Pratite nas

Reagiranja

Ta žargonska riječ koju je izgovorio kardinal Puljić – pogodila je ravno u metu

Objavljeno

na

Puno je bure, prijepora i podsmijeha ovih dana izazvala jedna žargonska riječ upotrijebljena kao kontrapunkt idealu koji se tog dana spominjao na poseban način, na blagdan Gospe Loretske u Zadru, piše Nikolina Nakić | Bitno.net

Kardinal Vinko Puljić je tako u istoj rečenici upotrijebio dva suprotstavljena pojma, ideal i gubitak ženskog dostojanstva, karikirajući jednu krajnost da bi naglasio drugu.Iako, kako se vidi u posljednje vrijeme, kod nas jako rado analiziraju propovijedi i tumače njihovo značenje oni koji se i ne smatraju vjernicima, ali ih svejedno sve što se tiče katoličke duhovnosti privlači kao magnet (da ne upotrijebim baš narodske metafore), pa se sukladno tome rado udružuju u razne nisam-kontra-neću grupacije (inače baš nemam neko visoko mišljenje o anti-udruženjima koja bezidejno nastaju kao reakcija na tuđe ideje i vrijednosti, a u potpunom nedostatku vlastitih), smatram da je ipak potrebno promisliti o temi koja je upravo zbog upotrebe žargonske riječi iskočila u prvi plan. Da nije, čisto sumnjam da bi se ljudi uopće njome bavili. Što je ljudima koji nisu vjernici i nisu katolici možda beznačajno, ali katolicima to nipošto ne bi smjelo biti.

[ad id=”93788″]

Zašto se tog dana govorilo isključivo o ženskom dostojanstvu? I sam spomen na Gospu asocira na najviše žensko dostojanstvo, temi o kojoj se svakako ima mnogo toga za reći. Da se taj dan spominjalo svetog Josipa bilo bi uputno govoriti o idealu muževnosti u suprotnosti s posvemašnjim nedostatkom takvih istinskih muškaraca danas, ako se složimo da dobar broj feminiziranih pogubljenih zgubidana odudara od takvog ideala, no eto taj je dan prigodno bilo riječi o ženskom dignitetu.

Polje je to na kojem su žene uvijek nekako gubile otkad je svijeta i vijeka sve do pojave jedne koja je pokazala što je ustvari Stvoritelj imao na umu kad je u svojoj stvaralačkoj genijalnosti stvorio nježniji spol i koja je sve predrasude i zablude smrvila u prah i pepeo. Ta nova Eva bila je ujedno i putokaz i svjetlo, majka ljudi i majka Crkve, netko s kime je dobri Bog dignuo letvicu visoko – tamo gdje i treba biti – jer je u svojoj posvemašnjoj ljubavi i mudrosti znao što je za nas najbolje.

Mnogi od nas, štoviše mnogi koji se zovu vjernicima, više vole ugodu toplog blata u kojeg se tako lijepo uvaljati. Tako lijepo da i druge zovu: dođi, zabavno je ovdje!

Međutim ako zagrebemo ispod svih tih slatkorječivih kvaziduhovitih parola, kao fol punih sebe i svoje slobode, a u biti duboko u toj samodopadnosti jadnih i izgubljenih da čovjek prvo dobije poriv upaliti svjetlo i rastjerati sav taj mrak… ostaje istina. A s njom se valja suočiti. Laž je, treba reći, ljudskom uhu milozvučnija i znatno ugodnija.

Što je istina? Isus je šutio kad ga je Pilat to upitao i ta šutnja je govorila više od tisuću riječi jer istina je bio On sam, no postoje momenti koji vape za njom. Koji traže da te se protrese, probudi, da ti se jednostavno kaže: znaš li zaista što radiš?

Žene moje drage, muškarci u tom trenutku, tog određenog dana nisu bili „prozvani“ (osobno više volim riječ „pozvani“), ne zato što njih dotični grijeh ne kači na potpuno isti način kao žene, nego zbog nemilosrdnih kriterija koje društvo – kako u Isusovo vrijeme tako i sada – primjenjuje prema ženama. Samim time žene više pate (nemojmo se zavaravati, uzmimo samo primjer srednjoškolaca i „ugleda“ koji uživaju dečki, a koji djevojke po istom pitanju – kasnije život samo preuzima te obrasce) i veća je potreba da ih se štiti. Današnji svijet nam voli tvrditi suprotno, no nikad se više nije ugrožavalo ženino dostojanstvo nego danas. Žena je danas ogoljenija i izloženija nego ikad. Žena je danas ranjena. Ona nije zapravo slobodna. Možda smo odbacile korzete, ali smo nekako usput pogubile tajnovitost i ženstvenost, karakteristike koje je naglašavala čednost. Nestala je pred tisućama selfija žena u donjem rublju koje ponosno svijetu pokazuju kako su istesale trbušne mišiće gubeći tako i taj najmanji dio vlastite intimnosti i svodeći sebe baš na ono protiv čega se feministkinje zdušno bore: svođenjem žena isključivo na objekt. Zanimljivo je da upravo oružjem kojim se tako rado bore – tzv. emancipacijom seksualnih sloboda – najviše rade kontra sebe samih. Koji paradoks!

Nećemo mi svoj ponos i dignitet očuvati tako da prstom pokazujemo na muškarce uz poruku: želim biti u grijehu ravnopravna njemu, nego, drage moje katolkinje i one koje ćete jednog dana to postati, osvješćivanjem jednostavne istine da si stvorena za nešto više. Da je u redu željeti više. Sanjati više. Da zaslužuješ više od toga da se na kraju dana osjećaš kao iznošen i odbačen par cipela, iako ti, moderna frajerice, čak i kad sama stojiš pred ogledalom sebe uvjeravaš u suprotno. Draga moja, TO ti je istinski feminizam.

Postoje riječi koje imaju tu, nazovimo je moć, da nas protresu. Riječi koje nisu politički korektne, koje su nekima možda i sablažnjive, a koje s druge strane imaju tu fenomenalnu karakteristiku da ogole sve što ogoliti treba i da nekako učine da sve maske padnu. Sjetimo se na trenutak svetog padre Pija: kakve li je on riječi znao, ponekad na opće čuđenje svoje okoline, dobaciti pojedinim ljudima? Ne s namjerom da uvrijedi i ponizi tog bijednika, već da mu baci pojas za spašavanje, jer ako itko on je dobro znao tko se krije iza ljudskog grijeha i da se tu radi o najplemenitijem pozivu: ratu za ljudske duše.

Jedna od takvih riječi upotrijebljena je prije nekoliko dana s propovjedaonice. Da nije, ne bismo danas ni govorili o ovome. Da nije tih i takvih riječi, te tvrde besjede, svi bismo se složno i nesvjesno valjali u onom toplom i ugodnom blatu, ponosno, veselo i samozadovoljno pozivajući njega i druge. Zbilja vjerujem da je skroz ugodno tamo. Dok se ne pogledaš u ogledalo i vidiš pravu/pravog sebe.

A onda nekako naglo sve prestane biti zabavno. I fora, i zanimljivo i duhovito. Ostaješ ti u društvu sa samim sobom. Možda tada, u tom trenutku na koncu uvidiš da je riječ pogodila baš gdje je i trebala: ravno u metu.

Nikolina Nakić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Bujanec Polovanecu: Ti si Palmin ‘zagrepčanec’…

Objavljeno

na

Objavio

Polovanče, Hasanbegovići su u Zagrebu već sto godina, a ti si sad pod palicom onih koji su im oteli stan ‘45. – ti si Palmin ‘zagrepčanec’… napisao je Velimir Bujanec na facebooku.

Kada ponestane argumenata, kreću uvrede – to pravilo u Hrvatskoj uglavnom vrijedi za ljevičare i liberale, a od danas i za potkupljene bezveznjake, komentirao je Bujanec.

Veliki ‘Zagrepčanec’ Miroslav Polovanec nezabilježenim govorom mržnje i najobičnijim rasizmom u svoja je usta uzeo hrvatsku političku vertikalu i intelektualnog giganta – dr. Zlatka Hasanbegovića. No, Polovanec ne zna da su Hasanbegovići u Zagrebu već 100 godina, da su bili vrlo cijenjena obitelj i prije i za vrijeme II. svjetskog rata, da su spašavali Židove, a nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske proganjani su od komunista.

Polovanče, ti nisi dostojan biti pod Hasanbegovićevom palicom, ti si sad pod palicom onih koji su njegovu obitelj istjerali iz stana u centru Zagreba 1945. godine. Pod palicom si udbaša i mafijaša, pod palicom oljuštenih jugoslavena.

Podsjećamo, protiv Hasanbegovića je prvi na ovako jadan način govorio SDP-ov (ni)Hajdaš (ni)Dončić koji ga je pogrdno nazvao “poturicom”, a sada to čini Kosorov liberal Polovanec, za kojega, objektivno, šira javnost ne bi nikada ni znala da danas nije doživio svojih pet minuta “slave”.

U svakom slučaju, psi samo neka laju, a Hasanbegova pobjednička karavana nezaustavljivo prolazi dalje – do pobjede, napisao je Bujanec.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Potpišimo peticiju ‘Stop pedofiliji’ u ime zdravog razuma i budućnosti naše djece!

Objavljeno

na

Objavio

Na djelu je destrukcija koja za cilj ima urušiti sve vrijednosti na kojima počiva današnja civilizacija i vratiti ljudsko biće u čopor. To je jedini suvisli zaključak do kojega se dolazi kad se racionalno promotri što se sve događa u svijetu koji nas okružuje.

Ono što je do jučer bilo društveno neprihvatljivo pa i zakonski kažnjivo, danas je relativizirano do te mjere da je samo pitanje dana kad će postati dijelom “progresivističke” kulture koja nam se nameće putem medija, ulice i pojedinih institucija EU i VE, nasilno, agresivno i kontinuirano.

Takav je slučaj i s pedofilijom koju neki već danas poistovjećuju s “ljudskim pravom” (!?), negirajući ne samo štetnost seksualnog nasilja nad djecom, nego i samo nasilje kao takvo, uz tvrdnje da “seksualni odnos odrasle osobe s djetetom nije nasilje i nema po dijete nikakvih štetnih posljedica”!

Profesor s američkog University of Pennsylvania, Philip Tromovitch, 1997. godine je u The Journal of Seks Research objavio rad u kojemu je proučavajući desetak studija na temelju svoga “nepristranog” istraživanja zaključio kako je konsenzus današnjeg civiliziranog svijeta oko toga da je seksualno zlostavljanje djece štetno – pogrešan!

Drugim riječima, on negira postojanje seksualnog zlostavljanja djece, pa čak i seksualno zlostavljanje kao čin nasilja koji ostavlja štetne posljedice po djecu!

Philip Tromovitch i njegove kolega Bruce Rind i Robert Bauserman (osuđivani pedofil), sljedeće su godine (1998.) godine objavili svoju recenziju meta-analize ukupno 59 studija u kojima su korištena prijavljena iskustva seksualnog zlostavljanja 35.703 studenata (dok su bili u dječjoj dobi).

Svojim istraživanjima i zaključcima njih trojica dovode u pitanje valjanost samoga pojma seksualnog zlostavljanja djeteta. Uz to, oštroj kritici su izložene same žrtve zlostavljanja, stručnjaci za mentalno zdravlje koji rade s njima u procesu liječenja i rehabilitacije, konzervativci, vjernici – jednom riječju svi oni koji svjetonazorski ili po svome djelovanju smetnja ovakvom pogledu na problem pedofilije.

Američka udruga psihologa doduše nije stala iza ovih znanstvenika, ali je branila njihovo pravo na “iznošenje rezultata istraživanja neovisno o tomu jesu li ona utemeljena na činjenicama ili ne”. Dakako, to je vrlo zanimljiva opservacija, budući da se svaka znanost temelji na empirijskom utvrđivanju činjenica, bez čega se ni jedan dobiveni rezultat ne može smatrati znanstveno potvrđenim i relevantnim. I to je zakonitost koja ne vrijedi samo za prirodne, nego i za društvene znanosti.

Spomenuta trojica nisu jedini koji otvoreno promiču i zastupaju pedofiliju.

Mirjam Heine, profesorica s njemačkog University of Würzburg tvrdi čak da se kad je riječ o pedofiliji ne radi i poremećaju, bolesti, društveno neprihvatljivom ponašanju ili kažnjivoj devijaciji, nego o “prirodnoj seksualnoj orijentaciji koja zaslužuje poštovanje”!?

Ove teze ona je iznijela na konferenciji TEDx Talks (Technology, Entertainment, Design – medijske organizacije koja objavljuje online razgovore za besplatnu distribuciju pod sloganom “ideje koje vrijedi širiti”). Osim toga, profesorica Heine ustvrdila je kao je “pedofilija nepromjenljiva seksualna orijentacija” i jednako “vrijedna i normalna kao i heteroseksualna”, te da “pedofile moramo prihvaćati s poštovanjem kao i sve druge ljude”. Za nju je pedofilija “respektabilna seksualna orijentacija”, jer ona “ne ovisi od volje pojedinca”, nego je to “prirodna datost”. Ovdje se koristi isti argument kao i kod homoseksualizma i nekih drugih bolesti i anomalija koje se proglašava “genetski uvjetovanim”, odnosno “prirođenim” – pa se stoga osoba koja je takve orijentacije unaprijed svrstava u “normalne” (jer u pitanju je “prirodno stanje” a ne stečena sklonost, bolest ili devijacija, pa stoga nije niti odgovorna za svoje postupke).

Video clip sa spomenutog  predavanja Mirjam Heine objavio je na youtube-u Chip Kipperly 19. lipnja 2018. godine uz napomenu:

“TedX pokušava sakriti svoj najnoviji videozapis s usluge YouTube zbog prekomjerne negativne povratne informacije. Aktivno su izdali obavijesti o autorskim pravima na sve prijenose ovog videozapisa, iako je licencirana pod Creative Commons.

Ne samo da to pokušavaju ugurati u memorijsku rupu, algoritmi usluge YouTube automatski blokiraju izvorni videozapis prije nego što se čak i može objaviti. Morao sam uređivati ​​ovaj videozapis i ponovno ga kodirati da bih prošao kroz algoritme.”

Nakon ovog uvoda, Kipperly je objavio jedan dodatni komentar koji je također vrijedan pozornosti. Nažalost, ni za video, niti za tekst ispod clipa nema prijevoda s engleskog na hrvatski.

On na istoj stranici objavljuje i link na kojemu se može potpisati peticija “STOP PEDOFILIJI”: https://www.change.org/p/tedx-stop-the-pedophilia-sympathisers-at-tedx

(Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=MNr3yhjQPI8&feature=youtu.be)

Posjetite li link za peticiju, pored toga što možete dati svoj glas PROTIV JAVNOG POPULARIZIRANJA I PROTEŽIRANJA PEDOFILIJE, imate prigodu i pratiti dinamiku potpisivanja iste koja za sada ima blizu 2.100 potpisa.

Sve one koji su skeptici i misle možda kako se oko ovoga diže veća prašina nego je potrebno, podsjećam na događaje od prije 6 – 7 godina, kad je televizijska urednica, novinarka i voditeljica Karolina Vidović-Krišto u svojoj autorskoj emisiji “Slika Hrvatske” (emitiranoj 29. prosinca 2012.) u epizodi naslovljenoj “Pedofilija kao temelj spolnog odgoja”, upozorila javnost na opasnost od globalnog nametanja tzv. spolnog odgoja u škole i vrtiće, a koji se temelji na postavkama Alfreda Kinseya čija je “znanost” zasnovana na “istraživanjima” u kojima je plaćao i poticao pedofile na seksualno zlostavljanje djece i dojenčadi.

Karolina Vidović Krišto tom je prigodom prikazala i dokumentarni film Tima Tatea “Secret History: Kinsey’s Pedophiles” (ili: “Skrivena Povijest: Kinsijevi Pedofili) koji u cijelosti razotkriva perverziju Kinsey-a i njegovih suradnika koji su kako bi dokazali svoje bolesne teorije zlostavljali na tisuće djece – od dojenčadi do djece predškolske dobi prepuštajući ih patološkim bolesnicima i seksualnim manijacima. Podsjetimo se i pogledajmo što je u svome filmu sve rekao Tim Tate: https://www.youtube.com/watch?v=8nkeRvtPmn0.

Budući da je temelj “spolnog odgoja” kojega je Hrvatska namjeravala uvesti u svoj sustav odgoja i obrazovanja djece bio temeljen upravo na istraživanjima Alfreda Kinseya, to je kod naših “progresivista” izazvalo pravu uzbunu, pa je urednica i voditeljica spomenute emisije suspendirana u samo nekoliko sati, a njezina autorska TV emisija ukinuta.

U međuvremenu javnost je doznala kako je najpoznatiji hrvatski “seksolog” Aleksandar Hulštofer stipendist i suradnik instituta Kinsey, što je uključivalo suradnju s mnogim pedofilima iz kruga tamošnjih “znanstvenika”, što je još više uzburkalo duhove i potaknulo žučne rasprave.

Uslijedio je dolazak u Hrvatsku američke intelektualke židovskog podrijetla, profesorice prava Judith A. Reisman i britanskog novinara i autora dokumentarca Tima Tatea (2013. godine) koji su u svojim javnim nastupima rekli istinu o temi pedofilije i “spolnog odgoja” i stali iza hrvatske novinarke.

Gospođa Reisman bila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu suočena s primitivizmom – organiziranim napadima “progresivističkog” dijela studenata i profesora koji su je vrijeđali na najprizemniji način i dočekivali pogrdama, psovkama, čak i prijetnjama kako će joj fizički onemogućiti izlaganje. No, zato je u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” (koja je dio Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) bila primljena s uvažavanjem i poštovanjem od studenata i liječnika.

Karolina Vidović Krišto dobila je 5. siječnja 2015. godine otkaz na HRT-u voljom tadašnjeg moćnika koji je upravljao ovom kućom, Gorana Radmana.

Na HRT-u je u to vrijeme vrijedio “Etički kodeks” po kojemu je djelatnicima zabranjeno izražavati vjersko i svjetonazorsko uvjerenje u privatnom životu – izvan radnog vremena – što je nonsens i zadiranje u temeljna ljudska prava. Ove odredbe korištene su za discipliniranje 3.000 zaposlenika ove kuće koji su od vrhuške na čelu s neokomunistom Goranom Radmanom bili pod stalnom prismotrom kako bi im se onemogućila svaka sloboda izražavanja i građanskog djelovanja – ponovimo: privatno i u slobodno vrijeme.

Sedam mjeseci poslije otkaza, magistrica novinarstva Karolina Vidović-Krišto sudskim je rješenjem vraćena na posao, a presude Prvog i Drugog stupnja potvrdile su kako je bio u pitanju protuzakoniti otkaz.

Podsjećanje na ovaj slučaj govori u prilog tomu što je sve u stanju učiniti lijevo-liberalno-anarhistička klika i njezina militantna “progresivistička” struja kad se netko usprotivi njihovim bolesnim idejama uz pomoć kojih teroriziraju golemu većinu građana Republike Hrvatske.

Znamo i vidimo kako je sve to počelo ne jučer ili prekjučer, nego još 1948/53. godine, od kad datira objavljivanje izvješća Alfreda Kinsaya (Sexual Behavior in the Human Male (1948.- drugo izdanje 1998.;  Sexual Behavior in the Human Female (1953.- drugo izdanje 1998.).

Od Kinsaya, preko “seksualne revolucije” do “zaštite prava LGBTIQ zajednice” i javnog promoviranja pedofilije – to bi u najkraćem bio taj put kojim nas vode “progresivisti” u “bolju i sretniju budućnost” gdje se ne zna tko s kime i kako opći, tko je komu otac, mati, dijete, brat, sestra…

Povratak u čopor kao ideal življenja i “napretka” ljudske civilizacije!?

Kao svjesni, razumni i odgovorni ljudi obvezni smo u ime sadašnjih i budućih naraštaja i opstanka svijeta u kojemu živimo, podići svoj glas protiv ovog zla uperenog i protiv Boga i protiv Čovjeka.

Bili vjernici ili ne, deklarirali se kao ateisti ili agnostici, kojoj god rasi ili kakvom god svjetonazoru i ideologiji pripadali, svi smo podjednako odgovorni za sadašnjost i budućnost – vlastitu, ali i onih koji žive s nama i dolaze poslije nas.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari