Svjedočanstvo o uzrocima današnjih problema Hrvata u BiH, ali i Republike Hrvatske

Mnogi se danas pitaju u Hrvatskoj, a posebno uoči po puno čemu sudbonosnih izbora u BiH, što se to događalo s Republikom Hrvatskom prije svih, da je mirno gledala sve donedavno, a u mnogim stvarima i poticala, razaranje političke osptojnosti hrvatskog naroda u BiH.
I, kako se dogodilo da je toliko slabosti s razornim posljedicama postalo sastavnica državno-političkog poretka u Republici Hrvatskoj?

Svjedoci smo, samo površnim promatračima, šokantnih događaja u INA, zatim teškog sigurnosnog udara u vojnoj obavještajnoj službi, dugogodišnjeg teškog posrtanja pravosudnog sustava, naročito posljedica s Bajićevim rukopisom u DORH-u, te niza drugih razornih procesa, koji u sumnju dovode same temelje hrvatske državnosti.

Primjerice, danas se ne spominje da je upravo Bajić sa sarajevskim vlastima potpisao Protokol o suradnji, koji je prvenstveno bošnjačkim službama omogućio nevjerojatno vršljanje po hrvatskim arhivskim centrima iz kojih su odnijeli preko 100 tisuća dokumenata, a zauzvrat nikada ništa nisu dali istražnim organima hrvatskog pravosudnog sustava.

General pukovnik Krešimir Ćosić je u svojoj knjizi ” Između prošlosti i budućnosti” koju 30.rujna predstavlja u Širokom Brijegu u društvu Dragana Čovića i Zdenka Ćosića, studioznije i mjerodavnije možda nego itko do sada prikazao rušilački rukopis tzv. trećesječanjske ljevičarske koalicije na čelu s Račanom, čiju je politiku dosljedno nastavila Milanovićeva koalicija od 2011. godine, koja je pod krinkom obračuna s tzv. Tuđmanovim i Šuškovim kadrovima, sasjekla institucionalne temelje hrvatske državnosti i u Hrvatskoj, i u BiH, sustavno uništavajući izgrađen koncept strateške sigurnosne i političke suradnje sa SAD.

Tome dodajemo još jedno autentično svjedočanstvo u nastavku:

“U prosincu 2000.-te godine pred sam Božić, po tipičnom staljinističkom obrascu čistki nepodobnih kadrova, smijenjen sam s dužnosti načelnika odjela vojne protuobavještajne službe (sa sjedištem u Splitu) zajedno s dvadeset svojih kolega, samo zato što je tadašnja novoizabrana “trećejanuraska” vlast oličena u Račanu, Radošu i Mesiću smatrala kako na Tuđmanove časnike, dočasnike i vojnike ne treba računati. Na razini RH smijenjeno je 240 djelatnika u jednom danu.

Neovisno što se radilo o dragovoljcima Domovinskog rata, iskusnim i ratom prokušanim ljudima, osposobljenim za izvršenje najsloženijih zadaća, uglavnom i civilno obrazovanih, i što je najbitnije – odanih hrvatskoj državi.
No ne i svakakvoj političkoj nomenklaturi.

Kadrovi koji su preuzeli vlast i tadašnje službe sigurnosti, uglavnom bivši djelatnici ili suradnici Udbe i Kos-a, svojim udbaškim njuhom dobro su nanjušili odakle im može doći opasnost, i zato su nas preko noći masovno smijenili.

Zvučat će apsurdno, ali je tada država izvršila državni udar.
S ideološkim predznakom, dakako.
Od tada je prošlo pune 22 godine.

U međuvremenu se svašta izdogađalo, da ne nabrajam.

No vezano za ovu najnoviju aferu u VSOA (Vojno-sigurnosna agencija) u kojoj su, izgleda pronovjerena cca dva milijuna kuna, plus onih pet i nešto milijuna za koje su prošle godine pravomoćno osuđeni Mesićevi ljubimci Darko Grdić i Ognjen Preost (oba generala, oba, oba su pala), teško se oteti dojmu kako je taj udar pred Božić 2000-te bio tek obična čistka Tuđmanovih kadrova.

Bio je to i savez sklopljen s đavlom, koji beskičmenjake i prodane duše kupuje roščićima zlatnog teleta, iliti davanjem prostora nezasitnoj pljački državnog i narodnog novca.

Dakle, novi apsurd: oni koji su po službenoj dužnosti to trebali sprječavati i onemogućavati, što je i zakonima propisano, upravo su oni sami ušli u taj odvratni glib, obeščastivši pri tom svetu odoru hrvatskih vojnika.
Može li ružnije i gore…?

No, ima neke iskonske pravde u svemu ovome.
Naime, mi koji smo zahvaljujući ovim i ovakvim nitkovima davno udaljeni iz Službe, imamo miran san. I čast.

Ili kako je to rekao najslavniji dramski pisac William Shakespeare: “Moj život i moja čast srasli su u jedno; ako mi oduzmete čast, slobodno mi oduzmite i život”

Mario Tomasović

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?