Connect with us

Istaknuto

Svi smo mi Zlatko Hasanbegović!

Published

on

“Račundžije“ bi mogli ostati bez državne sise. I to je jedini razlog zbog kojeg luzeri iz (ne)kulturnog polusvijeta napadaju novog ministra. Vili, Urša, sjetite se burduša kako je vrijeđao poštene i radišne Hercegovce: „Neka nauče pecati ribu!“ Došlo je vrijeme da i vi zabacite udicu…

[ad id=”93788″]

Zvijezda je rođena! Najpopularniji ministar nove Vlade zove se dr. Zlatko Hasanbegović. Na fejsu je u dva dana skupio više od 10.000 fanova, a nema ni facebook! U Vukovaru ga slave kao što bi slavili probijanje četničko-jugoslavenske blokade u studenom 1991. Čim je Nenad Stazić zajecao u sabornici: „Pa, mogli ste barem ostaviti Jasena Mesića!“ – odmah mi je postalo jasno: ovo je zaista neki novi HDZ. Ovog frajera nitko neće ucjenjivati! Karamarkov ministar kulture neće klečati pred reketašima. Njega se ne može potkupiti. On ne pripada interesnim lobijima i nije sudjelovao u podjeli (ne)kulturnog plijena. Sa Zlatkom Hasanbegovićem nema dealova ispod stola. Nema one: daj mi za film ili portal, a ja ti vratim dio! I još gore: slijedi revizija, pa DORH, pa noćne more… Zbog bivših ljubavi koje su bile izdašne u protekle četiri godine, neki već dvije noći oka nisu sklopili…

A oni što su doktora dočekali ispred parlamenta, nisu ništa drugo – nego najobičniji politički provokatori i još gore – reketaši. Šačica luzera koji se javnosti godinama predstavljaju kao „nevladine“ udruge i aktivisti „civilnog društva“, zapravo su uhljebi državnog proračuna – „račundžije“ koji koriste hrvatsku nezainteresiranost za tzv. nevladin sektor – pa sisaju s proračunske sise golema sredstva. Konkretno: živčenjače i unezvjereni kompleksaši koji su u sačekuši ispred Hrvatskog državnog sabora dobacivali dr. Hasanbegoviću, od bivše su vlasti iz Ministarstva kulture u godini dana za svoje „projekte“, „portale“ i slobodne aktivnosti izvukli – prema jednoj računici – 38 milijuna kuna.

To, naravno, nije sve.

E sad, svi se s pravom pitamo: kako to da u Hrvatskoj nema novaca za njegovatelje djece s posebnim potrebama, a ima za Šerbedžijin dernek na Brijunima ili Mirkovićevo pijano orgijanje po Motovunu?! Ako su to zaista „uspješni“ projekti – zašto ih ne financiraju privatne kompanije, banke, dokoni tajkuni, donatori… Najlakše je sisati s državne sise. A morbidnost cijele situacije je u tome, što tim likovima uopće ne smeta da je sisa hrvatska i da iz nje cure „ustaške“ kune. A onda se pojavio Hasanbegović. U Oreškovićevoj vladi sigurno će se stezati remeni mnogima. Duboko vjerujem da će biti novaca za njegovatelje djece s posebnim potrebama, ali ne i za varalice koji imaju 38 milijuna razloga prosvjedovati protiv Hasanbegovića.

Rezat će se valjda Šerbedžiji i Mirkoviću. I Peđa Ličina morat će objasniti kako je to biti debitant u pedesetoj… Zašto novac iz državnog proračuna ne bi dobila hrvatska kulturno-umjetnička društva diljem Domovine, Herceg-Bosne, dijaspore… Zašto hrvatsko ministarstvo kulture ne bi financiralo hrvatski radio u Subotici, a ne Pupovčeve „Novosti“?! Što je s hrvatskim mladim slikarima, projektom povijesnog muzeja, koliko dvoraca je u Hrvatskoj zapušteno, a pogledajte kako je to lijepo riješila Slovenija… Kada sam ispred Sabora vidio tu nakupinu proračunskih žicara – odmah mi je bilo jasno – ne smataju njima politički stavovi dr. Hasanbegovića – iz njih ne progovora strah od „fašizma“ nego stvar od gubitka sinekura, strah od praznih džepova. E, drugovi, sad napokon možete poslušati savjet jednog burduša. Vrijeđajući poštene i vrijedne Hercegovce, burduš je svojedobno rekao: „Neka nauče pecati ribu!“ Vili, Urša, ekipo – spremajte udice, nema više besplatne ribice! Ako nećete loviti onda prihvatite srednji prst koji vam je onako lijepo pokazao gospodin Glavaš.

Tko je Hasanbegović? Njegovi su iz Istočne Hercegovine. Do drugog svjetskog rata bili su dobro stojeći i ugledni ljudi. A onda su došli – prvo četnici, pa partizani (i četnici). Pobili su mu pola familije. Drugi dio prognan je u Ameriku, neki su Hasanbegovići završili u Skandinaviji. A Zlatkovi su ostali u Zagrebu. Naravno, komunisti su im 1945. oteli svu imovinu. Došli su iz šume i opljačkali ih – baš kao i većinu građana glavnog hrvatskog grada. Zlatko je i vjernik. Ide u džamiju. Tamo vodi i svoju djecu. Odgojio ih je u hrvatskom i muslimankom duhu. Obitelj mu je važna. Zato je i bio desna ruka doktorice Željke Markić – na prvom referendumu ZA obitelj. Kao Hrvat islamske vjere i tolerentan čovjek, oduvijek se zalagao za uzajamno poštovanje svih religija, a prema Domovini je imao pravaški, beskompromisni stav. Hrvatska na prvome mjestu, a onda sve ostalo.

Nikada neću zaboraviti koliko je tužan bio kada su ubili generala HOS-a Blaža Kraljevića i s kolikim je veseljem govorio o zajedničkim hrvatsko-muslimanskim akcijama oko Bihaća. Volio ga je i pokojni Alija Šiljak, bio je dobar sa Daidžom, na Bleiburg je doveo Idriza ef. Bešića, imama iz Gunje, a na Jazovku karlovačkog imama Admira ef. Muhića koji je tamo dobio najveći pljesak. Zapravo, usuđujem se reći da su napadi na dr. Zlatka Hasanbegovića jednim dijelom motivirani i anti-muslimanskom mržnjom. Samo, boljševici to javno ne govore. To spominju tek u postovima na društvenim mrežama, koje onda brišu. Imam ih nekoliko kao dokaz. Znači, političkim reketašima dopušteno je baš sve: oni mogu nekog nazivati „fašistom“ (kao recimo, Frljić večeras u središnjem Dnevniku HRT-a), a njima se ne smije reći baš ništa. Zabrane su rezervirane isključivo za Hrvate – do 1991. to je bio verbalni delikt, a sada je „govor mržnje“.

Zašto mrze Hasanbegovića? Pa, zato jer u njemu vide Tomislava Karamarka. Sjajnim odabirom ministara u novoj Vladi (mislim prvenstveno na HDZ-ov dio) Karamarko je prije svega pokazao da je neupitni šef u svojoj stranci. Pokazao je da HDZ-u i Hrvatskoj stvarno želi dobro i začepio usta kritičarima svih boja. Ministri koje je predložio gospodinu Oreškoviću su mladi, obrazovani i časni ljudi. Domoljubi na prvome mjestu. I Zlatko se tu sjajno uklopio. Postao je svojevrsni politički lakmus papir. Pa kada ga onako napadaju Stazić i Ingrid, kada ga u sačekuši vrijeđaju Milanovićevi „bombaši“, onda znamo čiji je. Znamo da vrijedi i da je odan ovoj zemlji.

Zlatko je stoički podnio brutalne uvrede, paljbu iz SDP-ovih saborskih kaćuša, koja bi išla prema Oreškoviću i naročito Karamarku – da nije bilo doktora Hasanbegovića. Neki su mi ministri iz Mosta čak rekli: pa dobro je da je tu Zlatko, nas uopće ne spominju! A tko ga je prvi napao?! Izvjesni Ladislav Tomičić iz riječkog Novog lista. Navodno: čudnovati čovjek kontrolira portal Lupiga koji je od bivše ministrice kulture dobio više stotina tisuća kuna. Pa, lako je tako biti „novinar“. Namontiraš se na sisu Andreji, a ona ti špricne malo u portal. I onda imaš 20.000 kuna na mjesec i „šaraš malo“. A sad je došao ON! „Fašist“, „ustaša“, „mudžahedin“, „bahati Karamarkovac“ – sve u svemu – crni mrak za sve one lijenčine i nesposobnjakoviće koji na slobodnom novinarskom tržištu ne mogu zaraditi ni kune, ali su se zato znali prikačiti za nabreklu crvenu sisu i obavljati politički felacio bubuljičavom Zoki. Zamislite kada dr. Hasanbegović, recimo, odobri financiranje nekog filma o Vukovaru. Ili na primjer: kada odluči malo pogurati kakvu knjigu hrvatskog branitelja o Domovinskom ratu… Pa oni će poludjeti!

S obzirom da je jugoslavenska kultura dolaskom ministra Hasanbegovića ozbiljno ugrožena – dobro plaćeni Zokini gerilci odlučili su se za akciju. Kako čujem – Zlatku Hasanbegoviću već dežuraju ispred kuće, prijete mu djeci u školi i ne daju mu mira. Napikirali su se na njega gore nego na Horvatinčića… I to nije fašizam. To nije govor mržnje. Ne, to su djela mržnje! Provode je Urše i Viliji (glumci koji na poklon dobe stan od grada pa ga preprodaju tajkunima za milijunske iznose), a medijski ih osmišljavaju i pokrivaju Mirković, Ličina, Kosanović, Rašeta, Taraba, Španović, Leković… Kako ono ide pjesma: „Stoji Hrvat do Hrvata – mi smo braća svi…“ Dodao bih još: „Nećete na Brijune, dok smo živi mi!“ (P.S. Neće više ni Stazić za 7 kuna – zato je i napadao Hasanbegovića…)

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari