Pratite nas

Život

Svjetski dan očeva

Objavljeno

na

Proslava Dana očeva poklapa se blagdanom svetog Josipa jer je upravo taj čovjek uzor svakog očinstva na Zemlji. Iako nije bio pravi Isusov fizički otac, Božjom providnošću odabran je za oca (poočima) Sinu Božjem da se skrbi i brine o njemu od začeća do kraja života. Poznato je da je to činio sa velikom ljubavlju i mudrošću – dvjema osobinama bez koje je nema pravog očinstva.

Očinstvo danas – kriza identiteta

Pitanje očinstva u modernom svijetu je danas sigurno u krizi i više nego jasno se primjećuje nastojanje da se uloga oca u modernoj obitelji smanji ili čak posve negira.

[ad id=”93788″]

Taj problem nije jednostavan i nastao je gotovo prije 100 godina, te je na njega je utjecao niz faktora: razvitak pogubnih protu-obiteljskih ideologija (komunizam, nacizam), feministički pokreti za emancipaciju žena koji su bili izrazito anti-muški i anti-očinski orijentirani, veliki ratovi i nametanje hipoteke krivice očevima poraženih vojski (Njemačka, Hrvatska, baltičke zemlje), PTSP očeva vojnika, društvena kretanja po pitanju identiteta čovjeka (osobe), razvitak LGTB ideologije i drugo.
Istovremeno to je posljedično dovelo do niza pojava u društvu koje su prenaglasile ulogu majke (iako se čak i nju pokušava istisnuti) i umanjile uloga oca poput: pretjerane ženske agresivnosti (često neopravdane), povlačenje muškarca i očeva, odrastanje „maminih“ feminiziranih sinova, gubitka slike muškarca i žene (oca i majke) u onom pravom pozitivnom identitetskom značenju, unisex ideologije i dr.

Svijet današnjice je svijet u kojem se muškarci i očevi povlače, a tome pridonosi njihov bijeg od obitelji u različite ovisnosti i poroke, prihvatljivost lagane rastave braka i preljube, pornografiju, strah od odgovornosti, alkoholizam i drogiranje, kocka, preljubništvo, infantilno ponašanje u zreloj životnoj dobi, porast samoubojstava i dr.

Posljedično tome mijenja se slika svijeta koji postaje drugačiji od „normalnosti“ koja je darovana fiziološkim, emotivnim, duševnim i duhovnim sposobnostima muškarca i žena (očeva i majki) koji jesu jednaki i ravnopravni, ali nisu – isti.

Zbog toga su danas gotovo redovite borbe u obitelji između oca i majke za naklonost djece, za borbu da jedan od njih „bude u pravu“, da jedan „bolje i ispravnije“ odgaja djecu i sl., dok odgoj djece podrazumijeva zajedničko djelovanje oca i majke kako bi njihova djeca odrasla u zrele i za život sposobne ljude. Njihovo međusobno nadopunjavanje daje sigurnost i smjer rastu i odgoju djece, što je zapravo ideal očinstva i majčinstva. Različitost oca i majke daje temelj, snagu i identitet, a ono što prvo treba dijete osjetiti je – tata voli mamu. Što god se događa, prvi i osnovni uvjet za zdravo odrastanje djece je međusobna ljubav oca i majke što podrazumijeva: poštovanje, praštanje, iskazivanje pozitivnih emocija (potreban i zagrljaj koji djeca vide) i druge pozitivne vrijednosti braka muškarca i žene.

Najgore što roditelj može napraviti je kada žena kritizira muža ili muž ženu pred djecom. Jer ti ne kritiziraš muža ili ženu, nego majku ili oca. To djeca osjećaju da mama ne voli tatu ili tata mamu, a to njih strašno pogađa. Pa kada tata i malo popije ili dođe nervozan s posla djeca žele vidjeti kako ga majka brani i štiti, opravdava i ljubi čak i u tim trenucima (ovdje isključujemo ekstremne primjere nasilja ili alkoholizma). To je djeci pravi lijek za dušu i smjerokaz u životu kojim oni dobivaju nužnu sigurnost odrastanja i smjerokaz života. Tako i otac isto čini kada majka zaplače zbog toga što je šef na poslu maltretira ili je prijateljice ogovoraju i kleveću. To je istinsko očinstvo i majčinstvo, to je ljubav, to je povjerenje, to je predanost dvije osobe koje djeluje poput pozitivne zaraze na djecu. Vrlo je opasno kada majka ili otac otvoreno pokazuju da više vole djecu nego jedan drugoga.

Ljubav je životni stav, a ne osjećaj.

Kao primjer različitosti koja se idealno nadopunjava u dječjim očima navodimo da muškarac (otac) uopćeno razmišlja razumski (logički), a žena (majka) intuitivno i ta razlika ne predstavlja nikakav problem djeci, dapače daje im sigurnost i obogaćuje njihov duševni i duhovni život na nužno potreban i uravnotežen način. To omogućuje i muškoj i ženskoj djeci da vide sve aspekte života na kvalitetan način, osobito kada su roditelji kreposni i žive u međusobnoj ljubavi.
Otac i majka nisu natjecatelji, nego se međusobno nadopunjuju na način koji je po prirodi blagoslov za djecu.

Svijet ide u smjeru u kojem će ići očinstvo

Kriza identiteta danas je zahvatila očinstvo na način nepoznat u dosadašnjoj povijesti čovjeka. Posljedično tome mijenja se i slika svijeta što će svoje pravo lice pokazati tek u budućnosti. Nedostatak očinstva, uopće kao potrebnog, i svega što to donosi ne može po nikakvim zakonima, niti darwinizma niti kreacionizma ili svih mogućih -izama, donijeti ništa pozitivno jer se ispod nogu izmiče jedan od tri čvrsta temelja odrastanja koji se međusobno nadopunjuju – otac, majka i Bog. Tri stupa na kojima počiva kuća, a četvrti je onaj koji osoba sama gradi u darovanoj slobodi.

A to umnogome ovisi o tome tko je i kakav je otac obitelji. On je danas kritična osoba oko koje se lomi budućnost obitelji, pa i svijeta. U kakvom će smjeru ići modreni svijet ovisi kakvu će ulogu imati otac u modernoj obitelji budućnosti.

Jedno istraživanje pokazalo je da od djece čiji roditelji ne vjeruju u Boga i ne idu u Crkvu kasnije samo 10% odraslih ljudi vjeruje u Boga i ide u Crkvu, dok je u obiteljima gdje majka vjeruje i otac ne vjeruje taj postotak čak 60%. Gdje vjeruje otac taj postotak raste na preko 90%! Toliko snažno otac djeluje na djecu da njegov idealizam, muževna vjera, žrtva i ljubav takvom neopisivim snagom privlači djecu istinskim vrijednostima života. Sigurnost vjere daje otac, a nježnost u njoj daje majka. To se savršeno nadopunjuje dan za danom u životu djece odrastanjem, ne samo u vjeri, već i u svakom aspektu življenja.

Ponavljamo, ljubav nije (samo) osjećaj, već osjećaj za cjelinu. Jedno bez drugog ne ide, jer djetetu treba i otac i majka. Muž je samo sa ženom je cijeli, a žena samo sa mužem cijela i kada se to spoji u jedno tada djeca osjećaju da im istinski prenosite sebe i svoju – ljubav.

Očevima je potrebno vratiti ulogu u obitelji i društvu, to je nužnost suvremenog očinstva i supružništva.

Očevi, sretan vam Vaš dan i proslavite ga dostojno časnog imena koje nosite!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Širokobriježanin Joško Sopta prodajom crteža pomaže dječaku iz Mostara

Objavljeno

na

Objavio

Foto Jabuka.tv

Josip Sopta prije gotovo 12 godina imao je teški moždani udar i otada živi kao 100-postotni invalid. Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, prije godinu dana utjehu je pronašao u crtanju, a u sljedećem tjednu organizira humanitarnu izložbu kako bi pomogao teško bolesnom dječaku iz Mostara.

Usudi se koliko možeš, kaže jedna krilatica koja na najbolji način sažima životnu borbu rođenoga Širokobriježanina koji je nakon moždanog udara prije nešto manje od 12 godina postao 100-postotni invalid. Često se heroji i uzori pronalaze u imenima i osobama koje svijet ponudi ili nametne, ali ljudi koji mogu inspirirati i koji zaslužuju divljenje žive i u našem neposrednom okruženju

Josip Sopta, poznat pod nadimkom Joško, doživio je jedan od najtežih tipova moždanog udara točno na 38. rođendan, 23. studenoga 2006. godine. Moždani udar doživio je u Zagrebu, gdje uglavnom živi otkako je tamo otišao studirati 1988. godine, piše jabuka.tv

Težak oporavak i velika depresija

Iako je imao nesreću da ga “pogodi” jedan od najtežih oblika moždanih udara, Joško i sam navodi da se može smatrati sretnikom.

Jedan od milijun moždanih udara je kao što je bio moj i samo ga 2 posto onih koji ga dobiju preživi. Ja sam jedan od 20 ljudi u svijetu koji su preživjeli tu vrstu udara, govori za portal Jabuka.tv Joško, koji je nakon udara 19 dana bio u šok-sobi.

Kako svjedoči Širokobriježanin sa zagrebačkom adresom, oporavak od moždanog udara bio je težak i spor. Za to vrijeme svako 15 minuta roditelji, supruga i djeca te ostali bližnji ulazili su i opraštali se od njega jer su šanse da preživi bile minimalne. Međutim, organizam je bio snažan i izdržao je.

U Krapinskim Toplicama “u komadu” je boravio tri godine i osam mjeseci, a paralelno s fizičkim oporavkom organizma javili su se psihički problemi zbog nove stvarnosti u kojoj se našao.

Upao sam u veliku i tešku depresiju, koju mi je teško riječima opisati. Dugo sam se borio s depresijom, sigurno pet-šest godina. Pomalo sam počeo dolaziti u Široki Brijeg i išao sam u Međugorje. Započeo sam se družiti i s ljudima iz Zajednice Cenacolo. Oni su me zamolili da me iznesu na Brdo ukazanja i, nakon što su me iznijeli, na vrhu sam doživio katarzu, navodi Joško.

Umjetnost kao terapija

Već nakon četvrte godine Joško se počeo pomalo otvarati prema ljudima i više se družiti. Njegov rođak Franjo Kraljević pomogao mu je jedno od svjetala pronaći u vjeri, a 11 godina nakon nesreće Joško je započeo stvarati umjetnost.

Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, Joško je počeo crtati i umjetnički prikazivati uglavnom vjerske motive.

Prošle godine u šestom mjesecu počeo sam se baviti crtanjem. Jednostavno mi je došlo, zamolio sam za olovku i papir i počeo crtati. Prve boje koje sam koristio bile su olovke za usne, najviše sam crtao olovkom i ugljenom, a i danas najviše koristim olovku i suhi pastel, navodi samouki umjetnik za portal Jabuka.tv, ističući da ima sve više ciljeve što se dulje bavi ovom umjetnošću.

Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, stvorio je mnoštvo crteža koji će se moći vidjeti na izložbi u Širokom Brijegu

Crtanje uz glazbu u pozadini ga opušta i najčešće provede najmanje šest sati dnevno stvarajući. Često zaboravi i jesti i piti, ali bližnji vode brigu i o tome. Kako objašnjava, crteže stvara “iz glave”, prema sjećanju na neki oblik.

Još uvijek me strah slikati nekoga ili nešto što stoji ispred mene. Sve prikazujem prema sjećanju, ali razvio sam solidnu vještinu da pogodim portret osobe koja je prije toga sjedila sa mnom, tumači Joško.

Humanitarnom izložbom pomaže dječaku iz Mostara

Likovna umjetnost oplemenila je dane ovoga Širokobriježanina i dodatno ga približila vjeri. Križ i Gospa neki su od najčešćih motiva na Joškovim crtežima, a koje će svi Širokobriježani i drugi zainteresirani imati prigodu vidjeti na humanitarnoj izložbi u ponedjeljak 13. kolovoza u kafiću “Mak”, preko puta Doma zdravlja u Širokom Brijegu.

Prošle godine dogovorili smo se da napravimo humanitarnu izložbu, a ja sam želio da prva bude u Širokom Brijegu i – evo – napokon smo došli do toga. Ponio sam sve radove iz Zagreba i sve ćemo izložiti, najavio je za portal Jabuka.tv Joško, koji još uvijek nije ravnodušan zbog odlaska iz Širokog Brijega.

Joško se za usmjeravanje prikupljenog novca obratio skupini Širokobriješke mame – mame širokoga srca. Budući da trenutno nije bilo Širokobriježana koji su im se obratili za pomoć, odlučeno je da se sredstva usmjere mladom dječaku iz Mostara Andiju Milasu, koji boluje od teške bolesti.

Vjerski motivi najčešći su na Joškovim crtežima

Izložba u Širokom Brijegu trajat će samo jednu večer. Djela će se davati za onoliko koliko netko ponudi, a ako bude više zainteresiranih onda će biti “tko dadne više”.


Valja se nadati da će Širokobriježani i Hercegovina prepoznati napor i trud koji je gotovo nepokretni Joško, jedan od 20 ljudi u svijetu koji su preživjeli jedan od najtežih oblika moždanog udara, uložio u svoje crteže. Tako bi njegovom “terapijom” bila osigurana sredstva za lijekove mladiću iz Mostara i priča bi bila zaokružena na najljepši način, u skladu s njegovim omiljenim citatom: “Ne možemo pomoći svima, ali svatko može pomoći nekome.” (Ronald Reagan).

***“Širokobriješke mame – mame širokoga srca” i ovim putem pozivaju potrebite građane da im se jave ako trebaju pomoć  jer – kako kažu –  “bolest i traženje pomoći nije sramota nego stvarnost naše sadašnjice.

(www.jabuka.tv)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Kako tuđem čoviku objasniti zašto i kopno i otoci i more i nebo plaču zbog jednog pjevača?

Objavljeno

na

Objavio

Dalmacija je komplicirana. Surova. Tvrda. Glasna. Zatvorena.

Kako tuđem čoviku objasniti zašto i kopno i otoci i more i nebo plaču zbog jednog pjevača? Kako mu objasniti zašto cijeli grad slavi Wimbledon kao da je njegov? Kako mu objasniti sve te sportaše, pjevače, književnike, glumce, umjetnike? Kako mu objasniti morske orgulje, klape, dubrovačke zidine, Dražena, Jugoplastiku? Kako mu objasniti Hajduka? Piše Bernard Jurišić

Kako mu objasniti tu ludu glavu koja će izazvati na dvoboj svaki zid koji vidi ispred sebe? Nevažno koliko visok. Taj mentalni sklop kojemu nikad ne smiješ reći da je nešto nemoguće? Jer će ti dokazati da nije. Kako mu objasniti da tu nema sredine? Da ili daješ sve što imaš ili ne daješ uopće. Kako mu objasniti da je srce tu uvijek jače od razuma? Čak i na vlastitu štetu.

Kako tuđem čoviku objasniti fjaku, dišpet ili južinu? Kako mu objasniti zašto se tu emocije ne skrivaju, niti ih se srame? Kako mu, kojim riječima i kojim jezikom, objasniti što to veže dalmatinske ljude?

Kako mu objasniti Olivera? Mišu? Arsena? Cocu? Smoju? Tomislava Ivčića? Tomislava Ivića? Tonija Kukoča? Ivana Balića? Stipu Božića? TBF? Daleku obalu? Borisa i Dina? Gendu i Višnjića? Blanku i Gorana? I tisuće i tisuće drugih. Velikih. Veličanstvenih.

Dalmacija je jednostavna. Nježna. Mekana. Tiha. Otvorena.

I kad god mu ne budete znali objasniti, pokažite mu ovu sliku. Ili neku drugu.

Šaka suza vrića smija.

Iskrena i čista emocija.

To je Dalmacija.

Bernard Jurišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari