Pratite nas

Svjetsko prvenstvo u Brazilu – isplativo ili neisplativo?

Objavljeno

na

brazilPaušalno se voli reći kako se Svjetsko prvenstvo u nogometu pozitivno odrazi na gospodarski rast zemlje domaćina. Kad se radi o Brazilu, već i prije prve utakmice je jasno da će gospodarska bilanca biti prilično mršava…

Zvuči nevjerojatno: što brazilska reprezentacija bude igrala lošije na Svjetskom prvenstvu (SP), bolje će prioći nacionalna privreda te zemlje. Razlog za taj paradoks se zove “Lei Geral da Copa”. To je zakon koji je brazilska vlada inicirala samo za SP. Njime je, između ostaloga, predviđeno da vlade brazilskih saveznih država mogu proglasiti neradni dan ukoliko se u njima igra neka utakmica. Savezna vlada u Brasiliji smije (dodatno) nacionalnim praznikom proglasiti svaki dan na koji na turniru bude nastupao brazilski tim – Seleção.

Praznici loši za produktivnost

Još uvijek se ne zna koliko će točno biti “praznika” u idućim tjednima. Teoretski ih može biti čak 64 – za svaku utakmicu koja je na rasporedu SP-a. Ukoliko Brazil nastupi u finalu, to bi značilo da je momčad domaćina odigrala ukupno sedam mečeva. Uspjeh nogometaša je neuspjeh Brazila, upozorava Udruženje za robe, usluge i turizam iz São Paula (FecomercioSP). Zbog neradnih dana Brazilu prijeti pad proizvodnje. U konačnici bi se moglo raditi o ekonomskoj šteti od oko 30 milijardi reala (10 milijardi eura).

Samy Dana iz renomiranog gospodarskog instituta FGV (Fundação Getúlio Vargas) te procjene smatra realističnima: “Poduzeća će obustaviti rad ili će morati platiti dodatak za rad praznikom”. A taj je dodatak u Brazilu “masan” i iznosi čak 137% regularne plaće. Kad rade praznikom, zaposlenici zarade praktički dvostruku plaću nego kad rade “normalnim” radnim danom.

Ekonomist Dana ne vjeruje da će dodatni prihodi gastronoma i hotelijera nadoknaditi praznički gubitak: “Čak i ako neka branša profitira, SP se ekonomski neće isplatiti.”

Različite procjene

Drugi stručnjaci imaju drugačija očekivanja: revizori tvrtke Ernst & Young već su prije četiri godine izračunali da bi SP Brazilu mogao podariti gospodarski rast vrijedan 142 milijardi reala (47 milijardi eura). Brazilska banka Itaú Unibanco sredinom 2011. je predvidjela dodatni gospodarski rast od 1,5% BDP-a zahvaljujući Svjetskom prvenstvu – i to za svaku od tri godine do turnira.

Na temelju te računice samo je 2012. u brazilskoj bilanci morao stajati plus od 66 milijardi reala (15 milijardi eura). BDP je ipak u toj godini narastao “samo” za 0,9 posto. Pod pretpostavkom da je izvorna računica Itaú Unibanco “štimala”, brazilski je BDP u 2012. realno dakle opao za 0,6%.

Itaú-ekonomisti u međuvremenu su se korigirali i tvrde da SP utječe na porast BDP-a od samo jedan posto godišnje. Razlog: brojni infrastrukturni projekti nisu realizirani. Konjunkturni rast ovisi o tome kako se novac troši, u kakve projekte se ulaže. A tu je bilanca loša, tvrdi José Matias-Pereira, profesor javen uprave na Sveučilištu u Brasíliji: “Nisu finalizirani društveno važni projekti, projekti koji bi pogurali brazilsku privredu.”

Više od 50% sredstava potrošeno je naime za gradnju stadiona. Samo je obnova Maracane u glavnom gradu koštala preko 400 milijuna eura. Na gradnji stadiona je godinama bilo zapoleno jako puno ljudi, oni su solidno zarađivali. Ali to su sve investicije koje se možda nikada neće isplatiti. U Brasiliji npr. uopće nema nijednog kluba koji igra u prvoj ili drugoj brazilskoj ligi. U Manausu i Cuiabi situacija nije puno bolja.

Gubici i u prošlosti

Hoće li Brazil dakle oboriti tezu o SP-u kao gospodarskom motoru? Iako je već sad jasno da je SP 2014. najskuplje Svjetsko prvenstvo svih vremena, Brazil nije jedina zemlja u kojoj se precijenilo gospodarske efekte jednog tako velikog sportskog događaja.

Sportski stručnjak Stefan Szymanski sa Sveučilišta u Michiganu istražio je naime konjunkturne učinke proteklih Mundijala. I došao do zaključka da su domaćini profitirali od SP-a samo u godinama uoči turnira. Radilo se o skromnom profitu i porastu stope BDP-a za manje od 0,25%. Mega-događaj u samoj godini održavanja je proizvodio konjunkturni minus od 2,5%!

Szymanskijev zaključak: jednostavo se mora nadati da će porast stope ugleda neke zemlje “poravnati” ekonomske gubitke. Ali i oko tog su pitanja mnogi Brazilci postali skeptični. Oni se boje da će loša organizacija SP-a i još gora infrastruktura dodatno pogoršati sliku koju svijet ima o Brazilu. To ne čudi. U trenutku pisanja ovog članka samo su tri (od ukupno 45!) planiranih projekata javog prijevoza bila realizirana.

Brazilska vlada već je reagirala. Kako bi izbjegla da se o toj zemlji priča i piše u negativnom kontekstu, vlada jeu igru ubacila upravo ideju praznika tijekom SP-a. Na dan održavanja utakmica radnici tako ne bi zakrčivali dodatno javni promet i navijači bi bez većih problema mogli doći do stadiona.

Deutsche Welle / Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari