Pratite nas

Herceg Bosna

Svjedočenje pripadnika Al Qaide u redovima Armije BiH: ‘Sudjelovao sam u stravičnim zločinima odreda El Mudžahid nad Hrvatima’

Objavljeno

na

Haški sud je prije nekoiko dana u nepravomoćnoj presudi vodstvu Herceg Bosne izrijekom presudio i Republici Hrvatskoj kao sudioniku u međunarodnom oružanom sukobu. Međutim, slučaj Ali Hamada, državljanina Bahreina, koji je ovih dana isplivao u javnost, potvrdno govori o međunarodnom sukobu u BiH ali umjesto Hrvatske vojske u žižu interesa stavlja mrežu Al Qaide koja je ratovala na strani Armije BiH.

Oficir Al Qaide Ali Hamad, državljanin Bahreina, koji je ovog tjedna zatražio politički azil u Srbiji, poslije odležane 12-godišnje zatvorske kazne u BiH, priznao je kako je osobno za vrijeme rata u BiH sudjelovao u stravičnim zločinima odreda ‘El Mudžahid’ nad Hrvatima.

Ali Hamad kaže da sada sve priznaje zbog ‘grižnje savjesti’, ne tražeći za sebe nikakve privilegije. Srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine predložilo je Vladi Srbije da Ali Hamadu omogući dolazak u Srbiju i svjedočenje, piše Press online.

 

– Najveći broj ubojstava izvršio je Egipćanin Abu Mina, oficir zadužen za sigurnost i specijalne zadatke. Mina je ljude ubijao motornom pilom i velikim nožem. On je ubijao zarobljenike u Zavidovićima. Pred postrojenim mudžahedinima on im je sjekao glave sjekirom i naređivao nam da nabijamo zarobljenike na kolac i da ih ostavljamo da umru u najgorim mukama.

 

– Abu Mina je ubio četrnaestogodišnjeg dječaka na području Orašca, gdje se izvodila obuka pripadnika odreda. Dječakovog oca su prisilili da gleda kako mu ubijaju sina…

– U okolini Orašca osobno sam vidio ubojstvo jednog čovjeka. Prije toga zarobljena su četiri katolička fratra, a trebalo je da budu razmijenjeni za naše vojnike. Abu Maiz iz Saudijske Arabije je tada fratrima rekao: ‘Sada ćete vidjeti kako mudžahedini ubijaju’. Onda je pozvao Sabahudina. Dao mu je nož i rekao: ‘Mi ćemo ti omogućiti da ubiješ jednog neprijatelja’. Taj Sabahudin je, inače, bio invalid, nije bio sposoban za borbu… Tada je on udario žrtvu i oborio je na zemlju. Držao mu je noge, a Sabahudin mu je sjeo na leđa i zaklao ga. Zatim je Abu Maiz odvojio glavu od tela i odnio je do zarobljenih fratara, tjerao ih je ljube odrubljenu glavu, prenosi mučno svjedočanstvo Press Online.

[toggle_box title=”Mreža Al-Qaide u BiH još 1993. prijetila Dariju Kordiću  – Klikni” width=”Width of toggle box”]

Američke vlasti uhitile su Sulaimana Abu Ghaitha, zeta bivšeg čelnika al-Qaide Osame bin Ladena te al-Qaidinog glasnogovornika i sudionika rata u BiH, objavio je USA Today.

Sulaiman Abu Ghaith

CNN javlja kako je Sulaiman Abu Ghaith prebačen u SAD, točnije u New York te kako će se pred sudom pojaviti u petak kad će mu biti pročitana i optužnica.
Abu Ghaith je službeni glasnogovornik al-Qaide postao nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. godine. Bivši školski učitelj i propovjednik u džamiji u Kuvajtu, sudeći prema navodima američkih medija, borio se u Afganistanu te u Bosni i Hercegovini.

cbd46597a11aec79c05ecc6f37aa12b8

Prema tvrdnjama naših izvora Sulaiman Abu Ghaitha, koji je američkim službama postao zanimljiv tek nakon 11. rujna 2001., jedan je od ključnih uvoznika vehabijskog pokreta u BiH s početka devedesetih godina.

Dario Kordić u travnju 1993. bio izložen prijetnjama al-Qaide

Uhićenja al-Qaidinog glasnogovornika i navodi o njegovom sudjelovanju u ratnim sukobima u BiH ponovno su u žižu interesa stavili sudjelovanje arapskih plaćenika u ratu u BiH, pa tako i u bošnjačko-hrvatskom sukobu. Sudeći prema dostupnim izvorima dragovoljci iz arapskih zemalja imali su pod svojim nadzorom čitav niz postrojbi Armije BiH, uključujući i 7. muslimansku brigadu sa sjedištem u Zenici.

Kakve su bile aktivnosti i nakane spomenute postrojbe svjedoči i službeni dokument-prijetnja upućen 02. travnja 1993. osobno Dariju Kordiću, tadašnjem predsjedniku HDZ-a u općini Busovača. I unatoč činjenici da Kordić u to vrijeme nije imao nikakvih formalnih vojnih dužnosti u zapovjedništvu 7. muslimanske brigade, koju su formirali i logistički pomagali pripadnici mreže Osame bin Ladena, Kordiću je, kao glavnom političkom autoritetu hrvatskog naroda na prostoru Središnje Bosne, otvoreno zaprijećeno posljedicama zbog, kako ističu, uhićenja “stranih državljana, dobrovoljaca Armije BiH iz arapskih zemalja”.

Zapovjedništvo 7. Muslimanske brigade je u spomenutom dopisu, koji je HRsvijet ovih dana dobio na uvid, ultimativno zatražilo od Kordića da najdalje do 05. travnja 1993. iz zatvora pusti sve arapske dragovoljce, kako pripadnike Armije BiH tako i civile.

U slučaju negativnog odgovora na ovaj ultimatum Kordiću je tom prigodom otvoreno zaprijećeno uhićenjem ali i ukazano kako će o svemu biti upoznata “svjetska a posebno arapska”.

Naravno, pripadnici vehabijskog pokreta u redovima Armije BiH nikada nisu otvoreno ostvarili ovu prijetnju. Međutim, opravdano se sve učestalije postavlja pitanje jesu li ovu prijetnju ostvarili neizravno, točnije preko krivotvorenja dokaza protiv Kordića iznesenih tijekom procesa pred Haškim sudom.

Odgovor na ovo pitanje teško ćemo dobiti preko “domaćih aktera” inkorporiranih u ovu zavjeru. Međutim, moguće je da putem predstojećeg suđenja Sulaimanu Abu Ghaitha, zetu bivšeg čelnika al-Qaide Osame bin Ladena, doznamo više detalja o ovom zamršenom slučaju.

[/toggle_box]

Prema istom izvoru, pripadnici Al Qaide ubili su i dvojicu britanskih novinara.

– Abu Maiz je pričao da je on zajedno sa Imadom El Misrijom, Abu Minom, Abu Mealijom, Abdul Barom i Abu Hamazom ubio dvojicu Britanaca, novinara BBC-a, tvrdi Ali Hamad u svome iskazu.

Duško Tomić, odvjetnik Ali Hamada, kaže da je njegov klijent progovorio jer se „duboko kaje”.

– On ne traži trajni azil, već samo status privremeno iseljenog lica na tri meseca, kako bi se provjerili njegovi navodi. Posle toga bi se vratio u rodni Bahrein – tvrdi odvjetnik Tomić.

HRsvijet

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari