Pratite nas

Religija i Vjera

Svjedočanstvo gospođe Branke Ljubičić iz Zagreba: Moj život s Gospom i Međugorjem

Objavljeno

na

Hvaljen Isus i Marija, sa Svetim Josipom!

Kao mladi bračni par moj suprug i ja 1971. godine pošli smo na 8 dana u Rim, gdje smo se u svim crkvama a posebno u bazilici Sv. Petra molili za našeg prvog sina. Po povratku u Zagreb ja sam se ubrzo jako razboljela i uopće ne pomislivši na trudnoću, moj liječnik me poslao na rendgensko snimanje pluća koje sam ja ubrzo obavila. To je bilo oko 10 rendgenskih snimaka i ustanovili su čir na dvanaestercu. Uz dobivenu terapiju ja sam i dalje bila jako bolesna. Nakon nekog vremena ipak sam pomislila da sam možda trudna.

To se ubrzo i potvrdilo da jesam. Kada sam došla svome liječniku i ovo mu ispričala on mi je rekao odmah idite na pobačaj. Kada sam ja to odbila, on je kazao vi to morate učiniti. Ja sam izašla s riječima da to nikada neću učiniti. U razgovoru s drugima svi su kazali isto i da dijete ako ga zadržim, da će se roditi sa posljedicama. Ja sam vjerovala da je Bogu sve moguće i da ako dijete neće biti zdravo, ono će jednako biti voljeno kao da je zdravo. Uz pomoć jedne gospođe u laboratoriju u Petrovoj bolnici, gdje sam čekala da tamo učinim pregled i dobijem stručni savjet, gospođa me pitala što čekam I zašto sam tako tjeskobna. Kada sam joj ispričala ona mi je rekla ako ne mislim ni pod koju cijenu pobaciti onda odmah idite odavde jer će vas oni doslovno prisiliti. Tako od tog trenutka nisam više ništa govorila i čekala sam svoj prvi porod. Uz teški porod ja sam rodila svoga sina Antonija potpuno zdravog i tada jakim glasom zahvalila Gospodinu kao što sam i obećala dok sam ga nosila. Kao malo dijete bio je kao što je i danas, kada ima 43 godine, uvijek radostan, a ja kažem kao da ima dva života u sebi. Nakon 8 godina porodila sam svoga drugog sina Tomislava za kojeg sam 4 godine molila. Kada sam rekla suprugu da bih željela još jedno dijete, ja sam se jako razboljela i ubrzo dospjela u bolnicu na operaciju slijepog crijeva. Rana se nakon 3 tjedna ugnojila i dobro da nije došlo do sepse. Nakon toga liječnici su ustanovili da moram hitno operirati žuč. No moj organizam od dvije operacije gnojenja rane nije se mogao oporaviti. Od oslabljenog organizma počele su mi se nizati razne bolesti.

Nakon 4 godine od operacije slijepog crijeva moja opna u crijevima je pukla i dobila sam herniju 5 do 7 cm. Ja u svim tim godinama dok sam trpjela nisam prestala moliti za svoje dijete, koje sam željela. Zbog toga svega pomislila sam da ću možda umrijeti i da ću za sobom ostaviti dva sina i supruga. Tada sam toliko gorko plakala i kada sam usnula, sanjala sam da je moja obitelj u nekom kamenjaru i da se s neba spušta Gospa. Bila je obučena u sivu haljinu i bijeli veo i sišla je ispred nas. Mene je zagrlila i kazala mi ove riječi: “Ti se ne boj, ja ću tebi pomoći.”. Ja sam to pričala suprugu i kolegicama u uredu ali sam mislila da je to kamenjar u Dalmaciji, odakle je moj suprug. Uza sve ove poteškoće zamolila sam supruga da pođemo u Međugorje i tako smo učinili 1986. godine. Od toga trenutka moja ljubav prema Gospodinu i njegovoj Presvetoj Majci i dragom Međugorju bila je toliko velika da sav moj život i trpljenje nisu imali takvu težinu.

Moja bolest se i dalje nastavila ali ja sam i dalje molila i nadala se. Sa 39 godina dobila sam rubeolu što je bio još jedan šok jer bi sljedeća trudnoća bila upitna. Za moje zdravlje učinila sam sve što sam mogla počevši od prehrane ali najvažnije je bilo čitanje knjiga o Međugorju i gledanje video kazeta. Čitanjem knjige “Kratki prikaz međugorskih događaja” od Jakova Marina (pokojni vlč. Švaljek) ja sam stalno osjećala kako struja prolazi niz moje tijelo i tako sam ozdravila. Znala sam da moram još nešto učiniti za moje dijete i otišla sam na Kamenita vrata i dala služiti misu. Nakon četrdesetak dana saznala sam da sam trudna. Sa 40 godina rodila sam svog trećeg sina Mateja. Kasnijim odlascima u Međugorje prepoznala sam kamenjar koji sam sanjala a to je bilo Podbrdo na kojem se počela ukazivati naša Gospa Kraljica Mira. Počeo je naš Domovinski rat i mi smo se uključili u molitvene zajednice u našem mjestu i žarko smo molili da prestane ovaj strašni rat. Doznavši za molitvenu zajednicu Kraljice Mira koja se održavala u Markovoj crkvi u Zagrebu, ja se u nju uključujem i dan danas sam u njoj. Molitvenu zajednicu započeo je pokojni gospodin Grga Blažević sa svojom suprugom Anom. Oni su roditelji petero djece a peti sin Grgur je svećenik franjevac. Gospođa Ana je u Međugorju ozdravila od raka grla i od tada kao bračni par započinju organizirati hodočašća u Međugorje. Više od 500 puta odveli su hodočasnike. Gospodin Grga je bio jako aktivan za spas nerođene djece. Obišao je cijelu Hrvatsku sa Isusovcem Jurjem Bosančićem prikazujući film po školama “Pobačaj ženina odluka” kako bi posvijestio mladima kako je to strašno ubojstvo.

Ja u Međugorje često odlazim s njima i ne mogu opisati radosti i milosti koje smo doživljavali. Naš odlazak u Međugorje za 32. obljetnicu Gospinih ukazanja bio je posebno značajan. Gospoda Ana je od svećenika Marka Glogovića, koji je sav svoj život posvetio za spas nerođenih, nabavila krunice za nerođene i mi smo svi s njima krenuli u Međugorje. Točno na dan Gospinog ukazanja smo kod Plavog križa molili krunicu za nerođene. Ova krunica je mene jako oduševila jer je toliko lijepa. Umjesto Zdravo Marije moli Se: “Isuse, Marijo i Josipe, ja Vas ljubim i molim spasite nerođene.”. Moja velika ljubav prema Sv. Josipu dosegla je svoj vrhunac, a u mislima sam bila sa svojim sinom za kojega su tražili pobačaj. U zanosu i ljepoti ove krunice i za naš prilog za spas nerođenih, ja sam malo zaostala zahvalivši Gospi i ispred sebe vidjela jedan kamen kojega sam ponijela kući. Kada sam izvadila taj kamenčić iz torbe, bilo je veliko iznenađenje jer na tom kamenu bilo je nerođeno dijete. Svi kojima sam pokazala kamenčić čudili su se i obećali jače molitve za nerođene. Nakon nekog vremena u moje ruke je dospio časopis “Milosrdni Isus”, a u njemu je bio jedan krasan članak sa slikom nerođenog djeteta. Kada sam pročitala koliko je važno štititi nevini i nerođeni život, odlučila sam izraditi tu sliku i sliku kamenčića na kojemu je nerođeno dijete. Te slike zajedno sa molitvom za nerođene pokazujem i dajem ljudima, posebice mladima, kako bi pobudili osjećaje i jače molili za spas nerođene djece, kao i za njihove roditelje, liječnike i znanstvenike. Uz ovo naše malo, Gospodin će učiniti ono više da spasimo one koji se ne mogu braniti.

***

Gospođa Branka je pokazala svoj kamenčić sa likom nerođenog djeteta jednoj doktorici ginekologinji. Ona je ostala iznenađena i također rekla da to djetešce potpuno sliči ultrazvučnoj snimci nerođenog djeteta od 10 tjedana.
Obadvije slike koje spominje gospođa Branka vam dostavljamo.
Kamenčić sam i ja osobno vidjela i zaista je to čudesno Božje djelo i veliki znak da se na kamenu u prirodi spontano pojavio lik djetešca, te da je iznad njega i lik posteljice, te da je cijeli kamenčić u obliku maternice.
Stoga zahvalimo Božanskom milosrđu na ovome divnome znaku i gospođi Branki na ustrajnoj molitvi za zaštitu nerođene djece i molimo se da nijedno začeto dijete ne strada od ljudske ruke i da se svaki začeti život rodi.
Marijo, Majko Života, pomozi svim obiteljima i svim majkama i očevima da im život bude najveća vrijednost i da se dijeta nikada ne stavlja na istu razinu sa materijalnim dobrima, a pogotovo da nikad više nitko ne bude ubijen jer se misli da za njega neće biti dovoljno kruha.
Hrabra Majko, ohrabri sve koji se nalaze u materijalnim poteškoćama. Neka se odvaže za život u dubokom povjerenju prema Ocu i prema ljudima!

Zdravo Marijo, milosti puna…
dr. Ružica Ćavar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Trojica biskupa Katoličke crkve u BiH odlaze u mirovinu

Objavljeno

na

Objavio

Kardinal Puljić jedini je ostao najsnažnija konstanta u hijerarhiji Katoličke crkve u BiH

Jedino je Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nepromjenjiva kategorija koja živi uz ovu zemlju i Hrvate katolike, a skora promjena na njezinu čelu jednako je važno i osjetljivo pitanje kao političke i društvene mijene te regionalna i globalna preslagivanja u pogledu budućnosti katolika koji se u ovoj zemlji gotovo stopostotno vezuju uz hrvatski narod. Uz to se ne smije zanemariti i postojanje jedne, za sada neprimjetne, sekte koja snažnije živi svoje bosanstvo i katoličanstvo negoli hrvatstvo. Naime, već je istekao mandat mostarsko-duvanjskom biskupu mons. Ratku Periću, sljedeće godine to će zadesiti kardinala Vinka Puljića, a 2021. u mirovinu po kanonskom pravu mora i banjolučki biskup Franjo Komarica.

Od Međugorja do zatočeništva

Trojica odlazećih biskupa imaju nekoliko zajedničkih dodirnih točaka. Zaređeni su neposredno prije ili na samome početku rata, preživjeli su i vlastitu golgotu živeći sa svojim narodom u najtežim trenutcima te se zbog svjedočenja te ljubavi čak i našli u pritvorima. Malo je čiji mandat bio obilježen s toliko iskušenja kao što je to bio slučaj s mostarsko-duvanjskim ordinarijem i trajnim upraviteljem Ratkom Perićem. Najprije se to odnosi na naslijeđeno breme hercegovačkoga slučaja i međugorskoga fenomena koji nije uspio staviti ad acta, unatoč čak i snažnim pokušajima. Iako nije ‘uspio’ u dokazivanju tvrdnji o nevjerodostojnosti međugorskoga fenomena, ali niti provođenje dekreta Svete Stolice iz 1975. godine Romanis Pontificibus, biskup Perić ostao je dosljedan. Jednako i 1994. godine kada je u jeku rata pokušao preuzeti župe koje su tada držali hercegovački franjevci, ali i 2019. kada okončava svoje 27-godišnje poslanje kao biskup. Čak su ga sljedbenici odmetnutih franjevaca 1994. godine oteli iz Biskupskoga ureda u Mostaru i odveli u naselje Cim. ‘Oslobođen’ je nakon inzistiranja Vatikana i ‘crvene’ telefonske veze tadašnjega ministra obrane Gojka Šuška s vodstvom Hercegovačke franjevačke zajednice. Neposredno prije završetka misije, u Međugorju je prošle godine službeno za apostolskoga vizitatora imenovan poljski nadbiskup Henryk Hoser. Iako se ovaj događaj nastoji predstaviti kao Perićev poraz, vjerojatno je i samome odlazećem mostarskom biskupu laknulo. No u nešto može biti posve siguran: da ni njegov nasljednik vrlo teško može očekivati da će se riješiti ova dva problema. Desetak franjevaca, koji su kasnije izbačeni iz reda, u Hercegovini i dalje se protivi preuzimanju osam župa od strane dijecezanskih svećenika. Ovaj ‘slučaj’ riješit će biologija, jednako kao i pitanje međugorskoga fenomena. Radi se, naime, o procjeni Svete Stolice da bi nova radikalna rješenja dovela do daljnjih podjela katoličke, hrvatske zajednice koja je ionako oslabljena stradanjima iz posljednjega rata, te zbog ekonomske i političke nesigurnosti, ali i hrvatskih identifikacijskih dokumenata. Vjeruje se stoga kako će Vatikan jednostavno pustiti vremenu da na drugi svijet presele sadašnji franjevci u neposlušnim župama, ali i vidioci u Međugorju. Nakon toga u ove župe posve pouzdano doći će dijecezanski svećenici. Kako stoji u nacrtu nalaza posebnoga Vatikanskog povjerenstva, Međugorje će doživjeti priznanje, čak i unatoč snažnim protivljenjima biskupa Perića.

Biskupija gerijatrija

Sljedeći koji odlazi u mirovinu sljedeće godine kardinal je Puljić. Njegov život obilježen je ranim gubitcima majke, ratom i doslovno zatočeništvom u opkoljenom Sarajevu od srpske strane, ali i prijetnjama koje je doživljavao od muslimanskih radikala i mudžahedina. Za njegov napredak prema redu biskupstva među najzaslužnijima je njegov rođak i sadašnji banjolučki biskup Franjo Komarica. Komarica ga je u jesen 1990. u Sarajevo postavio za vicerektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, gdje ostaje samo dva mjeseca. Uskoro je pozvan u nuncijaturu u Beogradu gdje mu je priopćeno da ga Rim želi imenovati nadbiskupom. To se konačno dogodilo 7. prosinca 1990. godine, a za biskupa ga je osobno zaredio sveti Ivana Pavao II. u Vatikanu. Biskupija koja je brojala gotovo 600.000 ljudi prošle je godine spala na trećinu, ispod 180.000 vjernika, Hrvata katolika. Sarajevo nije napuštao ni u najtežim trenutcima, a s Caritasom je dijelio koliko je imao svim građanima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Kada je započeo hrvatsko-bošnjački rat, doživio je da mu je zabranjeno humanitarnu pomoć arapskih zemalja dodijeliti katolicima ili Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Čak se našao u svojevrsnom zatočeništvu i bio mu je zabranjen izlazak iz zgrade. Pratilo ga se i prisluškivalo, a ovaj posao nastavili su gotovo isti oni koji su to radili u vrijeme komunističke Jugoslavije jer su nakon rata pronađeni posebni prislušni uređaji. Kardinal Puljić cijelo je vrijeme ostao najsnažnija konstanta u hijerarhiji Katoličke crkve. Bosanac s hercegovačkim korijenima stizao je i do američkoga Kongresa i europskih institucija svjedočiti nepravdu koja se događa njegovu narodu od strane međunarodne uprave i većinskih Bošnjaka i Srba. Čak je prkosio i vrlo utjecajnom američkom veleposlaniku Thomasu Milleru kojemu je poručio kako se ne će dogoditi ništa od njegovih prognoza da će se Hrvati u BiH ‘asimilirati ili iseliti’. I kod posljednjega nametanja Željka Komšića na poziciju rezerviranu za hrvatskoga člana BiH Predsjedništva, te pokušaje opravdavanja ovoga nasilja, kardinal Puljić napravio je usporedbu kako je i ‘Hitler izabran sukladno zakonu’. Možda najmanje u javnosti poznato iskušenje kardinala Puljića bio je njegov tihi rat s franjevcima iz Bosne Srebrene koji su bili sljedbenici tzv. Dobrog pastira, svojedobno u Jugoslaviji bili poznati i kao crveni fratri i koji svoje bosanstvo stavljaju ispred hrvatstva i jedni su od glasnogovornika bošnjačkoga nacionalizma. Vjerojatno najtežu misiju imao je banjolučki biskup Franjo Komarica. Njegova je biskupija danas doslovno, kako i sam zna često reći, ‘gerijatrija’. Od prijeratnih oko 200.000 Hrvata katolika ostalo ih je tek 15.000. Najveća je pustoš u plodnoj Posavini od Dervente do Kotor Varoši. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je sve izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila donkihotovska utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor tolikih frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz svoga naroda.

Msgr. Vukšić biskup kontinuiteta

Smjena jedne generacije biskupa, predvodnika Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, sudbonosno je važna za očuvanje ovdašnjih katolika, ali i Hrvata kao konstitutivnoga naroda. Svojevrsni kontinuitet očuvat će aktualni vojni biskup Tomo Vukšić, za kojega se u crkvenim kuloarima čak nagađa kako bi mogao naslijediti Vrhbosanskoga nadbiskupa Puljića i predvoditi Katoličku crkvu u toj zemlji. To bi bilo jamstvo da ovaj biskup tradicionalist, koji u svakom istupu snažno ističe i nacionalni hrvatski identitet, zadrži sadašnji odvažni put koji crveni franjevci i sljedbenici Ahdname, dokumenta Sultana Fatiha osvajača Bosne, žele izmijeniti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Na Times Squareu će biti postavljen ogroman ultrazvuk bebe koji će svijetu poslati snažnu poruku

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je u New Yorku izglasan zakon koji dozvoljava pobačaj do rođenja djeteta, jedna grupa pro-life aktivista odlučila je na Times Squareu emitirati 4D ultrazvuk bebe u trećem tromjesečju trudnoće. Ultrazvuk će biti postavljen 4. svibnja ove godine na velikom videozidu, javlja Aleteia, prenosi narod.hr

„Nadamo se da će pro-life Amerikanci napuniti Times Square. Imat ćemo živu glazbu, snažne i inspirativne govornike i, ono što je najbolje, 4D ultrazvuk uživo koji će svijetu poslati snažnu poruku kako je beba u maternici čovjek, kojemu treba dati priliku da se rodi“, najavila je udruga Fokus na obitelj koja organizira ovaj događaj. „Nitko više neće moći reći da to nije dijete. Svi će vidjeti da je to dijete“, izjavio je za CBN News predsjednik Fokusa na obitelj Him Daly.

Riječ je o događaju pod nazivom “Uživo iz New Yorka”, a očekuje se da će se tog dana na glavnom trgu u New Yorku u velikom broju okupiti zagovornici prava na život iz cijele zemlje.

Također se prikupljaju potpisi za “manifest života” koji će biti predstavljen u Bijeloj kući i Kongresu te prikuplja sredstva za kupnju ultrazvuka kako bi on bio dostupan svim ženama koje razmišljaju o pobačaju.

Podsjetimo, njujorški “Zakon o reproduktivnom zdravlju”, koji je usvojen 22. siječnja, dopušta pobačaj ” u bilo koje vrijeme kada je to potrebno kako bi se zaštitio život ili zdravlje žene.”

 

NE DAJ ME MAJKO!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari