Pratite nas

Komentar

Takav je Zoran: prezime mijenja, ali ćud ne

Objavljeno

na

ŠPRAJC

Neugodnu je novogodišnju ”čestitku” primila hrvatska vlada. U vidu definitivne potvrde da od posla s uvozom vojnih zrakoplova F-16 Barak od Izraela nema ništa.

Ushićen zbog izvjesne propasti hrvatske kupnje vojnih zrakoplova Zoran se Šprajc zaigrao. Veli veliki Zoran da je on za ”malog Damira” – kad su ga već veliki dečki izigrali – spremio komplet aviona za igru baš po njegovoj mjeri. Plastičnih, naravno. Jer kojeg će vraga Hrvatskoj pravi zrakoplovi kada rata ionako neće biti idućih tisuću godina, a za novac predviđen za zrakoplove moglo bi se sagraditi bogtepitaj koliko vrtića, bolnica, škola… Vrckasti Šprajc čak je na glavu stavio neku anakronu pilotsku kacigu, komentirajući da je takva u skladu s ”tehničkim standardima koje danas ima Hrvatsko ratno zrakoplovstvo” te da mu je malo mala, ali će ”malom Damiru biti taman”.

Prezime mijenja, ali ćud ne

Takav je Zoran: prezime mijenja, ali ćud ne.  Na njega više ne vrijedi trošiti riječi, no za one koji misle da je zadržavanje ratnog zrakoplovstva nepotreban trošak, vrijedi pripomenuti da će – ako sami ne budemo mogli štititi hrvatsko nebo – to za nas raditi neki drugi. Vjerojatno Talijani ili Mađari. A to će koštati, u konačnici možda i više nego vlastito zrakoplovstvo. Zanimljivo je primijetiti da je hajka na Krstičevića, započeta u hrvatskim medijima, nastavljena u Srbiji podizanjem prijave protiv njega za navodni ratni zločin. Zapravo, ta sinkroniziranost sve manje začuđuje jer je odavno već postala očita.

Koliko god Šprajcove šale na hrvatski račun bile zlobne, ipak im se ne može odreći i mrvičak smisla za humor. Barem ponekada. To se, međutim, ne može reći za Đakića mlađeg. Osobito za njegovu čestitku pravoslavnog Božića. U toj glupoj, degutantnoj čestitci javnost je prepoznala ”govor mržnje” prema hrvatskim Srbima. S pravom. Međutim, Đakićeva čestitka još  više vrijeđa Hrvate nego Srbe! Naime, mladi Đakić slikom ustaše s odrezanom glavom četnika na neki način potvrđuje velikosrpski propagandni stereotip Hrvata kao ”ustaških koljača”. I tako navodi vodu na mlin Miloradu Pupovcu, koji će sada imati materijala da se žali po svijetu kako su Srbi u Hrvatskoj ugroženi. Iako je sve to zapravo jedna velika farsa. Đakićev otac i Milorad Pupovac u čvrstoj su koaliciji i zapravo im odgovaraju hrvatsko-srpske zadjevice, tako oni opstaju kao nacionalni zaštitnici jednih, odnosno drugih.

Merry Chriztmaz

Da problema s čestitanjem Božića nema samo Đakić junior, dokaz su i sljedeći primjeri. Švedski nogometaš bosanskog podrijetla svoju božićnu čestitku popratio je fotografijom crvenog patuljka koji pokazuje srednji prst. Uz to i namjerno krivo napisanu: Merry Chriztmaz. Očito je da sam do Božića baš i ne drži, a nije ni korektan prema onima kojima Božić nešto znači. Uostalom, zamislite kakav bi skandal  izbio kada bi netko kršćanskog podrijetla na sličan način čestitao muslimanima Ramazan ili Židovima Hanuku. Drukčijih problema s božićnom čestitkom ima slovenski košarkaš Goran Dragić. On je čestitao pravoslavni Božić Twitteru, ćirilicom. Neki su ga na to podsjetili da je on Slovenac, a on im je odgovorio: ”Ja sam Slovenac pravoslavne vjere.” Moram priznati da mi se odgovor svidio, a pohvalno je da su izostale i negativne reakcije sa srpske strane. Što nije slučaj kada se netko izjasni kao Hrvat pravoslavne vjere. A vlast još uvijek odbija registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu kao vjersku zajednicu.

Kad se to jednoga dana dogodi, bit će to znak da je Hrvatska postala normalna država.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zašto Dan hrvatske državnosti toliko boli Zorana Milanovića

Objavljeno

na

Objavio

Dan hrvatske državnosti jako boli Zorana Milanovića i sve hrvatske komuniste. Njegovo nesretno lice kad ovih divnih svibanjski dana govori o tom danu to jasno pokazuje. Uostalom, taj su dan komunisti ukinuli (Škrabalo) čim su 2000. (s Draženom Budišom) došli na vlast.

Sad je Andrej Plenković taj dan vratio, jer je to taj pravi Dan državnosti, koji ima nekoliko velikih značenja.

Značenje prvo: Država

Komunisti mrze (vječnu i svetu, samostalnu i slobodnu) hrvatsku državu. Pojam državnosti u prazniku za njih je nepodnošljiv. Ne zaboravite da su za taj izraz, također čim su došli na vlast 2000. (s Vladom Gotovcem), oni skratili i povijesni naziv hrvatskoga parlamenta: on se uvijek zvao Hrvatski državni sabor, a oni su makli „državni“ jer „nije važan, razumije se samo po sebi“. Ne, ne – važno je da je DRŽAVNI. Jer 900 godina hrvatskoga postojanja svodi se samo na jedno pitanje – pitanje imanja države – svete i vječne, a okupane u rijekama hrvatske krvi dok nije postala i samostalna i slobodna.

Značenje drugo: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Čak je i komunistima jasno da je samostalnu, slobodnu i demokratsku državu stvorio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom. Da – cijeli narod, svi – mladi i stari, jaki i nemoćni, ali – tako što su pošli za Franjom Tuđmanom i njegovom strankom HDZ-om.

Jako je bolno oholim komunistima da je nastao državni praznik koji se odnosi na njima mrsku stranku i da će to biti praznik zauvijek, i da će s pomoću toga praznika njihov poraz od HDZ-a biti zauvijek zapamćen.

Pa HDZ njima i jest mrzak zato što je napravio tu državu. Još ne mogu vjerovati da se to dogodilo! Gledajte im samo mrziteljska lica kad govore o HDZ-u.

Značenje treće: prvi korak demokracije srušio je komunizam

Franjo Tuđman je stvorio i volio HDZ i slobodnu, samostalnu i demokratski državu, ali bio je previše pametan, previše učen, previše častan da za glavni državni praznik izabere izbornu pobjedu svoje stranke.

Ali zašto onda za Dan državnosti nije izabrao (kao plitki Škrabalo) dan proglašenja nezavisnosti?

Ne. Najvažniji od svih tih dana (a Milanović zgrčena lica ocjenjuje da su „svi ti dani podjednaki“) je 30. svibnja jer je tada uspostavljen prvi u povijesti hrvatski Sabor izabran na demokratskim izborima.

Demokracija je na prvom koraku srušila komunizam. I čim je narod mogao slobodno birati svoje predstavnike u parlament – glavno tijelo zakonodavne vlasti – izabrao je – slobodu i demokraciju!

Nije bilo nasilja, nije bilo varanja; bili su slobodni izbori i narod je otjerao komuniste.

Čim je završila ta saborska sjednica, sabornici su s Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem pješke stigli na Trg Bana Jelačića (koji je još nosio komunističko ime) i Franjo Tuđman je izgovorio svoju najvažniju rečenicu u životu:

̶ Imamo Hrvatsku!

Ah koliko je bio pametan taj naš dragi Franjo Tuđman! U svojemu političkom geniju on je znao da je demokracija preduvjet slobode. I da nitko od toga časa ne će moći spriječiti stvaranje hrvatske države.

Milanović je na svojoj intelektualnoj razini u pravu kad je za 30. svibnja 1990. rekao „tada je još bila Socijalistička Republika Hrvatska, Sabor je imao tri doma…“ Ali ni tada, kao ni danas, on nije vidio, i ne može vidjeti, da samo demokracija donosi slobodu. Da slobodni narod nitko ne može odgovoriti od imanja svoje države.

Da, Milanoviću, bio je komunizam još na vlasti, sve ste još imali i svugdje ste bili, Račan je već bio predao oružje (hrvatske teritorijalne obrane), četnici su oštrili noževe, a Srbija je probno palila tenkove  – još se baš ništa nije bilo promijenilo od komunjaskoga dana prije, ali Franjo je znao, mi smo znali:

IMALI SMO HRVATSKU.

Dana 30. svibnja mi, kulturni, miroljubivi i demokratski hrvatski narod, ne slavimo pad komunizma, ni taj Hrvatski sabor, čak ni državu! Mi slavimo svoju povijesnu odlučnost da imamo državu i činjenicu da smo je dobili čim su nam se odškrinula vrata demokracije i slobodnih izbora, Bog ih blagoslovio. Jer tada je ona ovisila samo o nama. I tako će i ostati.

Hrvatska – to smo mi.

prof. dr. sc. Matko Marušić, emeritus

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karolina Vidović Krišto: ‘Antife se sami razotkrivaju.’

Objavljeno

na

Objavio

Karolina Vidović Krišto  se zalaže za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti.

Žao nam je zbog svake neugodnosti, nasilja ili oduzimanja nečije imovine kao u slučaju krađe zastava Hoda za život.

Ljudi koji sebe predstavljaju čudnim nazivima poput “antifa” često rabe poslovicu – tko laže taj i krade, tko krade taj i ubija. Činjenice ukazuju na to da time govore o samima sebi, komentirala je Karolina Vidović Krišto.

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari