svojih suradnika kao npr. Sindičić, Majerski i neki drugi.

Vrlo vjerojatna mogućnost da ni Perković ne bude izručen Njemačkoj, sigurno je donijela olakšanje barem nekim Perkovićevim prijateljima uz pretpostavku da ne će biti obnovljeno suđenje Krunoslavu Pratesu nakon najnovije izjave Vinka Sindičića. To olakšanje bi moglo ipak biti tek kratkotrajno kako Perkoviću tako i nekim njegovim prijateljima. Samom Perkoviću, ako i ne bude izručen Njemačkoj, već je pripremljena “sačekuša” – u Hrvatskoj. U hrvatskim obavijesnim sredstvima ranije  je bilo najavljeno da su “Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću” i “Građanski odbor za ljudska prava” ustvrdili kako su se ratni zločini tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije »Oluje« sigurno događali, te da je uz kazneno procesuiranje tih zločina potrebno raditi i na distanciranju od dijela politike tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i hrvatskih vlasti koje su sprječavale povratak izbjeglih Srba i zataškavali zločine”.

Tjednik hrvatskih Srba “Novosti” prošle jeseni je objavio detaljno svjedočenje logoraša iz Kerestinca Dobroslava Gračanina, bivšeg majora JNA, koji je optužio Perkovića za brutalno premlaćivanje i lomljenje rebara i koj je, prema Gračaninu, u tom pokazao svoje profesionalno umijeće. Tužba je ostala u ladici Državnoga odvjetništva i Državno odvjetništvo bi moglo pokrenuti kazneno gonjenje ne samo Perkovića i pripadnika SIS-a, drugih hrvatskih obavještajnih službi, vojske i policije koji su možebitno utuživi za otmice, zlostavljanja, deložacije, ubojstva itd. Jer bi se doista King Kong mogao pojaviti u obliku ishitrenih optužnica pripadnika policije, vojske, ali i državnih službenika.

Bude li HDSSB odustao od ustavnih promjena, Perković bi se mogao izvući od izručenja Njemačkoj ali nisam siguran da bi se mogao izvući i od progona u Hrvatskoj. S njim bi se mogli naći na optuženičkoj klupi i neki drugi njegovi “prijatelji” koji još nisu optuženi. Na državi je da u interesu cijele nacije, svih državljana kao cjeline, donese političke odluke koje ne će biti nužno pravedne za pojedince, grupe i zajednice ali kojima će se izbjeći veća zla. Između dva zla, treba izbjegavati veće, načelo je koje prihvaćaju svi kojima je ljudska stvarnost poznata. Oni koji snose odgovornost ne smiju se zadovoljiti time što nešto poduzimaju u najboljoj namjeri. Moraju ispitivati i neželjene posljedice onog što poduzimaju.

Na jedno zastupničko pitanje Zoran Milanović počeo je odgovor najavom: “Govorit ću iz glave”. U prijevodu bila je to poruka da odgovor ne zna i da domaću zadaću nije napravio te da nije svjestan odgovornosti za posljedice onoga što govori. Po uzoru na Milanovića, iz glave su govorili i oni koji su zanemarili temeljito ispitati je li to što je Milanoviću u bijesu izletjelo ipak nešto što mu je netko drugi u glavu stavio. Šteta!

Pavao Blažević/HF

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Srpski dužnosnici odbijaju se suočiti s činjenicama, Mladića nazivaju herojem

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo svi srpski dužnosnici u tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj bez obzira na međusobne prijepore u srijedu su bez ikakve rezerve branili Ratka Mladića koji je zbog ratnih zločina osuđen na doživotni zatvor ignorirajući tako pozive da se suoče s činjenicom kako je riječ o individualnoj odgovornosti koja bi trebala poslužiti za konačno utvrđivanje istine o ratu i pomirenje na toj osnovi.

Među onima koji su na to pozvali bio je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovinu Husein Kavazović, koji je ocijenio kako je presuda Mladiću prilika da se svi, a posebice Srbija ali i dužosnici i među bosanskim Srbima, suoče s prošlošću.

“Jedino istina o onome što se ovdje događalo može biti osnova za povratak pomirenja”, izjavio je Kavazović kako ga citira agencija Fena.

Dodao je kako pomirenja neće biti nastavi li se s glorificiranjem zločinaca i politika koje su rezultirale zločinima.

Udruge koje okupljaju bivše pripadnike vojske bosanskih Srba u Istočnom Sarajevu su, nakon izricanja presude Mladiću, pokušale organizirati prosvjedno okupljanje, no na njihov poziv odazvalo se tek pet osoba koje su ulicama prošetale gotovo nezamijećene s ranije pripremljenim transparentima na kojima su bile poruke poput one “Stidi se, Europo” i “Naš heroj”.

No predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je i ranije veličao Mladića, presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koju je nazvao “sramotnom”, iskoristio je kao povod za nove hvalospjeve sada već osuđenom ratnom zločincu.

Dodao je kako haaške presude “ne mogu utjecati na činjenice”, a Mladiću, tvrdi Dodik, može suditi samo povijest, a ne neki sud.

Dodik je izrazio čuđenje što je za ratne zločine u BiH pred ICTY-em do sada osuđeno 90 Srba, dok je za zločine nad Srbima tamo optuženo “samo 9 Bošnjaka i samo 28 Hrvata”, što je za Dodika dokaz kako je ICTY nepravedan.

Najavio je kako će stoga zatražiti da se iz školskih udžbenika u RS iz sadržaja izbaci sve što se odnosi na ICTY i njegov rad.

Iako Dodikov politički protivnik, član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić u sličnom je tonu kazao kako je ovom presudom nastavljena “negativna politika prema Srbima”.

“Haški tribunal ostat će upamćen po tome da nije dijelio pravdu, već politiku”, kazao je Ivanić ustvrdivši kako će sve to dovesti do novih političkih sukoba.

I Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), koja je dio vlasti na razini BiH, a najveća je oporbena stranka na entitetskoj razini, ocijenio je kako presuda Mladiću ne može biti doprinos pomirenju.

“Mladić nije jedini Srbin koji je, na ovakav ili sličan način, postao žrtva Haškog tribunala”, zaključio je Govedarica.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji.

Također, zastupnici Skupštine Srbije različito su u srijedu komentirali presudu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, a dominiraju ocjene nacionalnih stranaka, desnog bloka i konzervativaca da je riječ o “političkoj presudi srpskom narodu” sračunatoj da se Srbima “stavi žig zločinačkog naroda”.

Vođa radikala (SRS) Vojislav Šešelj, koji je i sam bio optuženik Haškog suda, drži da je presuda Ratku Mladiću uperena protiv Srba i Srbije. “Presuda je politička, a uperena je protiv srpskog naroda koji je sudjelovao u ratu, pomalo i protiv Srbije, a najviše protiv Republike Srpske”, rekao je Šešelj beogradskim medijima.

Podsjetimo, Vojislav Šešelj na haškom je sudu 2016. prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi za zločine u Hrvatskoj, BiH te progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine.

Zamjenik šefa SRS Nemanja Šarović također drži da je presuda Mladiću uperena protiv srpskog naroda te da će “Srbi nositi žig genocidnog naroda”. Šarović kaže kako “genocida apsolutno nije bilo” i da se “ne može svaki zločin nazivati genocidom”.

Vođa oporbenog konzervativnog pokreta Dveri Boško Obradović kaže kako “odbacuje sve presude Haškog tribunala kao antipravne, nepravedne i antisrpske” ta naglašava kako je za njega Ratko Mladić heroj. Obradović je novinarima u Skupštini Srbije za presudu ICTY-a rekao kako je “vrhunac antisrpskog djelovanja tog suda” te da ga on “ne priznaje jer je antisrpski”.

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović presudu Mladiću vidi kao “formalno-pravno presudu jednoj osobi”, dok je “politički gledano to presuda srpskom narodu i Republici Srpskoj”.

Jovanović odbacije tezu da je u Srebrenici učinjen genocid, navodeći kako “to nije ispravna kvalifikacija” već “zloupotreba pravne kvalifikacije u političke svrhe” te da se ”zločin u Srebrenici ne može definirati kao genocid”.

Potpredsjednik srbijanske vlade Rasim Ljajić poručio je u povodu izricanja presude Ratku Mladiću da “treba spriječiti novi val etničkih netrpeljivosti”.

Doživotna kazna Mladiću nije iznenađenje ni za Ljajića ”imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu u Tribunalu, kao i ranije presude Mladićevim potčinjenima”.

“Bez obzira na to što će u ovom trenu nacionalne tenzije u regiji vjerojatno biti pojačane, pomirenje zasnovano na istini i pravdi imperativ je za sve države i narode regije. Moramo učiniti sve da spriječimo novi val etničkih netrpeljivosti”, rekao je Ljajić.

“Ovom presudom obitelji žrtava vjerojatno će dobiti djelomičnu satisfakciju, ali u javnosti zemalja regije neće prestati rasprave o interpretaciji ove odluke Tribunala, u zavisnosti od etničke prizme iz koje se ona promatra”, prokometirao je Ljajić.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari