Pratite nas

Naši u svijetu

Svjedočanstvo: ‘Katolik sam i homoseksualac – osjećam se dobro’

Objavljeno

na

[pullquote_left]Steve Gershom je mladi katolik homoseksualac iz SAD-a koji živi u celibatu. Steve od svoje 14. godine osjeća privlačnost prema istom spolu (izraz „homoseksualac“ koristi samo radi jasnoće, iako sebe najradije ne bi tako opisivao jer ne živi tako), no to ga nije spriječilo u tome da svoj život provede u zajedništvu s Bogom. Ovo je njegov odgovor na optužbe da Crkva mrzi homoseksualce.[/pullquote_left]

Čuo sam puno toga o zločestoj, zadrtoj Crkvi koja se protivi homoseksualnim brakovima. Čuo sam da ona ne razumije homoseksualce i da je prema njima nasilnički raspoložena. Moja instinktivna reakcija na takve stvari je: Zafrkavate me? Govorimo li mi uopće o istoj Crkvi?

Kada idem na ispovijed, ponekad spomenem činjenicu da sam homoseksualac, da bi svećeniku dao kontekst. (I da bi ga poštedio zbunjenosti: „Jesi li rekao ‘svlačionica’? Što si radio u ženskoj…oh.“) Uvijek dobivam jedan od ova dva odgovora: suosjećanje, ohrabrivanje i divljenje, jer je život u celibatu težak i kontra-kulturalan, ili nikakvu reakciju, čak ni najmanju, kao da sam ispovijedao prejedanje tijekom Dana zahvalnosti.

Od ta dva pristupa, moj ego preferira prvi. Tko ne voli o sebi misliti kao nekom heroju? No, onaj drugi ima puno više smisla. To što sam homoseksualac ne znači da sam specijalan ili izvanredan. To samo znači da moj život nije uvijek lagan. (Iznenađenje!) Kao što je moj prijatelj J. primijetio kad sam mu nedavno rekao za svoju homoseksualnost, „Da nije to, bilo bi nešto drugo.“ To znači da nitko ne živi bez tereta ove ili one vrste. Rabin Abraham Heschel je to rekao ovako: „Čovjek koji nije patio, što on uopće može znati?“

Gdje su svi ti zadrti katolici o kojima slušam? Kad sam prije godinu dana rekao svojoj obitelji, svi su mi odgovorili s ljubavlju i razumijevanjem. Nitko se nije ponašao kao da sam bolestan. Nitko me nije počeo tretirati ili gledati drugačije. Isto mogu reći za svakog od svojih prijatelja katolika kojima sam rekao. Oni me vole takvog kakav jesam.

Zapravo, jedini put kada kao reakciju dobijem šok, gađenje ili nevjericu i jedini put kada osjećam da me ljudi tretiraju drugačije nakon što im kažem, je kada o tome pričam s osobom koja podupire homoseksualni stil života. Celibat? Ti si nekakav čudak.

Bravo za toleriranje drugačijih stavova. Zahvalan sam homoseksualnim aktivistima za neke stvari poput podizanja svijesti o homoseksualnosti i radu na tome da homofobija bude manje socijalno prihvatljiva, no oni također meni otežavaju da budem shvaćen i prihvaćen zbog onoga što jesam i onoga što vjerujem. Ako želim otvorenost uma, prihvaćanje i razumijevanje, obraćam se katolicima.

Je li teško biti homoseksualac i katolik? Da, jer kao i svi drugi, ponekad želim stvari koje za mene nisu dobre. Crkva mi ne dopušta te stvari, ne zato što je zla, već zato što je dobra majka. Kad bi moj sin ili kćer htjeli jesti pijesak rekao bi im da se pijesak ne jede jer nije hranjiv i da će im biti loše od njega. Možda moja kćer iz nekog razloga više voli pijesak nego hranu, ali ja joj i dalje ne bi dozvoljavao da ga jede. Zapravo, ako bi ona bila dovoljno mlada i tvrdoglava, možda ju ne bih mogao urazumiti i morao bi stvoriti pravilo protiv jedenja pijeska makar ona zbog toga mislila da sam zao.

Dakle, Crkva se ne protivi homoseksualnim brakovima jer su oni pogrešni. Ona im se protivi jer su oni nemogući, baš kao i življenje na pijesku. Crkva vjeruje, a vjerujem i ja, u svemir koji ima smisao i Boga koji je stvorio svemir, muškarca i ženu, seks i brak iz ničega. U tom svemiru, homoseksualni brak nema smisla. On ne pristaje uz ostatak slike, a mi nećemo samo tako odbaciti ostatak slike.

Ako ne vjerujete u te stvari i smatrate da su muškarac, žena, seks i brak ono što mi kažemo da oni jesu, u redu. Mi nemamo više o čemu razgovarati. To nije svijet u kojem ja živim.

Dakle, da, teško je biti homoseksualac i katolik. Teško je biti išta i katolik jer ne možeš uvijek dobiti ono što želiš. Pokažite mi religiju u kojoj uvijek dobiješ ono što želiš i ja ću vam pokazati poprilično lošu, lijenu religiju koja nije vrijedna toga da se za nju živi i umire, pa čak ni ustane iz kreveta.

Bi li mijenjao svoje katoličanstvo za svjetonazor u kojem se mogu oženiti za muškarca? Bi li mijenjao euharistiju i misu i sve ostalo? Biti katolik znači vjerovati u Boga koji te doslovno čeka u kapeli, nadajući se da ćeš svratiti barem na deset minuta da izlije ljubav i iscjeljenje u tvoje srce. Što je vrijednije – sve to, ili seks s kim god hoćeš? Volio bi kad bi svi, bili heteroseksualci ili homoseksualci, imali život prekrasan poput mog.

Znam da ovo nije zadovoljavajući odgovor. Mislim da riječi nikako ne mogu biti. Ja pokušavam učiniti svoj život zadovoljavajućim odgovorom, na ovo i druga pitanja. Za što su ljudi stvoreni? Što je ljubav i kako ona izgleda? Kako možemo nadići vlastitu sebičnost kako bi voljeli Boga, svoje bližnje i sebe?

Steve Gershom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvatska zajednica formirala Zakladu ‘Spomen dom bana Jelačića’ u Petrovaradinu

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska zajednica u Srbiji formirala je Zakladu „Spomen dom bana Josipa Jelačića“ u Petrovaradinu, a za prvog upravitelja imenovan je vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Goran Kaurić, objavili su u četvrtak vojvođanski mediji.

Zadaća Zaklade, čije će sjedište biti u rodnoj kući hrvatskog velikana, bit će očuvanje i prezentiranje tradicijske i suvremene kulture Hrvata Petrovaradina i Novoga Sada, kao i zaštita kulturno-povijesnog nasljeđa hrvatske nacionalne manjine kroz afirmiranje lika i djela bana Josipa Jelačića.

„Ova zaklada i kuća imaju veliku obvezu da sačuvaju povijest Hrvata s ovih prostora, kao i cijele zajednice. Također, oni će biti njihovo važno mjesto susreta, ali i turistička destinacija, napose gostiju iz Hrvatske“, izjavio je po imenovanju na sjednici Upravnog odbora Zaklade Goran Kaurić.

Po njegovim riječima, među prvim zadaćama će biti unutarnja adaptacija zgrade, koja je, unatoč dobrom vanjskom izgledu, iznutra u lošem stanju i nefunkcionalna. Cilj je „da ona bude pravi reprezent hrvatske zajednice, naše kulture, tradicije i povijesti“, naveo je Kaurić.

Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić je rekla da je Petrovaradin za hrvatsku zajednicu izuzetno važan, „ne samo radi čuvanja povijesti na našega bana, njegov lik i djelo, već i kao novo jezgro koje će biti stjecište i okupljalište ponajprije mjesnih Hrvata“.

Hrvatska zajednica odnedavno je u posjedu dijela rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu, pokraj Novoga Sada.

Njezino vodstvo godinama je tražilo da im se objekt dodjeli kako bi je pretvorili u spomen kuću i sjedište hrvatske manjinske zajednice.

Do pomaka je došlo poslije posjeta Aleksandra Vučića Zagrebu u veljači 2018., kada je tijekom razgovora o položaju hrvatske manjine u Srbiji dogovoreno rješavanje statusa toga objekta.

Na povijesno značenje objekta u Petrovaradinu, izgrađenog 1745., ukazuje spomen-ploča obnovljena u listopadu 2001. u povodu obilježavanja 200-te obljetnice rođenja najpoznatijeg hrvatskog bana.

Petrovaradin je drevni, vojni grad koji je bio važna točka otpora Austrougarske od prodora turske vojske u 17. stoljeću, kada se ovdje naseljavaju Hrvati.

Početkom 19. stoljeća Hrvati su činili više od devedeset posto ukupnog stanovništva, no danas čine tek nepunu desetinu cjelokupnoga gradića. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Dejan Kovač iz New Yorka: Vidim da se u Hrvatskoj svašta lupeta o situaciji u SAD-u

Objavljeno

na

Objavio

Dejan Kovač, koji se okušao u utrci za predsjednika Hrvatske, danas je na Facebooku objavio fotografije iz New Yorka, uz sljedeći tekst:

– Vidim po medijima da se svašta lupeta o situaciji o SAD-u i to većinom ljudi koji nisu otišli dalje od Bregane, a kamoli da su živjeli u SAD-u. Stručnjak o demokraciji u SAD-u se smatra svatko tko ode na tjedan dana na izlet i snimi par fotki tj. niti su percipirali kulturu življenja, a da ne pričam da znaju išta o političkom ili ekonomskom sustavu SAD-a, te još manje o njihovom duhu.

Vrlo neprofesionalan pristup i od strane medija i od strane kvazi stručnjaka. Ne znam koja je agenda… da mislimo da je nama bolje jer je drugima lošije?

Zapamtite, Hrvatska i nijedna EU zemlja neće nikad imati razinu duha slobode i poimanja demokracije u građanskom društvu kao SAD, jer su građene na ostavštinama propalih monarhija i socijalizma. SAD je građen na osnovnoj ideji, a to je da ‘All men are created equal’ i u tom duhu su svi od najranije dobi odgajani.

Taj duh sam i osjetio čim sam došao. Nikog nije bilo briga jesam li crn, bijeli ili žuti, niti jesam li Hrvat, Austrijanac ili Marsovac, a još manje tko su mi otac, djed i pradjed. Ono što je bilo bitno je: tko sam ja, kakva sam osoba i kako doprinosim kolektivu u kojem koegzistiram tj. moja razina produktivnosti. Ne sude knjigu prema koricama. Ako želiš biti debel ili mršav, nitko si neće uzeti ‘slobodu’ kao u Hrvatskoj da komentira tvoj izgled ili odjevne predmete. Svi shvaćaju da moja osobna sloboda je da nosim ružičastu haljinu, a isto tako tvoja osobna sloboda želiš li biti viđen/a s muškarcem u ružičastoj haljini.

Tu dolazimo na temu prosvjeda. Osuđujem maksimalno čin i vjerujte da će te osobe biti adekvatno kažnjene, jer pravosudni sustav funkcionira. Nešto što se ne može reći za Hrvatsku. Isto tako, osuđujem proteste koji izlaze iz mirnih okvira. Ne možeš se boriti za ljudska prava s oduzimanjem ljudskih prava i sloboda drugih građana. Neki nažalost, kao i svugdje u svijetu, koriste prosvjede za svoje osobne materijalne koristi i političke agende.

Da se razumijemo, puno gore situacije se događaju u puno većem obujmu svugdje u svijetu. Ono što je bitno u ovom slučaju. U demokraciji uz trodiobu vlasti, postoji i 4. mehanizam funkcioniranja demokracije, a to je građansko društvo. Iako žive u kapitalističkom društvu koje je dominatno usmjereno na stvaranje privatnih dobara, oni itekako shvaćaju koncept javnih dobara poput policije jer ih plaćaju iz svojeg džepa. Isto tako shvaćaju, ako javna dobra ne funkcioniraju u sustavu trodiobe vlasti, da redovno pokreću 4. element, jer ako ne reagiraš zbog drugih kad-tad će neefikasnost javnih dobara pokucati na tvoj kućni prag.

Nešto što mi u Hrvatskoj mi već 30 godina ne shvaćamo. Okretali smo leđa jednim drugima, bilo da je osoba umrla jer Hitna nije na vrijeme došla ili da je neka obitelj izletila na ulicu zbog ovrhe koja se nije trebala dogoditi. Nikada nismo aktivirali 4. element demokracije, osim kada su prosvjedi bili pod instrukcijama lijevih ili desnih udruga. Ali to nema veze sa slobodom, to ima samo veze sa političkim para djelovanjem i podobnošću.

Ne očekujem od vas da imate altruizam prema drugima, to ima mali postotak ljudi u svijetu, već osuđujem da smo u svojoj egocentričnosti bili ujedno i kratkovidni. Da nismo reagirali ni kada smo rasprodavali Hrvatsku, niti kada su bila narušena naša osnovna građanska prava. Izgleda da nam je svima dobro u Hrvatskoj?

Amerika neće nakon ovoga postati kao Bronx, nego još jača demokracija. Kad se stvari smire, organi reda će itekako misliti na svoja buduća postupanja, jer u protivnom znaju što će se dogoditi. I dalje će Amerika biti ‘the greatest country in the world’, a mi se nemojmo zavaravati jer tonemo na začelje EU-a.

I dok svakom godinom mi postajemo sve više podobni, a sve manje slobodni, drugi se bore za svoje slobode i svoja prava. A vi dragi moji Hrvati se bolje usmjerite na sebe i zapitajte, dok sjedite po kavama i komentirate postupke drugih, gdje nam je nestala kičma, a samim time i cijela država?

Trump zatražio od guvernera da se snažnije obračunaju s nasilnim prosvjednicima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari