Pratite nas

Reagiranja

Ta žargonska riječ koju je izgovorio kardinal Puljić – pogodila je ravno u metu

Objavljeno

na

Puno je bure, prijepora i podsmijeha ovih dana izazvala jedna žargonska riječ upotrijebljena kao kontrapunkt idealu koji se tog dana spominjao na poseban način, na blagdan Gospe Loretske u Zadru, piše Nikolina Nakić | Bitno.net

Kardinal Vinko Puljić je tako u istoj rečenici upotrijebio dva suprotstavljena pojma, ideal i gubitak ženskog dostojanstva, karikirajući jednu krajnost da bi naglasio drugu.Iako, kako se vidi u posljednje vrijeme, kod nas jako rado analiziraju propovijedi i tumače njihovo značenje oni koji se i ne smatraju vjernicima, ali ih svejedno sve što se tiče katoličke duhovnosti privlači kao magnet (da ne upotrijebim baš narodske metafore), pa se sukladno tome rado udružuju u razne nisam-kontra-neću grupacije (inače baš nemam neko visoko mišljenje o anti-udruženjima koja bezidejno nastaju kao reakcija na tuđe ideje i vrijednosti, a u potpunom nedostatku vlastitih), smatram da je ipak potrebno promisliti o temi koja je upravo zbog upotrebe žargonske riječi iskočila u prvi plan. Da nije, čisto sumnjam da bi se ljudi uopće njome bavili. Što je ljudima koji nisu vjernici i nisu katolici možda beznačajno, ali katolicima to nipošto ne bi smjelo biti.

[ad id=”93788″]

Zašto se tog dana govorilo isključivo o ženskom dostojanstvu? I sam spomen na Gospu asocira na najviše žensko dostojanstvo, temi o kojoj se svakako ima mnogo toga za reći. Da se taj dan spominjalo svetog Josipa bilo bi uputno govoriti o idealu muževnosti u suprotnosti s posvemašnjim nedostatkom takvih istinskih muškaraca danas, ako se složimo da dobar broj feminiziranih pogubljenih zgubidana odudara od takvog ideala, no eto taj je dan prigodno bilo riječi o ženskom dignitetu.

Polje je to na kojem su žene uvijek nekako gubile otkad je svijeta i vijeka sve do pojave jedne koja je pokazala što je ustvari Stvoritelj imao na umu kad je u svojoj stvaralačkoj genijalnosti stvorio nježniji spol i koja je sve predrasude i zablude smrvila u prah i pepeo. Ta nova Eva bila je ujedno i putokaz i svjetlo, majka ljudi i majka Crkve, netko s kime je dobri Bog dignuo letvicu visoko – tamo gdje i treba biti – jer je u svojoj posvemašnjoj ljubavi i mudrosti znao što je za nas najbolje.

Mnogi od nas, štoviše mnogi koji se zovu vjernicima, više vole ugodu toplog blata u kojeg se tako lijepo uvaljati. Tako lijepo da i druge zovu: dođi, zabavno je ovdje!

Međutim ako zagrebemo ispod svih tih slatkorječivih kvaziduhovitih parola, kao fol punih sebe i svoje slobode, a u biti duboko u toj samodopadnosti jadnih i izgubljenih da čovjek prvo dobije poriv upaliti svjetlo i rastjerati sav taj mrak… ostaje istina. A s njom se valja suočiti. Laž je, treba reći, ljudskom uhu milozvučnija i znatno ugodnija.

Što je istina? Isus je šutio kad ga je Pilat to upitao i ta šutnja je govorila više od tisuću riječi jer istina je bio On sam, no postoje momenti koji vape za njom. Koji traže da te se protrese, probudi, da ti se jednostavno kaže: znaš li zaista što radiš?

Žene moje drage, muškarci u tom trenutku, tog određenog dana nisu bili „prozvani“ (osobno više volim riječ „pozvani“), ne zato što njih dotični grijeh ne kači na potpuno isti način kao žene, nego zbog nemilosrdnih kriterija koje društvo – kako u Isusovo vrijeme tako i sada – primjenjuje prema ženama. Samim time žene više pate (nemojmo se zavaravati, uzmimo samo primjer srednjoškolaca i „ugleda“ koji uživaju dečki, a koji djevojke po istom pitanju – kasnije život samo preuzima te obrasce) i veća je potreba da ih se štiti. Današnji svijet nam voli tvrditi suprotno, no nikad se više nije ugrožavalo ženino dostojanstvo nego danas. Žena je danas ogoljenija i izloženija nego ikad. Žena je danas ranjena. Ona nije zapravo slobodna. Možda smo odbacile korzete, ali smo nekako usput pogubile tajnovitost i ženstvenost, karakteristike koje je naglašavala čednost. Nestala je pred tisućama selfija žena u donjem rublju koje ponosno svijetu pokazuju kako su istesale trbušne mišiće gubeći tako i taj najmanji dio vlastite intimnosti i svodeći sebe baš na ono protiv čega se feministkinje zdušno bore: svođenjem žena isključivo na objekt. Zanimljivo je da upravo oružjem kojim se tako rado bore – tzv. emancipacijom seksualnih sloboda – najviše rade kontra sebe samih. Koji paradoks!

Nećemo mi svoj ponos i dignitet očuvati tako da prstom pokazujemo na muškarce uz poruku: želim biti u grijehu ravnopravna njemu, nego, drage moje katolkinje i one koje ćete jednog dana to postati, osvješćivanjem jednostavne istine da si stvorena za nešto više. Da je u redu željeti više. Sanjati više. Da zaslužuješ više od toga da se na kraju dana osjećaš kao iznošen i odbačen par cipela, iako ti, moderna frajerice, čak i kad sama stojiš pred ogledalom sebe uvjeravaš u suprotno. Draga moja, TO ti je istinski feminizam.

Postoje riječi koje imaju tu, nazovimo je moć, da nas protresu. Riječi koje nisu politički korektne, koje su nekima možda i sablažnjive, a koje s druge strane imaju tu fenomenalnu karakteristiku da ogole sve što ogoliti treba i da nekako učine da sve maske padnu. Sjetimo se na trenutak svetog padre Pija: kakve li je on riječi znao, ponekad na opće čuđenje svoje okoline, dobaciti pojedinim ljudima? Ne s namjerom da uvrijedi i ponizi tog bijednika, već da mu baci pojas za spašavanje, jer ako itko on je dobro znao tko se krije iza ljudskog grijeha i da se tu radi o najplemenitijem pozivu: ratu za ljudske duše.

Jedna od takvih riječi upotrijebljena je prije nekoliko dana s propovjedaonice. Da nije, ne bismo danas ni govorili o ovome. Da nije tih i takvih riječi, te tvrde besjede, svi bismo se složno i nesvjesno valjali u onom toplom i ugodnom blatu, ponosno, veselo i samozadovoljno pozivajući njega i druge. Zbilja vjerujem da je skroz ugodno tamo. Dok se ne pogledaš u ogledalo i vidiš pravu/pravog sebe.

A onda nekako naglo sve prestane biti zabavno. I fora, i zanimljivo i duhovito. Ostaješ ti u društvu sa samim sobom. Možda tada, u tom trenutku na koncu uvidiš da je riječ pogodila baš gdje je i trebala: ravno u metu.

Nikolina Nakić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Miro Bulj: Aleksandre Vučiću prepoznao si se u pjesmi bojna Čavoglave

Objavljeno

na

Objavio

Ne čudi me da ratnom huškaču, četniku Aleksandru Vučiću iznimno smeta što Vatreni pjevaju pjesmu ,, Bojna Čavoglave”.

Čovjek se prepoznao u djelu pjesme: ,,Čujte srpski dobrovoljci, bando, četnici…..”

Mali posjetnik za Aleksandra Vučića:

#VučićuKadćesUHrvatskuGlinu , objavio je Miro Bulj na svom facebook profilu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ovo su prve pobune u Europi protiv fašizma!

Objavljeno

na

Objavio

U hrvatskom društvu poistovjećuje se antifašizam i komunizam, a ta dva pojma su sasvim suprotna! Komunizam je nasilna ideologija, koja revolucionarnim nasiljem, odnosno eliminacijom neistomišljenika želi postići društvenu jednakost, ukidanjem privatnog vlasništva i uspostaviti besklasno društvo potpune jednakosti!

Citat Moše Pijade sa prvog zasedanja AVNOJ-a u studenom 1942. u Bihaću:

„Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo.
Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku.
Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine.
Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“

Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) – Cetnicka arhiva, pod oznakom K-12, 30/12

Međutim to je u suprotnosti sa ljudskim osobinama i zato je komunizam kao sistem neodrživ i nemoguć.  Da bi postigli  svoje ciljeve komunisti se služe represijom i terorom. Oduzimanje privatnog vlasništva pretvara se u državni teror, a da bi opstali na vlasti služe se stalnom represijom prema neistomišljenicima ,koje pretvaraju  u ” klasne neprijatelje” i u tome nalaze opravdanje za “klasni rat” i ” klasnu mržnju” odnosno mržnju prema svakom vidu privatnog  vlasništva koje označava  buržoaziju  i kapitalizam . Jer je po Karlu Marxu i Friedrichu Engelsu kao idejnim tvorcima komunizma, kapitalizam glavni neprijatelj komunizmu i diktaturi proletarijata.

Maksim Gorki, ruski književnik i komunist,  napisao je 1932. godine “Klasnu mržnju treba uzgajati kao organsku odbojnost prema neprijatelju, kao prema biću niže vrste. Moje je intimno uvjerenje da je neprijatelj jednostavno inferioran, tj. degeneriran ne samo fizički, nego i moralno”   Što na te riječi uopće reći? Gdje su tu ljudska prava? To je čisti primjer velike ljudske. moralne i društvene diskriminacije.

Komunisti su se brutalno obračunavali sa svakom pojavom drugačijeg mišljenja od službene politike Komunističke Partije, od fizičkog odstranjivanja nepoćudnih tj. ubijanjem,  do stalne represije u vidu cenzure, zabrana, slanjem u zatvore i logore ( Goli otok)

Da bi prikrili stvarnu narav svojeg načina vladanja,  komunizam su izjednačili sa antifašizmom i proglasili ga slobodarskim, humanim i pravednim društvenim uređenjem. Sve je to daleko od istine i stvarne prirode komunističkog totalitarizma. indoktriniranog  od strane komunističkih  vlasti. Komunizam je u bivšoj Jugoslaviji bio dio političkog sustava i svjetonazor vladajuće elite- Partije . Komunistička partija bila je vladajuća i sveprisutna u svakoj pori društva i države. Vladala je totalitarno u jednopartijskom sistemu.. Zato i je stavljen znak jednakosti između komunizma i antifašizma,  jer kako bi drugačije komunisti pravdali svoje zločine počinjene nakon rata, koji su bili izričito ideološko-političke prirode, a oni su ih nepravedno svrstavali pod okrilje demokratskog antifašizma. Povijesna je činjenica kako nisu ubijani samo Hitlerovi saveznici u čistkama i logorima, jer je iste masakre provodila i sovjetska i jugoslavenska, ali i druge komunističke partije u svijetu. Komunistička partija je i nakon rata  u ideološkim čistkama ubijala demokratski opredijeljenu građansku inteligenciju posebice istaknute političare, koji su bili antifašisti, ali ne i komunisti!

Komunizam je bio veliko zlo, kao i nacizam i fašizam, ako ne i veće po broju žrtava. Komunisti su  bili saveznici sa fašistima i nacistima.
Povijesna činjenica je savez potpisan između Hitlera i Staljina koji se još naziva „pakt Ribbentrop-Molotov“ 1939. godine o zajedničkoj vojnoj suradnji. Tom suradnjom započeo je 2. svjetski rat, jer je direktna posljedica tog pakta napad na Poljsku kao i Baltičke zemlje, Finsku i Norvešku. Upravo je neoboriva činjenica, koju se kod nas toliko sakriva i prešućuje, da su Rusi, tj. SSSR tim sporazumom okupirali dio Poljske i sve tri Baltičke zemlje. Također su i neosporne činjenice da su Rusi  iz prve zemlje komunizma bili jednako nemilosrdni okupatori kao i Nijemci ( Katinska šuma ). Na taj pakt nije bilo nikakve reakcije od strane KPJ-u, jer su oni temeljem odluka Treće internacionale,  kao Staljinovi poslušnici  prihvatili i provodili njegov agresorski i osvajački sporazum s Hitlerom i time bili ustvari Hitlerovi saveznici.
Nakon kratkotrajnog „Travanjskog rata“ 1941. godine  i poraza Kraljevine Jugoslavije, komunisti čekaju što će iz Moskve narediti. Prvi otpor Hitleru  na području Jugoslavije pružili su četnici.  Oni, a ne komunisti izvode prve diverzije i napade na njemačke “okupatore “.  Kako  je četnički pokret bio izrazito nacionalnog , velikosrpskog karaktera nije prešao u  sveopći narodni ustanak, a  činjenica je,  da je 2.rujna 1941. godine osnovana Nedićeva Srbija, marionetska srpska država pod njemačkim protektoratom i da su se četnici stavili u njenu službu .
Međutim nakon napada Hitlera na SSSR 22. lipnja 1941. godine  Staljin preko Internacionale zapovijeda da se u svim okupiranim područjima koje su zauzele postrojbe sila osovine podigne narodni ustanak,  i  na taj način pomogne toj prvoj zemlji komunizma, koja je komunistima bila uzor i predvodnik.

Prvi partizanski odred pod vodstvom KPJ-u, formiran je  22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica (slučajno na isti dan napada na SSSR?), a  KPJ-u je pozvala narod na ustanak tek u srpnju mjesecu, ( 27.srpanj slavio se u Jugoslaviji kao dan ustanka u Hrvatskoj), čak tri mjeseca kasnije  nakon okupacije kraljevine Jugoslavije. Četnici i komunisti zajedno ratuju dok nije zbog ideološkog neslaganja Draža Mihajlović prešao na Nedićevu stranu.

Sve navedene  povijesne činjenice ukazuju da su  komunisti bili  prvi ratni saveznici nacista. Način vladanja i društveno uređenje komunista i nacista su jednaki, oba sustava su totalitarna i isključiva (ako nisi s nama, neprijatelj si ), jedni su totalitarni po političkom, a drugi po rasnom ustroju. Oba sustava su činila stravične zločine i genocid nad onima koje su proglasili neprijateljima tih državnih uređenja sa tom razlikom da su više ljudi pobili komunisti.

http://www.matica.hr/vijenac/508/je-li-komunizam-jednako-zlo-kao-i-fasizam-22257/

U 2. svjetskom ratu stradalo je 55-60 milijuna ljudi, a komunizam je iza sebe ostavio 100 milijuna ubijenih i nestalih, po Crnoj knjizi komunizma, na osnovu koje je Vijeće EU donijelo Rezoluciju 1481/2006 o osudi zločina totalitarnih režima, koju je potvrdio Hrvatski Sabor  ( NN 76/2006)

Što to onda slavimo na Dan antifašističke borbe?

Na proslavi u Brezovici parale su uši izrečene riječi obmane i indoktrinacije koja traje već više od 70 godina. Koga to više obmanjuju vladajuće elite u Hrvatskoj?

Na riječi Franje Habulina predsjednika Saveza anifašističkih boraca SABA,  neću se ni osvrnuti, jer čovjek koji je roden 1957. godine, dakle 12 godina nakon završetka 2, svjetskog rata 1945.godine, nikako ne može predstavljati borce koji su učestvovali u ratu i njegov je izbor na tu funkciju čista sprdnja sa borcima i 2.svj.ratom!

Dražen Bošnjaković, mimistar pravosuđa, izaslanik premijera Plenkovića rekao je da moderna Hrvatska država počiva na antifašizmu

Svima onima koji ne razumiju i ne žele razumijeti povijest, već žele relativizirati sve ono što se dogodilo želim poručiti  – povijest ne možemo promijeniti, jer ona se dogodila, ali moramo imati pravilan stav, moramo moći vlastitu povijest pravilno i objektivno vrednovati. A RH utemeljena je na antifašizmu. To je pravilan stav i jedini pravi put da se oslobodimo tereta ideoloških sučeljavanja.  Ovo mjesto i ovaj dan nije zato da bismo strančarili i da bismo radili još dublje podjele od onih koje su već sada kod nas. Ovo je jedini put da se predano posvetimo izgradnji stabilne i prosperitetne budućnosti naše zemlje, a to je u interesu naše djece i budućih generacija koje trebaju živjeti ovdje. Sa željom za takvim društvenim ozračjem, punim tolerancije, još jednom svima čestitam Dan antifašističke borbe, poručio je Bošnjaković.

G. Bošnjakoviću nigdje u Ustavu RH ne piše da je moderna HRVATSKA država ” utemeljena na antifašizmu”

Moderna HRVATSKA država utemeljena je u Domovinskom ratu pravednom borbom hrvatskih branitelja prema agresorima JNA sa crvenom zvijezdom i Srbije sa četničkom kokardom.

USTAV RH- temeljne odredbe– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Kristina Ikić Baniček rekla se kako su osnivači Prvog sisačkog partizanskog odreda vjerovali da se bore za vrijednu stvar u koju su bili spremni uložiti i vlastiti život, vjerujući u ideju jednakosti i gradnju pravednog svijeta koja će nadživjeti njih i njihove krvnike. Zbog svega toga me je danas sram onih koji govore da se današnjom proslavom bespotrebno vraćamo u prošlost kao što me je sram jer nisam mogla spriječiti da se na samom ulasku u ovu šumu podigne obilježje koje ne služi ničemu drugom nego da pljune na njih i njihovu borbu i život… Na njemu je novcem Katoličke crkve ispisana krivotvorina o izmišljenih i nepostojećih 5000 žrtava brezovičke šume, ne zato što autori tog uratka ne znaju da je to laž već zato da se heroje antifašizma unizi i ponizi pred mjestom na kojem se slavi njihova žrtva.

Kristina Ikić Baniček rođena 1975. godine nema pojma kako se živjelo u Jugoslaviji , jer po svojim godinama to nije mogla iskusiti. Ne zna za tamnu stranu komunizma i njene stranke SDP,  ili ne želi znati i priznati. Toliko je vjerojatno kućnim odgojem indoktrinirana, da ne želi uopće čuti za zločine komunizma. Iskazala je i iskazuje ogromnu količinu mržnje prema Katoličkoj crkvi i  žrtvama komunističkog totalitarnog  režima, a dovolJno je da pročita Rezoluciju 1481/2006 Vijeća EU i ne izbacuje  komunističke parole.

http://vijesti.hrt.hr/449029/dan-antifasisticke-borbe-u-hrvatsko

Gledajući povijesno i iskustveno između nacizma i komunizma nema bitnih funkcionalnih razlika. Mada se na prvi pogled razlikuju u ideologiji i jedna i druga ideologija završile su u genocidu milijuna nevinih.
Jest da je drug Tito  u kasnijoj fazi totalitarnog društva pokušao malo ublažiti  sustav, kako bi se svidio zapadu. Ali to je i dalje ostao totalitarni i nehumani sistem , sa nekim malim slobodama.

Stoga se može slobodno reći da komunizam nije antifašizam,već da je komunizam – fašizam!

ANTIFAŠIZAM

U poslijeratnoj Europi pojam antifašizam postaje višeznačan, često bitno određen konkretnom političkom situacijom. U zapadnoeuropskim demokracijama antifašizam postaje ideološki temelj za dosljedno suprotstavljanje svim oblicima rasizma, ksenofobije i antisemitizma.

U komunističkom bloku, pak, antifašizam postaje nedodirljivi ideologem, pojam koji pozitivno legitimira svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih režimâ. Na taj se način antifašizam u tim zemljama povezuje i isprepleće s komunističkom ideologijom i praksom i gubi svoju prvotnu demokratsku poruku.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Antifa%C5%A1izam

Stvarni pravi antifašisti su bili istarski rodoljubi i istarsko svećenstvo na čelu sa Msgn .Božom Milanovoćem!
Prvi su pružili otpor fašizmu u Europi i to talijanskom ,seljaci u Proštinskoj buni 1921 godine u selima Vareški ,Šegotići,Pavićini ,Kavran koje se naziva Proštinom. Pobunu je vodio dr.Ante Ciliga Hrvati i Talijani u Istri suprotstavili su se fašističkom nasilju prije parlamentarnih izbora 1921. na Labinštini (Labinska republika) i Proštini (Proštinska buna).
Pobuna je ugušena ,a seljaci odvedeni.u Pulski zatvor.
Gotovo u isto vrijeme pobunili su se i rudari u rudniku ugljena Raša ! Ta se pobuna naziva Labinska republika i trajala je mjesec dana.
Ugušena naravno ,a vođe pozatvarani.

To su  bile dvije prve pobune u Europi protiv fašizma !

Nakon kapitulacije Italije istarski rodoljubi se organiziraju i donose Proglas o priključenju matici zemlji – Hrvatskoj 13.rujna 1943.godine.
Svi su ti istarski rodoljubi likvidirani od strane komunista do kraja rata, osim pisca samog proglasa Ljube Drndića koji je napustio Istru.
Istarsko svećenstvo zaslužno za priključenje Istre tada Jugoslaviji sa svojom je Spomenicom to i učinilo na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946/47 godine.
Jednog od potpisnika Spomenice Bl.Miroslava Bulešića su komunisti zaklali na crkvenom.pragu 24.kolovoza 1947 godine.

To su sve bili pravi antifašisti, ali ne i komunisti!

OSTACI KOMUNIZMA U RH

U Hrvatskoj  nažalost nije provedena lustracija , dok zemljama u kojima je provedena  svi mogu pogledati i ime svog progonitelja, a kod nas se može vidjeti samo kodno ime agenata koji su ih pratili.
Nakon sloma komunizma veliki dio ( skoro 90%) udbaša u Hrvatskoj je pod operativnim nadzorom JOSIPA MANOLIĆA prešao u novouspostavljene hrvatske tajne službe.
Brojni bivši agenti UDBE primljeni su i infiltrirali se u sve državne i društvene strukture vlasti, te na taj način financijski potpuno osigurani i zakulisani nadziru,  usmjeravaju sve važne procese u državi.
NARAVNO da su te svoje pozicije prenijeli na svoje potomstvo ,te tako osigurali kontinuitet svoje vladavine.
POSEBAN je dio FINANCIJSKA SNAGA tih udbaških struktura i njihova uloga u pretvorbi i privatizaciji!

O tome je nedavno svjedočio i mladi slovenski znanstvenik RADO PEZDIR koji je pronašao dokumente koji dokazuju da je UDBA stvorila TAJKUNE u RH!
DOKAZUJU da se UDBA jo 80 tih godina prošlog stoljeća pripremala za raspad Jugoslavije i privatizacijsku pljačku iznijevši iz zemlje nikada utvrđeni iznos zlata i bogatstva!
NARAVNO da im smeta svatko tko spomene lustraciju i otvaranje ARHIVA..!!!

MICANJEM SA POLITIČKE SCENE SVAKOG TKO POKAŽE TAKVU NAMJERU OTKLANJAJU POTENCIJALNU OPASNOST PO SVOJE POZICIJE I MATERIJALNA BOGATSTVA KOJA SU VEĆ PRENIJELI I NA SVOJE POTOMSTVO!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori