Pratite nas

Talibani tuku i progone hrvatske starce, a političari ih ponižavaju svojom nekulturom

Objavljeno

na

U hrvatskom selu Ratanj kod Kraljeve Sutjeske, iz kojeg su Muslimani i njihova talibanska Armija protjerali sve Hrvate tijekom agresije, te izvršili zločin etničkoga i vjerskog čišćenja, današnji Bošnjaci su gotovo na mrtvo pretukli jednoga hrvatskog povratnika te jednog  nešto lakše ranili.

U toj ponovnoj, zapravo nastavljenoj muslimanskoj agresiji vehabija iz Vareša 22-godišnji Arnes Delić je teško ranio hrvatskog povratnika 74-godišnjeg Niku Crpelju, a njegovu susjedu 79-godišnju Maricu Kristić nešto lakše. I nije slučajno za Uskrs izvršen taj zločin, jer najveće stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana Bošnjaka uvijek se događao ili za Uskrs ili za Božić, kada je izvršen i muslimanski zločin nad Hrvatima u Buhinim Kućama. „Crveni Uskrs i  Božić“ Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sve su to dimenzije vjerskog rata u toj zemlji.

FIGA U DŽEPU - Bakir Izetbegović čestita Uskrs kardinalu Vinku Puljiću

FIGA U DŽEPU – Bakir Izetbegović čestita Uskrs kardinalu Vinku Puljiću

Zasigurno iza ovih napada na hrvatske povratnike, kakvi se događaju i stalno ponavljaju u svim hrvatskim selima u koja se vraćaju prognani Hrvati, stoji političko i vjersko vodstvo bošnjačkog naroda. Kao i svi dosad počinjeni takvi muslimanski zločini i ovaj će ostati nekažnjen, što je dokaz da iza njih stoji bošnjačka politika i političari.

Teško ranjavanje jednog, i nešto lakše drugog hrvatskog povratnika nepobitan je dokaz bošnjačkog etničkog i vjerskog čišćenja na prostorima Fedaracije. Talibansko mučenje starca te još starije i  bolesne žene slika je islamskoga jedanaestorujanskog terorizma koji ruši i ubija diljem nemuslimanskog svijeta, napose tamo gdje su kršćani malobrojniji, nezaštićeniji i obespravljeniji kakav je slučaj Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine. No to je i slika buduće islamske Bosne i Hercegovine, koja poprima crte najradikalniji islamskih zemalja u kojima traje brutalan progon kršćana.

Tim, a to je samo jedan u nizu muslimanskih zločina nad hrvatskim povratnicima, terorističko talibanskim činom nad nemoćnim hrvatskim starcima koji su došli da umru na trinaeststoljetnom ognjištu svojih pradjedova, pokazana je i slika bošnjačkih političara, onih koji navodno zagovaraju multinacionalnu i multikonfesionalnu beha zajednicu. Naravno bez nebošnjaka i nemuslimana. To je njihovo poznato ratno sredstvo, isto ono kojim su se služili u agresiji kada su i protjerali te stare. I kada se nisu zatvarali i kažnjavali muslimanski zločinci ubojice hrvatskih povratnika u travničkom, bugojanskom, zeničkom, sarajevskom ili fojničkom kraju, ništa se drugo i nije moglo očekivati osim nastavka tog vjerskog terorizma. Umjesto da su se ti bošnjački talibani najoštrije kaznili za ubojstvo hrvatskih povratnika u Travniku i silovanje hrvatskih starica, oni su kod političkog i vjerskog bošnjačkog vodstva uzimani u obranu, a njihovi zločini branjeni na sve moguće načine. Čak se ponižavalo i samu žrtvu na način da su Hrvati kroz razne nametnute harače morali plaćati odvjetnike tih terorista.

Ovim nizom teških muslimanskih ubojstava i  ranjavanja hrvatskih povratnika Bosna i Hercegovina postaje svjetski problem islamskog terorizma. Tim više što iza ovih vjerskih zločina stoji na način što još nikada nije adekvatno osuđen terorist ili političko i vjersko vodstvo bošnjačkog naroda. Treba li se prisjećati Cerićeve obrane talibanskih zločina u Bugojnu, Sarajevu, Zenici, Travniku te Izetbegovićeve obrane i pomilovanja muslimanskih ubojica fojničkih fratara. Ubojice dvojice fojničkih „ujaka“ Alija Izetbegović je ne samo pomilovao i oslobodio već nagradio i uzdigao u visine nacionalnih muslimanskih heroja.

Kontinuitet Alijine politike zločina, progona i ponižavanja Hrvata – „zvona su za hajvan“ uspješno održava njegov sin Bakir. Upravo u Bugojnu gdje je Alija i rekao za crkvena zvona da su „za hajvan“, u tom gradu je počinjen jedan od najvećih i još uvijek nekažnjenih muslimanskih zločina nad Hrvatima. Bilo je stoga i očekivati da će njegov sin Bakir nastaviti oćevim putom vođenja politike u okvirima „Islamske deklaracije“, i snažne nostalgije za Turskom i turskim genocidnim vremenom okupacije Bosne i Hercegovine.

Među “čestitarima” našli su se nositelji Titine štafete i drugi jugonostalgičari

Gledajući sliku Bakirova ponašanja na Uskrsnom prijmu kod kardinala Vinka Puljića vidila se sva otomanska bahatost i nekultura tog političara, koji se sve više nameće kao Sulejman Veličanstveni. Naime, dok se svi koje je kardinal primio rukuju i pozdravljaju na razini europske kulture i uljudnosti Bakir Veličanstveni s moralnom vertikalom hrvatskog katoličkog naroda, dok se jednom rukom rukuje drugu drži u džepu. Krajnje sramotno, nekulturno i ponižavajuće da se postavlja pitanje, je li uistinu moguć suživot tako velikih kulturnih i civilizacijskih razlika. Kako približiti te daleke posebnosti, one europske i zapadne koje živi i zagovara kardinal Puljić i one osmanlijsko-vehabijske koje demonstrira Bakir Veličanstveni.

U europskom svijetu kojem je Bosna i Hercegovina pripadala i u kojem je bila sa svim europskim vrijednostima sve do otomanske okupacije kada je vrijeme stalo u toj zemlji a zbog toga Izetbegović i drugi bošnjački izetbegovići nostalgiraju za tim periodom čovjek nikada ne drži ruku u džepu kada se rukuje s drugim čovjekom. Čak ni onda kada se rukuje s djetetom. A eto Izetbegović 2 to čini kada se rukuje s kardinalom. Tom nepristojnošću, tom nekulturom, Bakir Izetbegović nije htio poniziti samo kardinala, već i sve vjernike katolike koje uzoriti kardinal Puljić  predstavlja i vodi u tom bosanskom vilajetu.

U tom susretu nedodirljivih kulturnih i civilizacijskih razlika vidila se i sva duboka i na žalost nikada više ujedinjena podijeljenost BiH. Vidjela se sva bošnjačka mržnja prema drugom i drugačijem, njihov opasan cilj s tom zemljom i njihova opasna namjera unitariziranja i centraliziranja hercegbosanskoga društva. Vidjela se naprosto neodrživost takve Bosne i Hercegovine i nemogućnost zajedničkog života u razlikama.

Jednako tako u tom susretu kojim je Izetbegović ponižavao kardinala, Uskrs i vjernike katolike do razine raje kako su bili ponižavani u otomanskom vremenu koje Izetbegović zaziva i poziva, potvrdilo se pravo Hrvata na svoj entitet. Jer samo entitet im može jamčiti pravo i sigurnost u takvoj bahatosti Bakira Silnog. No da u svojoj bahatosti vrijeđanja i ponižavanja Hrvata Bakir Veličanstveni nema granica kazuje i činjenica kako taj političar svaki hrvatski mirni europski pokušaj realiziranja svog prava jednakosti i ravnopravnosti u okvirima vlastitog entiteta naziva islamofobijom a Hrvate islamofobima. Ti argumenti osporavanja i nepriznavanja hrvatskog prava na svoj entitet najsnažnij je dokaz bošnjačke kršćanofobije i bošnjačkih kršćanofoba koje predvodi Mustafa Cerić, Bakir Izetbegović, Muhamed Filipović i drugi.

Takva isključivost u tako složenoj zemlji, zapravo je najgrublje nepriznavanje drugih i drukčijih te njihovih prava i sloboda. U konačnici to je talibansko rušenje i Bosne i Hercegovine sa svim njezinim nacionalnim i vjerskim  šarolikostima. To je naprosto muslimansko-bošnjački kontinuitet stvaranja i gradnje etnički i vjerski čiste islamske Bosne i Hercegovine, onakve kakvu je zagovarao Mustafa Cerić nostalgičarenjem za turskim vremenom i Turskom za koju je kazao: „Turska je vazda bila naša mati, tako je bila i tako će ostati“. Nije li i ovo razlog troentitetiziranja Bosne i Hercegovine, jer jedino samo u takvoj federalnoj ili konfederalnoj zajednici svaki bi narod mogao biti slobodan u izabiru svoje „mati“, jer zasigurno im nije ista.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dr. Josip Stjepandić prijavio NK Crvenu Zvezdu i Nogometni savez Srbije UEFA-i zbog poticanja na mržnju

Objavljeno

na

Objavio

“Do novog oslobođenja! Slava svim žrtvama za srpski Vukovar!”, pisalo je na transparentu navijača Crvene zvezde – Delija u danima kad se Hrvatska s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje.

Uz ovaj natpis uslijedilo je skandiranje srpskom heroju Ratku Mladiću kome se presuda za najteže ratne zločine očekuje 22. studenog.

Na ovo je reagirao dr. Josip Stjepandić prijavom UEFI, koju možete pročitati u nastavku:

Štovani dame i gospodo,
tijekom nogometne utakmice 1. Srpske lige između klubova „Crvena Zvezda“ i „Rad“ dne 18.11.2017 „Delije“, navijači „Crvene Zvezde“, razvili su transparent „18.11.1991. ДO HOBOГ OCЛOБOЂEЊA – СЛAВA СВИM ЖPTBAMA ЗA CPПCKИ BУKOBAP (18.11.1991 Do novog oslobođenja – Slava svim žrtvama za srpski Vukovar)“ na stadionu.

Time se obljetnica 18.11.1991 obilježavala kao oslobođenje, kad su srpske vojne snage okupirale hrvatski grad Vukovar te pritom pobile više tisuća ljudi, među njima civili i zarobljenici, mnoge od njih zvjerski mučeći.

O zločinima srpskih snaga u međuvremenu su sudili međunarodni sudovi u Den Haag-u. Tako su Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin u postupku „Mrkšić et al. (IT-95-13/1) Vukovar Hospital” (http://www.icty.org/case/mrksic/4) osuđeni na visoke zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti. Stalni međunarodni sud utvrdio je u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3), da je Srbija počinila genocidne radnje (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).

Mišljenja sam da su NK Crvena Zvezda i Nogometni savez Srbije prekršili pravila UEFA-e, jer su u najmanju ruku dopustili poticanje na mržnju, te Vas stoga pozivam da pokrenete stegovni postupak protiv NK Crvena Zvezda i Nogometnog saveza Srbije.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari