Pratite nas

Život

Svjetski dan očeva

Objavljeno

na

Proslava Dana očeva poklapa se blagdanom svetog Josipa jer je upravo taj čovjek uzor svakog očinstva na Zemlji. Iako nije bio pravi Isusov fizički otac, Božjom providnošću odabran je za oca (poočima) Sinu Božjem da se skrbi i brine o njemu od začeća do kraja života. Poznato je da je to činio sa velikom ljubavlju i mudrošću – dvjema osobinama bez koje je nema pravog očinstva.

Očinstvo danas – kriza identiteta

Pitanje očinstva u modernom svijetu je danas sigurno u krizi i više nego jasno se primjećuje nastojanje da se uloga oca u modernoj obitelji smanji ili čak posve negira.

[ad id=”93788″]

Taj problem nije jednostavan i nastao je gotovo prije 100 godina, te je na njega je utjecao niz faktora: razvitak pogubnih protu-obiteljskih ideologija (komunizam, nacizam), feministički pokreti za emancipaciju žena koji su bili izrazito anti-muški i anti-očinski orijentirani, veliki ratovi i nametanje hipoteke krivice očevima poraženih vojski (Njemačka, Hrvatska, baltičke zemlje), PTSP očeva vojnika, društvena kretanja po pitanju identiteta čovjeka (osobe), razvitak LGTB ideologije i drugo.
Istovremeno to je posljedično dovelo do niza pojava u društvu koje su prenaglasile ulogu majke (iako se čak i nju pokušava istisnuti) i umanjile uloga oca poput: pretjerane ženske agresivnosti (često neopravdane), povlačenje muškarca i očeva, odrastanje „maminih“ feminiziranih sinova, gubitka slike muškarca i žene (oca i majke) u onom pravom pozitivnom identitetskom značenju, unisex ideologije i dr.

Svijet današnjice je svijet u kojem se muškarci i očevi povlače, a tome pridonosi njihov bijeg od obitelji u različite ovisnosti i poroke, prihvatljivost lagane rastave braka i preljube, pornografiju, strah od odgovornosti, alkoholizam i drogiranje, kocka, preljubništvo, infantilno ponašanje u zreloj životnoj dobi, porast samoubojstava i dr.

Posljedično tome mijenja se slika svijeta koji postaje drugačiji od „normalnosti“ koja je darovana fiziološkim, emotivnim, duševnim i duhovnim sposobnostima muškarca i žena (očeva i majki) koji jesu jednaki i ravnopravni, ali nisu – isti.

Zbog toga su danas gotovo redovite borbe u obitelji između oca i majke za naklonost djece, za borbu da jedan od njih „bude u pravu“, da jedan „bolje i ispravnije“ odgaja djecu i sl., dok odgoj djece podrazumijeva zajedničko djelovanje oca i majke kako bi njihova djeca odrasla u zrele i za život sposobne ljude. Njihovo međusobno nadopunjavanje daje sigurnost i smjer rastu i odgoju djece, što je zapravo ideal očinstva i majčinstva. Različitost oca i majke daje temelj, snagu i identitet, a ono što prvo treba dijete osjetiti je – tata voli mamu. Što god se događa, prvi i osnovni uvjet za zdravo odrastanje djece je međusobna ljubav oca i majke što podrazumijeva: poštovanje, praštanje, iskazivanje pozitivnih emocija (potreban i zagrljaj koji djeca vide) i druge pozitivne vrijednosti braka muškarca i žene.

Najgore što roditelj može napraviti je kada žena kritizira muža ili muž ženu pred djecom. Jer ti ne kritiziraš muža ili ženu, nego majku ili oca. To djeca osjećaju da mama ne voli tatu ili tata mamu, a to njih strašno pogađa. Pa kada tata i malo popije ili dođe nervozan s posla djeca žele vidjeti kako ga majka brani i štiti, opravdava i ljubi čak i u tim trenucima (ovdje isključujemo ekstremne primjere nasilja ili alkoholizma). To je djeci pravi lijek za dušu i smjerokaz u životu kojim oni dobivaju nužnu sigurnost odrastanja i smjerokaz života. Tako i otac isto čini kada majka zaplače zbog toga što je šef na poslu maltretira ili je prijateljice ogovoraju i kleveću. To je istinsko očinstvo i majčinstvo, to je ljubav, to je povjerenje, to je predanost dvije osobe koje djeluje poput pozitivne zaraze na djecu. Vrlo je opasno kada majka ili otac otvoreno pokazuju da više vole djecu nego jedan drugoga.

Ljubav je životni stav, a ne osjećaj.

Kao primjer različitosti koja se idealno nadopunjava u dječjim očima navodimo da muškarac (otac) uopćeno razmišlja razumski (logički), a žena (majka) intuitivno i ta razlika ne predstavlja nikakav problem djeci, dapače daje im sigurnost i obogaćuje njihov duševni i duhovni život na nužno potreban i uravnotežen način. To omogućuje i muškoj i ženskoj djeci da vide sve aspekte života na kvalitetan način, osobito kada su roditelji kreposni i žive u međusobnoj ljubavi.
Otac i majka nisu natjecatelji, nego se međusobno nadopunjuju na način koji je po prirodi blagoslov za djecu.

Svijet ide u smjeru u kojem će ići očinstvo

Kriza identiteta danas je zahvatila očinstvo na način nepoznat u dosadašnjoj povijesti čovjeka. Posljedično tome mijenja se i slika svijeta što će svoje pravo lice pokazati tek u budućnosti. Nedostatak očinstva, uopće kao potrebnog, i svega što to donosi ne može po nikakvim zakonima, niti darwinizma niti kreacionizma ili svih mogućih -izama, donijeti ništa pozitivno jer se ispod nogu izmiče jedan od tri čvrsta temelja odrastanja koji se međusobno nadopunjuju – otac, majka i Bog. Tri stupa na kojima počiva kuća, a četvrti je onaj koji osoba sama gradi u darovanoj slobodi.

A to umnogome ovisi o tome tko je i kakav je otac obitelji. On je danas kritična osoba oko koje se lomi budućnost obitelji, pa i svijeta. U kakvom će smjeru ići modreni svijet ovisi kakvu će ulogu imati otac u modernoj obitelji budućnosti.

Jedno istraživanje pokazalo je da od djece čiji roditelji ne vjeruju u Boga i ne idu u Crkvu kasnije samo 10% odraslih ljudi vjeruje u Boga i ide u Crkvu, dok je u obiteljima gdje majka vjeruje i otac ne vjeruje taj postotak čak 60%. Gdje vjeruje otac taj postotak raste na preko 90%! Toliko snažno otac djeluje na djecu da njegov idealizam, muževna vjera, žrtva i ljubav takvom neopisivim snagom privlači djecu istinskim vrijednostima života. Sigurnost vjere daje otac, a nježnost u njoj daje majka. To se savršeno nadopunjuje dan za danom u životu djece odrastanjem, ne samo u vjeri, već i u svakom aspektu življenja.

Ponavljamo, ljubav nije (samo) osjećaj, već osjećaj za cjelinu. Jedno bez drugog ne ide, jer djetetu treba i otac i majka. Muž je samo sa ženom je cijeli, a žena samo sa mužem cijela i kada se to spoji u jedno tada djeca osjećaju da im istinski prenosite sebe i svoju – ljubav.

Očevima je potrebno vratiti ulogu u obitelji i društvu, to je nužnost suvremenog očinstva i supružništva.

Očevi, sretan vam Vaš dan i proslavite ga dostojno časnog imena koje nosite!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Poznati glumac Božjom intervencijom oslobođen ovisnosti nakon ovog pitanja…

Objavljeno

na

Objavio

Anthony Hopkins je jedan od najpoznatijih glumaca našeg vremena.  Godinama je  zagovarao ateizam. No, kako je sam svjedočio, sve se promijenilo kad je osjetio demonsku ovisnost alkoholizma te krenuo na sastanke anonimnih alkoholičara.

Kako svjedoči, njegova ovisnost počela je ‘nevino’. Usvojio je svjetovan obrazac i počeo je piti iz razloga – to je ono što radite dok glumite, pijete. No kako to obično biva, ovaj vid zabave ubrzo je preuzeo njegov život. Do 1975. Anthonyjevi problemi s alkoholom bili su izvan kontrole.

-Bio sam na rubu uništenja. -, prisjeća se ovaj poznati glumac. – Kao da sam bio opsjednut demonom, ovisnošću, nisam mogao prestati. Postoje milijuni ljudi u svijetu koji imaju sličan problem -.

Tada je Anthony Hopkins  shvatio da mu treba pomoć i obratio se anonimnim alkoholičarima. Za vrijeme jednog sastanka  jedna žena mu je postavila jednostavno pitanje:

– Zašto se jednostavno ne pouzdaš u Boga?

To je nešto što Anthony nikada nije pokušao. No s obzirom na očaj, pomislio je: Pa, zašto ne?

Odluka da će vjerovati i pouzdati se u Boga je bio trenutak preokreta za  glumca.

– Nisam mogao prestati piti, ali sam tražio samo malo pomoći od Boga i odjednom – bum! To se samo tako dogodilo, ja sam odjednom oslobođen čim sam pokušao vjerovati – , prisjeća se Anthony Hopkins.

Anthony kaže da je njegova žudnja za alkoholom bila na čudesan način samo odnesena od njega da je čudesno oslobođen. Od toga dana vjeruje u Boga i  raste u vjeri.

Kada ga je za CNN intervjuirao Piers Morgan i kada ga je upitao vjeruje li u Boga, bivši ateist Anthony Hopkins radosno je odgovorio – Da, vjerujem. Vjerujem.

Antohony Hopkins sada svjedoči Boga gdje god ga pozovu.

Na godišnjoj konferenciji za – Vodstvo, Izvrsnost i Osnaživanje osobnog Potencijala –  ispred gotovo 500 srednjoškolskih učenika i fakultetskih studenata podijelio je neke novo stečene mudrosti rekavši mladima:

Ako budete išli samo za novcem, nećete ništa učiniti. Ako budete išli samo za uspjehom, neće vam ništa donijeti. Upoznao sam mlade ljude koji žele biti poznati. Rekao sam im. Nakon što se popnete na vrh, vidjet ćete da ondje nema baš ničega. Većina toga što čujete su gluposti ili laži. Samo budite zahvalni zato što ste živi.

Zatim je posvjedočio kako ga je Bog oslobodio alkoholizma, te objasnio snagu vjere u našim životima.

Danas kako kaže, žali ateiste i uspoređuje njihov život s životom u zatvorenoj čeliji bez prozora.

Izvor: aleteia.org,/novizivot.net/faithpot

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Prof.dr.sc. Tonči Matulić: ‘Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića!’

Objavljeno

na

Objavio

U Argumentima HKR-a 4. veljače bilo je riječi o abortusu i sukobu dvaju prava – djeteta na život i majke na slobodu izbora. Gosti Tanje Popec bili su prof. dr. Tonči Matulić, autor knjige “Pobačaj – drama savjesti” i profesor bioetike na KBF-u u Zagrebu te ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz KB Sveti Duh, Zagreb, javlja Ika.

Ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz bolnice Sveti Duh, naglasio je da najnoviji, četverodimenzionalni ultrazvuk jasno pokazuje kako je cijeli ljudski život jedan kontinuitet – od začeća do prirodne smrti:

“Neupitna je znanstvena činjenica da život počinje začećem. Od trenutka kad se spoje dvije spolne stanice nastaje potpuna informacija za budući razvoj ljudske osobe. I to nije samo jedan trenutak nego početak jednog kontinuiteta, koji se trajno nastavlja. Od jednostaničnog zigotnog stadija, preko morule, blastociste, embrija do fetusa, nastavlja se i dalje, nakon rođenja.”

Ljudski život je kontinuum od začeća do prirodne smrti

Dr. Vasilj je dodao da se rođenjem djeteta ništa ne mijenja, dijete samo mijenja mjesto boravka. Ono i dalje uči, vježba, razvija se: “Cijeli naš život je kontinuitet razvoja od začeća do prirodne smrti. Ne može se u jednom trenutku povući jedna crta i reći da embrij ili fetus do toga dana nije bio ništa, a sada je nešto. U embrionalnom i fetalnom razvoju tu crtu nije moguće povući.”

Prof. dr. Tonči Matulić sa zagrebačkog KBF-a dodao je da je abortus namjerno i svjesno prekidanje već započetog života ljudskog bića:

“Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića koje ima urođeno, inherentno pravo na život. To mu pravo nitko ne može dati, vlast ga može samo priznati i konstatirati, ali ga ne može dati.”

Na pitanje o tome koje je pravo važnije ili snažnije, pravo djeteta na život ili pravo majke na slobdan izbor, Matulić ističe: “Osobno imam poteškoća, a i iz kršćanske perspektive je gotovo neshvatljivo pojmiti jedno takvo pravo, kao što je to tzv. pravo na pobačaj. Pravo na ubojstvo nevinog ljudskog bića je neshvatljivo, to je čista kontradikcija. Pravo podrazumijeva nešto što promiče život, štiti život, omogućuje procvat i zaštitu života, a nikako se pravom ne može nazivati nešto što gazi, uništava život, što vrijeđa dostojanstvo života, posebno nevinoga.”

Priča o radosti života

Matulić je dodao: “Priča koju pričamo je priča o životu, radosti života i zaštiti nevinoga ljudskog bića. Moramo zato raditi na zdravstvenoj i spolnoj edukaciji, moramo osvješćivati što taj namjerno inducirani pobačaj doista znači, u svoj njegovoj dramatičnosti. Tako da ljudi znaju i da se tako usmjeravaju svojim ponašanjem da se maksimalno može izbjegavati ono što se može nazvati ‘neželjena trudnoća’ ili ponašanja koja će dovesti do toga da žena bude prisiljena postaviti tzv. pravo na vlastito tijelo ili na vlastitu privatnost iznad prava na život vlastitog nerođenog djeteta.”

 

Govoreći o odluci Ustavnog suda o ustavnosti zakona iz 1978. koji regulira abortus, dr. Matulić je naglasio: “Mislim da je ovo rješenje Ustavnog suda najgore moguće, jer je zakon iz totalitarnog komunističkog vremena proglasio sukladnim s demokratskim vrednotama suverene Republike Hrvatske. Mi smo sada, po nalogu Ustavnog suda, u postupku donošenja novoga zakona i vidjet ćemo kako će se hrvatski zakonodavac postaviti u tom pravnom propisu koji se tiče namjernog pobačaja.”

Na pitanje o predloženim mjerama zabrane pričešćivanja onima koji zagovaraju i promiču pobačaj, Matulić je zaključio: “Takve bi stvari crkvena hijerarhija trebala, na jednoj načelnoj razini, dovoljno jasno i dovoljno na vrijeme objasniti, da ne bi bilo soliranja i uzimanja prava u vlastite ruke.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari