Pratite nas

Pregled

Svjedok Lekić: Perković surađivao s KOS-om i nakon uspostave slobodne Hrvatske, s Mustačem je razgovarao i o ubojstvu Đurekovića

Objavljeno

na

Na jučerašnjem, prije ljetne stanke posljednjem danu suđenja Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću u Münchenu svjedočio je Antonio Lekić, umirovljeni bojnik Hrvatske vojske i nekadašnji načelnik Odjela za tajnu pratnju Sigurnosno-informativne službe Hrvatske vojske.

[ad id=”68099″]

Antonio Lekić, te njegovi kolege Ivan Drviš, Nikola Krišto i Miro Laco poznati su javnosti kao podnositelji Predstavke Odboru na nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora kojom je saborskim zastupnicima dostavljena i kaznena prijava koju je Antonio Lekić podnio 1994. godine Vojnom državnom odvjetništvu protiv Josipa Perkovića. Sadržaj Predstavke i kaznene prijave ostali su za javnost većim dijelom tajna jer je Predstavka odmah nakon dostave zastupnicima povučena i proglašena vojnom tajnom.

Kaznenom prijavom tereti se Josipa Perkovića za niz kaznenih djela, od ubojstava hrvatskih političkih emigranata prije 1990. godine preko sudjelovanja u ratnim kriminalu, nedozvoljenoj trgovini, švercu naftom i oružjem pa do davanja naloga za likvidacije samih podnositelja kaznene prijave.

Nakon više od dvadeset godina, ta ista kaznena prijava dio je dokaznog materijala na suđenju Münchenu te je bojnik Lekić pozvan i osobno svjedočiti o njenom sadržaju. Naravno, glavni interes sudskog vijeća Visokog zemaljskog suda u Münchenu kojem predsjeda sudac dr. Manfred Dauster bio je usmjeren na one dijelove kaznene prijave u kojima se navode saznanja o ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Do prvih spoznaja o učešću Perkovića u kriminalu došlo se u okviru šire istrage ratnog kriminala u Hrvatskoj vojsci

Uvodno Lekić je opisao da je prvih spoznaja o učešću Perkovića u kriminalu došlo u okviru šire istrage ratnog kriminala u Hrvatskoj vojsci u kojoj su sudjelovali skoro svi odjeli u upravi SIS-a kao i odjeli i centri SIS-a u pojedinim gradovima u Hrvatskoj te je temeljem toga otvorena operativna obrada protiv Perkovića koju su, na prijedlog Lekića, naložili pomoćnik ministra obrane za sigurnost Goran Dodig i sam ministar obrane Gojko Šušak. Početna saznanja o umiješanosti Perkovića u kriminal dobili su od Ivice Šanka i informacije su se odnosile na kontakte sa stranim časnikom radi preprodaje nafte i na šverc oružjem.

Operativna obrada provođena je na način da je časnik SIS-a Ivica Šanko tajno snimao svoje razgovore s Perkovićem i predavao snimke nositeljima obrade. Na taj način snimljeno je pedesetak kaseta koje sve postoje još i danas i odnose se na cjelokupnu obradu protiv Perkovića, a ne samo na slučaj Đureković. Između ostalog, u jednom trenutku, kad je operativna obrada već poodmakla, došlo se i do tonskog zapisa na kojem Perković objašnjava Šanku da pod Lekićev auto postavi eksploziv.

Na pitanje suca Daustera. Lekić je naveo da su u operativnoj obradi protiv Perkovića, koji je tada bio na mjestu savjetnika pomoćnika ministra za sigurnost Gorana Dodiga, uz njega, sudjelovali načelnik operative u Upravi SIS-a Ivan Drviš, načelnik za gospodarski kriminal u Upravi SIS-a Nikola Krišto, Zlatan Anić, načelnik centra SIS-a Zagreb, te drugi djelatnici u upravi SISa po potrebi.

Lekić dalje navodi da je bilo i sve više i više pritisaka na njega i ostale nositelje operativne obrade od strane ministra obrane kako je operativna obrada odmicala. Tako je, kada su u jednom času Šušku podnijeli prijedlog kaznene prijave protiv Perkovića na uvid, Perković dobio prijedlog prijave još istog dana. Odmah nakon toga, nekolicinu časnika koji su radili na operativnoj obradi pozvao je Šušak i usmeno im naredio da prestanu s obradom.

Svi sudionici operativne obrade suspendirani, na početku uz u naknadu dvije trećine, pa jedne polovice plaće, da bi 1996. godine dobili otkaz

Lekić kaže da nisu htjeli stati s obradom već je na temelju dotada prikupljenih saznanja pravna služba Uprave SIS-a sastavila krivičnu prijavu i Lekić ju je poslao tadašnjem Vojnom državnom odvjetništvu, ali i dostavio na niz adresa: pročelniku vojnog kabineta general-pukovniku Zvonimiru Červenku, ministru obrane Gojku Šušku, pročelniku Ureda za nacionalnu sigurnost Krunislavu Olujiću, ravnatelju HIS-a Miroslavu Tuđmanu i pomoćniku ministra unutrašnjih poslova i šefu Službe za zaštitu ustavlnog poretka Smiljanu Reljiću.

Rezultat je bio da su ubrzo svi sudionici operativne obrade suspendirani, na početku uz u naknadu dvije trećine, pa jedne polovice plaće, da bi 1996. godine dobili otkaz i bili nečasno otpušteni iz Hrvatske vojske te ostavljeni posve bez prihoda. Iako su pokrenuli sve moguće pravosudne korake protiv suspenzija, otkaza i nečasnog otpusta iz Hrvatske vojske, tek im je za pravo dao Ustavni sud Republike Hrvatske koji je naložio ukidanje svih odluka i vraćanje u službu. Ali i to je provedeno na taj način da su vraćeni u SIS na jedan dan i nakon prebačeni na drugo radno mjesto i ubrzo umirovljeni.

Suca Daustera i sudsko vijeće posebno je zanimao onaj dio kaznene prijave koji se bavi Perkovićevom ulogom u ubojstvu Stjepana Đurekovića, Stipe Bilandžića i pokušajem ubojstva Nikole Štedula.

Lekić je opisao da je u jednom trenutku tijekom operativne obrade pomoćnik ministra za sigurnost Dodig, temeljem prikupljenih saznanja zahtijevao je razrješenje i razduživanje Josipa Perkovića što je i učinjeno. Kako je Perković u svojem uredu imao popriličnu količinu stvari za koje je tvrdio da se radi o njegovim osobnim stvarima i koje sakupio i odložio u kartonskim kutijama jednoj prostoriji, napravljen je komisijski pregled tih stvari. Između ostalog pronađeno je mnoštvo video i audio kaseta kao i niz papira za koje je utvrđeno da se radi o službenim dokumentima. Također, nađen je cijeli niz dokumenata za koje je utvrđeno da pripadaju SIS-u te nekoliko bilježnica s ručno vođenim bilješkama Perkovića i njegove tajnice, te 3 bilježnice koje opisuju metode obavještajnog rada i sadrže detaljne podatke o emigrantskim organizacijama.

Pronađena je kaseta s razgovorom Perkovića i Mustača o Željku Ražnatoviću Arkanu na kojoj njih dvojica raspravljaju je li Arkan ubio Đurekovića

Na jednoj od kaseta, u tonski snimljenom razgovoru Perkovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Josipa Boljkovca i bivšeg konzula SFRJ u Njemačkoj Marijana Kraljevića Kinga o ubojstvima Hrvata u Njemačkoj došlo se do saznanja da su oni to stvarno radili. Lekić navodi da kada se pomnije posluša taj razgovor nitko od njih ne dovodi u pitanje da su se ta ubojstva događala već je samo otvoreno tko su bili neposredni izvršitelji ubojstava. Nakon toga je operativna obrada proširena i na ubojstva Hrvata u inozemstvu, dobili su određene podatke i dokumente od Vice Vukojevića koje je tada bio u Komisiji za istraživanje žrtava rata i poraća.

Također, pronađena je kaseta s razgovorom Perkovića i Mustača o Željku Ražnatoviću Arkanu na kojoj njih dvojica raspravljaju je li Arkan ubio Đurekovića. Perković na kaseti iznosi mišljenje da Arkan nije ubio Đurekovića i kaže Mustaču da će ili pisati pismo ili na drugi način javiti Njemačkoj da on to nije mogao napraviti jer je u to doba bio u Beogradu. Inače, u tom trenutku kad se taj razgovor Mustača i Perkovića vodio, Arkan je bio uhićen i bio je u pritvoru u Zagrebu.

Lekić iznosi da je sve zaplijenjene kazete snimio potajno Josip Perković za svoju osobnu uporabu o kojoj on može samo nagađati. Na poticaj suca Daustera da mu kaže svoja nagađanja, Lekić odgovara da on misli da je Perković to radio radi prikupljanja inkriminirajućeg materijala protiv osoba koje je snimao.

S obzirom da je istraga išla prema ubojstvima emigracije, veličina materijala rasla je iz dana u dan, javljali su se bivši emigrantu spremni svjedočiti na sudu ili istražnom povjerenstvu. Lekić je, između ostalog, razgovarao i s sa sada pokojnim Franjom Vugrincom koji mu je rekao da je osobno spreman progovoriti jer je imao saznanja da se ubojstvo Stjepana Đurekovića pokušava pripisati njemu. Htjeli su razgovarati i s Marijanom Kraljevićem i Rajkom Dušićem koji je bio suradnik Josipa Perkovića u inozemstvu i koji je u jednom razgovoru nagovarao Šanka da ubije Lekića riječima da Lekić „treba zasmrditi plot kao pas“. Ali kako se zahtijevalo da se s obradom prestane, nije bilo druge mogućnosti nego predati krivičnu prijavu temeljem do tada prikupljenog materijala i zatražiti formalnu istragu. Pravna služba SIS-a također je rekla da se to mora to učiniti kako ne bi nastupila zastara za ubojstvo Đurekovića.

Suce je posebno zanimalo tko je još sudjelovao u operativnoj obradi i snosio posljedice zbog toga. Lekić navodi Ivicu Drviša, Nikolu Krištu, Zlatana Anića, Miljenka Rajića, Zoran Gaćinu, Josipa Kaurića i dr. te dodaje da je cijeli odjel tajne pratnje rasformiran, svi načelnici u Upravi SIS-a su otpušteni i svi oni koji su na bilo koji način imali posla s nositeljima obrade imali su problema.

Lekić: nismo imali podršku predsjednika Tuđmana

Suci su pitali Lekića i o njihovom razgovoru s predsjednikom Tuđmanom. Lekić odgovara da ih je predsjednik Tuđman primio, dao im podršku ali pokazalo se to je bilo samo formalno jer sve kasnije pokazuje da nismo imali podršku predsjednika. Sutkinju Ilini posebno je zanimalo što je bilo s Perkovićem nakon što je otišao iz SIS-a. Lekić je odgovorio da nije bilo ništa i da se zaposlio kao savjetnik u HIS-u (Hrvatskoj izvještajnoj službi) i na daljnji upit objašnjava da je HIS bila krovna obavještajna služba Republike Hrvatske na čijem je čelu tada bio Miroslav Tuđman. Lekić opisuje i da je poslije jednog sastanka kod predsjednika Tuđmana, nakon službenog dijela sastanka, predsjednik zadržao Gorana Dodiga te da mu je Dodig nakon toga rekao da stvari neće biti dobre. Već nakon tri do četiri mjeseca razriješen je i Dodig.

Zastupnika optužbe Lienharda Weissa posebno je zanimalo jesu li u okviru operativne obrade istraživali i Zdravka Mustača. Lekić to negira i upućuje da je Mustač po samom svojem položaju u tajnim službama bivše Jugoslavije morao biti upoznat sa svime što se radilo i učestvovati u tome.

Perković surađivao s KOS-om i nakon uspostave slobodne Hrvatske

Zastupnici sutužiteljice Gizele Đureković postavili su niz pitanja niz pitanja o navodnoj zavjeri KOS-a i HDP-a u „montiranom“ procesu Perkoviću kako to u posljednje vrijeme tvrdi obrana. Lekić je detaljno objasnio da nikada nije bio član HDP-a u emigraciji, već je članom HDP-a postao tek nakon osnivanja HDP-a kao jedne od političkih stranaka u Hrvatskoj. Nikada nije ni on niti HDP surađivao s KOS-om niti je imao bilo kakve veze s KOS-om. O navodnom članstvu Vukojevića i Vukušića u HDP-u navodi da oni nisu nikada bili članovi HDP-a kao stranke osnovane u Hrvatskoj. S Vicom Vukojevićem upoznao se tek 1994. godine kada je ovaj bio član Komisije za žrtve rata i poraća i član Odbora za nacionalnu sigurnost Sabora i kada mu je Vukojević predao dio dokumenata koje je Komisija prikupila o ubojstvima emigranata. Božu Vukušića upoznao je još kasnije, nakon podnošenja kaznene prijave protiv Perkovića.

Na pitanje odvjetnice Zrinke Pavlović je li Perković surađivao s tajnim službama SFRJ i kada, Lekić odgovara da je Perković do prvih slobodnih izbora surađivao sa svima jer mu je to bio posao. Poslije, kada je HDZ pobijedio na izborima, Perković je surađivao s KOS-om što je bilo normalno sve dok Hrvatska nije bila priznata kao država ali nije normalno da preko njega šef KOS-a dijeli otkaze hrvatskim policajcima. Na potpitanje, je li Perković surađivao s KOS-om i nakon uspostave slobodne Hrvatske, Lekić odgovara: Svakako.

Suđenje se nastavlja nakon ljetne stanke, 27. kolovoza 2015. godine.  (Izvor: narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Davor Domazet Lošo: Film ‘General’ je važan, prvi se put pokušala pojasniti cijela bit Domovinskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Čak 74.585 gledatelja pohrlilo je prošle godine u kina kako bi pogledalo “Generala”. Po tom je kriteriju ova saga o životu Ante Gotovine neupitno domaći filmski naslov godine.

Ovaj film s istoimenom serijom koja je svojevrsna njegova produžena verzija, na tronu je i po cijeni produkcije; u njega je ulupano čak 20 milijuna kuna samo iz javnih izvora. Najskuplji je to filmski projekt ne samo u prošloj godini nego i u hrvatskoj povijesti, piše Jutarnji list

Za njegovu realizaciju, osim novca, trebalo je i vremena – životni je to projekt Antuna Vrdoljaka, koji ga je pripremao više od deset godina. Sa 88 godina, “Generalom” se, kažu, oprostio od režiranja.

Kritika i publika nisu mu naklonjene. Iako je već prošlo vremena od premijere filma, u Puli, simbolično zakazanoj na Dan domovinske zahvalnosti, reakcije ne prestaju jer se ponedjeljkom uvečer još emitiraju epizode serije.

Malo je reći da u tom udarnom terminu, u kojem se serija na HRT-u prikazuje s nekoliko minuta razlike na dva kanala (s tim da je na jednom prilagođena slijepima i slabovidnima), društvene mreže gore. Zamjerki je bezbroj.

Promašeni senzibiliteti karaktera likova, izostanak događaja koji su bili ključni za razvoj života likova, nejasnoće o tome tko je u filmu tko, vremenska skakanja u kojima se neki glumci mijenjaju dok neki ostaju isti iako su prošli kroz isti period, krivi naglasci, izlizani dijalozi, neuvjerljivi monolozi, izostanak bilo koje vrste specijalnih efekata iako se radi o ratnom filmu…

Popis apsurda ide do toga da se neki pitaju je li cijeli projekt, zapravo, jedna velika ekstravagantno skupa parodija.

No, na stranu kritika i publika, o “Generalu” smo odlučili pitati one koji su u njega bili najdirektnije uključeni: ljude po kojima su nastali likovi te glumce koji su ih utjelovili. Reakcije su različite.

DAVOR DOMAZET LOŠO, umirovljeni admiral (glumi ga Tarik Filipović)

– Znam da ima onih koji napadaju projekt. Onih koji kažu da je u filmskom izričaju, scenariju i režiji on mogao biti bolji. Takvi pronalaze greške poput ruksaka koji je proizveden u 2009., a u seriji se pojavljuje u 1993. godini ili, pak, bočice Jane, koja tada također nije postojala.

No, smatram da je ‘General’ ipak važan. Prvi se put pokušala pojasniti cijela bit; a to je da je Domovinski rat bio obrambeni i najčišći rat, koji je spriječio genocid u Bosni i Hercegovini – kazuje Lošo u razgovoru za Jutarnji list.

Često ga, priča, na ulici zaustave pa pitaju jesu li se neki od ekraniziranih događaja doista tako odvijali. On im kaže da jesu, ali naglašava i da “General” nije dokumentarac.

Štoviše, njegova je igrana dimenzija vrlo izražena.

– Ono što se filmu može zamjeriti je to što nema dinamiku. Danas se filmovi drugačije snimaju. Prošla su vremena usporedne radnje i dugih dijaloga, a toga je u ‘Generalu’ puno – ocijenio je.

Naslovna uloga koju igra Goran Višnjić je, smatra Lošo, previše holivudska.

NEDOSTATAK TEMPA I DINAMIKE

– Filmski izričaj ne treba nužno slijediti želju za time da glumac fizički nalikuje na stvarnu osobu, nego da oslika njezin karakter. Mislim da je to ovdje izostalo. Gotovini su dodijeljeni brojni monolozi i dijalozi koje on nikada ne bi izgovorio.

On je bio operativni časnik, provodio je planove i zamisli nekoga tko je iznad njega. On je ratnik i trebalo ga je tako prikazati, a ne mu dati duge monologe. To je kompletno izvan njegova habitusa i karaktera – smatra.

Bit nije pogođena, smatra, ni u slučajevima sporednih likova, među kojima je i njegov.

– Do izražaja nije toliko došla bit pozicije admirala. Bio sam na svim bojištima kao načelnik obavještajne službe. Moje je bilo misliti i prosuditi koje su namjere protivničke strane – kaže Lošo.

Otkriva nam da ga je prije snimanja filma kontaktirao i glumac Tarik Filipović, koji ga je glumio.

– Rekao sam mu da glumi onako kako on misli da je najbolje. Jedino što sam posebno zamolio je da obavezno nosi brkove, koji su moj zaštitni znak. Nisam bio vidio scenarij, pa je naš dogovor bio jednostavan, a to je da Tarik napravi svoj posao – kaže Lošo.

Komunicirali su, priča, i nakon premijere filma i serije.

– Neki su rekli da je Tarik loše glumio, pa sam mu ja rekao da se ne obazire na takve ljude. Uvijek ima onih koji nisu dobronamjerni, koji su, da ne kažem, zločesti – kaže nam.

Iako Lošo filmu zamjera nedostatak tempa i dinamike, ne smetaju mu dramatične izjave, zamišljeni pogledi u daljinu, divljenja ljepoti mora u gotovo svakoj epizodi i druge slične situacije.

RAT STVARA MELODRAME

– Mora biti malo melodrame, po meni je dobro da je ima. Danas je u svijetu previše nasilja, okrutnosti i sirovosti, tako da je ovo dobar odmak. Slično se vidi i u najboljem hrvatskom filmu, ‘Tko pjeva, zlo ne misli’.

Rat nije samo pucanje, nitko ne stvara toliko melodrame kao rat. U ratu nastaju najbolje ljubavne priče – kaže Domazet.

U konačnici, zaključuje da ‘Generala’ smatra hvalevrijednim potezom unatoč manjkavostima.

– Dobro je da se vidi cjelovitost rata. Domovinskom se ratu svašta pripisuje, a ovdje se vidi da je etika ratovanja bila važna. Na samoj Oluji je primijenjena etika najvišeg stupnja jer su postojali koridori kroz koje su ljudi mogli izaći.

Spašavali su se srpski životi. Takve je stvari važno pokazati iako je film zanatski mogao bolje- kaže.

TOMO MEDVED, ministar branitelja, glumi ga BORIS BARUKČIĆ.

U “Generalu” se pojavljuje i umirovljeni brigadni general Hrvatske vojske te aktualni ministar branitelja Tomo Medved, čiji lik tumači mladi glumac Boris Barukčić.

Nekadašnji general Medved je jedan od rijetkih likova kojima se u filmu i seriji eksplicitno iznosi puno ime i prezime, što je mnoge začudilo s obzirom na to da se velikom broju likova ime niti ne zna.

Njegovu će ekranizaciju većina pamtiti po izjavi “Ja sam Medved, nisam rak”.

Ministar nam kaže da smatra da je iznimno važno snimati filmove s tematikom Domovinskog rata te tako “prenijeti na mlade naraštaje istinu o njemu”.

– Iznimno je zahtjevno snimati film o akterima koji su živi i koji su svjedoci tog vremena. Tematika Domovinskog rata vrlo je složena i iznimno ju je teško sažeti u nekoliko epizoda, odnosno u film, jer su svaki dan u ratu i svaki zasebni događaj imali neko značenje.

Nemoguće je sažeti sve bitne detalje i zadovoljiti očekivanja svih sudionika u ratu, branitelja – kaže nam ministar Medved.

I sam je u skupini onih kojima filmom nisu ispunjena sva očekivanja.

TUĐMANOVA NEPROCJENJIVA ULOGA

– U ‘Generalu’ nije prikazana cjelovita organizacija obrane u Domovinskom ratu, počevši od pozicije i uloge prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koja je bila neprocjenjiva. Slično je i s ministrom obrane Gojkom Šuškom.

Kroz njih bi se postigla jasna slika o složenosti cijele bojišnice, odnosno svih parametara koji su specifični za to vrijeme i Domovinski rat, koji se istodobno, a različitim intenzitetom odvijao na svim bojišnicama – kaže ministar Medved.

On, kaže, ne bi komentirao dramaturški dio “Generala”, nego je koncentriran na “bitke, događaje i odluke”.

Ipak, smatra da, kada je riječ o njegovu liku, nije dovoljno komunicirao s glumcem Barukčićem.

– Čuli smo se, ali, nažalost, u nedovoljnoj mjeri. Mislim da je bolja priprema mogla dovesti do boljeg i jasnijeg prikaza aktivnosti tog vremena. Moglo se to i kvalitetnije odraditi.

Tako je i kod Gotovinina lika, kao i kod ostalih uloga. Da je tijekom pripreme scenarija bilo više konzultacija, vjerujem da bi se postigli i bolji učinci – kaže ministar dodajući da nipošto ne želi negativno kritizirati projekt.

– Svjestan sam da je scenarijem igranog filma jako teško vjerodostojno prenijeti događaje – zaključuje.

Kontaktirali smo i mladoga glumca Borisa  Barukčića, koji je u “Generalu” glumio ministra Medveda. Iako mu je ovo bio produkcijski najveći projekt na kojem je dosad bio angažiran, glumac je, vrlo neobično, u potpunosti odbio za javnost govoriti o vlastitoj ulozi.

Davor Domazet Lošo: Ugroza dolazi od migranata čiju je krizu izazvala anglosaksonska geopolitika

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Plenković: Poljoprivrednici bi mogli jako profitirati od nastupa na Zelenom tjednu

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković izrazio je u petak na kraju dvodnevnog radnog posjeta Njemačkoj zadovoljstvo postignutim tijekom boravka u Berlinu te izrazio nadu da će nastup Hrvatske na poljoprivrednom sajmu Zeleni tjedan, na kojem je Hrvatska zemlja partner, dodatno ojačati gospodarske odnose dviju zemalja.

“Boravak u Berlinu iskoristili smo za nazočnost na Zelenom tjednu, gdje je Hrvatska kao zemlja partner ove godine zastupljena s gotovo 50 izlagača. Primjer Finske koja je prošle godine bila zemlja partner pokazuje kako je nakon sajma povećala izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda za pedeset posto. Stoga očekujemo poticaj i za naše poljoprivredne proizvođače”, rekao je Plenković nakon obilaska štandova hrvatskih izlagača na Zelenom tjednu.

Hrvatski premijer je rekao kako su prve reakcije na hrvatski nastup na ovom sajmu vrlo pozitivne.

“Vidi se da Nijemci prepoznaju kvalitetu hrvatskih proizvoda, njihovu autohtonost, tradiciju i način pripreme”, zaključio je Plenković.

Prije toga je halu u kojoj se predstavlja hrvatska poljoprivredna proizvodnja posjetila i njemačka ministrica poljoprivrede Julia Kloeckner, a premijer Plenković je gradonačelniku Berlina Michaelu Muelleru poklonio i stablo hrvatske masline.

Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, koja je suorganizator organizacije hrvatskog nastupa na Zelenom tjednu, izrazio je nadu da bi ovaj nastup mogao potaknuti izvoz hrvatskih poljoprivrednih proizvoda.

”Trenutno izvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od 2 milijarde eura, a možemo i trebamo puno više. Zeleni tjedan je odlična platforma za povećanje te brojke. Ovdje će prodefilirati više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta i svima njima želimo pokazati da naše turističke ljepote prati i kvalitetna gastronomija i da naša poljoprivreda ima dugu tradiciju, ali i veliki potencijal”, rekao je Burilović.

Predsjednik hrvatske vlade osvrnuo se i na jučerašnji sastanak s kancelarkom Angelom Merkel kojeg je nazvao izuzetno kvalitetnim.

“Imali smo vrlo sadržajan susret s brojnim temama poput jugoistoka Europe, ali i globalnim i europskim temama budući da i Hrvatska i Njemačka ove godine predsjedaju Vijećem Europske unije”, rekao je Plenković.

On je još jednom ponovio što se očekuje od susreta na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana koji bi se u sklopu programa predsjedanja EU-om početkom svibnja trebao održati u Zagrebu.

“Mi želimo odaslati jasnu poruku s ovog skupa i želimo da to bude jedan politički samit i cilj nam je da na početku jednog desetljeća i rada novog saziva Europske komisije, Europskog parlamenta i jednog novog političkog trenutka damo jedan realni uvid i odredimo slijed zbivanja u godinama koje su pred nama”, rekao je Plenković.

On je zaključio kako ne bi više trebalo ponavljati eufemizme iz prošlosti poput “potencijalni kandidati” ili “europska perspektiva”.

“Sve je to važno, ali ono što mi želimo ovdje je politička rasprava i izvući u prvi plan elemente koji dosad nisu bili u prvom planu poput gospodarskog upravljanja”, zaključio je Plenković. (Hina)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari