Pratite nas

Reagiranja

Tanja Belobrajdić ispoljila je nepokolebljivost, ustrajnost i odlučnost vrijednu priznanja

Objavljeno

na

Tanja Belobrajdić uključila se u obranu Vukovara tijekom kolovoza 1991., s tek napunjenom 21. godinom.

Dragovoljno je pristupila postrojbi pričuvnog sastava ZNG-a koja je branila naselje Mitnica.

Tijekom rujna 1991. godine, kada je ustrojena samostalna satnija VP „Atila” Tanja Belobrajdić je postala njenom pripadnicom.

Doprinos Tanje Belobrajdić obrani Vukovara jedinstven je primjer onoga što čovjek može učiniti za ostvarenje zajedničkog cilja – obrane Hrvatske, grada Vukovara i svih njegovih stanovnika.

Tanja Belobrajdić je izašla iz Vukovara u proboju prema Vinkovcima. U noći 16./17. studenog 1991. godine, iz obruča oko Vukovara, izašla je sa suborcima u teškom i mučnom proboju. Svoje je čizme dala trudnoj prijateljici, a njoj se (od vlage i napora) odvojila koža od tabana i otpali su joj svi nokti na nogama

Ispoljila je nepokolebljivost, ustrajnost i odlučnost vrijednu priznanja, te je dala svoj maksimalni doprinos obrani RH u Domovinskom ratu.

Udruga ratnih veterana 204. vukovarske brigade predložila je Tanju Belobrajdić za odličje koje dodjeljuje predsjednica Republike Hrvatske.

Ne postoje zapreke za dodjelu odlikovanja Red hrvatskog trolista Tanji Belobrajdić

Obzirom na pisanja pojedinih medija, nakon dodjele priznanja, Udruga ratnih veterana 204. vukovarske brigade i dalje stoji iza svog prijedloga, a očitujemo se na sljedeće:

Kaznenu prijavu može podnijeti svatko protiv svakoga. DORH razmatra ima li osnove da se ona podigne. Službena tijela Republike Hrvatske protiv Tanje Belobrajdić NIKADA nisu podnijela bilo kakvu prijavu i s njom se razgovaralo jedino u kontekstu eventualnog svjedoka.

Prijava građanina Majića protiv nje je odbačena, kao neosnovana po svim točkama. Manipuliranje javnošću traje već dugi niz godina. Jer, kaznena prijava i podizanje optužnice nisu jedno te isto. Još jednom, protiv Tanje Belobrajdić nije PODIGNUTA nijedna optužnica.

Ovim očitovanjem želimo ukazati na to koliko je lako, u ovo vrijeme “demokracije”, nekoga ocrniti, zablatiti i prekršiti sva načela vjerodostojnosti, istine i pravde.

Udruga ratnih veterana 204. Vukovarske brigade

 

Tanja Belobrajdić: Želimo spriječiti zaborav na ljude koji su obrani Vukovara dali navrijednije što su imali – svoje živote

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dajte svetu misu i za Josipovića. Zaslužio je.

Objavljeno

na

Gdje je tzv. bivši sramni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić stao, tu je nastavio također tzv. sramni  Ivo Josipović.

Naime, otkako se vratio starom jatu, ponovno u redove SDP-a, neprestano bljuje i pljuje, čas po ovima, čas po onima.

Neki bi rekli – „nikad nije kasno  poludjeti“!

Sad je po tko zna koji puta dao intervju jednom dnevnom listu (Večernji list, 16. ožujka 2019.).

Kad su ga pitali za mišljenje  o aktualnoj predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović, koja ga je, hvala Bogu, zamijenila, uz ostalo je rekao da „ne zna povijest svoje zemlje“, a da „u pluseve gospođi predsjednici svakako treba ubrojiti da je držala vrlo uspješno dijete, o čemu su mediji redovito izvještavali, očito na njezin poticaj“, zatim da je „sjajno navijala za naše športaše, što je prelazila  granicu dobrog ukusa ljubljenjem i grljenjem  svega i svakoga“, pa je  u „ozbiljnim krugovima i u inozemstvu izazivala podsmjeh i često neukusne šale“.

„Minus su joj“, kaže dalje, „neispunjena obećanja, posebno ona o tome kako će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom, ili ono da će preseliti Ured.“

„Od ozbiljnih stvari koje joj možemo zamjeriti tu su poticanje ustašofilije, dolijevanje ulja na vatru loših odnosa sa susjedima, zlouporaba tajnih službi, besciljno seljenje ureda po Hrvatskoj te propuštanje prilike  da u sastancima s važnim akterima svjetske politike učini nešto korisno za Hrvatsku“, itd. i tako redom.

A kad je bila riječ o tome: kakve su šanse aktualne  predsjednice  za drugi mandat, i tu žalosni  Josipović ima što (podrugljivo) reći:

– „Ako ćemo suditi po rezultatima njezinog mandata, nikakve“!

Za njega je porazno da imamo mise za ustaške zločince, a da za partizane nikada nisu služene!

Što on ima s Crkvom i misama? Ne vjeruje u Boga, osim onog koji se zove Tito, Marx, Staljin i Lenjin!

Pa, ako baš hoće. porazno je da mise nikada nisu služene i za partizanske i komunističke zločince. Kad je nažalost bio na vlasti mogao je narediti da se i takvima služe mise!

S obzirom da si ovaj politički kameleon utvara da za razliku od Kolinde Grabar – Kitarović „zna povijest“ bilo bi ga dobro pitati: gdje je bio i što je radio 1991., tim prije što u njegovu životopisu nema ni rečenice o tome?

Neki kažu da je u vrijeme svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čitavo vrijeme vježbao s čuvenim i žestokim rockerom Goranom Bareom, kako bi ga i javno na klaviru mogao pratiti, dok ovaj u „transu“ pjeva ili bolje rečeno mrmlja.

Prelistavajući njegov službeni životopis od prve se vidi da uistinu nije bio “nigdje“, odnosno da je u vrijeme dok su drugi ginuli –svirao klavir!

Istina, nije on jedini kraj kojeg je hrvatska borba za slobodu i samostalnost prošla kao „zvijezda padalica“, ali zbog čega i kako je to moguće da ti i takvi nama dijele lekcije, a da mi njih „ne smijemo“ pitati – što su radili u ratu?

On će sigurno reći da ga je za predsjednika države birao „narod“. To je točno. Ali „narod“ koji je baš kao i on (svaka čast iznimkama) u vrijeme kad je trebalo također nešto svirao, recimo usnu harmoniku!

Stoga se pitamo: zašto se ne bi jedna sveta misa održala i za josipoviće?

Zaslužili su!

Mladen Pavković

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari