Pratite nas

Svjesna sam da će kampanja biti podla, ne bojim se apsolutno ničega!

Objavljeno

na

Novinare je zanimao i njezin stav o tvrdnjama predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića da ga policija prati i prisluškuje po nalogu vlasti, na što je Grabar Kitarović rekla da se ne može miješati u sudsku vlast te da politika mora ostati sasvim izvan sudstva.

kolinda rijeka kampanjaHDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović izjavila je u Rijeci kako je svjesna da će izborna kampanja biti podla, ali i istaknula kako vjeruje u povjerenje građana te da se ne boji apsolutno ničega.

“Svjesna sam da će kampanja biti ne prljava, nego podla, jer već smo vidjeli da se svašta događa”, odgovorila je Grabar Kitarović na novinarski upit očekuje li da će “bitka” između nje i aktualnog predsjednika Ive Josipovića biti dosta teška te boji li se prljave kampanje. Naglasila je kako se ne boji nikakve kampanje te da vjeruje u povjerenje građana koji će odlučiti “što je stvarno, a što fikcija”.

“Ne bojim se apsolutno ničega”, poručila je u središtu Rijeke gdje se susrela s kolegama i suradnicima.

Novinare je zanimao i njezin stav o tvrdnjama predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića da ga policija prati i prisluškuje po nalogu vlasti, na što je Grabar Kitarović rekla da se ne može miješati u sudsku vlast te da politika mora ostati sasvim izvan sudstva. Smatra da Turudiću ne treba odvjetnik, nego da taj slučaj treba rješiti u sudskoj praksi.

Upitana kako gleda na početak registracije istospolnih parova u Hrvatskoj, odgovorila je da na homoseksualce gleda kao na susjede i prijatelje te smatra da većina njih ne želi da ih se tako obilježava. “Oni su građani, a jedina manjina koju priznajem jest čovjek pojedinac, čovjek koji će biti u središtu moje kampanje i programa”, kazala je i dodala da treba prestati manipulirati bilo s kime u političke svrhe, već se u Hrvatskoj moramo usredotočiti na rješavanje egzistencijalnih pitanja. Naglasila je kako se Hrvatska, iako ima snažne potencijale, nalazi na dnu ljestvice EU po svim pokazateljima te da to “više tako ne može”.

Na pitanje bi li, da je predsjednica, sugerirala Vladi gospodarske mjere, Grabar Kitarović je rekla kako bi sugerirala više rada vezano uz europske fondove. “Zašto je toliko niska iskoristivost? Bojim se da ćemo do kraja ove godine biti prva država koja je ušla u EU, a koja je više davala u EU fondove, nego li je iz njih izvukla”, poručila je i dodala kako je i ono što je dosad prispjelo u Hrvatsku pripremljeno za bivše, HDZ-ove vlasti.

Vezano uz rasprave o potrebi ukidanja županija kazala je kako je ona za racionalizaciju državne uprave i lokalne samouprave te da, ako dobije povjerenje građana za predsjednički mandat, planira racionalizirati Ured predsjednika, smanjiti broj ljudi i savjetnika.

Na upit ima li mjesta ćirilici u Vukovaru, Grabar Kitarović je odgovorila da o tome treba odlučiti lokalna zajednica, da tu odluku “ne možemo donijeti mi izvana”, te da je ona za primjenu zakona. “O tome treba razgovarati sa svima, s manjinama i većinskim hrvatskim narodom”, istaknula je.

Zapitala se hoće li predstavnicima srpske manjine u Vukovaru zbog dvojezičnosti život biti išta bolji. “Ljude zanima imaju li posao, primaju li plaću i je li ona dovoljna za egzistenciju”, kazala je Kolinda Grabar Kitarović. Ta su pitanja, dodala je, Vukovacima puno važnija, pa sve to treba sagledati u tom spektru – od pomirdbe do osiguranja egzistencija i ostanka svih u Vukovaru. (hina/kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sarajevska policija kod migranata pronašla neutvrđenu količinu naoružanja

Objavljeno

na

Objavio

Sarajevska policija je večeras provela operativnu akciju u kojoj je kod migranata u glavnom gradu BiH pronađena neutvrđena količina naoružanja.

Jedan dio oružja je bio sakriven u stanu, dok je drugi bio zakopan.

Iz Operativnog centra Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Sarajevo je potvrđeno da policija provodi akciju na području Općina Centar i Stari Grad u vezi s navedenim slučajem potvrđeno je za Avaz.ba.

Više detalja ove akcije bit će poznato po završetku operativnih aktivnosti…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marko Ljubić: Tokmak novinarstvo Aleksandra Stankovića

Objavljeno

na

Objavio

Pupavičasta drskost ili simodubaićevska stilska brčinasta umotvorina

Notorno je komentirati Pupovca, a još notornije njegovo “gostovanje” u emisiji Aleksandra Stankovića “Nedjeljom u 2”. Jer, Pupovac odavno radi svoj posao, a bit toga posla je unutar Hrvatske potvrđivati i ponavljati ono što je Vučić rekao, ne jednom, da je Hrvatska danas preslik nacističke Njemačke. I ponovo je to Pupovac neizravno rekao izbjegavajući izravan odgovor je li Vučić imao pravo s tom konstatacijom, navodeći “historijski egzodus tristo  tisuća Srba”. Notorno je to ponavljati zbog toga što je to Pupovac rekao i nakon povratka iz Bačke Palanke, i tada namjerno jedva prikriveno, notorno je zato što to piše u “Anatomiji fašizma” Roberta Paxtona koju su recenzirali parapupovci i paravučići Cipek i Jakovina, te mnogi drugi s državnih i paradržavnih pozicija, pred zamrznutom Hrvatskom. I vlada li vlada Pupovac s inkluzivnim Plenkovićem, Jandrokovićem, Kuščevićem, Božinovićem ili Medvedom i Anušićem, prvim od zadnje dvojce, jer poziva na djelovanje institucija koje generiraju probleme, pred drugim ponajprije zbog žestokoga predstavljanja tjekom zadnje predizborne kampanje – kao čvrstog oslonca nacionalne Hrvatske.

Kakav li je to onda meki oslonac?

Iako je notorno odavno ukazivati na sramotno dno HRT-a, s obzirom na epohalne krivotvorine, valja to ponovo i ovaj put uraditi.

Prvo, nisam slučajno pod  navodnike  stavio Pupovčevo “gostovanje”, jer koncept emisije, način razvoja pitanja, podtema, prilozi, šutnja na nevjerojatne laži, koje je Pupovac iznosio u scenskom monologu, isticanje Pupovčevih nepoznatih “zasluga”, a zanemarivanje dokazanih teških kleveta protiv hrvatskoga naroda devedesetih godina, te besramno obavještajno licitiranje sa sudbinom dr Šretera, koje je prokazao Slavko Degoricija godinama unazad, jasno ukazuje da se u ovome slučaju ne radi ni o kakvom gostovanju, nego o uvježbanom scenskom igrokazu čovjeka koji je došao doma, zavalio se u svoju fotelju i radi doslovno što god hoće, pred poslugom koju plaća ili čiji status izravno ovisi od njegovoga prijekoga pogleda. Točno tako je djelovao odnos između Stankovića, a time i HRT-a i Pupovca danas.

To što smo mogli gledali teška je zlouporaba, i države i medija.

Drugo, Stanković je ponovo, po tko zna koji put, demonstrirao neznanje na granici groteske. Mnogi će reći da je njegov pokušaj kandidiranja “suvislih” pitanja konstatacija o stvarnoj definiciji domoljublja, pupavičasta drskost ili simodubaićevska stilska brčinasta umotvorina, namjerna podvala i pokušaj umjetne relativizacije svih pojmova iz riznice simboličkih svetinja naroda, ali ne radi se o tome.

To rade pametniji od njega.

A Stankovića i slične dovode blamirati se.

A njima drago.

Stanković je ponovo, a to je već notorno, pokazao slonovsku intelektualnu tankoćudnost,  totalno neznanje i rigidnu neukost, navodeći “porezno domoljublje” kao stožernicu te civilizacijske  svetinje, pa, iako to u Hrvatskoj ima prizvuk kampanjske groteske namjernoga antihrvatskoga stvaranja javnoga terminološkog kaosa, prilično je sigurno da on i slični tako misle. Jednostavno, on i govorom tijela, tonalitetom i riječju pokazuje da misli da je plaćanje poreza – izraz domoljublja.

E, to je problem HRT-a.

Reći ćete, a što si sad rekao novo?

Istina, ništa dijagnostički.

No, s obzirom na količnu “domoljubnoga plaćanja” i tereta na grbači milijuna hrvatskih ljudi, valja to ne-novo ponavljati, ne bi li ljudima konačno prekipjelo. Davati tolike novce, a radi se godišnje o oko milijardu i tristo milijuna kuna, tipovima čija stručnost doseže priču o poreznom domoljublju, isto je kao pozvati razbijača kamenih blokova teškim čekićima, poznatijim kao tokmacima, da vam sredi računalni program. Tokmakom.

To novinarstvo se zato treba nazivati – tokmačenje.

Stanković, koji se, ako me pamćenje služi, afirmirao među stotinama svojih gostiju u emisiji i pred njihovom najbližom rodbinom, i kao haiku pjesnik, kao onaj Gregurovićev zetina u “Što je muškarac bez brkova” da mu bude usporedba lakša, očito je – ljubav drži nasiljem, voljeti drži ekvivalentom moranja. Na stranu to što je degutantno da netko tko je o porezima pozvan jedino trošiti ih po načelu tokmaka u računalnom programu, jer Stanković nikada lipe nije zaradio izvan prisilno naplaćenih novaca koji su ekvivalent poreza, za kvalitetu znanja rada od koje bi i kokoš posve sigurno postala jalova da je prisiljena redovito konzumirati njegove informativne i intelektualne usluge, zbog tolike neukosti trebao bi se sramiti i netko tko nikada nije vidio dana škole. Koliko god mu pozicija bila zagarantirana, sustav stabilan, vlast inkluzivna i centrirana, i koliko god djelovalo da je poredak neuništiv.

Bilo je takvih poredaka tjekom povijesti previše za dobar želudac, ali malo je bilo čak i u njima tipova koji su se rado javno blamirali. To se uvijek prepuštalo – klaunovima i dvorskim ludama.

Čak i u takvoj neumnosti kakvu simbolizira komunističko-partizanski režim iz prvih dana.

Naime, i navjeće političke partizanine nakon II. svjetskog rata pokušavale su bar sklepati kakvu takvu pametnu riječ i izbjegavati usprkos puškama u ruci blamažu među prestrašenim ljudima, kojima su se obraćali. Koliko sam slušao, a slušao sam puno toga o tim vremenima, nikada nisam čuo da se netko usudio ljubav poistovjećivati s moranjem ili prisilom.

To se oduvijek, čak i u posve rigidnim režimima nazivalo silovanjem.

Moglo je biti dopušteno onima na vlasti, ali su i oni izbjegavali hvaliti se silovanjem, nastojeći bar se predstaviti umilnije i humanije. I umnije.

Aaleksandar Stanković upravo silovanje propovjeda kao uzor svoje učenosti i znanja.

Zato mu je posve logično reći da je plaćanje poreza izraz domoljublja.

Porez je svugdje u svijetu i od kada je svijeta, obveza, koju jamči država prisilom. Po Stankovićevoj logici svi ljudi koji su kroz stoljeća plaćali porez Osmanlijama, Austro-ugarskoj monarhiji, Talijanima, Mlečanima, Francuzima, Srbiji i kralju, komunističkom režimu – bili su samo takvi, uzorni domoljubi. Čisti uzori odanosti tim režimima i okupatorima.

Kao što su po istoj mantri sve silovane žene bile ljubavnice silovateljima.

S većim ili manjim posljedicama.

Kako sam rekao, notorno bi bilo komentirati emisiju Stankovića i Pupovca, notorno je dodatno ukazivati na srozani HRT, jer teško da ima dna ispod ovoga što demonstriraju godinama, i mjesecima u zadnje vrijeme pogotovo, ali – valja ukazati na mantru o silovanju kao ljubavi, na idiotizam bez premca, kako bi ljudi koji plaćaju i trpe, imali cjelovitu viziju na kojoj razini je taj besramni primitivizam, te kako bi se i zadnji element respekta prema “službenim facama” zbog naslijeđenoga defanzivnoga odnosa i prisilnog respekta prema svemu državnome – potpuno urušio u pamćenju hrvatskoga naroda suočenoga s tim svinjarijama.

Suočavajući se s tim eksponentima, a suočavanje je neminovno radi higijene hrvatskoga društva i zaštite elementarne ljudskosti, valja znati da su današnji navodni i stvarni moćnici, službene face – neuki, neznalice, obični državni nasilnici, neusporedivo primitivni i intelektualno zapušteni, zvali se javni ili nejavni serviseri, te da ne zavrijeđuju respekta koliko crno ispod nokta.

Lakše je onda izgraditi odnos i znati kako dalje prema njima.

Marko Ljubić/ProjektVelebit

Pupovac u NU2: ‘Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari