Pratite nas

Reagiranja

Ta žargonska riječ koju je izgovorio kardinal Puljić – pogodila je ravno u metu

Objavljeno

na

Puno je bure, prijepora i podsmijeha ovih dana izazvala jedna žargonska riječ upotrijebljena kao kontrapunkt idealu koji se tog dana spominjao na poseban način, na blagdan Gospe Loretske u Zadru, piše Nikolina Nakić | Bitno.net

Kardinal Vinko Puljić je tako u istoj rečenici upotrijebio dva suprotstavljena pojma, ideal i gubitak ženskog dostojanstva, karikirajući jednu krajnost da bi naglasio drugu.Iako, kako se vidi u posljednje vrijeme, kod nas jako rado analiziraju propovijedi i tumače njihovo značenje oni koji se i ne smatraju vjernicima, ali ih svejedno sve što se tiče katoličke duhovnosti privlači kao magnet (da ne upotrijebim baš narodske metafore), pa se sukladno tome rado udružuju u razne nisam-kontra-neću grupacije (inače baš nemam neko visoko mišljenje o anti-udruženjima koja bezidejno nastaju kao reakcija na tuđe ideje i vrijednosti, a u potpunom nedostatku vlastitih), smatram da je ipak potrebno promisliti o temi koja je upravo zbog upotrebe žargonske riječi iskočila u prvi plan. Da nije, čisto sumnjam da bi se ljudi uopće njome bavili. Što je ljudima koji nisu vjernici i nisu katolici možda beznačajno, ali katolicima to nipošto ne bi smjelo biti.

[ad id=”93788″]

Zašto se tog dana govorilo isključivo o ženskom dostojanstvu? I sam spomen na Gospu asocira na najviše žensko dostojanstvo, temi o kojoj se svakako ima mnogo toga za reći. Da se taj dan spominjalo svetog Josipa bilo bi uputno govoriti o idealu muževnosti u suprotnosti s posvemašnjim nedostatkom takvih istinskih muškaraca danas, ako se složimo da dobar broj feminiziranih pogubljenih zgubidana odudara od takvog ideala, no eto taj je dan prigodno bilo riječi o ženskom dignitetu.

Polje je to na kojem su žene uvijek nekako gubile otkad je svijeta i vijeka sve do pojave jedne koja je pokazala što je ustvari Stvoritelj imao na umu kad je u svojoj stvaralačkoj genijalnosti stvorio nježniji spol i koja je sve predrasude i zablude smrvila u prah i pepeo. Ta nova Eva bila je ujedno i putokaz i svjetlo, majka ljudi i majka Crkve, netko s kime je dobri Bog dignuo letvicu visoko – tamo gdje i treba biti – jer je u svojoj posvemašnjoj ljubavi i mudrosti znao što je za nas najbolje.

Mnogi od nas, štoviše mnogi koji se zovu vjernicima, više vole ugodu toplog blata u kojeg se tako lijepo uvaljati. Tako lijepo da i druge zovu: dođi, zabavno je ovdje!

Međutim ako zagrebemo ispod svih tih slatkorječivih kvaziduhovitih parola, kao fol punih sebe i svoje slobode, a u biti duboko u toj samodopadnosti jadnih i izgubljenih da čovjek prvo dobije poriv upaliti svjetlo i rastjerati sav taj mrak… ostaje istina. A s njom se valja suočiti. Laž je, treba reći, ljudskom uhu milozvučnija i znatno ugodnija.

Što je istina? Isus je šutio kad ga je Pilat to upitao i ta šutnja je govorila više od tisuću riječi jer istina je bio On sam, no postoje momenti koji vape za njom. Koji traže da te se protrese, probudi, da ti se jednostavno kaže: znaš li zaista što radiš?

Žene moje drage, muškarci u tom trenutku, tog određenog dana nisu bili „prozvani“ (osobno više volim riječ „pozvani“), ne zato što njih dotični grijeh ne kači na potpuno isti način kao žene, nego zbog nemilosrdnih kriterija koje društvo – kako u Isusovo vrijeme tako i sada – primjenjuje prema ženama. Samim time žene više pate (nemojmo se zavaravati, uzmimo samo primjer srednjoškolaca i „ugleda“ koji uživaju dečki, a koji djevojke po istom pitanju – kasnije život samo preuzima te obrasce) i veća je potreba da ih se štiti. Današnji svijet nam voli tvrditi suprotno, no nikad se više nije ugrožavalo ženino dostojanstvo nego danas. Žena je danas ogoljenija i izloženija nego ikad. Žena je danas ranjena. Ona nije zapravo slobodna. Možda smo odbacile korzete, ali smo nekako usput pogubile tajnovitost i ženstvenost, karakteristike koje je naglašavala čednost. Nestala je pred tisućama selfija žena u donjem rublju koje ponosno svijetu pokazuju kako su istesale trbušne mišiće gubeći tako i taj najmanji dio vlastite intimnosti i svodeći sebe baš na ono protiv čega se feministkinje zdušno bore: svođenjem žena isključivo na objekt. Zanimljivo je da upravo oružjem kojim se tako rado bore – tzv. emancipacijom seksualnih sloboda – najviše rade kontra sebe samih. Koji paradoks!

Nećemo mi svoj ponos i dignitet očuvati tako da prstom pokazujemo na muškarce uz poruku: želim biti u grijehu ravnopravna njemu, nego, drage moje katolkinje i one koje ćete jednog dana to postati, osvješćivanjem jednostavne istine da si stvorena za nešto više. Da je u redu željeti više. Sanjati više. Da zaslužuješ više od toga da se na kraju dana osjećaš kao iznošen i odbačen par cipela, iako ti, moderna frajerice, čak i kad sama stojiš pred ogledalom sebe uvjeravaš u suprotno. Draga moja, TO ti je istinski feminizam.

Postoje riječi koje imaju tu, nazovimo je moć, da nas protresu. Riječi koje nisu politički korektne, koje su nekima možda i sablažnjive, a koje s druge strane imaju tu fenomenalnu karakteristiku da ogole sve što ogoliti treba i da nekako učine da sve maske padnu. Sjetimo se na trenutak svetog padre Pija: kakve li je on riječi znao, ponekad na opće čuđenje svoje okoline, dobaciti pojedinim ljudima? Ne s namjerom da uvrijedi i ponizi tog bijednika, već da mu baci pojas za spašavanje, jer ako itko on je dobro znao tko se krije iza ljudskog grijeha i da se tu radi o najplemenitijem pozivu: ratu za ljudske duše.

Jedna od takvih riječi upotrijebljena je prije nekoliko dana s propovjedaonice. Da nije, ne bismo danas ni govorili o ovome. Da nije tih i takvih riječi, te tvrde besjede, svi bismo se složno i nesvjesno valjali u onom toplom i ugodnom blatu, ponosno, veselo i samozadovoljno pozivajući njega i druge. Zbilja vjerujem da je skroz ugodno tamo. Dok se ne pogledaš u ogledalo i vidiš pravu/pravog sebe.

A onda nekako naglo sve prestane biti zabavno. I fora, i zanimljivo i duhovito. Ostaješ ti u društvu sa samim sobom. Možda tada, u tom trenutku na koncu uvidiš da je riječ pogodila baš gdje je i trebala: ravno u metu.

Nikolina Nakić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Šajeta prozvao Škoru: Među nama kompozitorima ima i onih koju Hrvatsku vole iskreno

Objavljeno

na

Objavio

Šajeta: Znate li one strane tvrtke koje utjeruju dugove našim građanima? E pa Škoro se svojedobno gorljivo zalagao da i ZAMP svoje dužnike proda jednoj takvoj.

Popularni istarski kantautor Šajeta na svom Twitter profilu prokomentirao je predsjedničku kandidaturu svog estradnog kolege Miroslava Škore, objavljujući crticu iz života poslovno-estradnog svijeta.

Sudeći po sadržaju objave, Škoro na Šajetin glas ne treba računati.

– Znate li one STRANE tvrtke koje utjeruju dugove našim građanima, koje otkupljuju od banaka i sličnih? E pa Škoro se svojedobno gorljivo zalagao da i ZAMP svoje dužnike proda jednoj takvoj! Na sreću nije prošlo, jer među nama kompozitorima ima i onih koju Hrvatsku vole iskreno, napisao je na svom profilu Dražen Turina Šajeta, prenosi Novi list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Što ne ode od društva na vlasti koje ne ispunjava njegova nadanja i želje?

Objavljeno

na

Svako malo, tandem Pupovac-Kraus, iskorištavaju pojedine obljetnice iz NOB-a za svoju promidžbu i političke mitinge, a onda i za „proizvodnju“ neprijatelja.

Na tim i takvim događanjima najmanje je riječ o onome zbog čega su došli, već se sve po „srpskom“ receptu pretvara u pljuvanje i bljuvanje Hrvata i Hrvatske države.

U nedjelju, 23. lipnja 2019. „tandem“ je „gostovao“ u Jadovnu, jednom od logora smrti  u vrijeme ustaške vladavine.

Umjesto da su se istinski poklonili žrtvama, mediji javljaju da su prije svega skrenuli pozornost da se u Hrvatskoj  negiraju  zločini počinjeni u NDH!?

Zatim su dodali da žele da puna istina dopre do javnosti i do mladih koji o ovim zločinima ne znaju ništa.

Želimo da se otvoreno kaže da je NDH bila zločinačka tvorevina, jer skupine i pojedinci to negiraju. Na primjer, prije nekoliko dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je primila Hrvatski obrambeni zdrug Jazovka“ – istaknuo je Ognjen Kraus, koji predstavlja židovske organizacije u Hrvatskoj.

Kao prvo, o NOB-u i njihovih protivnicima, u Hrvatskoj se iznimno mnogo zna. Od II. svjetskog rata, pa sve do današnjih dana o tom razdoblju uči se u svim školama. Do 1990. djeca su (kao u Kini i Sjevernoj Koreji) morala  ići u obilazak svih područja vezana uz NOB-e, Tita i partije.

Otkad je stvorena hrvatska država pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u školama se uči svega nekoliko sati.

U kojoj školi se, primjerice, uči o Junacima Domovinskoga rata iz njihovih sredina, odnosno koja osnovna ili srednja škola (o fakultetima da i ne govorimo) nosi ime po nekom od stradalih hrvatskih ratnika?

U vrijeme komunizma čak je i tvornica donjeg rublja morala nositi ime po nekoj Titovoj partizanki!

Inače, gospodine Kraus, pa najviši hrvatski politički dužnosnici ne jednom, već neprestano poput papagaja, ponavljaju ono što vi želite čuti (ali očito pravite se da ne čujete) da je NDH bila zločinačka tvorevina, jedino je dr. Franjo Tuđman govorio da „NDH nije bila samo kvinsliška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću“. Slično se moglo čuti i od bl. Alojzija Stepinca. Nu, unatoč toga i oni su osuđivali zločine koji su se tada događali.

Što bi vi još htjeli? Da Grabar-Kitarović, Jandroković ili Plenković ono što neprestano govore o NDH samo za vas i Pupovca to i potvrde kod „javnog bilježnika“?

Pored toga, Pupovac „pleše kola“ s onima na vlasti, pa što s njima već jednom ne riješi ovo pitanje, što ne ode, ako vidi da oni dozvoljavaju relativizaciju zločina, da ne daju da se zabrani HOS-ova zastava?

A to što je predsjednica Republike primila predstavnike organizatora skupa Jazovka, dakle ljude koji svake godine pod njezin visokim pokroviteljstvom organiziraju komemoraciju za nevine  žrtve, bačene poput pasa u duboku jamu, nije baš ništa sporno, osim pitanja-zašto ti partizani-zločinci nisu još  na robiji?

Zar se, gospodine Kraus, i danas mora i treba šutjeti o stravičnim partizanskim i komunističkim zločinima nad nevinim Hrvatima, poglavito nakon II. svjetskog rata?

Ne, taj film više nećete gledati!

Milorad Pupovac, koji navodno odlično živi od „stvaranja i napuhavanja ustaških i inih zločina“, istaknuo je da nije dovoljno samo posjećivati Jasenovac i Jadovno, da treba ići i u 50 drugih mjesta stradanja.

Da, ali nije rekao (to mu ne pada ni na pamet) da treba ići i u mjesta stradanja nevinih Hrvata. Samo iz doba Domovinskoga rata u Hrvatskoj je otkriveno oko 150 masovnih grobnica.

Milorade ili Mile, kako te neki zovu, jesi li posjetio barem jednu masovnu grobnicu, ili neko selo koje su spalili Srbi? Što ne dođeš nikada recimo u Škabrnju, mjesto nedaleko kojeg si rođen i odrastao, pa da vidiš i čuješ kako su i zbog čega  Srbi u ovom ratu masakrirali hrvatsku djecu, žene, starce…

I to je hrvatska povijest, ili bi trebala biti!

Ali, ne. Pupovac i kompanija isključivo obilaze mjesta iz II. svjetskog rata i tamo nam drže lekcije. Što ne odu nekada i u posjet Golom Otoku ili Staroj Gradiški ili u neki od mnogobrojnih logora Hrvata koji su od 1991. bili u Srbiji?

Zašto im to nije prihvatljivo, kad su žrtve žrtve?

O NOB-u, Titu i partiji dosad je snimljeno nekoliko tisuća filmova i objavljeno na desetke tisuća knjiga. Tito je još uvijek na popisu počasnih članova HAZU, ali i pojedinih gradova kao što je Zagreb.

A zašto pupovci i slični toliko „forsiraju“ partizanske i slične obljetnice? Pa, u prvom redu da  prikriju stravične zločine Srba, od Vukovara, Voćina, Zadra, Gospića, Saborskog, Knina, Kijeva, Šibenika, Karlovca do Dubrovnika,  u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Misle i vjeruju da će bukom prebrisati suvremenu hrvatsku povijest.

Malo sutra!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari