Pratite nas

Reagiranja

Ta žargonska riječ koju je izgovorio kardinal Puljić – pogodila je ravno u metu

Objavljeno

na

Puno je bure, prijepora i podsmijeha ovih dana izazvala jedna žargonska riječ upotrijebljena kao kontrapunkt idealu koji se tog dana spominjao na poseban način, na blagdan Gospe Loretske u Zadru, piše Nikolina Nakić | Bitno.net

Kardinal Vinko Puljić je tako u istoj rečenici upotrijebio dva suprotstavljena pojma, ideal i gubitak ženskog dostojanstva, karikirajući jednu krajnost da bi naglasio drugu.Iako, kako se vidi u posljednje vrijeme, kod nas jako rado analiziraju propovijedi i tumače njihovo značenje oni koji se i ne smatraju vjernicima, ali ih svejedno sve što se tiče katoličke duhovnosti privlači kao magnet (da ne upotrijebim baš narodske metafore), pa se sukladno tome rado udružuju u razne nisam-kontra-neću grupacije (inače baš nemam neko visoko mišljenje o anti-udruženjima koja bezidejno nastaju kao reakcija na tuđe ideje i vrijednosti, a u potpunom nedostatku vlastitih), smatram da je ipak potrebno promisliti o temi koja je upravo zbog upotrebe žargonske riječi iskočila u prvi plan. Da nije, čisto sumnjam da bi se ljudi uopće njome bavili. Što je ljudima koji nisu vjernici i nisu katolici možda beznačajno, ali katolicima to nipošto ne bi smjelo biti.

[ad id=”93788″]

Zašto se tog dana govorilo isključivo o ženskom dostojanstvu? I sam spomen na Gospu asocira na najviše žensko dostojanstvo, temi o kojoj se svakako ima mnogo toga za reći. Da se taj dan spominjalo svetog Josipa bilo bi uputno govoriti o idealu muževnosti u suprotnosti s posvemašnjim nedostatkom takvih istinskih muškaraca danas, ako se složimo da dobar broj feminiziranih pogubljenih zgubidana odudara od takvog ideala, no eto taj je dan prigodno bilo riječi o ženskom dignitetu.

Polje je to na kojem su žene uvijek nekako gubile otkad je svijeta i vijeka sve do pojave jedne koja je pokazala što je ustvari Stvoritelj imao na umu kad je u svojoj stvaralačkoj genijalnosti stvorio nježniji spol i koja je sve predrasude i zablude smrvila u prah i pepeo. Ta nova Eva bila je ujedno i putokaz i svjetlo, majka ljudi i majka Crkve, netko s kime je dobri Bog dignuo letvicu visoko – tamo gdje i treba biti – jer je u svojoj posvemašnjoj ljubavi i mudrosti znao što je za nas najbolje.

Mnogi od nas, štoviše mnogi koji se zovu vjernicima, više vole ugodu toplog blata u kojeg se tako lijepo uvaljati. Tako lijepo da i druge zovu: dođi, zabavno je ovdje!

Međutim ako zagrebemo ispod svih tih slatkorječivih kvaziduhovitih parola, kao fol punih sebe i svoje slobode, a u biti duboko u toj samodopadnosti jadnih i izgubljenih da čovjek prvo dobije poriv upaliti svjetlo i rastjerati sav taj mrak… ostaje istina. A s njom se valja suočiti. Laž je, treba reći, ljudskom uhu milozvučnija i znatno ugodnija.

Što je istina? Isus je šutio kad ga je Pilat to upitao i ta šutnja je govorila više od tisuću riječi jer istina je bio On sam, no postoje momenti koji vape za njom. Koji traže da te se protrese, probudi, da ti se jednostavno kaže: znaš li zaista što radiš?

Žene moje drage, muškarci u tom trenutku, tog određenog dana nisu bili „prozvani“ (osobno više volim riječ „pozvani“), ne zato što njih dotični grijeh ne kači na potpuno isti način kao žene, nego zbog nemilosrdnih kriterija koje društvo – kako u Isusovo vrijeme tako i sada – primjenjuje prema ženama. Samim time žene više pate (nemojmo se zavaravati, uzmimo samo primjer srednjoškolaca i „ugleda“ koji uživaju dečki, a koji djevojke po istom pitanju – kasnije život samo preuzima te obrasce) i veća je potreba da ih se štiti. Današnji svijet nam voli tvrditi suprotno, no nikad se više nije ugrožavalo ženino dostojanstvo nego danas. Žena je danas ogoljenija i izloženija nego ikad. Žena je danas ranjena. Ona nije zapravo slobodna. Možda smo odbacile korzete, ali smo nekako usput pogubile tajnovitost i ženstvenost, karakteristike koje je naglašavala čednost. Nestala je pred tisućama selfija žena u donjem rublju koje ponosno svijetu pokazuju kako su istesale trbušne mišiće gubeći tako i taj najmanji dio vlastite intimnosti i svodeći sebe baš na ono protiv čega se feministkinje zdušno bore: svođenjem žena isključivo na objekt. Zanimljivo je da upravo oružjem kojim se tako rado bore – tzv. emancipacijom seksualnih sloboda – najviše rade kontra sebe samih. Koji paradoks!

Nećemo mi svoj ponos i dignitet očuvati tako da prstom pokazujemo na muškarce uz poruku: želim biti u grijehu ravnopravna njemu, nego, drage moje katolkinje i one koje ćete jednog dana to postati, osvješćivanjem jednostavne istine da si stvorena za nešto više. Da je u redu željeti više. Sanjati više. Da zaslužuješ više od toga da se na kraju dana osjećaš kao iznošen i odbačen par cipela, iako ti, moderna frajerice, čak i kad sama stojiš pred ogledalom sebe uvjeravaš u suprotno. Draga moja, TO ti je istinski feminizam.

Postoje riječi koje imaju tu, nazovimo je moć, da nas protresu. Riječi koje nisu politički korektne, koje su nekima možda i sablažnjive, a koje s druge strane imaju tu fenomenalnu karakteristiku da ogole sve što ogoliti treba i da nekako učine da sve maske padnu. Sjetimo se na trenutak svetog padre Pija: kakve li je on riječi znao, ponekad na opće čuđenje svoje okoline, dobaciti pojedinim ljudima? Ne s namjerom da uvrijedi i ponizi tog bijednika, već da mu baci pojas za spašavanje, jer ako itko on je dobro znao tko se krije iza ljudskog grijeha i da se tu radi o najplemenitijem pozivu: ratu za ljudske duše.

Jedna od takvih riječi upotrijebljena je prije nekoliko dana s propovjedaonice. Da nije, ne bismo danas ni govorili o ovome. Da nije tih i takvih riječi, te tvrde besjede, svi bismo se složno i nesvjesno valjali u onom toplom i ugodnom blatu, ponosno, veselo i samozadovoljno pozivajući njega i druge. Zbilja vjerujem da je skroz ugodno tamo. Dok se ne pogledaš u ogledalo i vidiš pravu/pravog sebe.

A onda nekako naglo sve prestane biti zabavno. I fora, i zanimljivo i duhovito. Ostaješ ti u društvu sa samim sobom. Možda tada, u tom trenutku na koncu uvidiš da je riječ pogodila baš gdje je i trebala: ravno u metu.

Nikolina Nakić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MVEP ocijenio neprihvatljivom Vučićevu izjavu o opravdanosti oružane pobune u RH

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) ocijenilo je u nedjelju krajnje neprihvatljivom jučerašnju izjavu srbijanskog predsjednika, kojom opravdava oružanu pobunu protiv hrvatskih vlasti ’90-ih, i pozvalo je Srbiju da umjesto manipuliranja činjenicama unaprijedi položaj hrvatske manjine i napusti retoriku koja šteti odnosima dviju država.

“Republika Hrvatska odbacuje ovakav pokušaj relativizacije srbijanske odgovornosti za izazivanje oružanog sukoba i agresije na hrvatsko državno područje, koji su rezultat velikosrpske politike Slobodana Miloševića”, navodi se u priopćenju ministarstva i podsjeća da o tome jasno govore brojne relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti i Opće skupštine Ujedinjenih naroda, presude Haškoga tribunala, kao i presuda Međunarodnoga suda pravde u Haagu u slučaju hrvatske tužbe za genocid i srbijanske protutužbe.

Kako se dalje navodi, upravo pretenzije na miješanje u unutarnje stvari susjedne zemlje čine temeljnu razliku između hrvatske i srbijanske politike, koja nije od jučer. “Nasuprot ovakvim srbijanskim pokušajima, Hrvatska je zainteresirana za stabilnost svoga susjedstva i otvorena za prijenos vlastitih iskustva na njegovome putu u Europsku uniju. Ne dopuštamo nepoštivanje činjenice da je Republika Hrvatska suverena i samostalna država, nastala demokratski izraženom voljom naroda i obranjena u nametnutom joj ratu, koja želi razvijati skladne dobrosusjedske odnose sa svim susjednim državama”, ističe ministarstvo.

MVEP navodi da Hrvatska jamči najviši stupanj zaštite prava nacionalnih manjina te izgrađuje tolerantno i uključivo društvo utemeljeno na vladavini prava i povjerenju među građanima.

“Umjesto manipuliranja činjenicama, Hrvatska poziva Srbiju da, sukladno preuzetim obvezama, unaprijedi položaj hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i napusti retoriku koja oživljava poražene projekte i šteti odnosima između dviju susjednih država.”

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je u subotu, nakon najnovijih napada na lokalne Srbe u Hrvatskoj, da je “razumljivo” što su se prije 30 godina pobunili protiv hrvatskih vlasti.

Gosti kafića srpske nacionalnosti u naseljima Uzdolju i Đevrskama napadnuti su u srijedu dok su gledali prijenos utakmice beogradske Crvene zvezde.

Policija je za incident u Đevrskama podnijela pet prekršajnih i jednu kaznenu prijavu dok se slučaj u Uzdolju još istražuje.

Vučić je televiziji “Pink“ izjavio da su napadi “strašni” i dodao da će Srbija pomoći svom narodu u Hrvatskoj, ne navodeći pojedinosti.

“I dan danas ih love da vide tko smije u Hrvatskoj navijati za Zvezdu”, rekao je Vučić. “Razumljivo je što se najveći dio pobunio protiv takvog režima i što i dalje protjerani Srbi iz Hrvatske žive u Srbiji.” (Hina)

 

Vučić nakon napada na lokalne Srbe u Uzdolju – Razumljivo je što su se prije 30 godina pobunili protiv takvog režima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Predrag Mišić: Proglas svim Srbima u domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U moru komentara, razloga, razglabanja
Pitam se kad nam se to dogodilo. Svi skočili na zadnje noge, ritaju se.

O jednoj običnoj kafanskoj tučnjavi raspravlja europa, Miki poziva američke nosače zrakoplova da stanu u obranu srpske nejači.
Njih troje dobilo po tamburi, zasluženo ili ne

Što bi rekla ona kad dobijem izvješće od policije komentirat ću.
Što mi je ok
Alo pa jučer je jedna od najmladjih žrtava
Ovčare imala rođendan Igor Kačić
Tko je Irenu upitao kako je
Prekjučer je Luka Andrijanić.

Stotine tisuća izjava od Milorada Pupovca o ugroženosti Srba
Vučića, Daćića, k…, palca

Vrli novinarčića, da nije bilo Velimira Bujanca o meni i deset tisuća mojih sunarodnjaka se nebi nikad čulo u medijima
Reći će neki pere me ego
Ne nego je to istina.

Ovo je proglas svim mojim sunarodnjacima moramo se riješiti sotone od velikosrba
Moramo se jevno distancirati od SDSS i Milorada Pupovca, svojom politikom nas vodi u propast.

Hrvatski Narod nas je odvojio od četnika
Vrijeme je da mi učinimo to
Sa Hrvatskim narodom možemo i hoćemo

Na nama je da se riješimo sotone. Zapitajte se hoće li naša djeca ŽIVOT ILI SUŽIVOT
JA HOĆU ŽIVOT U NAŠOJ DOMOVINI
Neću nikakvu matičnu domovinu
Hrvatska je naš dom i domovina
Dignite svoj glas

Branite je mišlju, riječju i djelom

Predrag Mišić Peđa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari