Pratite nas

Talibani tuku i progone hrvatske starce, a političari ih ponižavaju svojom nekulturom

Objavljeno

na

U hrvatskom selu Ratanj kod Kraljeve Sutjeske, iz kojeg su Muslimani i njihova talibanska Armija protjerali sve Hrvate tijekom agresije, te izvršili zločin etničkoga i vjerskog čišćenja, današnji Bošnjaci su gotovo na mrtvo pretukli jednoga hrvatskog povratnika te jednog  nešto lakše ranili.

U toj ponovnoj, zapravo nastavljenoj muslimanskoj agresiji vehabija iz Vareša 22-godišnji Arnes Delić je teško ranio hrvatskog povratnika 74-godišnjeg Niku Crpelju, a njegovu susjedu 79-godišnju Maricu Kristić nešto lakše. I nije slučajno za Uskrs izvršen taj zločin, jer najveće stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana Bošnjaka uvijek se događao ili za Uskrs ili za Božić, kada je izvršen i muslimanski zločin nad Hrvatima u Buhinim Kućama. „Crveni Uskrs i  Božić“ Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sve su to dimenzije vjerskog rata u toj zemlji.

FIGA U DŽEPU - Bakir Izetbegović čestita Uskrs kardinalu Vinku Puljiću

FIGA U DŽEPU – Bakir Izetbegović čestita Uskrs kardinalu Vinku Puljiću

Zasigurno iza ovih napada na hrvatske povratnike, kakvi se događaju i stalno ponavljaju u svim hrvatskim selima u koja se vraćaju prognani Hrvati, stoji političko i vjersko vodstvo bošnjačkog naroda. Kao i svi dosad počinjeni takvi muslimanski zločini i ovaj će ostati nekažnjen, što je dokaz da iza njih stoji bošnjačka politika i političari.

Teško ranjavanje jednog, i nešto lakše drugog hrvatskog povratnika nepobitan je dokaz bošnjačkog etničkog i vjerskog čišćenja na prostorima Fedaracije. Talibansko mučenje starca te još starije i  bolesne žene slika je islamskoga jedanaestorujanskog terorizma koji ruši i ubija diljem nemuslimanskog svijeta, napose tamo gdje su kršćani malobrojniji, nezaštićeniji i obespravljeniji kakav je slučaj Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine. No to je i slika buduće islamske Bosne i Hercegovine, koja poprima crte najradikalniji islamskih zemalja u kojima traje brutalan progon kršćana.

Tim, a to je samo jedan u nizu muslimanskih zločina nad hrvatskim povratnicima, terorističko talibanskim činom nad nemoćnim hrvatskim starcima koji su došli da umru na trinaeststoljetnom ognjištu svojih pradjedova, pokazana je i slika bošnjačkih političara, onih koji navodno zagovaraju multinacionalnu i multikonfesionalnu beha zajednicu. Naravno bez nebošnjaka i nemuslimana. To je njihovo poznato ratno sredstvo, isto ono kojim su se služili u agresiji kada su i protjerali te stare. I kada se nisu zatvarali i kažnjavali muslimanski zločinci ubojice hrvatskih povratnika u travničkom, bugojanskom, zeničkom, sarajevskom ili fojničkom kraju, ništa se drugo i nije moglo očekivati osim nastavka tog vjerskog terorizma. Umjesto da su se ti bošnjački talibani najoštrije kaznili za ubojstvo hrvatskih povratnika u Travniku i silovanje hrvatskih starica, oni su kod političkog i vjerskog bošnjačkog vodstva uzimani u obranu, a njihovi zločini branjeni na sve moguće načine. Čak se ponižavalo i samu žrtvu na način da su Hrvati kroz razne nametnute harače morali plaćati odvjetnike tih terorista.

Ovim nizom teških muslimanskih ubojstava i  ranjavanja hrvatskih povratnika Bosna i Hercegovina postaje svjetski problem islamskog terorizma. Tim više što iza ovih vjerskih zločina stoji na način što još nikada nije adekvatno osuđen terorist ili političko i vjersko vodstvo bošnjačkog naroda. Treba li se prisjećati Cerićeve obrane talibanskih zločina u Bugojnu, Sarajevu, Zenici, Travniku te Izetbegovićeve obrane i pomilovanja muslimanskih ubojica fojničkih fratara. Ubojice dvojice fojničkih „ujaka“ Alija Izetbegović je ne samo pomilovao i oslobodio već nagradio i uzdigao u visine nacionalnih muslimanskih heroja.

Kontinuitet Alijine politike zločina, progona i ponižavanja Hrvata – „zvona su za hajvan“ uspješno održava njegov sin Bakir. Upravo u Bugojnu gdje je Alija i rekao za crkvena zvona da su „za hajvan“, u tom gradu je počinjen jedan od najvećih i još uvijek nekažnjenih muslimanskih zločina nad Hrvatima. Bilo je stoga i očekivati da će njegov sin Bakir nastaviti oćevim putom vođenja politike u okvirima „Islamske deklaracije“, i snažne nostalgije za Turskom i turskim genocidnim vremenom okupacije Bosne i Hercegovine.

Među “čestitarima” našli su se nositelji Titine štafete i drugi jugonostalgičari

Gledajući sliku Bakirova ponašanja na Uskrsnom prijmu kod kardinala Vinka Puljića vidila se sva otomanska bahatost i nekultura tog političara, koji se sve više nameće kao Sulejman Veličanstveni. Naime, dok se svi koje je kardinal primio rukuju i pozdravljaju na razini europske kulture i uljudnosti Bakir Veličanstveni s moralnom vertikalom hrvatskog katoličkog naroda, dok se jednom rukom rukuje drugu drži u džepu. Krajnje sramotno, nekulturno i ponižavajuće da se postavlja pitanje, je li uistinu moguć suživot tako velikih kulturnih i civilizacijskih razlika. Kako približiti te daleke posebnosti, one europske i zapadne koje živi i zagovara kardinal Puljić i one osmanlijsko-vehabijske koje demonstrira Bakir Veličanstveni.

U europskom svijetu kojem je Bosna i Hercegovina pripadala i u kojem je bila sa svim europskim vrijednostima sve do otomanske okupacije kada je vrijeme stalo u toj zemlji a zbog toga Izetbegović i drugi bošnjački izetbegovići nostalgiraju za tim periodom čovjek nikada ne drži ruku u džepu kada se rukuje s drugim čovjekom. Čak ni onda kada se rukuje s djetetom. A eto Izetbegović 2 to čini kada se rukuje s kardinalom. Tom nepristojnošću, tom nekulturom, Bakir Izetbegović nije htio poniziti samo kardinala, već i sve vjernike katolike koje uzoriti kardinal Puljić  predstavlja i vodi u tom bosanskom vilajetu.

U tom susretu nedodirljivih kulturnih i civilizacijskih razlika vidila se i sva duboka i na žalost nikada više ujedinjena podijeljenost BiH. Vidjela se sva bošnjačka mržnja prema drugom i drugačijem, njihov opasan cilj s tom zemljom i njihova opasna namjera unitariziranja i centraliziranja hercegbosanskoga društva. Vidjela se naprosto neodrživost takve Bosne i Hercegovine i nemogućnost zajedničkog života u razlikama.

Jednako tako u tom susretu kojim je Izetbegović ponižavao kardinala, Uskrs i vjernike katolike do razine raje kako su bili ponižavani u otomanskom vremenu koje Izetbegović zaziva i poziva, potvrdilo se pravo Hrvata na svoj entitet. Jer samo entitet im može jamčiti pravo i sigurnost u takvoj bahatosti Bakira Silnog. No da u svojoj bahatosti vrijeđanja i ponižavanja Hrvata Bakir Veličanstveni nema granica kazuje i činjenica kako taj političar svaki hrvatski mirni europski pokušaj realiziranja svog prava jednakosti i ravnopravnosti u okvirima vlastitog entiteta naziva islamofobijom a Hrvate islamofobima. Ti argumenti osporavanja i nepriznavanja hrvatskog prava na svoj entitet najsnažnij je dokaz bošnjačke kršćanofobije i bošnjačkih kršćanofoba koje predvodi Mustafa Cerić, Bakir Izetbegović, Muhamed Filipović i drugi.

Takva isključivost u tako složenoj zemlji, zapravo je najgrublje nepriznavanje drugih i drukčijih te njihovih prava i sloboda. U konačnici to je talibansko rušenje i Bosne i Hercegovine sa svim njezinim nacionalnim i vjerskim  šarolikostima. To je naprosto muslimansko-bošnjački kontinuitet stvaranja i gradnje etnički i vjerski čiste islamske Bosne i Hercegovine, onakve kakvu je zagovarao Mustafa Cerić nostalgičarenjem za turskim vremenom i Turskom za koju je kazao: „Turska je vazda bila naša mati, tako je bila i tako će ostati“. Nije li i ovo razlog troentitetiziranja Bosne i Hercegovine, jer jedino samo u takvoj federalnoj ili konfederalnoj zajednici svaki bi narod mogao biti slobodan u izabiru svoje „mati“, jer zasigurno im nije ista.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

Objavljeno

na

Objavio

‘Pariz gori, London je u krizi, a Marakeški globalni kompakt o migracijama mrtav je i prije nego što je uopće potpisan’ – poručio je Steve Bannon, bivši glavni strateg Bijele kuće i ključni predizborni savjetnik koji je Donaldu Trumpu pomogao da postane američki predsjednik, na skupu u flamanskom parlamentu u subotu u Bruxellesu, na kojemu se pojavio u društvu liderice francuske krajnje desnice Marine Le Pen.

Skup je bio organiziran radi zaustavljanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama, koji se danas i sutra politički usvaja na skupu u marokanskom gradu Marrakechu, a organizatori su u videospotu kojim je otvoren skup istaknuli i Hrvatsku među onim zemljama, poput SAD-a, Mađarske i Austrije, koje su se povukle iz Marakeškog sporazuma.

– Ako mi date da biram želim li vladu sastavljenu od prvih sto ljudi koji se pojave na Trumpovu skupu s crvenim bejzbolskim kapama (s porukom Make America Great Again, op.a.) i prvih sto ljudi u žutim prslucima koji se danas pojave u Parizu, ili vladu sastavljenu od prvih sto partnera u Goldman Sachsu i prvih sto koji hrle stranci iz Davosa, reći ću vam: dajte mi “deplorables” (jadnike, izraz koji je za Trumpove simpatizere svojedobno upotrijebila Hillary Clinton, op. a.), dajte mi “Gilets jaunes”, bit ćemo humaniji, bit ćemo odlučniji, jer to su ljudi na kojima je judeo-kršćanski Zapad izgrađen i na kojima stoji – poručio je Bannon.

Ovaj politički trenutak u povijesti specifičan je i važan po tome što – kako vjeruje bivši glavni strateg predsjednika Trumpa, čije su ideje i dalje prisutne u politici Bijele kuće – prvi put takvi ljudi, ta obespravljena radnička klasa koja je bila žrtva globalizacije, “imaju svoje predstavnike u Viktoru Orbanu, Matteu Salviniju, Marine Le Pen, Donaldu Trumpu, Jairu Bolsanaru…”. Poimence je još spomenuo i Austriju, gdje vlada kancelar Sebastian Kurz, kao dio tog vala. Nije spomenuo Hrvatsku i njezinu predsjednicu, koja se ukrcala na taj val, barem po pitanju povlačenja potpore sporazumu iz Marrakecha, prenosi Večernji list.

– To, što je SAD bio prvi koji je odbacio globalni kompakt o migracijama nešto je na što sam najponosniji jer sam na tome radio – rekao je Bannon o sporazumu koji se sutra usvaja u Marrakechu. – To je samo dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, da samo trebate doći i potpisati ih. Konačno imamo lidere poput Orbana, Le Pen i Trumpa koji su spremni reći: Dosta nam je toga, nećemo to više raditi. U tome je snaga ovog trenutka – zaključio je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari