Pratite nas

Kultura

TAMO OSTALO JE SRCE

Objavljeno

na

Polako tonem u san
i mijenjam ovu noć za dan,
vraćam se tamo gdje je dom,
svojoj kući, rodnom kraju svom.

Tamo gdje ostalo je srce,
gdje uvijek moje misli lete,
u one dane kad sam bio mali,
u one dane kad sam bio dijete.

Vidim majku,na vratima stoji
i svoje ruke prema meni pruža,
osjetim miris što zrakom se širi,
opojan miris tek ubranih ruža.

Vidim oca, tu za stolom sjedi,
ispod kape viri kosa sijeda,
tužan pogled, oči pune suza,
al ponos nijednoj poteći ne da!

Vidim baka s krunicom u ruci,
težak joj život ispisan na licu,
kad u naručje uzima me svoje
u oku joj vidim suzu radosnicu.

Čujem cvrčka na zvizdanu cvrči,
a i vrabac po krovovima skače,
ispred kuće Garov je na lancu,
ispod stola skupilo se mače.

Čujem vrisku razigrane djece,
neko pjeva, a neko i plače,
pa osjetim ja nemir u duši,
a srce mi zaigra još jače!

Svakom to najljepši su dani,
juče djeca, a već danas ljudi,
kad poželim da djetinjstvo traje
iz sna zvuk me budilice budi.

Probudim se daleko od doma,
srce moje ovde sa mnom nije,
ostalo je u tom kamenjaru
gdje ga neko ljepše sunce grije!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari