Pratite nas

Naši u svijetu

Svjedočanstvo: ‘Katolik sam i homoseksualac – osjećam se dobro’

Objavljeno

na

[pullquote_left]Steve Gershom je mladi katolik homoseksualac iz SAD-a koji živi u celibatu. Steve od svoje 14. godine osjeća privlačnost prema istom spolu (izraz „homoseksualac“ koristi samo radi jasnoće, iako sebe najradije ne bi tako opisivao jer ne živi tako), no to ga nije spriječilo u tome da svoj život provede u zajedništvu s Bogom. Ovo je njegov odgovor na optužbe da Crkva mrzi homoseksualce.[/pullquote_left]

Čuo sam puno toga o zločestoj, zadrtoj Crkvi koja se protivi homoseksualnim brakovima. Čuo sam da ona ne razumije homoseksualce i da je prema njima nasilnički raspoložena. Moja instinktivna reakcija na takve stvari je: Zafrkavate me? Govorimo li mi uopće o istoj Crkvi?

Kada idem na ispovijed, ponekad spomenem činjenicu da sam homoseksualac, da bi svećeniku dao kontekst. (I da bi ga poštedio zbunjenosti: „Jesi li rekao ‘svlačionica’? Što si radio u ženskoj…oh.“) Uvijek dobivam jedan od ova dva odgovora: suosjećanje, ohrabrivanje i divljenje, jer je život u celibatu težak i kontra-kulturalan, ili nikakvu reakciju, čak ni najmanju, kao da sam ispovijedao prejedanje tijekom Dana zahvalnosti.

Od ta dva pristupa, moj ego preferira prvi. Tko ne voli o sebi misliti kao nekom heroju? No, onaj drugi ima puno više smisla. To što sam homoseksualac ne znači da sam specijalan ili izvanredan. To samo znači da moj život nije uvijek lagan. (Iznenađenje!) Kao što je moj prijatelj J. primijetio kad sam mu nedavno rekao za svoju homoseksualnost, „Da nije to, bilo bi nešto drugo.“ To znači da nitko ne živi bez tereta ove ili one vrste. Rabin Abraham Heschel je to rekao ovako: „Čovjek koji nije patio, što on uopće može znati?“

Gdje su svi ti zadrti katolici o kojima slušam? Kad sam prije godinu dana rekao svojoj obitelji, svi su mi odgovorili s ljubavlju i razumijevanjem. Nitko se nije ponašao kao da sam bolestan. Nitko me nije počeo tretirati ili gledati drugačije. Isto mogu reći za svakog od svojih prijatelja katolika kojima sam rekao. Oni me vole takvog kakav jesam.

Zapravo, jedini put kada kao reakciju dobijem šok, gađenje ili nevjericu i jedini put kada osjećam da me ljudi tretiraju drugačije nakon što im kažem, je kada o tome pričam s osobom koja podupire homoseksualni stil života. Celibat? Ti si nekakav čudak.

Bravo za toleriranje drugačijih stavova. Zahvalan sam homoseksualnim aktivistima za neke stvari poput podizanja svijesti o homoseksualnosti i radu na tome da homofobija bude manje socijalno prihvatljiva, no oni također meni otežavaju da budem shvaćen i prihvaćen zbog onoga što jesam i onoga što vjerujem. Ako želim otvorenost uma, prihvaćanje i razumijevanje, obraćam se katolicima.

Je li teško biti homoseksualac i katolik? Da, jer kao i svi drugi, ponekad želim stvari koje za mene nisu dobre. Crkva mi ne dopušta te stvari, ne zato što je zla, već zato što je dobra majka. Kad bi moj sin ili kćer htjeli jesti pijesak rekao bi im da se pijesak ne jede jer nije hranjiv i da će im biti loše od njega. Možda moja kćer iz nekog razloga više voli pijesak nego hranu, ali ja joj i dalje ne bi dozvoljavao da ga jede. Zapravo, ako bi ona bila dovoljno mlada i tvrdoglava, možda ju ne bih mogao urazumiti i morao bi stvoriti pravilo protiv jedenja pijeska makar ona zbog toga mislila da sam zao.

Dakle, Crkva se ne protivi homoseksualnim brakovima jer su oni pogrešni. Ona im se protivi jer su oni nemogući, baš kao i življenje na pijesku. Crkva vjeruje, a vjerujem i ja, u svemir koji ima smisao i Boga koji je stvorio svemir, muškarca i ženu, seks i brak iz ničega. U tom svemiru, homoseksualni brak nema smisla. On ne pristaje uz ostatak slike, a mi nećemo samo tako odbaciti ostatak slike.

Ako ne vjerujete u te stvari i smatrate da su muškarac, žena, seks i brak ono što mi kažemo da oni jesu, u redu. Mi nemamo više o čemu razgovarati. To nije svijet u kojem ja živim.

Dakle, da, teško je biti homoseksualac i katolik. Teško je biti išta i katolik jer ne možeš uvijek dobiti ono što želiš. Pokažite mi religiju u kojoj uvijek dobiješ ono što želiš i ja ću vam pokazati poprilično lošu, lijenu religiju koja nije vrijedna toga da se za nju živi i umire, pa čak ni ustane iz kreveta.

Bi li mijenjao svoje katoličanstvo za svjetonazor u kojem se mogu oženiti za muškarca? Bi li mijenjao euharistiju i misu i sve ostalo? Biti katolik znači vjerovati u Boga koji te doslovno čeka u kapeli, nadajući se da ćeš svratiti barem na deset minuta da izlije ljubav i iscjeljenje u tvoje srce. Što je vrijednije – sve to, ili seks s kim god hoćeš? Volio bi kad bi svi, bili heteroseksualci ili homoseksualci, imali život prekrasan poput mog.

Znam da ovo nije zadovoljavajući odgovor. Mislim da riječi nikako ne mogu biti. Ja pokušavam učiniti svoj život zadovoljavajućim odgovorom, na ovo i druga pitanja. Za što su ljudi stvoreni? Što je ljubav i kako ona izgleda? Kako možemo nadići vlastitu sebičnost kako bi voljeli Boga, svoje bližnje i sebe?

Steve Gershom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

‘Ako Hrvati žele bolje upoznati sami sebe, trebaju upoznati i svoju dijasporu!’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Snježana Radoš, Nada Pritisanac Matulich

ODRŽANA 2. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA „DIJASPORA I DOMOVINA“

U Zagrebu 10. i 11. listopada u prostorima Gradske vijećnice održana je 2. Međunarodna konferencija „Dijaspora i Domovina“ pod organizacijom Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva, uz suorganizatore International Metropolis Project te Centra za kulturu i informacije Maksimir. Glavni cilj konferencije je upoznavanje različitih strategija i vrsta programa koji će osnažiti povezanost hrvatskog iseljeništva i Domovine te istražiti i definirati postojeće odnose između dijaspore i njihovih zemalja podrijetla i obrnuto.

Na svečanom otvorenju konferencije sudjelovalo je oko 100 sudionika među kojima su bili brojni visoki uzvanici, predavači, profesori, studenti i drugi gosti. Sudionike konferencije pozdravili su državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvatske izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, hrvatska zastupnica u parlamentu Europske Unije Ruža Tomašić, izaslanica predsjednice Republike Hrvatske Mirjana Hrga, zamjenica gradonačelnika grada Zagreba Olivera Majić te predsjednik saborskog odbora Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske Božo Ljubić. Na konferenciji su kao predavači gostovali i brojni diplomatski izaslanici, među kojima treba izdvojiti predavanje veleposlanika Izraela Nj. E. gosp. Ilana Mora te diplomatske delegacije i veleposlanike Indije, Grčke, Crne Gore, Bugarske, Kosova, Čilea, Sjeverne Makedonije te Turske.

„Nismo savršeni ali zajedno možemo učiniti čuda“, izjavila je Mirjana Hrga prilikom otvorenja konferencije na što su nadovezali članovi organizacijskog i programskog odbora konferencije Dr. Marin Sopta i Howard Duncan: „Uvijek će postojati elementi koji će nas pokušati razdvojiti, a mi te elemente moramo nadjačati. Jedna cijela Hrvatska živi izvan Republike Hrvatske, konačno je vrijeme da se povežemo!“.

Posebno ćemo izdvojiti i isječak govora Ruže Tomašić: „Ako hrvati žele bolje upoznati sami sebe, trebaju upoznati i svoju dijasporu!“ te izjavu veleposlanika Izraela: „Izrael ima posebnu priču odnosa domovine i njezine dijaspore, ali smo ipak po mnogočemu slični. Siguran sam da Hrvatska i Izrael mogu međusobno učiti jedni od drugih kako bi se poboljšao odnos prema iseljenicima.“

Nakon svečanog otvorenja i održanih prvih tematskih izlaganja, sudionici prvog dana konferencije uputili su se na razgledavanje i svečani ručak unutar Hrvatskog sabora, a kasnije su se nastavili neformalno družiti i u večernjim satima. Poslije završetka drugog dana konferencije u završnim govora Marin Sopta i Howard Duncan sudionicima su poručili sljedeće: „Svi smo ovdje zato što imam veliko srce prema dijaspori, a vidimo i u kojim problemima se odnosi Dijaspore i Domovine nalaze. Aktivirajte se i započnimo jednu lijepu mrežu suradnje, a neka nam dugoročni i krajnji cilj bude samo jedno: povratak naših iseljenika u RH, pogotovo onih mladih“.

Mihovil Rora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Središnji državni ured za Hrvate izvan RH je pomogao i pomagat će opstanku Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Prema riječima državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonka Milasa ovaj Ured ima  za cilj unaprjeđivati suradnju i tražiti rješenja koja će polučiti dugoročni benifit i pomoć opstanku Hrvata na području BIH. Imajući u vidu ovu jasnu opredjeljenost državni tajnik je u ponedjeljak 14. lkistopada 2019. godine održao sastanak s novoizabranim predsjednikom HKD Napredak dr.  sc. Nikolom  Čičom i njegovim suradnicima. Uz državnog tajnika sastanku je nazočila i savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u BiH Žana Ćorić.

Hrvati u Bosni i Hercegovini i njihova skrb jedna su od najvažnijih zadaća Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Radi se o najbrojnijoj populaciji našega naroda u jednoj zemlji izvan Republike Hrvatske, a i aktualni politički trenutak zahtijeva posebni odnos Republike Hrvatske prema tim ljudima. U Bosni i Hercegovini još od 1902. godine djeluje HKD Napredak, čija je prvotna zadaća bila i ostala stipendiranje i pomaganje učenika i studenata, ali se kroz povijest aktivnost ovoga društva širila  kroz razna interesna područja, pri čemu državne granice nisu bile prepreke. Tako HKD Napredak danas ima preko 20 000 članova koji djeluju kroz 64 podružnice, kako u BiH tako i u svijetu.

Prema riječima državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonka Milasa ovaj Ured ima  za cilj unaprjeđivati suradnju i tražiti rješenja koja će polučiti dugoročni benifit i pomoć opstanku Hrvata na području BIH. Imajući u vidu ovu jasnu opredjeljenost državni tajnik je u ponedjeljak 14. listopada 2019. godine održao sastanak s novoizabranim predsjednikom HKD Napredak dr.  sc. Nikolom  Čičom i njegovim suradnicima. Uz državnog tajnika sastanku je nazočila i savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u BiH Žana Ćorić.

Bila je ovo prigoda da državni tajnik Milas čestita novom predsjedniku HKD-a i članovima Središnje uprave nedavno imenovanje, pri čemu je istaknuo  kako će njegov Ured djelovati sukladno prvotnom cilju te je dodao kako su upravi ovog društva vrata Središnjeg državnog ureda uvijek otvorena za prijateljsku komunikaciju, na razini uzajamnog povjerenja i poštovanja.

Predsjednik HKD Napredak dr. sc. Čiča je upoznao državnog tajnika s planiranim aktivnostima i  prioritetima svojega društva te naglasio prvenstveno zadržavanje  i aktivno uključivanje mladih u rad društva. Iskoristio je prigodu te istakao kako će društvo i dalje nastaviti njegovati hrvatski identitet, kulturu i tradiciju diljem svijeta. Izrazio je i zahvalnost državnom tajniku za svu pomoć i podršku koju je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske pružao Hrvatima u BIH.

Jasna je i opredjeljenost članova društva da se neće živjeti na staroj slavi, nego da će glavna odrednica svih aktivnosti biti predanost radu i zalaganju.

Izvor: Internet stranica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari