Pratite nas

Kolumne

T. Sunić: Lustracijska Hrvatska i ilustrativna Njemačka

Objavljeno

na

Politika je umjetnost mogućeg“—tako uče studenti na fakultetima, a mudar političar prilikom donošenja važne odluke. No politika je također umjetnost poželjnog ili priželjkivanog, koja se rijetko u stvarnosti obistini, a koja često zasljepljuje političku umjetnost mogućeg. Već godinama Hrvati, a naročito desni intelektualci u Hrvatskoj, govore i pišu o potrebi uklanjanja bivših komunističkih moćnika iz javnog života, premda nitko od njih nije dosad točno opisao kako je to pravno i logistički izvodivo.

sunićNakon bure ushićenja privođenjem bivših jugoslavenskih udbaških čelnika Josipa Perkovića i Zdravka Mustača pred njemački sud, nastupio je tajac. Rašireno je i dalje mišljenje kod velikog broja Hrvata u Hrvatskoj i u Njemačkoj da će njemačko pravosuđe, za razliku od današnjeg hrvatskog pravosuđa, uspjeti „deudbizirati” i „dekomunizirati” državni aparat, javni, kulturni i medijski život u Hrvatskoj i konačno dovesti hrvatske građane u mir i spokoj vječni. Takve želje i snovi ne temelje se na realnim analizama, a još manje one oslikavaju političke prioritete Njemačke. SAD-a i Europske unije.

Mediji – Suprotno dobronamjernim, ali i samodopadljivim komentarima brojnih hrvatskih novinara, u njemačkom glavnim medijima vrlo je malo bilo dosad riječi o slučaju Perković i Mustač i o političkoj pozadini udbaških zločina u Saveznoj Republici Njemačkoj. U zapadnim medijima, a pogotovo u Njemačkoj, manje se danas govori o bivšem komunističkom teroru, nego što je to bio slučaj tijekom Hladnoga rata. Njemački političari, diplomati, a pogotovo njemački profesori i novinari, kada i ovlaš dotaknu temu komunističkih zločina, ulaze u rizik da dobe medijsku etiketu „desničara” ili da su u dosluhu sa „ekstremnom desnicom”. A to znači poljubac smrti u karijeri.

Sudski proces u Münchenu protiv Perkovića i Mustača ima isključivo pravni i tehnički karakter, a nimalo politički i ideološki. Proces nema za cilj da Njemačka pospješi dekomunizaciju i deudbizaciju Hrvatske, već prvenstveno da kazni krivca za lokalno ubojstvo koje se dogodilo na njemačkom teritoriju prije više od trideset godina. Njemačko pravosuđe nije u cijelosti samostalno, kako se to često misli u Hrvatskoj. Njemačko zakonodavstvo velikim djelom osnovano je od strane pobjedničkih i savezničkih pravnika i to neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Njemačka je danas, upravo kao i ostale zemlje članice EU-a, veoma žustra u privođenju pravdi stvarnih ili nestvarnih bivših nacional-socijalističkih osumnjičenika, kao i u podizanju tužbi protiv razno raznih „ekstremno-desnih” i „neonacističkih” i revizionističkih aktivista i intelektualaca, no kada je riječ o komunističkim zločincima i njihovi jatacima iz bivše istočne Njemačke (DDR-a), ali pak o masovnim zločinima počinjenim nad njemačkim manjinama u istočnoj i južnoj Europi neposredno nakon Drugog svjetskog rata, tada glavni njemački mediji, sudstvo i političari u načelu šute. Važno je imati na umu povijesnu činjenicu: da nije bilo komuniste Staljina, a donekle i Josipa Broza Tita, zapadni Saveznici i Amerika nikada ne bi dobili Drugi svjetski rat. Stoga i pravni kriteriji u današnjoj Njemačkoj, baš kao i u cijeloj EU prema komunističkim osumnjičenicima, nikada neće biti isti kao što je to slučaj prema nacional-socijalističkim osumnjičenicima.

Suprotno dobronamjernim, ali i samodopadljivim komentarima brojnih hrvatskih novinara, u njemačkom glavnim medijima vrlo je malo bilo dosad riječi o slučaju Perković i Mustač i o političkoj pozadini udbaških zločina u Saveznoj Republici Njemačkoj. U zapadnim medijima, a pogotovo u Njemačkoj, manje se danas govori o bivšem komunističkom teroru, nego što je to bio slučaj tijekom Hladnoga rata. Njemački političari, diplomati, a pogotovo njemački profesori i novinari, kada i ovlaš dotaknu temu komunističkih zločina, ulaze u rizik da dobe medijsku etiketu „desničara” ili da su u dosluhu sa „ekstremnom desnicom”. A to znači poljubac smrti u karijeri.

Od komesarske Ljevice do kavijar- „Schickimicki” Ljevice

Čak kada je riječ u Njemačkoj o stručnim člancima o zloćinima komunističkih tajnih službi, njemački novinari i intelektualci bliski Sustavu, koriste vrlo mlak jezik. Prvog prosinca ove godine, najugledniji njemački liberalno-konzervativni dnevnik, Frankfurter Allgemeine Zeitung donosi preko cijele stranice veliki članak od Dr. Hubertusa Knabea pod naslovom „Iskrsnuli iz ruševina” , a čija su glavna tema bivši istočnonjemački komunistički doušnici i denuncijanti, a koji danas obnašaju vrlo važne uloge u državnoj politici ujedinjene Njemačke. Ujedno je i naslov članka ironija na naziv bivše državne himne u bivšem komunističkom DDR-u. Paralele sa modernom Hrvatskom odmah upadaju u oči, te ujedno svjedoče da je cijela Europa, a ne samo Hrvatska, još daleko od uklanjanja komunističkog nasljeđa.

„..Na primjer, parlamentarni zastupnik Roland Claus, ne samo što je bio neslužbeni suradnik (istočnonjemačke tajne policije, o.a. ) nego je on bio također šef komunističke organizacije mladih u FDJ („Slobodna njemačka mladež”), a pri kraju i član SED-a ( „Jedinstvena socijalistička stranka), za okrug grada Hallea. Šef lijeve frakcije (Gregor) Gysi, u svojstvu predsjedavajućeg pravnog kolegija u DDR-u, bio je osobno izabran od Politbiroa kao kadar nomenklature. Upravnica lijeve frakcije u Njemačkom saveznom parlamentu, Petra Sitte, bila je glavna tajnica na univerzitetu u Halleu, dočim je potpredsjednica Njemačkog saveznog parlamenta, Petra Pau, radila nekad u središnjici FDJ-a („Slobodna njemačka mladež)… Lista starog kadra u Njemačkom saveznom parlamentu još je puno dulja. Više od četvrtine Njemačkog saveznog parlamenta čine bivši drugovi SED-a.[ Njemački savezni parlament, tj. „Bundestag” ima 631 zastupnika, o.a.]. Broj funkcionara u pokrajinskim parlamentima na istoku Njemačke puno je veći, kao što to pokazuju novoizabrani članovi lijeve frakcije, u parlamentu pokrajine Tiringiji. Najmanje 18 od 20 zastupnika bili su dio DDR-ove diktatorske partije — što mnogi danas taje”. ( FAZ, „Auferstanden aus den Ruinen”, 1. prosinca, GlavoboljaGlavna glavobolja Europske unije, a pogotovo njenog glavnog pokretača Njemačke, nisu bivši komunisti, već takozvani desničarski ekstremisti, za čiji nadzor njemačke pravne i policijske službe troše velike svote proračunskih novaca. Sedamnaest regionalnih Ureda za zaštitu ustavnosti u Njemačkoj brižno vode kontrolu nad desnim „politički nekorektnim” intelektualcima.2014, str. 8).

Glavobolja – Glavna glavobolja Europske unije, a pogotovo njenog glavnog pokretača Njemačke, nisu bivši komunisti, već takozvani desničarski ekstremisti, za čiji nadzor njemačke pravne i policijske službe troše velike svote proračunskih novaca. Sedamnaest regionalnih Ureda za zaštitu ustavnosti u Njemačkoj brižno vode kontrolu nad desnim „politički nekorektnim” intelektualcima.

Ured ima veliku datoteku imena ljudi, a njegov je glavni cilj da Njemačka niti slučajno ne skrene sa amero-atlantske trase u izolacionizam, ili, ne daj bože, da zađe u ruski geopolitički zagrljaj. Njemačka politika mora u načelu slijediti svaki mig američkih prokonzula u Europi. Rast proruskih nacionalističkih stranaka u Europi i sve učestaliji bunt njemačkih građana protiv valova neeuropskih useljenika i islamista, više zadaju glavobolje njemačkom pravosuđu i njemačkoj policiji nego slučaj Perković i Mustač.

Slično kao i mala Hrvatska i velika Njemačka mora stalno dokazivati Bruxellesu, a pogotovo Washingtonu, i njihovom alter egou u Tel Avivu, da je papskija od pape i da stoga daje više novaca za razne projekte vezane za „suzbijanje nacionalizma”. Identitet moderne Njemačke ovisi znatnim dijelom od drugih. Bivši predsjednik Njemačke Horst Köhler, rekao je u svom govoru, 2. veljače 2005. u izraelskom parlamentu Knessetu riječi koje danas svaki njemački diplomat, svaki sadašnji ili budući kancelar, mora sricati u horu i hodu i uvijek znati napamet: „Odgovornost za holokaust dio je njemačkog identiteta”(Die Verantwortung für die Shoa ist Teil der deutschen Identität).

Dakako da njemačke protuobavještajne službe (BND), upravo kao i francuska služba (DGSE), a kamo li tek američka služba (CIA) znaju ime svakog bivšeg hrvatskog udbaškog doušnika bilo sa zagrebačkih fakulteta, bilo iz prisavskih medija, upravo kao što znaju imena i prezimena svakog starog i novog i još živog komunističkog egzekutora u istočnoj Europi. Međutim pokretanja krivičnih postupaka protiv bivših komunističkih osumnjičenika nije prioritet Europske unije, a niti prioritet zapadnih obavještajnih službi.

Ako bi već Njemačka uistinu bila zainteresirana za dekomunizaciju državnog aparata u Hrvatskoj, onda bi umjesto Perkovića morala kronološkim redom prvo tražiti od riječkog SDP-a arhive i pokrenuti istragu protiv još živih partizanskih počinitelja masovnih zločina na otoku Rabu. (Nijemci imaju dosta podataka). Naime, u svibnju 1945., hrvatski su partizani bacili u jame stotine živih razoružanih njemačkih vojnika, a na toj lokaciji je kasnije sagrađen hotel Imperial. Znakovita je danas i medijsko– politička lakrdija, ali i pravna zamka vezana uz balkanski medijski egzibicionizam četničkog vojvode, haškog osumnjičenika, Vojislava Šešelja. Šešelj je došao baš kao naručen bivšim hrvatskim komunistima i bivšim hrvatskim skojevcima, bilo da oni sjede u EU-u, bilo u Saboru u Zagrebu. I masa hrvatskih nacionalista nasjela je na taj provincijski štos. Šešelj je došao bivšim hrvatskim komunistima kao pokriće da se sve manje govori o gigantskim partizanskim i komunističkim poratnim ovčarama i zločinima u Hrvatskoj, kao i o stvarnim krivcima za rat 1991.godine i naknadnog krvoprolića: JNA i KPJ.

dr. Tomislav Sunić | hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Miljenko Stojić: Oni se ne bi dali iz sedla

Objavljeno

na

Objavio

U Sarajevu ponovno nije mirno. Prođe sv. misa zadušnica za hrvatske žrtve pa stigoše zabašureni računi na naplatu. Tko je i kako nabavljao neuporabljive respiratore za vrijeme pošasti zvane koronavirus?

Uhitiše tamo neke, a Bakir se Izetbegović prope na zadnje noge da ih spasi. Poče neviđeni pritisak na tužiteljstvo, sud. Rasplet se još očekuje. Rekoše da trag vodi do Sebije Izetbegović, Bakirove supruge. Ali po svemu sudeći ima tu i unutarbošnjačkog razračunavanja. Kamo žele krenuti? Na Zapad ili na Istok, dublji od onog Bliskog?

Može to biti i prema Erdoganovoj Turskoj gdje ovih dana ponovno pokušavaju da negdašnja najveća crkva kršćanskog svijeta Sveta mudrost (Aja Sofija) postane ponovno džamija kao nakon njezina zauzimanja 1453. U međuvremenu se javilo i veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Stava su da policija i tužiteljstvo trebaju djelovati profesionalno, bez političkog utjecaja. Neki u bošnjačkom svijetu to protumačiše kao neizravnu poruku Hrvatima.

Hrvati, pak, s druge strane zgradu Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru obasjaše bojama američke zastave, uz natpis »Zajedno protiv korupcije«. Očito oni to sve drukčije shvaćaju, prisjećajući se ujedno da su Bošnjaci znali i prečesto Stari most obasjavati bojama turske zastave. To je ta Bosna o kojoj određeni pričaju, dok Hercegovinu izostavljaju. Po Tvrtku Miloviću pridružuje im se i hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Sabolić. Nazočio je obljetnici HVO Sarajevo koju je organizirao Marinko Pejić, član HNV-a. Ali je dotični i član »notorne asocijacije intelektualaca Krug 99«, poznate po tomu što redovno ugošćuje izlagače koji tumače da je Hrvatska agresor na BiH. I to će se morati pročistiti kao i nabavka respiratora pa kamo god trag odvede.

Pejić nije u P.E.N. centru BiH, ali nije Krug 99 daleko od toga. Dotični pozvaše na otpor fašizmu i revizionizmu, imajući pred očima kardinala Puljića i spomenutu sv. misu zadušnicu u katedrali. Nisu zaboravili ni razne ulice i ustanove po Sarajevu koji nose imena istaknutih ličnosti iz NDH, muslimanskog ishodišta. Sve bi oni to poravnali po kratkom postupku. Onako kako su ravnali »oslobodioci« 1945. kad uđoše u to Sarajevo. Dotični su njih zaboravili, a ubijali su danima dok im se nije učinilo da je grad dostatno »oslobođen«. U svemu ovome pridružuju im se i neki koji govore da je »Sarajevska misa za Bleiburg subverzivna provokacija čije posljedice tek dolaze«. Mitropolit dabrobosanski Hrizostom nije imao kad na to čekati nego je odmah prekinuo sve odnose s Vrhbosanskom nadbiskupijom i zalupio vrata ekumenizmu. Ta njegova budnost pokazala se i dok su kokarde i zvijezde petokrake nastojale ovladati Bihaćem. Podupirao ih je svom snagom, kako govore dostupni medijski zapisi. Nekako i razumljivo za njega u svjetlu svetosavlja, ali što je s nekima u redovima Katoličke crkve u Hrvata (usput, oni ne vole ovaj naziv)?

Kako ne prepoznaju žrtve svoje pobijene braće i sestara? Od svega neka samo uzmu obljetnicu maceljskih događaja i sve će im biti jasno. U toj predivnoj gori, Maceljskoj, jugokomunisti su pogubili oko 15.000 Hrvata. Među njima 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Do sada je njih nešto preko 1.200 otkopano i dostojno pokopano. Zar tu išta treba reći ljudskom srcu, ne samo hrvatskom?

Ništa čudno da je jugokomunizam tako djelovao. Staljin mu je davno pokazao put. Nažalost određenima pokazuje i danas. Prozvali su se antifašistima ili antifama te jašući na tom valu taru sve oko sebe. Bilo je tako i u Sarajevu prošlih dana, a u SAD-u je još uvijek. Ne trpe drukčiju sliku svijeta, silom nameću svoju. No, američki predsjednik Trump ih se ne boji i ne ulaguje im se. Spreman ih je spriječiti po svaku cijenu, iako neki razvikani mediji u hrvatskom društvu kažu da Amerika gori dok Trump twita. Koja drskost i podvala! Takvima je neizravno odgovorio kardinal Bozanić u povodu sv. mise za Domovinu 30. svibnja. Opomenuo ih je da je nerazborito politički se poigravati kalendarom zajedničkog nacionalnog spomena. Treba se s tim složiti, iako 25. lipnja također nije bilo kakav nadnevak.

No, vratili smo se na 30. svibnja i neka tako ostane. Ali zaboravismo Trumpa. Osim što se bori protiv antifa, bori se i protiv progona vjere u suvremenom društvu. Potpisao je ukaz o vjerskoj slobodi u svijetu, nakon što je posjetio crkvu Sv. Ivana Pavla II. i tamo se, naravno, pomolio. Dotle su antife urlale po ulicama, razbijale i palile, također i crkve. Sve u ime borbe protiv rasizma, jer je bijeli policajac proteklih dana skrivio smrt crnca Georgea Floyda. Koliko je njima stalo do toga u povodu čega navodno prosvjeduju kazuje i podatak da su vandalizirali kip poljsko-američkog junaka Kościuszka koji se zalagao za slobodu i obrazovanje robova. Ozbiljni promatrači kažu da samo provode naloge totalitarne globalističke elite iz sjene vođene demonima. Taj mrski Trump ne samo da je dopustio služenje katoličke sv. mise u Bijeloj kući, nego je dopustio i unošenje kipa Gospe Fatimske. A taman se sve lijepo počelo privoditi kraju nakon što je ubijen Kennedy, nakon što su Bijelom kućom gospodarili Clinton i Obama. Sve to nažalost nije uspio prepoznati washingtonski nadbiskup Wilton Gregory. Napao je Trumpa zbog njegove molitve u spomenutoj crkvi i zbog rastjerivanja prosvjednika. Oni su za njega izgleda nevina dječica. Poput antifa u hrvatskom narodu ili poput onoga seljaka koji je, nadajući se bogatom daru, izdao posljednjeg hrvatskog bosanskog kralja Stjepana Tomaševića Kotromanića čiju smo smrt po turskim rukama nedavno obilježili.

Uhvatit nam je se zaista u koštac s antifama oko nas i u nama. Zlo je to. Neka nam u tomu pomogne rečenica: »Ne može se biti antifašist, ako u isto vrijeme nisi i antikomunist«. Prestat će tada razne hajke, zavladat će mir. Učinimo to što prije.

Miljenko Stojić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tihomir Dujmović: Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

Objavljeno

na

Objavio

U politici, kao i u životu, morate znati što hoćete, morate izabrati prioritete i tek onda ima smisla zasukati rukave. Ako ne znate kamo točno idete, nikad do cilja nećete doći! Mogu li akteri na desnici na tren podignuti ručnu i uzeti u ruke kalkulator? Želi li desnica i desni centar na vlast ili Škoro iznad svega želi dokazati da HDZ jednostavno ne valja čak i pod cijenu da SDP dobije izbore?

I tako ponoviti fatalni scenarij s predsjedničkih izbora? Nek padne Kolinda Grabar-Kitarović, premda došao Zoran Milanović! Je li to opet isto ludilo? Želi li pak HDZ iznad svega dokazati da Škoro ne valja, da su njegovi rani radovi prekompromitantni, pod cijenu da i oni izgube izbore, ali samo da dokažu da se tu krije suspektna politička prošlost?

Hoće li se jedni i drugi proždrijeti samo da jedno drugom napakoste, dok se za to vrijeme SDP žičarom već penje na Gornji grad, a oni gledaju sa strane kako im Bernardić podrugljivo maše iz kabine?

Ima li mozga, ima li pameti, ima li svijesti, ima li pilota u tim zrakoplovima? Hoće li jedni i drugi u kampanji izgovoriti toliko gadarija jedni o drugima da zapravo suradnja sutra više neće biti moguća? Želite li vi potući jedni druge na desnici i tako asfaltirati put ljevici na vlast ili želite spriječiti scenarij koji stiže, jer kad god ljevica stiže na vlast tresu se temelji hrvatske države? Jesu li jedni i drugi svjesni da je to što rade voda na mlin ljevice? Može li onda netko zauzdati bratoubilački rat na hrvatskoj desnici?

Petir nije htjela dopustiti da se rasipaju glasovi na desnici

Marijana Petir je dugo pregovarala i sa Škorom i s HDZ-om, da bi na kraju kao partnera odabrala HDZ. Objašnjavajući odluku ona je dala do znanja da je imala pristojnu ponudu od Škore, rekla je da on ide dobrim putem, da joj je cijelo to društvo srazmjerno blisko, ali da je odabrala HDZ, jer da nije htjela dopustiti da se glasovi rasipaju na desnici i da tako bude sukrivac za dovođenje bivših komunista na vlast, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Dakle, prioritet je bio da se ne dopusti dolazak bivših komunista na vlast, jer su oni, između ostaloga, do samog kraja upropastili poljoprivredu, resor koji je Petir blizak, a njoj je kristalno jasno što će se dogoditi ako SDP pobijedi. Dakle, njen slogan je jasan: SDP ni pod koju cijenu! To je prioritet! Idem kao neovisni kandidat na listi HDZ-a, zato prijatelji moji, jer samo i jedino HDZ na desnici može dobiti mandat za sastav nove Vlade, idem dakle pomoći onome tko jedini može zauzdati SDP jer je to nacionalni imperativ, želi li se uistinu spriječiti “zlo”.

Zašto? Pa zato, kaže i misli Petir, jer od svih “nas” u ovom trenu, jedino HDZ može dobiti mandat za sastavljanje Vlade i tako zauzdati dolazak bivših komunista. Idem tom scenariju pomoći, a ne odmoći! I to je kapitalna prednost HDZ-a pred Domovinskim pokretom! U tom smislu stav Petir je zapravo jedini logični stav. Nažalost tijekom predsjedničkih izbora to nije bio stav Škore! Bilo je važno pod svaku cijenu srušiti Kolindu! I uspjelo se! I naravno, došlo je “zlo”! Je li moguće da se sad tragedija ponovi?

Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

S obzirom na to da nema sumnje da će HDZ dobiti više glasova od Škore i tako samo on na desnici biti u prilici dobiti mandat za sastav Vlade, Petir savršeno razumije da ako HDZ  ne bude relativni pobjednik na izborima da će Milanović mandat za sastav nove Vlade dati SDP-u i Bernardiću! A znate kako oni pregovaraju! Znate kako se otima, potkupljuje, ucjenjuje kad im manjka nekoliko  mandata! Bar smo  se toga nagledali.

Dakle, bude li SDP relativni izborni pobjednik od mogućnosti da se uopće sastavi desna Vlada neće biti ništa! A ako će ovaj bratoubilački rat na desnici trajati do posljednjeg daha, nema dvojbe da će SDP pobijediti jer će se desnica klati, uzajamno si rušiti rejtinge, a sve istine od pune istine o vjetroelektranama, do podsjetnika da nam jedan obiteljski nasilnik stiže u ministarske redove bit će zatomljena kao i more drugih istina! Kad su vas posljednji put mediji ili političari podsjetili na epizodu obiteljskog nasilja budućeg ministra Lalovca? Na Stazićev žal što na i oko Bleiburga nije bilo više likvidacija? Na Ostojićevu ulogu u akciji Cash? Na gotovo 50 milijardi oproštenih u predstečajnim nagodbama? Na gospodarske zločine koji su pratili vođenje poljoprivrede u doba ministra Jakovine? Nigdje ni riječi o tome.

Jesmo li tako blesavi da smo već zaboravili da je Milanović pobijedio dok su se Grabar-Kitarović i Škoro i njihovi pristaše uzajamno istrebljivali? A pogledajte kakav smo ceh platili. Taj čovjek ne priznaje ni biste, ni himnu, ni zakone, ni običaje. Samo sud svoje partije! Nastavi li ovako njegov opoziv će biti nužan! A na vlast je došao zahvaljujući glupostima na našoj strani. Grabar-Kitarović i Škoro su zajedno imali u prvom krugu 53 posto! Dakle, pobjeda je bila na dlanu! Jesmo li tako ograničeni da ne razumijemo da će se predsjednički izbori ponoviti ako se sad ne konstatiraju ovi prioriteti?

Jedino s HDZ-om možete na vlast

Dakle, možete mrziti HDZ koliko hoćete, ali ga mjesec dana prije izbora ne možete obrisati gumicom s političke scene. Nego jedino s njim i možete na vlast! Ako se žele ispraviti pogreške HDZ-a, ako se želi promijeniti politika desnog centra, to je jedino moguće ako se stigne na vlast. A na vlast Škoro ne može bez HDZ-a i obratno. A ako je uistinu prioritet onemogućiti dolazak bivših komunista na vlast, onda je posljednji trenutak da se tome prilagodi i taktika i strategija. Shvate li naime i jedni i drugi da imaju puno većeg protivnika i istinskog ideološkog neprijatelja tome bi već jednom morali prilagoditi aktualnu borbu.

Upravo je to napravila Marijana Petir. Kao primjerice i Davor Ivo Stier. Petir, koja je na europskim izborima imala rezerve prema Plenkovićevom HDZ-u, danas je “štreberski” odgovorna spram nacije, Stier je pak otvoreno ušao u klinč s Plenkovićem, ali danas razumije gdje je zlo, što prijeti i koji je sad jedini izbor pred nacijom. Plenković ili Bernardić. Nema druge dileme u ovom trenutku. Tko misli da su isti, taj griješi kao u priči o Kolindi i Milanoviću. Tko misli da on može biti u tom finalu umjesto njih dvojice, taj ne živi u realnosti.

“Ova kampanja jasno je definirana i naš su glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sad je važno naglasiti da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara i zato bi svako rasipanje glasova, od centra pa nadesno, moglo zapravo pomoći SDP-u da dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića”, reći će ovih dana Stier. I to je sukus cijele priče.

Logično je da se HDZ i Škoro okrenu pravom protivniku

Ako u takvoj situaciji Domovinski pokret isključivo samo i jedino napada i sotonizira HDZ, to automatski zaziva odgovor druge strane i u tim “uličnim borbama”, nema nikakve dileme da će profitirati samo SDP. Ali, molim, više se ne može reći da se ova jednostavna logika ne razumije! Može se samo spekulirati je li moguće da se to radi namjerno. Jer, nenamjerno se ne može raditi! Pogotovo ne nakon iskustva s predsjedničkih izbora. Ako se nakon izbora kao logična i jedina prirodna koalicija nadaje suradnja HDZ-a i Škore, nije li logičnije da se i jedni i drugi okrenu prema svom pravom protivniku i razobličavaju njihovu politiku

Ja sam u tome laik, ali primjerice mislim da je Ćorić u aktualnoj aferi potpisao kriminalno loš ugovor, mislim na INA-u, prijevoz nafte i JANAF. No, puna i prava je istina ta da su Ivica Račan, Jurčić i Linić te tadašnja SDP-ova garnitura prodali INA-u ugovorom koji je savršeno jasno definirao prodaju kompletne INA-e. Dakle, nisu oni tada samo prodali 25 posto INA-e. Oni su tada prodali 25 posto INA-e, dali upravljačka prava Mađarima i de facto precizno odredili kako će se prodati ostatak INA-e.

Originalnu štetu s vjetroelektranama napravio je Vrdoljak

Dakle, s prvih 25 posto prodanih udjela de facto je detaljnim člancima ugovora definirana prodaja kompletne kompanije! INA-u je molim lijepo, prodao SDP, to je jedina prava i puna istina o tom gospodarskom zločinu. Ako su točni svi navodi koje mediji objavljuju, Josipa Rimac se pokazuje kao pravi drumski razbojnik, čovjeku se želudac diže od beskrupuloznosti jedne pljačke. Ali, originalnu štetu s vjetroelektranama je napravio Ivan Vrdoljak, kada Josipa Rimac nije znala što je vjetroelektrana. Ugovor kojim je izravno dopuštena, kako Čačić ovih dana konstatira, šteta od barem milijarde kuna potpisana je samo dan prije nego je zakon promijenjen. Da je ugovor potpisan dan kasnije uštedjeli bismo milijardu kuna. Što je pogodovanje ako ovo nije pogodovanje? I Vrdoljak ne bježi od odgovornosti, on samo veli da je on još smanjio štetu, jer da je po “Čačićevim zakonima” prijetilo sedam milijardi štete!!!

Ne amnestiram Josipu Rimac, niti Ćorića, ni najmanje, prva se pokazuje kao lopov prvog reda, drugi kao čovjek koji u najmanju ruku ne razumije nacionalne interese, ako razina pogreške nije puno veća. Samo hoću reći da je u aktualnim temama gdje se sotonizira HDZ, istina voda duboka! Zašto u tom smislu budući partner na desnici, dakako ne bježeći od HDZ-ove krivnje, ne objašnjava naciji punu istinu? Onu koja u prvi plan baca SDP!

Najbolji kadrovi Mosta  prelaze u Škorine redove

Miroslav Škoro je posljednjih dana doveo niz uglednih, važnih, poznatih imena i pokazuje se kao izvrstan pregovarač. U njegovim redovima danas se nalaze brojna imena na kojima sutra mirno može počivati dobar dio vlasti. Bučnu desnicu ne samo da je uspio staviti pod isti kišobran, nego je sada uzeo i dio njihove stare slave, mislim u prvom redu na suvereniste, njihov sjajan rejting na europskim izborima, koji je sada on stavio u svoj džep. S Mostom je dugo pregovarao i u njima je bio toliko koncilijantan da sada najbolji kadrovi Bože Petrova prelaze u Škorine redove.

Koji šamar! Koji obrat! Škoro se dakle pokazuje kao vrlo potentan političar koji je na desnici okupio ono što nikad nikome nije uspjelo. Sada bi taj kapital trebalo predočiti u detaljan program, jer koalicija Škore i HDZ-a koja je jedina ispravna matematika za hrvatske nacionalne interese ne bi trebala, niti smjela, biti puka tehnička koalicija bez detaljnog sadržaja, kako je dva puta izgledala koalicija HDZ-a i Mosta. Ako je ovo sad koalicija koja će ispraviti sve pogreške, preporoditi Hrvatsku, izmijeniti sve relacije koje su posve neadekvatne, reformirati državu, podići poljoprivredu na noge i naći formulu kako se hrvati s gospodarskom katastrofom koja stiže na jesen, onda je idealno vrijeme da se na tom detaljnom programu počne raditi i kod Škore i kod HDZ-a. I da to budu teme dana!

Posljednja ura da se stane na balun

Da se sutra od prvog dana krene točno označenim putevima i da  se ne baulja šest mjeseci kakva je obično praksa kod nas nakon formiranja vlasti. Uz temeljiti rad na tom programu, na konstituiranju svojevrsne druge Republike, zaluđenom, zavedenom i neupućenom narodu su i jedni i drugi dužni objasniti što nas sve skupa čeka ako na vlast stignu bivši komunisti. Ako pak postoji figa u džepu na bilo kojoj strani, ako se na koaliciju sa SDP-om tajno ipak gleda kao na realnu mogućnost, onda one koji snatre o tome treba obavijestiti da tako nešto mogu samo jednom napraviti i da će nakon toga nestati. I oni i njihove stranke. A zemljom će marširati Radničke fronte, Možemo i Nova hrvatska ljevica čija kompletna inspiracija stiže s Ovčara i Kablara!  Ako se to želi spriječiti, posljednja je ura da se stane na balun, rekli bi moji dragi Dalmatinci, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Anušić: ‘Nakon Milanovića, Škorina je nova zadaća dovesti SDP na vlast’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari