Pratite nas

Istaknuto

Svi smo mi Zlatko Hasanbegović!

Objavljeno

na

“Račundžije“ bi mogli ostati bez državne sise. I to je jedini razlog zbog kojeg luzeri iz (ne)kulturnog polusvijeta napadaju novog ministra. Vili, Urša, sjetite se burduša kako je vrijeđao poštene i radišne Hercegovce: „Neka nauče pecati ribu!“ Došlo je vrijeme da i vi zabacite udicu…

[ad id=”93788″]

Zvijezda je rođena! Najpopularniji ministar nove Vlade zove se dr. Zlatko Hasanbegović. Na fejsu je u dva dana skupio više od 10.000 fanova, a nema ni facebook! U Vukovaru ga slave kao što bi slavili probijanje četničko-jugoslavenske blokade u studenom 1991. Čim je Nenad Stazić zajecao u sabornici: „Pa, mogli ste barem ostaviti Jasena Mesića!“ – odmah mi je postalo jasno: ovo je zaista neki novi HDZ. Ovog frajera nitko neće ucjenjivati! Karamarkov ministar kulture neće klečati pred reketašima. Njega se ne može potkupiti. On ne pripada interesnim lobijima i nije sudjelovao u podjeli (ne)kulturnog plijena. Sa Zlatkom Hasanbegovićem nema dealova ispod stola. Nema one: daj mi za film ili portal, a ja ti vratim dio! I još gore: slijedi revizija, pa DORH, pa noćne more… Zbog bivših ljubavi koje su bile izdašne u protekle četiri godine, neki već dvije noći oka nisu sklopili…

A oni što su doktora dočekali ispred parlamenta, nisu ništa drugo – nego najobičniji politički provokatori i još gore – reketaši. Šačica luzera koji se javnosti godinama predstavljaju kao „nevladine“ udruge i aktivisti „civilnog društva“, zapravo su uhljebi državnog proračuna – „račundžije“ koji koriste hrvatsku nezainteresiranost za tzv. nevladin sektor – pa sisaju s proračunske sise golema sredstva. Konkretno: živčenjače i unezvjereni kompleksaši koji su u sačekuši ispred Hrvatskog državnog sabora dobacivali dr. Hasanbegoviću, od bivše su vlasti iz Ministarstva kulture u godini dana za svoje „projekte“, „portale“ i slobodne aktivnosti izvukli – prema jednoj računici – 38 milijuna kuna.

To, naravno, nije sve.

E sad, svi se s pravom pitamo: kako to da u Hrvatskoj nema novaca za njegovatelje djece s posebnim potrebama, a ima za Šerbedžijin dernek na Brijunima ili Mirkovićevo pijano orgijanje po Motovunu?! Ako su to zaista „uspješni“ projekti – zašto ih ne financiraju privatne kompanije, banke, dokoni tajkuni, donatori… Najlakše je sisati s državne sise. A morbidnost cijele situacije je u tome, što tim likovima uopće ne smeta da je sisa hrvatska i da iz nje cure „ustaške“ kune. A onda se pojavio Hasanbegović. U Oreškovićevoj vladi sigurno će se stezati remeni mnogima. Duboko vjerujem da će biti novaca za njegovatelje djece s posebnim potrebama, ali ne i za varalice koji imaju 38 milijuna razloga prosvjedovati protiv Hasanbegovića.

Rezat će se valjda Šerbedžiji i Mirkoviću. I Peđa Ličina morat će objasniti kako je to biti debitant u pedesetoj… Zašto novac iz državnog proračuna ne bi dobila hrvatska kulturno-umjetnička društva diljem Domovine, Herceg-Bosne, dijaspore… Zašto hrvatsko ministarstvo kulture ne bi financiralo hrvatski radio u Subotici, a ne Pupovčeve „Novosti“?! Što je s hrvatskim mladim slikarima, projektom povijesnog muzeja, koliko dvoraca je u Hrvatskoj zapušteno, a pogledajte kako je to lijepo riješila Slovenija… Kada sam ispred Sabora vidio tu nakupinu proračunskih žicara – odmah mi je bilo jasno – ne smataju njima politički stavovi dr. Hasanbegovića – iz njih ne progovora strah od „fašizma“ nego stvar od gubitka sinekura, strah od praznih džepova. E, drugovi, sad napokon možete poslušati savjet jednog burduša. Vrijeđajući poštene i vrijedne Hercegovce, burduš je svojedobno rekao: „Neka nauče pecati ribu!“ Vili, Urša, ekipo – spremajte udice, nema više besplatne ribice! Ako nećete loviti onda prihvatite srednji prst koji vam je onako lijepo pokazao gospodin Glavaš.

Tko je Hasanbegović? Njegovi su iz Istočne Hercegovine. Do drugog svjetskog rata bili su dobro stojeći i ugledni ljudi. A onda su došli – prvo četnici, pa partizani (i četnici). Pobili su mu pola familije. Drugi dio prognan je u Ameriku, neki su Hasanbegovići završili u Skandinaviji. A Zlatkovi su ostali u Zagrebu. Naravno, komunisti su im 1945. oteli svu imovinu. Došli su iz šume i opljačkali ih – baš kao i većinu građana glavnog hrvatskog grada. Zlatko je i vjernik. Ide u džamiju. Tamo vodi i svoju djecu. Odgojio ih je u hrvatskom i muslimankom duhu. Obitelj mu je važna. Zato je i bio desna ruka doktorice Željke Markić – na prvom referendumu ZA obitelj. Kao Hrvat islamske vjere i tolerentan čovjek, oduvijek se zalagao za uzajamno poštovanje svih religija, a prema Domovini je imao pravaški, beskompromisni stav. Hrvatska na prvome mjestu, a onda sve ostalo.

Nikada neću zaboraviti koliko je tužan bio kada su ubili generala HOS-a Blaža Kraljevića i s kolikim je veseljem govorio o zajedničkim hrvatsko-muslimanskim akcijama oko Bihaća. Volio ga je i pokojni Alija Šiljak, bio je dobar sa Daidžom, na Bleiburg je doveo Idriza ef. Bešića, imama iz Gunje, a na Jazovku karlovačkog imama Admira ef. Muhića koji je tamo dobio najveći pljesak. Zapravo, usuđujem se reći da su napadi na dr. Zlatka Hasanbegovića jednim dijelom motivirani i anti-muslimanskom mržnjom. Samo, boljševici to javno ne govore. To spominju tek u postovima na društvenim mrežama, koje onda brišu. Imam ih nekoliko kao dokaz. Znači, političkim reketašima dopušteno je baš sve: oni mogu nekog nazivati „fašistom“ (kao recimo, Frljić večeras u središnjem Dnevniku HRT-a), a njima se ne smije reći baš ništa. Zabrane su rezervirane isključivo za Hrvate – do 1991. to je bio verbalni delikt, a sada je „govor mržnje“.

Zašto mrze Hasanbegovića? Pa, zato jer u njemu vide Tomislava Karamarka. Sjajnim odabirom ministara u novoj Vladi (mislim prvenstveno na HDZ-ov dio) Karamarko je prije svega pokazao da je neupitni šef u svojoj stranci. Pokazao je da HDZ-u i Hrvatskoj stvarno želi dobro i začepio usta kritičarima svih boja. Ministri koje je predložio gospodinu Oreškoviću su mladi, obrazovani i časni ljudi. Domoljubi na prvome mjestu. I Zlatko se tu sjajno uklopio. Postao je svojevrsni politički lakmus papir. Pa kada ga onako napadaju Stazić i Ingrid, kada ga u sačekuši vrijeđaju Milanovićevi „bombaši“, onda znamo čiji je. Znamo da vrijedi i da je odan ovoj zemlji.

Zlatko je stoički podnio brutalne uvrede, paljbu iz SDP-ovih saborskih kaćuša, koja bi išla prema Oreškoviću i naročito Karamarku – da nije bilo doktora Hasanbegovića. Neki su mi ministri iz Mosta čak rekli: pa dobro je da je tu Zlatko, nas uopće ne spominju! A tko ga je prvi napao?! Izvjesni Ladislav Tomičić iz riječkog Novog lista. Navodno: čudnovati čovjek kontrolira portal Lupiga koji je od bivše ministrice kulture dobio više stotina tisuća kuna. Pa, lako je tako biti „novinar“. Namontiraš se na sisu Andreji, a ona ti špricne malo u portal. I onda imaš 20.000 kuna na mjesec i „šaraš malo“. A sad je došao ON! „Fašist“, „ustaša“, „mudžahedin“, „bahati Karamarkovac“ – sve u svemu – crni mrak za sve one lijenčine i nesposobnjakoviće koji na slobodnom novinarskom tržištu ne mogu zaraditi ni kune, ali su se zato znali prikačiti za nabreklu crvenu sisu i obavljati politički felacio bubuljičavom Zoki. Zamislite kada dr. Hasanbegović, recimo, odobri financiranje nekog filma o Vukovaru. Ili na primjer: kada odluči malo pogurati kakvu knjigu hrvatskog branitelja o Domovinskom ratu… Pa oni će poludjeti!

S obzirom da je jugoslavenska kultura dolaskom ministra Hasanbegovića ozbiljno ugrožena – dobro plaćeni Zokini gerilci odlučili su se za akciju. Kako čujem – Zlatku Hasanbegoviću već dežuraju ispred kuće, prijete mu djeci u školi i ne daju mu mira. Napikirali su se na njega gore nego na Horvatinčića… I to nije fašizam. To nije govor mržnje. Ne, to su djela mržnje! Provode je Urše i Viliji (glumci koji na poklon dobe stan od grada pa ga preprodaju tajkunima za milijunske iznose), a medijski ih osmišljavaju i pokrivaju Mirković, Ličina, Kosanović, Rašeta, Taraba, Španović, Leković… Kako ono ide pjesma: „Stoji Hrvat do Hrvata – mi smo braća svi…“ Dodao bih još: „Nećete na Brijune, dok smo živi mi!“ (P.S. Neće više ni Stazić za 7 kuna – zato je i napadao Hasanbegovića…)

Što vi mislite o ovoj temi?

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari