Pratite nas

Kultura

Temeljni problemi prijedloga Nacionalnoga kurikula

Objavljeno

na

Nepostojanje analize postojećega stanja


Za poduhvat ovih dimenzija normalno je očekivati da se kvalitetnom analizom hrvatskoga školstva ustanovi postojeće nedostatke i zatim uočene probleme rješava. Umjesto toga tekst „Okvir nacionalnog kurikula“ iskače kao da se nalazimo u intelektualnom vakuumu na način: „Deux ex machina“. To je pak u potpunoj suprotnosti s tezom iz „Okvira“ da predstavlja kontinuitet u razvoju.

[ad id=”93788″]

Hrvatsko školstvo u ovom je trenutku opterećeno brojnim jasnim problemima, među kojima su najvažniji: ponižavajući materijalni položaj edukatora, ponižavajući stupanj ugleda profesije i povezano s time slabi izgledi da bi se u budućnosti moglo regrutirati kvalitetne i optimizmom nabijene mlade kadrove. Umjesto toga na veliko se bubnja praznim argumentima velikih brojeva: koliko je stranica napisano, koliko je ljudi sudjelovalo. Ukratko, najveće, jasne i gotovo svakom poznate probleme školstva jednostavno se ignorira.


Duboka upitnost Ekspertne skupine


Površni pogled na sastav Ekspertne skupine nalazi da su, od ukupno 7 članova, voditelj i još dva člana zaposlenici „Instituta za društvena istraživanja“ (institucija jasnoga ideološkoga predznaka dok iz instituta „Ivo Pilar“ komplementarnoga svjetonazora nema predstavnika)! Ostali nisu povezani s ključnom problematikom sadašnjega razvojnoga trenutka, onom STEM-područja![1] Ni za taj ostatak ne može se reći da bar predstavljaju ukupne društvene znanosti. Dodatno je zabrinjavajuća odsutnost predstavnika „realnoga svijeta“ kao što su ekonomija, proizvodnja…

Knjiga voditelja projekta „Science and Religion in Croatian Elementary Education“ (Inistitut za društvena istraživanja, 2013.), koja se podudara s nazivom njegova doktorata, nije ideološki neutralna. Naime, planetarno gledajući, za odnos religije i znanosti postoji više renomiranih pristupa. Danas je samo u našoj sredini komunističkom tiranijom nametnuto gledište o sukobu religije i znanosti. Na University of Cambridge, gdje je dr. sc. Jokić doktorirao, svjetski je poznati fizičar i teolog John Charlton Polkinghorne. On čvrsto argumentira o komplementarnosti i mogućnosti suradnje među dvjema opcijama. Takav je pristup danas široko prihvaćen, a u Hrvatskoj se stidljivo nedavno pojavio samo u 2–3 knjige. Dr. sc. Jokić u svojoj knjizi, prije statističke analize gledišta učenika u Hrvatskoj, ipak naginje k tezi o sukobu znanosti i religije! Javnosti je slabo poznata činjenica da se dr. sc. Jokić stručno formirao u zemlji koja je toliko loše vodila obrazovnu politiku da je osoba broj dva u vladi te zemlje bila prisiljena lani obznaniti javni lov na mlade doktore matematike i fizike da bi ih injektirala u svoj srednjoškolski sustav posebno privilegiranim plaćama!

Ekspertna skupina, ne samo da je ideološki neuravnotežena sastava, nego je i nekompetentna za goruća pitanja hrvatskoga proizvodno-ekonomskoga razvoja. Dakle u onim aktivnostima o kojima izravno ovisi budućnost Republike Hrvatske.


Izbornost nastave; kada i koliko?


Akademik Ivica Kostović, neupitni hrvatski autoritet za istraživanje mozga i kognitivnih aspekata, na Okruglom stolu održanom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1. ožujka 2016. ustvrdio je da rana izbornost nije u skladu sa spoznajama o sposobnostima učenika. (Osobno karikiram, hoćemo li u budućnosti pitati kandidate za upis u osnovnu školu jesu li se voljni upisati i koje bi bile njihove želje pri upisu.) Već dugo vremena su poznate frustracije maturanata u odlučivanju o pozivu na kraju srednjoškolskoga obrazovanja, a oni su bitno stariji od učenika, koji bi to po novom projektu izabirali. Na konstataciju akademika Kostovića pred predstavnicima širokoga spektra različitih struka, osim osobne uznemirenosti, dr. sc. Jokić nije dao kvalitetan odgovor.

Povećana izbornost ima i svoje jake materijalne posljedice. Za nove module i predmete treba pisati nove udžbenike. To jest u interesu grafičke industrije, ali to zasigurno nije u interesu hrvatskoga školskoga sustava. Ponajmanje u trenutcima kada je Republika Hrvatska u sudbonosnoj ekonomskoj situaciji.

Izbornost već sada postoji i očituje se izborom škole za nastavak srednjoškolskoga obrazovanja. Već ovdje učenici donose teške odluke s dalekosežnim posljedicama. Dodatno usitnjavanje izbora izvjesno vodi u pad kvalitete napredovanja u odlučenom smjeru. Na primjeru STEM-područja, pri upisu na fakultete uz dodatni ispit na fakultetu, u odluci za upis, bili su bitni rezultati postignuti tijekom školovanja u relevantnim predmetima. Kako će se sada procjenjivati one, koji su u ključnim predmetima imali smanjeni modul nastave?

Poseban problem izbornosti jest u činjenici da će učenici iz manjih sredina biti neravnopravni u odnosu na one iz većih, jer će povećanjem modula uz isti broj učenika škole morati suziti svoj spektar ponude.


Usvajanje generičkoga znanja


U svim je sredinama jasna uloga generičkih znanja. Tekst „ Okvir nacionalnog kurikula“ obiluje pohvalama na račun generičkih znanja. No istodobno inzistiranje na ishodima obrazovanja jest realno „Contradictio in adjecto“. Naime terminologija i težnja prema ishodima, doslovno interpretirano, predstavlja pritisak prema „know how“-smjeru. Recentni dramatični preokreti u potražnji stručnjaka za pojedine kvalifikacije ističu opasnost koja dolazi od šuvarovskoga pristupa proizvodnje lijeve i desne cipele. Istina je da u krugovima edukatora ishodi obrazovanja jesu u modi, no zanemarivanje cjeline širih sadržaja u obrazovnom sustavu umanjuje izglede za dugoročno preživljavanje u bilo kojoj profesiji. Prividni izlaz jest cjeloživotno učenje, ali kako će se doškolovati osoba s velikim prazninama u generičkom znanju?


Upitnost tvrdnje o kvalifikaciji
kurikulne reforme kao kontituitetu


Vlada Republike Hrvatske je 2005. godine pokrenula promjene u cjelokupnom obrazovnom sustavu, koje su uz sudjelovanje 150 stručnjaka i 450 školnika dovele do stvaranja Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnoga standarda (HNOS-a). Na okruglom stolu HAZU 2008. godine analiziralo se postignuća HNOS-a kao i vizije razvoja. Bili su okupljeni najreprezentativniji predstavnici akademskoga života u Republici Hrvatskoj, kao i najistaknutiji pripadnici rada u školama. Entuzijazam mladih učitelja i profesora bio je glavna odlika skupa. Takav rad i pogon sadašnji reformatori nigdje ne spominju i ne prave usporedbe s postignutim. Afirmirana sastavnica stručne javnosti uglavnom se držala po strani tijekom izrade ovoga kurikula. Kako su sadašnji reformatori ustoličeni političkom voljom u trenucima kada je otpor SDP-ovoj ukupnoj politici postao jasan, opravdano je pitanje akademske neutralnosti i (ne)postojanje služenja SDP-ovoj ideologiji.


Napad na tradicijske i etičke vrijednosti
hrvatskoga naroda


Za osobne stavove dr. sc. Jokića oko Domovinskoga rata ilustrativno je pogledati rečenice iz njegove knjige na stranici 31. „In 1991, the Croatian parliament proclaimed independence from Yugoslavia, and later that year Croatian citizens voted in referendum to separate from Yugoslavia and to form the Republic of Croatia. These decisions were followed by a tragic war with the Yugoslav army…“. Naoko korektno, ali događajno i uzročno-posljedično posve pogrješno! Referendum o neovisnosti u Hrvatskoj održan je 19. svibnja 1991.; Sabor je proglasio hrvatsku samostalnost i počeo razdruživanje 26. lipnja 1991., a ono je okončano neovisnošću 8. listopada 1991. Krvavi je pak rat počeo ili kninskom balvanaškom revolucijom u kolovozu 1990., ili krvavim Uskrsom na Plitvicama 31. ožujka 1991. ili pokoljem hrvatskih policajaca u Borovu Selu 3. svibnja 1991., u svakom slučaju prije nego su se hrvatski građani izjasnili za državnu samostojnost. Posebno zabrinjava što je fino sugerirano da je naš referendum bio uzrok rata s JNA. Uočiti je i formulaciju „tragični rat“, a ne necivilizirana agresija.

Ovdje se ne će ulaziti u užasavajući napad na hrvatsku kulturu i identitet kroz predloženu lektiru, jer je u javnosti već objavljeno dovoljno argumenata. Umjesto hrvatskih klasika unesena su djela doista upitne kulturne i etičke vrijednosti. Neka doista na rubu skandala.

Posebno je upitno uplitanje „Građanskoga odgoja i obrazovanja“ u sustav. U Republici Hrvatskoj postoji, na temelju naše općeprihvaćen etike (u suštini kršćanske), jedan standard koji vlada na ovim prostorima još od vremena Austro-Ugarske monarhije. Taj standard komunistički napad na naše civilizacijske vrijednosti nije uspio srušiti. Naime Titovo „Snađi se druže“, iako prakticirano od vlastodržaca, nije upijeno u pore etike pučanstva. Predlagatelji reforme nisu dali primjere i opseg uvođenja takvog predmeta iz drugih zemalja, pogotovo ne iz onih s kojima dijelimo etičke vrijednosti. Nadalje, koji kadrovi bi ovaj ideološki zahvat izvodili?

Vođeni tradicionalnom snošljivošću, koja karakterizira ovu sredinu, možemo dopustiti da pojedini roditelji zatraže takav izborni predmet za svoju djecu. No postavljanje predmeta s jasnom pozicijom indoktrinacije, kao obavezatnoga, u srednju školu nije dopustivo. S jedne strane to je ideološki usmjeren korpus, a sa druge strane uzima vrijeme daleko vrjednijim edukacijskim sadržajima.


Zaključak


Dok je hrvatsko školstvo opterećeno stvarnim materijalnim problemima, pustolovina koja nije utemeljena na ozbiljnoj analizi stanja ne zaslužuje daljnje razmatranje. Nevjerojatan je ideološki postav Ekspertne skupine u kojoj nema stvarnih eksperata. Pitanje preuranjene izbornosti treba postaviti međunarodno afirmiranim hrvatskim stručnjacima. Upitna je zastupljenost generičkih znanja u odnosu na ishode obrazovanja. Hrvatska je imala kvalitetan obrazovni projekt, HNOS. Nigdje se to veliko postignuće međunarodno prepoznatljivih stručnjaka jasno ne spominje niti se trenutni tekst s njim uspoređuje. Vidljiv je ideološki pečat snaga koje odbacuju naše tradicijske etičke vrijednosti; njima ne smijemo prepustiti budućnost Republike Hrvatske. Iz svih navedenih razloga prijedlog reforme treba odbaciti.


prof. emer. dr. sc. Miroslav Furić/Vjera i Djela

Fizički odsjek Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


[1] STEM je kratica od početnih slova engleskih riječi: Science (kojom se obuhvaćaju prirodoslovlje: priroda, priroda i društvo, biologija, kemija, fizika), Technology (tehnologija, informatika), Engineering (tehnički, inženjerstvo) and (i) Math (matematika). STEM se hrvatskom sklopu rabi za sve nastavne predmete koji nisu u društveno-humanističkom, odnosno umjetničkom području. Hrvatska kratica nije u uporabi među prirodoslovcima i tehničarima.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Raseli se zemlja Hercegova i zato je teška pjesma ova

Objavljeno

na

Objavio

O tuđini pričati vam priče
nemam volje, ne mogu i neću,
gdje god nisi misliš da je bolje,
neka svatko traži svoju sreću!

Mladi idu a stari se čude,
poslije svakog rata tako bude,
raseli se zemlja Hercegova
i zato je teška pjesma ova.

Nije lako svoj dom ostaviti
u tuđini uvijek stranac biti,
svake noći sanjat iste snove,
staru majku kroz suze što zove!

Starog oca na pragu što čeka
sina da se vrati iz daleka
i moli ga da ne ide više,
svoj život kamenom da piše.

Želje su jedno a stvarnost je drugo
nikako te otjerati tugo,
opet si se kod nas doselila
i suzama oči napunila…

Mnoge majke djecu ispratiše,
mnoge neće dočekat ih više,
sa očevim dijele istu muku
zadnji puta spružiše im ruku!

Pa se pitam što skrivišmo Bogu
i nikako shvatiti ne mogu,
zašto Hrvat uvijek račun plaća
a račun uvijek mu se vraća?!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljene knjige “General Praljak” i “Thompson – pjesmom za Hrvatsku” u Sisku

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Predstavljanje knjige „Thompson – pjesmom za Hrvatsku“ autora akademika Josipa Pečarića i knjige „General Praljak“ autora dr. sc. Miroslava Međimorca i akad. Pečarića, održano je u četvrtak 14. prosinca u sisačkom Velikom Kaptolu.

Knjige su predstavili sisački biskup Vlado Košić, g. Marko Ljubić te autori. U prepunoj dvorani predstavljanju su nazočili i brojni Siščani, Petrinjci i Sunjani te suborci generala Praljka.

Na početku je sve okupljene pozdravio biskup Košić ističući kako je upravo biti spreman branit svoj dom poveznica između Marka Perkovića Thompsona i generala Slobodana Praljka. „Hrvatska vlast i ona lijeva i ona desna, izigrala je naše branitelje i oni se ne osjećaju sigurno u domovini koju su krvlju stvorili.

Naši ljudi su se borili, branili svoj dom i zemlju, a što bi mi sad trebali? Tu krv popljuvati samo zato što nekome smetaju oni i njihov pozdrav ‘za dom spremni’, zato što im uistinu smeta naša država i sloboda? Da njih nije bilo, ne bi bilo ni tih naših čelnika koji jedan dan kažu jedno, a drugi dan već popljuju svoju riječ.

Kao što je Krleža rekao: ‘išli budu v Beč i tam budu svoju popluvali reč’. Tako su i predsjednica i premijer već drugi dan popljuvali svoju riječ kako je presuda Haškog suda neprihvatljiva, jer je nepravedna i ne temelji se na povijesnim činjenicama. Ako je ona nepravedna, pa kako su onda mogli reći drugi dan da je prihvaćaju, doista se pitam? Naša predsjednica bila je prije nekoliko dana u UN-u.

Mogla je tamo reći da općenito prihvaćamo taj sud jer smo ga i tražili, ali ovu zadnju presudu ne možemo prihvatiti jer je nepravedna, da želimo reviziju te presude i da ove nesposobne suce želimo zamijeniti. U konačnici napraviti drugi ‘ad hoc’ sud koji će vidjeti što se dogodilo s činjenicama. Što sudac iz Južnoafričke Republike ili Kine može znati o situaciji kod nas?

Sve su to rezultati nebrige prema hrvatskim braniteljima, temeljima ove zemlje koja se neodgovorno vodi. Ja se nadam da će to sada biti, kao što kaže Ivan Miklenić, jedan novi početak, da će se nešto prelomiti jer će izići na vidjelo jesi ili nisi za svoju zemlju“, rekao je biskup te dodao kako je Praljkov čin krik upućen vlastima, prije svega našim vođama koji nemaju kičme te se ponašaju podanički i služinski.

Publicist Marko Ljubić upozorio je kako je u tijeku hibridni rat koji prijeti da Hrvatima oduzme identitet. „Ako sagnute glave dopustimo da se pljuje po našim očevima, djedovima, braniteljima, Thompsonu, Slobodanu Praljku, onda se trebamo pitati što mi ostavljamo generacijama koje dolaze. Mi smo jako povlaštena generacija, bez obzira koliko trpimo, jer imamo mogućnost da se neke stvari još uvijek poprave i da završimo ono što smo devedesetih godina započeli. Zato smo i dužni braniti Thomspona, ali ne radi se tu o obrani njegovog imena ili prava da on negdje pjeva. Radi se o dubokim identitetskim simbolima.

Mi ne možemo dopustiti da nam se sad pod formom bilo čega što se u prošlosti događalo kriminaliziraju sami temelji države, a Čavoglave i ‘za dom spremni’ to upravo jesu. Osobno me ne zanima što je u povijesti taj pozdrav značio. Za mene sve priče počinju i završavaju s 1991. godinom i junaštvom hrvatskih branitelja koji su tada s tim poklikom i krunicom oko vrata, čistog srca išli u obranu svog doma. Moramo se počet ponašat kao svoji na svome, kao ljudi koji ne rade nikome zlo, koji znaju misliti svojom glavom i mogu postići ono što žele“, rekao je Ljubić zaključivši kako je to i poruka ovih dviju knjiga.

Autor dr. sc. Miroslav Međimorec rekao je da je knjiga „General Praljak“ neka vrsta leksikona za razumijevanje osobe i života Slobodana Praljka, nastala iz vjere da će se on 29. studenoga vratiti i više ne će trebati objašnjavati činjenice i dokazivati istinu. „Zajednički zločinački pothvat podvala je i manipulacija svjetskih moćnika koji su pod svaku cijenu htjeli osuditi vrh Hrvata u BiH za zločine koje nisu zapovjedili, nisu za njih znali niti su ih mogli spriječiti. Prihvatiti takvu osudu bilo je neizdrživo za čovjeka takvih visokih etičkih vrijednosti kao što je bio general Slobodan Praljak.

Šutnja i nebriga je ono što su sve vlasti do sada činile po pitanju šestorke iz BiH. Država je imala mnogo načina da pomogne i Praljku i šestorki, ali ta pomoć je izostala. Posljedica toga je da je šestorka ostala visjeti u zraku na milost i nemilost Hrvatske i BiH. Dok ih je Hrvatska ignorirala, Bosna i Hercegovina je željela da dobiju čim veću kaznu, a rezultate te politike vidimo danas“, upozorio je Međimorec te se još u nastavku prisjetio ratnih dana u Sunji gdje je Praljak i postao generalom, ali i njihovog zadnjeg razgovora telefonom, tek nekoliko dana prije presude.

Na kraju okupljenima se obratio i akad. Pečarić zahvalivši biskupu na organizaciji promocije te pogovoru koji je napisao za knjigu o Praljku. Pečarić je istaknuo i kako je ovo prva promocija proširenog izdanja ove knjige. „Očekivali smo, Miroslav i ja, da će ovo drugo izdanje izaći kad naš prijatelj Slodoban Praljak izađe iz zatvora. Umjesto toga on je otišao u legendu, a njegove riječi pamtit će mnoge generacije Hrvata. U ovoj knjizi naći će te moj tekst ‘Ubiše mi prijatelja’.

Doista, u njegovom slučaju se radi o ubojstvu pa sam te suce nazvao ubojicama. Možda sam bio nepravedan jer je tih ubojica bilo više, a posebno treba naglasiti da ih ima mnogo u Hrvatskoj. Velika je simbolika što danas promoviramo knjige o Marku i Slobodanu.

Kroz sve ovo vrijeme, posebno unazad 20 godina, oni su obojica na različite načine progonjeni od onih koji mrze i našu državu i narod“, ustvrdio je akad. Pečarić zaključivši predstavljanje riječima generala Praljka: „Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu“.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari