Pratite nas

Komentar

SVI SVETI I DUŠNI DAN

Objavljeno

na

Danas na blagdan Svih Svetih, razmislimo malo o svetosti, o smislu i prolaznosti ovozemaljskog života, a sutra, na Dušni dan, prisjetimo se naših bližnjih, i svih (znanih i neznanih) koji u Gospodinu napustiše ovaj svijet.

[ad id=”68099″]

Jednoga dana u godini Crkva nas poziva prisjetiti se Svih Svetih. Ako se pokušamo prisjetiti svih (nama poznatih) svetaca, bez obzira na vjersko obrazovanje, nećemo se uspjeti prisjetiti „baš svakog“ sveca, kanoniziranog od strane Katoličke Crkve? Puno je smrtnih ljudi uzdignuto na čast oltara. Razmišljajući dalje, čovjek se upita:-„A tko je sve svet“? Odakle ovo pitanje, ako postoji popis osoba koje su proglašene svetim? Jedan od odgovora se može potražiti već u slijedećem pitanju. Kako se postaje jedan svetim? Činjenica je da nijednoga od nas smrtnika, svetim nije proglasio sam Bog. Da jest, sva pitanja u vezi sa svetima i svetošću, bi bila suvišna. Na oltar svetosti uzdiže Crkva, ljudi u njoj. Već sama ta činjenica (po nesavršenosti ljudskoj), dopušta postavljati pitanja. Proces kanonizacije je ustanovljen od ljudi i provodi se po ljudima. Vjernicima ostaje vjerovati da te ljude, koji odlučuju o svetosti, nadahnjuje i vodi Duh Sveti. U pokušaju odgovora na ova, i mnoga druga pitanja, u crkvenom nauku i praktičnom životu se javlja pojam „općinstvo svetih“, pojam koji obuhvaća sve one koji su umrli „na glasu svetosti“, one koje je Crkva uvela i uzdigla na razne stupnjeve procesa kanonizacije, ali i one, (obične, male, anonimne) ljude, koje su mnogi od nas poznavali. Osobno ili „po čuvenju“. U liku majke, bake, oca, susjeda, učitelja, postolara, kovača, ratara, svećenika, časne sestre….! Oni koji su shvatili da je sva svetost u Gospodinu, i svojim životima to svjedočili.

Je li pravo da se i njih štuje, jednako kao i one koji su kanonizirani? Da im se u pojedinačnom očitovanju vjere svakodnevno iskazuje počast, a na današnji dan posebno slavi. Što znači štovanje svetih? Nije li to potvrda onoga što evanđelisti svjedoče o Isusovom obećanju blaženima. Prisjetimo se kome je Isus, u Propovjedi na gori, obećao blaženstvo u životu vječnom. Gladnima i žednima, siromašnima, nemoćnima, žalosnima, ljudima čista srca, milosrdnima, progonjenima na pravdi i zbog njegova imena. Općinstvo svetih“ nas upućuje da pored „Svih Svetih“, (proglašenih svetaca, onih koji će to tek biti, onih koji su odlaskom sa ovoga svijeta zaboravljeni, ili žive samo u sjećanjima svojih najbližih, a svojim životima su svjedočili svoju vjeru i slijedili put na koji nas je putio sam Gospodin), štujemo i slavimo i SVETOST.

Crkva na čudesan način pokazuje svoju naklonost ljudskim vrlinama, u nebesa uzdiže život prispodobiv krijepostima, ukazuje na svu ispraznost života bez vjere, a već sutradan, na Dušni dan, podsjeća na Boga koji je ljubav, koji oprašta i poziva nas na sjećanje. Sjećanje na sve naše mrtve. Mrtve u ovozemaljsko obliku, a itekako žive u vječnosti. Poziva nas na molitvu za spas duša naših mrtvih, od najbližih, do ljudi koje nismo nikada upoznali.

Svih ljudi rođenih „na Božju sliku i priliku“, podsjećajući da smo svi mi „djeca jednoga Boga“, i da se, bez obzira na ovozemaljske grijehe možemo ufati u milost Gospodina našega. Vjera u živoga Boga ne slavi smrt, nego život vječni. Naše molitve za spas duša onih koji otišli sa ovoga svijeta to potvrđuju. Zato, ako ne svaki dan, u svakoj prigodi, bar u ova dva dana koje je Crkva posvetila Svetima i svim umrlima, promislimo o svojim životima i o tome koliko smo se u njima udaljili od svetosti, prisjetimo se bezbrojnih primjera svetosti, od mučeništva, do nesebičnog darivanja sebe u ljubavi za bližnje i potrebite, osvijestimo u sebi činjenicu da su ovozemaljske vrijednosti prolazne i isprazne. Podredimo svoje živote neprolaznim vrijednostima. A sutra, na Dušni dan, prisjetimo se svih umrlih, koji su, (bar u smrtnom času) tražili ruku Gospodina, imali snage reći:-„U tvoje ruke predajem dušu svoju“, i iskreno se pomolimo za spas njihovih duša, po Gospodinu našem Isusu Kristu, i njegovom obećanju života vječnog u Kraljevstvu nebeskom. Svijeće koje palimo, neka im osvijetle put i odagnaju tminu, kako bi lakše pronašli taj put. Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima!

Ilija Vincetić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slijedi masovna beatifikacija ‘novog sveca’ u njihovom kalendaru. Nebeskom!

Objavljeno

na

Objavio

Ratko Mladić ide na doživotnu.

Razmišljam nešto da nitko ni u snu nije mislio da itko ima šanse protiv udruženih terorista i JNA.

Nikada ni pomislili nisu da mogu izgubiti rat.
Od tu iživljavanje i bestijalnosti bez mjere .
Mučenja, klanja, silovanja.
A iza njih armija!

Sve si mislim kako je to biti pripadnik naroda koji se nikada nije suočio sa svojom kolektivnom psihologijom.

Psihologijom naroda koji je potpuno kopirao svog dugogodišnjeg gazdu, Turke , u baš svakoj bestijalnosti koju su oni njima činili.
Sindrom zlostavljanog zlostavljača.

Pokušali su pronaći spas u mitologiji.
Proslavi izgubljenih bitaka.

Nametnuti se kao direktori, oficiri, žandari i milicionari, šefovi i nadređeni. Njihov zločin u poraću 45 ostao je nekažnjen. Priklonili se pobjednicima. Da bi pokazali sav sjaj svoje impotencije 91.
Primitivno, krvožderno.

Srdžba onih koji su šetali opanke stoljećima.
A svoj sram nikada racionalizirali.
Nadmeno agresivni.

I kada prijateljuju i kada ratuju .

Tek nad civilima i zarobljenicima postajali su moćni.

Govoreći o nasilju i kakve konkretne posljedice kontinuirano nasilje može ostaviti na čovjeka, sa zgražanjem gledam kako se odražava na jedan narod.

Koji je odlučio živjeti u mitologiji .

U negaciju kao najprimitivnijem obliku obrambenog mehanizma .

Zato je gotivo nemoguće uspostaviti racionalni dijalog s njima. Unatoč tome što je jezik sličan, a i zemljopisna širina.

Dijelovi mozga koji komuniciraju su potpuno različiti.

Duboko usađen u bazalne ganglije, mitologiju i odmak od stvarnosti ovaj narod na Balkanu treba godine da bi se otrijeznio.
Unatoč tome što je za lidere birao psihijatre. Koji su manipulirali ovom spoznajom.

Slijedi masovna beatifikacija novog sveca u njihovom kalendaru. Nebeskom, na lunatički način .

dr. Gordana Zelenika / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari