Pratite nas

Religija i Vjera

Svibanjske pobožnosti

Objavljeno

na

 

 Svibanjske pobožnosti, odnosno izraženije čašćenje Blažene Djevice Marije tijekom mjeseca svibnja, stara je tradicija Crkve koja svoje korijene vuče još iz srednjega vijeka.

S obzirom na takav oblik pobožnosti, dobro je primijetiti dvije stvari i prema njima nastojati oblikovati i način čašćenja Blažene Djevice Marije kroz to vrijeme: s jedne strane činjenicu da se u mjesecu svibnju nalazimo u pouskrsnom vremenu liturgijske godine, a s druge strane činjenicu da Kristovu i našu Majku vrlo često častimo na jedan nedovoljno jasan način, takav koji joj obično pridaje tek ulogu Tješiteljice novoljnih.

S obzirom na prvu činjenicu, odnosno da je riječ o vrlo važnom razdoblju liturgijske godine, kada se sve do blagdana Duhova naročito intenzivno slavi otajstvo Kristova uskrsnuća, nipošto ne bi bilo dobro da to vazmeno vrijeme bude zasjenjeno različitim oblicima pobožnosti prema Majci Božjoj, nego je važno da međusobno budu skladno isprepleteni, kao što su međusobno bili isprepleteni i životi Isusa i Marije.

Potrebno je zato da se i kroz čašćenje Marije u mjesecu svibnju jasno uoči njezina nenametljiva i samozatajna uloga, kao one koja je cijeli svoj život podredila poslanju svoga Sina, ali također da se uoči i njezina uloga kao suotkupiteljice i Majke cijele Crkve. To se lijepo može povezati ne samo kojom dodatnom riječju na početku (svake) svete mise, nego i kroz druge oblike koji kao takvi mogu biti skladni vezivni elementi između krunice i litanija, između marijanskih pjesama i adoracije itd. U tom se smislu mogu sročiti kratke molitve ili tumačenja, čitati prikladni svetopisamski tekstovi ili odlomci nekih knjiga, marijanskih enciklika, razmatranja nad Lauretanskim litanijama ili nekih drugih prigodnih tekstova i sl., a koji kao takvi, ako se skladno i usmjeravajuće podijele tijekom cijeloga mjeseca, mogu postati zgodan način odgajanja vjerničkoga puka i općenito pridonijeti rastu u vjeri. Na takav nas, naime, način pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji uvodi u pouskrsnu mistagogiju, baš kako je to Ona sama činila za svoga života, o čemu nam svjedoče i Djela apostolska, potvrđujući da je bila u uskom zajedništvu s Dvanaestoricom i prvotnom Crkvom, odnosno da su se svi oko nje okupljali, kako to u biti i mi danas činimo. Prostora za takvu povezanost marijanske pobožnosti i vazmenoga vremena ima više nego dovoljno i dobro bi ga bilo iskoristiti.

Također, mjesec svibanj nam može dozvati u pamet važnost ispravnoga načina štovanja Blažene Djevice Marije, a koji se, valja priznati, tijekom povijesti u mnogim svojim elementima udaljio od svetopisamskoga koncepta, do mjere da je Marija u svijesti velikoga broja kršćana postala tek Zaštitnica patnika i Tješiteljica nevoljnika. Na to nas posebno podsjeća molitva Zdravo Kraljice i njezina velika prihvaćenost od strane širokih masa, a u kojoj je Blažena Djevica Marija shvaćena kao ona kojoj vapiju prognani sinovi Evini, kao ona kojoj isti ti uzdišu plačući u ovoj suznoj dolini, a jednako ju tako mole da im nakon ovog (ovozemaljskoga) progona pokaže Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.

Naravno, Blažena Djevica Marija je i u tom smislu naša Zagovornica i Tješiteljica, a naznačena molitva itekako ima svoju veliku vrijednost, no bilo bi vrlo necjelovito pridati joj samo takvu ulogu. Stoga je važno da se ona druga, radosna strana Marijina štovanja, jasno vidi barem kroz vrijeme mjeseca svibnja, pa je dobro kroz različite oblike pobožnosti da upravo to dođe do izražaja. Mogu se tako npr. kroz to vrijeme češće moliti i neke druge marijanske molitve koje su vjerničkomu puku manje poznate, kao npr. Slavna Majko Spasitelja… ili Rajska kruno, rajska slavo… ili Pod obranu se tvoju utječemo…, koje se u Časoslovu nude na izbor pri moljenju Povečerja.

Također, u tom radosnom svjetlu ne treba ni zanemariti nastanak ove pobožnosti, odnosno dobro je prisjetiti se da su vjernici jednostavno htjeli cvijećem ukrasiti Marijine kipove i slike i na takav način, uz pjesmu i molitvu, iskazati joj svoju ljubav i predanje. Stoga se čini opravdanim da se i danas vjernici potiču da kroz mjesec svibanj donose cvijeće u crkve i da ih ukrašavaju, a posebno pri tome krune njezine kipove i slike. Isto se može činiti, bilo privatno, bilo organizirano, na Marijinim kipovima u poljima, na groblju, na raskrižjima i drugim mjestima, a sve se to može još svečanije upriličiti uz ophod u kojemu će se npr. pjevati marijanske pjesme, moliti krunica, litanije itd., a sve završiti svetom misom. Gdje je zgodno, mogu u takvim pobožnostima sudjelovati i školska djeca, kao i drugi staleži, što sve uz dobru pripremu može bitno pridonijeti još ljepšem i radosnijem zahvaljivanju našoj Majci jer je spremno prihvatila Božji poziv da postane Majka Spasitelju svijeta.

I, naravno, pri svemu tomu ne treba zanemariti ni obiteljsko štovanje Blažene Djevice Marije, baš kako nas na takvu cjelovitu pobožnost potiče i papa Pavao VI.:

“To je, u stvari, mjesec u kojemu će kršćani u hramovima i u obiteljskim domovima gorljivije i srčanije uzdizati Mariji prinos svojih molitava i pobožnosti. To je ujedno mjesec u kome će više i  obilatije silaziti na nas darovi božanskog milosrđa.”

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveta Rita – svetica nemogućeg

Objavljeno

na

Objavio

Zaštitnica je bolesnika, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva.

Današnja sveta zaštitnica je Rita iz Cascije (Rita da Cascia), talijanska redovnica augustinka, mističarka. Rođena je 1381. kao Margherita Lotti u naselju Roccaporena (općina Cascia, provincija Perugia, Umbrija).

Kći pobožnih roditelja, jedinica, od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini, gradski stražar, bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, približila dragom Bogu i ostvarila obiteljsku sreću.

Zatim ju je pogodio udarac za udarcem. Muž joj je ubijen iz zasjede, a potom su joj u roku od godine dana umrla oba sina. S 36 godina, počela je opet razmišljati o ulasku u samostan. Uputila se u obližnju Casciju, u augustinski samostan svete Marije Magdalene, ali su je redovnice kao udovicu nasilno ubijenog muža najprije odbile. Naposljetku je ipak uspjela, a po jednoj predaji po noći su je u samostan uveli njezini sveci zaštitnici, Ivan Krstitelj, Augustin i Nikola iz Tolentina.

Dobrotvorka i mirotvorka, u samostanu je puno molila, razmatrala o Isusovoj muci i zamolila Isusa da postane sudionica njegove muke. Zadobila je ranu na čelu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, krvarila 15 godina i nije više zarasla. Činila je strogu pokoru i postila. Mnogo je patila i zadnjih godina bila prikovana za svoj siromašni samostanski ležaj.

Preminula je u Casciji na današnji dan, 22. svibnja 1457. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, a pobožnost prema njoj raširila se po mnogim zemljama. Blaženom ju je 1627. proglasio papa Urban VIII, a svetom 1900. papa Leon XIII., nazvavši je „dragocjenim biserom Umbrije“.

Zazivaju je kod neplodnosti, osamljenosti, bolnih rana i bolnih tijela, očajnih stanja, naizgled nemogućih i nerješivih problema i slučajeva jer usprkos mnogih nedaća i gubitaka nikada nije gubila vjeru u Svevišnjega.

Zaštitnica je bolesnika, roditelja, udovica, majki, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

21. studenog – Marija Majka Crkve

Objavljeno

na

Objavio

„Marija, kao Majka Krista, Majka je vjernika i pastira, Majka Crkve“

Na Duhovski ponedjeljak Crkva slavi spomendan Marije Majke Crkve. Ovaj naslov poznat je vjernicima već od prvih vremena. Temelji se na Božanskom materinstvu, na Marijinoj aktivnoj prisutnosti s Kristom u djelu spasenja ljudskoga roda, što je temeljni odnos Marije s Crkvom.

Stoga je papa Pavao VI. kao krunu Drugog vatikanskog sabora, 21. studenog 1964., proglasio Mariju „Majkom Crkve“, majkom svega Božjeg naroda, vjernika i pastira, koji je nazivaju majkom ljubaznom, i želi da tim imenom presveta Djevica bude još više čašćena i zazivana od svega kršćanskog naroda.

Budući da je Ona Majka Isusa Krista, koji je od prvog trenutka svojeg utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu Glava i svojega mističnog Tijela, što je Crkva, Marija je i Majka Crkve.

„Marija, kao Majka Krista, Majka je vjernika i pastira, Majka Crkve“, rekao je papa Pavao VI.

Kod nas se štovanje Marije Majke Crkve proširilo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, na čiju je molbu sv. papa Ivan Pavao II. 1979. godine odobrio uvođenje blagdana Blažene Djevice Marije Majke Crkve za cijelo područje Biskupske konferencije bivše Jugoslavije te je također odredio da se on slavi svake godine na Duhovski ponedjeljak.

Marija je Majka Crkve, ne kao neko daleko i nedostupno biće, već kao blaga i osjećajna majka, koja se brine za Crkvu Božju i za sve čovječanstvo koje hodi prema vječnoj domovini, u zagrljaj Trojedinoga Boga.

Presveta Djevice, Majko Crkve, bezgrešna Marijo!
Tebi predajem svoju dušu i tijelo.
Sve molitve i djela i trpljenja.
Sve što jesam i što posjedujem.
Skrušena srca predajem ti se u okove ljubavi!
Ostavljam ti potpunu slobodu da se koristiš sa mnom
za izbavljenje ljudi i na pomoć svetoj Crkvi, kojoj si Majka.
Želim od sada činiti sve s tobom, po tebi i za tebe.
Znam da vlastitim snagama ništa ne mogu.
Ti, pak, sve možeš što je po volji tvoga Sina i uvijek pobjeđuješ.
Učini, dakle, Pomoćnice vjernih, da moja obitelj, župa i cijela Domovina
budu istinskim kraljevstvom tvojim i tvojega Sina.
Amen.

(vjeraidjela.com/Laudato)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati