Connect with us

Kolumne

Tajna Irinejeve smrti! Što za katolike znači smrt srpskog patrijarha

Published

on

Kolega Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista i stup pravovjernosti Laudato TV, pita se nakon smrti poglavara SPC Irineja – što smrt Irineja znači za katolike?

Teško je očekivati da većina nas grešnih novinara i nešto lošijih katolika u odnosu na Pavičića i društvo, možemo dati relevantan i sadržajan odgovor pun evanđeoske esencijalnost, pa ću se izjasniti na kraju, nakon što pokušam biti mudar i nešto bolji katolik i proniknuti tajnu Irinejeve smrti za nas.

A mudrost i bezuvjetna vjernost papi Franji ukazuje na dvije mogućnosti.

Prva je ona iz temeljne doktrine kršćanstva, da kad zemlja plače za čovjekom, Nebo slavi. Druga je nužna posljedica prve pa bi bilo primjereno biti tužan zbog odlaska Irineja sa zemlje pod zemlju, i sretan zbog odlaska njegove duše na Nebo.

Tuga brzo prođe, jel tako?

S obzirom da je papa Franjo onomad, kad je odlučio još malo isprovjeravati svetost bl. Alojzija Stepinca, pa potražiti otklon sumnji u dubokoj istini, rekao da se molio i molio, i da mu se iz molitve ukazao svjedok istine, patrijarh Irinej, nema nam druge ako ćemo biti dobri katolici, kao Pavičić kome je Porfirije amblem ekumene, nego nakon dan dva rubac u ruke i obrisati suze, pa se navaliti radovati zbog nebeske slave.

Jer je nebo bogatije za jednoga svjedoka istine.

S obzirom na činjenicu da na nebu nema pravoslavaca i katolika, samo svetih i svjedoka istine, gotovo je lako opipati radost svakog kršćanina pri saznanju da su sad na nebu zajedno takvi istinoljupci kao Irinej i Amfilohije. Posebno bi se hrvatski katolici trebali radovati, mislim na one nešto bolje katolike, koji vjeruju da ja papi Franji molitva urodila svjedoka Irineja. Oni malo lošiji, koji pamte ovozemaljskog Irineja su se potiho pitali na te Papine riječi – molitva? Komu?

Doduše, katolici u stalnoj potrazi za Bogom mogu biti i srditi, ljutiti, mogu se i svađati sa svojim Bogom, pa i poželjeti mu napakostiti. A takvi, nije ih malo, zadovoljno trljaju ruke još od kad je umro Amfilohije, likujući pred slikom prilično očajnog Stvoritelja, kome ni svemoć stvoriteljstva ne olakšava muku u suočenju s dušama takvih svjedoka istine, kakvi su Amfilohije i Irinej.

No, vjerojatno je više katolika pape Franje ushićeno. A tko ne bi bio ushićen pri pomisli da u nebeskom svijetlu kao kršćani i ljudi, posebno mi Hrvati, zatim Crnogorci, Makedonci imamo takva dva zagovornika zajedno!?

Uzorni katolik Pavičić piše da je Irinej blokirao proglašenje bl. Alojzija svetim, što Pavičiću ne ide na čast. Jednostavno nije istina. Proglašenje svetim bl. Alojzija je blokirao papa Franjo, a ima katolika, koji zastupaju stav da je to istinska volja Duha Svetoga, jer za proglasiti svetim bl. Alojzija potrebno je biti dostojan.

Tko će ga znati, valja ponešto i vjerovati kad je Božji naum u pitanju.

Dakle, katolicima se nude odgovori na ovo Pavičićevo pitanje u rasponu od tuge do radosti zbog smrti Irineja.
Što se mene tiče, meni kao katoliku Irinejeva smrt jedino znači da više nije živ.

Marko Ljubić/maxportal

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari