Pratite nas

Kultura

Temeljni problemi prijedloga Nacionalnoga kurikula

Objavljeno

na

Nepostojanje analize postojećega stanja


Za poduhvat ovih dimenzija normalno je očekivati da se kvalitetnom analizom hrvatskoga školstva ustanovi postojeće nedostatke i zatim uočene probleme rješava. Umjesto toga tekst „Okvir nacionalnog kurikula“ iskače kao da se nalazimo u intelektualnom vakuumu na način: „Deux ex machina“. To je pak u potpunoj suprotnosti s tezom iz „Okvira“ da predstavlja kontinuitet u razvoju.

[ad id=”93788″]

Hrvatsko školstvo u ovom je trenutku opterećeno brojnim jasnim problemima, među kojima su najvažniji: ponižavajući materijalni položaj edukatora, ponižavajući stupanj ugleda profesije i povezano s time slabi izgledi da bi se u budućnosti moglo regrutirati kvalitetne i optimizmom nabijene mlade kadrove. Umjesto toga na veliko se bubnja praznim argumentima velikih brojeva: koliko je stranica napisano, koliko je ljudi sudjelovalo. Ukratko, najveće, jasne i gotovo svakom poznate probleme školstva jednostavno se ignorira.


Duboka upitnost Ekspertne skupine


Površni pogled na sastav Ekspertne skupine nalazi da su, od ukupno 7 članova, voditelj i još dva člana zaposlenici „Instituta za društvena istraživanja“ (institucija jasnoga ideološkoga predznaka dok iz instituta „Ivo Pilar“ komplementarnoga svjetonazora nema predstavnika)! Ostali nisu povezani s ključnom problematikom sadašnjega razvojnoga trenutka, onom STEM-područja![1] Ni za taj ostatak ne može se reći da bar predstavljaju ukupne društvene znanosti. Dodatno je zabrinjavajuća odsutnost predstavnika „realnoga svijeta“ kao što su ekonomija, proizvodnja…

Knjiga voditelja projekta „Science and Religion in Croatian Elementary Education“ (Inistitut za društvena istraživanja, 2013.), koja se podudara s nazivom njegova doktorata, nije ideološki neutralna. Naime, planetarno gledajući, za odnos religije i znanosti postoji više renomiranih pristupa. Danas je samo u našoj sredini komunističkom tiranijom nametnuto gledište o sukobu religije i znanosti. Na University of Cambridge, gdje je dr. sc. Jokić doktorirao, svjetski je poznati fizičar i teolog John Charlton Polkinghorne. On čvrsto argumentira o komplementarnosti i mogućnosti suradnje među dvjema opcijama. Takav je pristup danas široko prihvaćen, a u Hrvatskoj se stidljivo nedavno pojavio samo u 2–3 knjige. Dr. sc. Jokić u svojoj knjizi, prije statističke analize gledišta učenika u Hrvatskoj, ipak naginje k tezi o sukobu znanosti i religije! Javnosti je slabo poznata činjenica da se dr. sc. Jokić stručno formirao u zemlji koja je toliko loše vodila obrazovnu politiku da je osoba broj dva u vladi te zemlje bila prisiljena lani obznaniti javni lov na mlade doktore matematike i fizike da bi ih injektirala u svoj srednjoškolski sustav posebno privilegiranim plaćama!

Ekspertna skupina, ne samo da je ideološki neuravnotežena sastava, nego je i nekompetentna za goruća pitanja hrvatskoga proizvodno-ekonomskoga razvoja. Dakle u onim aktivnostima o kojima izravno ovisi budućnost Republike Hrvatske.


Izbornost nastave; kada i koliko?


Akademik Ivica Kostović, neupitni hrvatski autoritet za istraživanje mozga i kognitivnih aspekata, na Okruglom stolu održanom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1. ožujka 2016. ustvrdio je da rana izbornost nije u skladu sa spoznajama o sposobnostima učenika. (Osobno karikiram, hoćemo li u budućnosti pitati kandidate za upis u osnovnu školu jesu li se voljni upisati i koje bi bile njihove želje pri upisu.) Već dugo vremena su poznate frustracije maturanata u odlučivanju o pozivu na kraju srednjoškolskoga obrazovanja, a oni su bitno stariji od učenika, koji bi to po novom projektu izabirali. Na konstataciju akademika Kostovića pred predstavnicima širokoga spektra različitih struka, osim osobne uznemirenosti, dr. sc. Jokić nije dao kvalitetan odgovor.

Povećana izbornost ima i svoje jake materijalne posljedice. Za nove module i predmete treba pisati nove udžbenike. To jest u interesu grafičke industrije, ali to zasigurno nije u interesu hrvatskoga školskoga sustava. Ponajmanje u trenutcima kada je Republika Hrvatska u sudbonosnoj ekonomskoj situaciji.

Izbornost već sada postoji i očituje se izborom škole za nastavak srednjoškolskoga obrazovanja. Već ovdje učenici donose teške odluke s dalekosežnim posljedicama. Dodatno usitnjavanje izbora izvjesno vodi u pad kvalitete napredovanja u odlučenom smjeru. Na primjeru STEM-područja, pri upisu na fakultete uz dodatni ispit na fakultetu, u odluci za upis, bili su bitni rezultati postignuti tijekom školovanja u relevantnim predmetima. Kako će se sada procjenjivati one, koji su u ključnim predmetima imali smanjeni modul nastave?

Poseban problem izbornosti jest u činjenici da će učenici iz manjih sredina biti neravnopravni u odnosu na one iz većih, jer će povećanjem modula uz isti broj učenika škole morati suziti svoj spektar ponude.


Usvajanje generičkoga znanja


U svim je sredinama jasna uloga generičkih znanja. Tekst „ Okvir nacionalnog kurikula“ obiluje pohvalama na račun generičkih znanja. No istodobno inzistiranje na ishodima obrazovanja jest realno „Contradictio in adjecto“. Naime terminologija i težnja prema ishodima, doslovno interpretirano, predstavlja pritisak prema „know how“-smjeru. Recentni dramatični preokreti u potražnji stručnjaka za pojedine kvalifikacije ističu opasnost koja dolazi od šuvarovskoga pristupa proizvodnje lijeve i desne cipele. Istina je da u krugovima edukatora ishodi obrazovanja jesu u modi, no zanemarivanje cjeline širih sadržaja u obrazovnom sustavu umanjuje izglede za dugoročno preživljavanje u bilo kojoj profesiji. Prividni izlaz jest cjeloživotno učenje, ali kako će se doškolovati osoba s velikim prazninama u generičkom znanju?


Upitnost tvrdnje o kvalifikaciji
kurikulne reforme kao kontituitetu


Vlada Republike Hrvatske je 2005. godine pokrenula promjene u cjelokupnom obrazovnom sustavu, koje su uz sudjelovanje 150 stručnjaka i 450 školnika dovele do stvaranja Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnoga standarda (HNOS-a). Na okruglom stolu HAZU 2008. godine analiziralo se postignuća HNOS-a kao i vizije razvoja. Bili su okupljeni najreprezentativniji predstavnici akademskoga života u Republici Hrvatskoj, kao i najistaknutiji pripadnici rada u školama. Entuzijazam mladih učitelja i profesora bio je glavna odlika skupa. Takav rad i pogon sadašnji reformatori nigdje ne spominju i ne prave usporedbe s postignutim. Afirmirana sastavnica stručne javnosti uglavnom se držala po strani tijekom izrade ovoga kurikula. Kako su sadašnji reformatori ustoličeni političkom voljom u trenucima kada je otpor SDP-ovoj ukupnoj politici postao jasan, opravdano je pitanje akademske neutralnosti i (ne)postojanje služenja SDP-ovoj ideologiji.


Napad na tradicijske i etičke vrijednosti
hrvatskoga naroda


Za osobne stavove dr. sc. Jokića oko Domovinskoga rata ilustrativno je pogledati rečenice iz njegove knjige na stranici 31. „In 1991, the Croatian parliament proclaimed independence from Yugoslavia, and later that year Croatian citizens voted in referendum to separate from Yugoslavia and to form the Republic of Croatia. These decisions were followed by a tragic war with the Yugoslav army…“. Naoko korektno, ali događajno i uzročno-posljedično posve pogrješno! Referendum o neovisnosti u Hrvatskoj održan je 19. svibnja 1991.; Sabor je proglasio hrvatsku samostalnost i počeo razdruživanje 26. lipnja 1991., a ono je okončano neovisnošću 8. listopada 1991. Krvavi je pak rat počeo ili kninskom balvanaškom revolucijom u kolovozu 1990., ili krvavim Uskrsom na Plitvicama 31. ožujka 1991. ili pokoljem hrvatskih policajaca u Borovu Selu 3. svibnja 1991., u svakom slučaju prije nego su se hrvatski građani izjasnili za državnu samostojnost. Posebno zabrinjava što je fino sugerirano da je naš referendum bio uzrok rata s JNA. Uočiti je i formulaciju „tragični rat“, a ne necivilizirana agresija.

Ovdje se ne će ulaziti u užasavajući napad na hrvatsku kulturu i identitet kroz predloženu lektiru, jer je u javnosti već objavljeno dovoljno argumenata. Umjesto hrvatskih klasika unesena su djela doista upitne kulturne i etičke vrijednosti. Neka doista na rubu skandala.

Posebno je upitno uplitanje „Građanskoga odgoja i obrazovanja“ u sustav. U Republici Hrvatskoj postoji, na temelju naše općeprihvaćen etike (u suštini kršćanske), jedan standard koji vlada na ovim prostorima još od vremena Austro-Ugarske monarhije. Taj standard komunistički napad na naše civilizacijske vrijednosti nije uspio srušiti. Naime Titovo „Snađi se druže“, iako prakticirano od vlastodržaca, nije upijeno u pore etike pučanstva. Predlagatelji reforme nisu dali primjere i opseg uvođenja takvog predmeta iz drugih zemalja, pogotovo ne iz onih s kojima dijelimo etičke vrijednosti. Nadalje, koji kadrovi bi ovaj ideološki zahvat izvodili?

Vođeni tradicionalnom snošljivošću, koja karakterizira ovu sredinu, možemo dopustiti da pojedini roditelji zatraže takav izborni predmet za svoju djecu. No postavljanje predmeta s jasnom pozicijom indoktrinacije, kao obavezatnoga, u srednju školu nije dopustivo. S jedne strane to je ideološki usmjeren korpus, a sa druge strane uzima vrijeme daleko vrjednijim edukacijskim sadržajima.


Zaključak


Dok je hrvatsko školstvo opterećeno stvarnim materijalnim problemima, pustolovina koja nije utemeljena na ozbiljnoj analizi stanja ne zaslužuje daljnje razmatranje. Nevjerojatan je ideološki postav Ekspertne skupine u kojoj nema stvarnih eksperata. Pitanje preuranjene izbornosti treba postaviti međunarodno afirmiranim hrvatskim stručnjacima. Upitna je zastupljenost generičkih znanja u odnosu na ishode obrazovanja. Hrvatska je imala kvalitetan obrazovni projekt, HNOS. Nigdje se to veliko postignuće međunarodno prepoznatljivih stručnjaka jasno ne spominje niti se trenutni tekst s njim uspoređuje. Vidljiv je ideološki pečat snaga koje odbacuju naše tradicijske etičke vrijednosti; njima ne smijemo prepustiti budućnost Republike Hrvatske. Iz svih navedenih razloga prijedlog reforme treba odbaciti.


prof. emer. dr. sc. Miroslav Furić/Vjera i Djela

Fizički odsjek Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


[1] STEM je kratica od početnih slova engleskih riječi: Science (kojom se obuhvaćaju prirodoslovlje: priroda, priroda i društvo, biologija, kemija, fizika), Technology (tehnologija, informatika), Engineering (tehnički, inženjerstvo) and (i) Math (matematika). STEM se hrvatskom sklopu rabi za sve nastavne predmete koji nisu u društveno-humanističkom, odnosno umjetničkom području. Hrvatska kratica nije u uporabi među prirodoslovcima i tehničarima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

U Splitu predstavljena knjiga Marka Ljubića ‘Rasudbe hrvatske državnosti’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ivica Luetić

“Rasudbe hrvatske državnosti” u Splitu

U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu pred brojnom publikom, pjevanje himne “Lijepa naša domovino” označilo je najljepši uvod u predstavljanje zanimljive knjige hrvatske zbiljnosti autora britkog pera, Marka Ljubića.

Knjiga “Rasudbe hrvatske državnosti” okupila je brojne naše sugrađane koji vjeruju autoru knjige, vrsnom analitičaru za nacionalne i ljudske vrjednote, kolumnistu i novinaru koji ne posustaje raditi i vjerovati s optimizmom u bolje sutra.

Knjiga Rasudbe hrvatske državnosti 3

U ime organizatora večeri Hrvatske udruge Benedikt riječ pozdrava i zahvalnosti uputio je njezin predsjedik Vide Popović, koji je bio u dvostrukoj ulozi, kao voditelj večeri i kao jedan od predstavljača knjige. Zahvalnost na gostoprimstvu uputio je domaćinu Nadbiskupskom sjemeništu, potom svim cijenjenim predstavljačima i autoru Marku Ljubiću.

Naglašenu zahvalnost poklonio je zboru mladih Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulića“ i voditeljici prof. č.s. Lidiji Matijević na usklađenom izboru pjesama s temom večeri, čije izvođenje je bio fini dodatak atmosferi u dvorani.

Vide Popović je kratko predstavio publici već znane sudionike u programu večeri, urednika knjige Nenada Piskača, novinara, publicistu, esejistu i pjesnika, prof. dr. sc. Gorana Dodiga te Josipa Jovića, našeg vrijednog i poznatog kolumnistu i novinara.

„Autor Ljubić u ovoj knjizi u fokusu čitatelja u pet poglavlja stavlja teme hrvatske zbilje, hrvatskog identiteta, negatora hrvatske državnosti, Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali i nudi vizije rješenja primjerene za Hrvatsku 21. stoljeća“, započeo je svoje razmišljanje o knjizi njezin urednik Nenad Piskač i nastavio: „Imamo Hrvatsku utemeljenu na pobjedi koju liliputanci s oskudnim legitimitetom žele svojim tezama degradirati, zato nam je dosta odnarođenih elita i njihovih politika!“.

Ljubićeve teze koje prizivaju novu nacionalnu sintezu podijelio je u tri grupe: neupitno polaziše, hrvatske zablude, rješenja. Neupitno polazište i temelj Hrvatske države je pobjeda u ratu, a borba za nacionalnu državu ne smije prestati.

Hrvatska država se ne gradi na Erdutskom sporazumu, druga je Ljubićeva teza: “Polazište dviju „strana“, jer ono što se dogodilo praktično i presudno utječe interpretacijom i implikacijama toga sporazuma na političke prilike današnje Hrvatske, pri čemu se potpuno istisnulo iz javnosti i političkog diskursa ono što su u tom trenutku predstavljale dvije „strane“.

Srbija i Srbi su bili zločinci, okupatori i agresori, a Hrvatska i hrvatski narod žrtva, pa kasnije – pobjednik! Ovo je polazište potpuno izgubljeno, a ostale su samo – strane pod međunarodnim ugovorom.”, objasnio je autor Ljubić u svojoj knjizi, ali i demaskirao Erdutski sporazum kao temelj hrvatskog srpstva. Rješenja za treću tezu vidi u zakonodavstvu, promjeni ustava, novom savezu u dobru s uzoritim našim velikanom vjere kardinalom Stepincem, kojemu je dobro bila životna misija, drugo ime za blagoslov, blage, dobre riječi nasuprot svemu što širi strah, mržnju, netrpeljivost, nepovjerenje u hrvatskoj domovini.

Urednik Piskač smatra da je jedna od ključnih teza ove knjige za stabilnost države – njezini državljani, a ne građani. On smatra da je Marko Ljubić zbog svojih izrazito jasnih i uvjerljivih stavova „kost u grlu“ posttuđmanovog razdoblja.

Nakon lijepo posloženih rečenica Nenada Piskača, kolumnista portala Hrvatskog kulturnog vijeća uslijedila je pjesma „Mila zemljo naša“ autora stihova Poljičanina don Ante Škobalja i maestra don Šime Marovića. Divna glazba, snažnih stihova kao da su u dosluhu s temom knjige, njezinim autorom i urednikom. Ipak, publika u dvorani se potpuno prepustila dirljivom ugođaju zborske izvedbe, a svojim snažnim i dugim pljeskom potvrdila istinu u stihovima.

Vide Popović je u svojem izlaganju vrlo energično, jasno i bez zadrške govorio o brojnim problemima koje autor knjige nudi svojim čitateljima, ali ne samo probleme, već i njihova rješenja. Marko Ljubić se ne ustručava polemizirati s onima koji svojim djelovanjem dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i napore u izgradnji bolje budućnosti na temeljima žrtve i prolivene krvi naših branitelja i civila u Domovinskom ratu.

Ljubić iznosi stavove o povijesnim događajima 20. stoljeća, hrvatskoj kalvariji, Križnim putovima priželjkujući da se uspomena i trajno sjećanje na Bleiburg obilježava u Domovini. Piše o problemu velikosrpskih stoljetnih pretenzija i zlih namjera uvijek na štetu Hrvatske. Otvara u knjizi pitanje odnosa Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i svih oblika njihovog podcijenjivanja i umanjivanja.

Vide Popović uvjerljivo i iskreno preporuča knjigu kao vrijedno štivo koje studiozno i afirmativno pokazuje put kojim treba ići da ne “srljamo u magli“ i zaključuje: „Završit ću riječima našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, čiji rođendan danas obilježavamo, “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“.”

Josip Jović definira tekstove u knjizi kao politološko filozofske eseje usporedivši ih donekle s tekstovima svevremenskog Matoša, ali ipak ne želi da problemi u knjizi budu aktualni u dalekoj budućnosti. Jović smatra da Ljubić piše o problemima, polemički, beskompromisno, iskreno i pošteno. Nabraja glavne Ljubićeve teze u knjizi: velika tema hrvatske politike je podjela koju autor definira kao razdor između suverenista i negatora hrvatske države. Metode negatora su perfidne i pretvaraju antifašizam u ideologiju koja nas optužuje.

Emigraciji se negira pravo na izbor uz prigovor da ne plaćaju poreze. Crkva je klerofašistička. Jović naglašava Ljubićevo suprotstavljanje sotonizaciji ustaške vojske i negiranju Pavelića kao simbola hrvatske države. Jasenovac se sustavno nameće Hrvatima kao kompleks krivnje. Velika tema u knjizi je odnos i ponašanje predstavnika Srbije koje predvodi Milorad Pupovac uz oslonac i podršku Beograda. Njihovo perpetuiranje teze ugroženosti, klevetanja hrvatske vlade i neprimjerenih zahtjeva. Potom je uslijedio Jovićev osvrt na ostale teze u knjizi o problemima o kojima su se detaljno izjasnili raniji predstavljači. „Ovo je sjajan priručnik za sve političke stranke kojima je boljitak Hrvatske u srcu“, zaključio je Josip Jović.

Prof. dr. sc. Goran Dodig kao četvrti i posljednji predstavljač večeri, kojemu prethodnici ne ostaviše gotovo niti jedan otvoreni problem iz knjige, svojom pričom potvrdio je stavove svojih prethodnika potkrijepivši ih vrijednim citatima iz knjige. Naglasio je da autor knjige Marko Ljubić ne pripada ni lijevoj ni desnoj političkoj opciji, već pripada hrvatskoj ideji, zato slobodno ulazi u sukob s društvom s jedne i s druge strane. Dodig tako zaključuje: „Stabilnost u Hrvatskoj refelektira stabilnost u BIH, Vukovar treba postati dio nacionalnog identiteta, a bez vjere nema saveza za dobro.“

Autor knjige, gospodin Marko Ljubić pozdravljen velikim pljeskom prisutnih zahvalio je svima počevši od organizatora večeri Hrvatskoj udruzi Benedikt, Nadbiskupskom sjemeništu, suradnicima u radu na knjizi, posebno uredniku Nenadu Piskaču, predstavljačima i svima koji su mu bili smjerokaz u formiranju vlastitih stavova. Njegova čvrsta stijena u životu i djelovanju ostaje i dalje njegov brat Stipe, kojemu posvećuje aktualnu knjigu „Prosudbe hrvatske državnosti“. „Možemo biti Europljani tek kada smo Hrvati, a večeras je ovo bila bitka za identitet. Ako udaramo u temelje ne znamo odgovoriti kamo idemo. Vjerujmo sebi, svojem hrvatskom srcu!“, zaključio je Marko Ljubić ispraćen odobravanjem publike.

Ja ću zaključiti ovaj tekst stihovima našeg Poljičanina, jer mislim da poruka stihova i poruke u knjizi „Rasudbe hrvatske državnosti“ se stapaju u zajednički ponos na povijesnu žrtvu naše Mile zemlje: A mi, budimo postojani poput stijene i odaberimo pravi put!

O zemljo Hrvatska, krvlju natopljena,

kuda tvoje krvi potoci uviru?

Hoćeš li se ikad suzan oškroljena,

Otkupiti grijehu, dovinuti miru?

Mila zemljo naša!

Zemljo Hrvatska…

tekst: Margita Vučetić
hu-benedikt.hr
fotografije: Ivica Luetić

 

PRILOG: Govor dr. Vide Popovića na predstavljanju knjige “Rasudbe hrvatske državnosti”.

Vide Popovic rasudbe

U ime Hrvatske udruge Benedikt izražavam zadovoljstvo što smo organizatori večerašnjeg predstavljanja knjige „Rasudbe hrvatske državnosti“ gospodina Marka Ljubića, a osobno sam počašćen što me je autor odabrao među nekoliko ljudi da ovdje u Dujmovu gradu mogu reći nekoliko riječi i izreći neka promišljanja o njegovoj knjizi te mu na tome iskreno zahvaljujem.

Kolumnistički i novinarski rad Marka Ljubića pratim posljednjih nekoliko godina te vrlo rado prenosimo na portal Hrvatske udruge Benedikt neke od kolumni i komentara koje napiše, posebno u posljednje vrijeme kada piše na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, koje je i nakladnik knjige koja je pred nama.

Upravo sam Marka prvi put uživo upoznao prošle godine na Božićnom domjenku HKV-a u Zagrebu te je on već tada izrazio želju da mu Hrvatska udruga Benedikt bude organizator predstavljanja ove knjige u Splitu.

Gospodin Ljubić na intelektualan, argumentiran i britak način progovara o brojnim društvenim i državnim temama te uz sve iznesene kritike nudi duboka promišljanja stanja i rješenja problema. Posebno pozvano i sadržajno progovara o temama koje se tiču naše državnosti, suvereniteta, samostalnog odlučivanja kao političkog naroda te očuvanja temeljnih kulturoloških, duhovnih i povijesnih vrijednosti na kojima počiva današnja Republika Hrvatska.

Ne libi se kritizirati bilo pojedinca bilo pojavu za koje uvidi da svojim istupima i djelovanjem dovode u pitanje našu državnost i opstojnost te izgradnju budućnosti na temeljima na kojima istinski treba počivati naša država, koja je nastala na velikoj žrtvi i prolivenoj krvi mnogih branitelja i civila u Domovinskom ratu.

Upravo svi oni koji su se u hrvatskom društvu u vrijeme Domovinskog rata jako opirali ideji samostalne i suverene Republike Hrvatske su danas tzv. predvodnici antifašističkog pokreta te svojim postupcima čine sve kako bi doveli u pitanje našu veliku pobjedu i uspjeh u Domovinskom ratu. U tome im uvelike pomažu najveći mediji u Hrvatskoj kao i brojne osnovane imaginarne ljevičarske udruge. Koliko god oni nastojali dovesti u pitanje temelj i opstojnost današnje Hrvatske to im neće uspjeti jer su žrtva naše domovine i naroda u Domovinskom ratu te izvojevana pobjeda nešto na čemu će se uvijek temeljiti naša sadašnjost i budućnost.

Marko progovara o svim onim temama koje razdiru naše društvo ili pak dovode do velikih svjetonazorskih i ideoloških podjela. Vrlo jasno i argumentirano je govorio o svim lošim stranama ratifikacije Istanbulske konvencije, ali nažalost je većina naših političara koji su o istome odlučivali pokazala da ih uopće ne zanima opstojnost i budućnost našeg naroda i izgradnja zdravog društva već su se ponijeli jako dodvornički, a sve pod krinkom tzv. zaštite žena od nasilja. Ljudi često ne žele o određenoj temi promisliti više od onoga što im kroz naslove svojih tekstova ponude mediji, kojih velikim dijelom nije briga za išta što je hrvatsko i kršćansko te što je bilo odlika našeg naroda stoljećima.

Gospodin Ljubić tako između ostaloga u svojoj knjizi progovara o pogledu na našu povijest 20. stoljeća, odnosno NDH i Titovu Jugoslaviju te jednakom oštrinom osuđuje svaki zločin koji su ti režimi učinili. Govori o tragediji našega naroda na bleiburškom polju, diljem križnog puta, te zabrani da se o toj temi uopće progovara u 45 godina komunističke Jugoslavije. Mišljenja je kako je došlo vrijeme da se bleiburška, ali i sve druge tragedije i žrtve našeg naroda u budućnosti časno i ponosno komemoriraju u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu.

Kada je u pitanju koncentracijski logor Jasenovac jasno i nedvosmisleno osuđuje svaki zločin učinjen od strane NDH na tom mjestu, ali upozorava i na mitomaniju koja je stvarana, i na žalost je putem medija i tzv. antifašista, i danas prisutna kada je u pitanju broj stradalih u tom logoru. Upozorava i na činjenicu kako je taj logor nastavio s radom i djelovanjem i u prve dvije poratne godine komunističke Jugoslavije što ovih dana negiraju neki od naših sveprisutnih povjesničara.

Ljubić progovara i o ulozi i odgovornosti Katoličke crkve u Hrvatskoj te jasno ukazuje na sve što Katolička crkva čini u izgradnji boljeg društva i države koja poštuje vrijednosti zapadnokršćanske civilizacije.

Veliki dio svoje knjige posvetio je ulozi i utjecaju predstavnika srpske nacionalne manjine na kreiranje naše državne politike u posljednjih 18 godina. Žalosno je da se i danas u Hrvatskoj putem tih ljudi suptilno provodi velikosrpska politika koja uvijek ima isti cilj, a to je dovesti u pitanje suverenitet Republike Hrvatske. Na tom tragu stalno djeluju i govore vodeći političari Republike Srbije kao i predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Teško je povjerovati da država koja je na našu domovinu i narod izvršila agresiju i počinila brojne zločine izvrće povijesne činjenice kao što je pitanje Jasenovca i broja žrtava srpske nacionalnosti, a uz to negira i niječe sve loše što je učinila u Domovinskom ratu.

Iz tog razloga Marko značajan dio knjige posvećuje simbolici i istinskom značaju žrtve Vukovara u Domovinskom ratu jer se upravo u Vukovaru branila cijela Hrvatska, a tragedija Vukovara postala je temelj naše pobjede i obrane u Domovinskom ratu.

Teško je za povjerovati da u bilo kojoj državi jedna nacionalna manjina, kao što je primjer srpske u Hrvatskoj, toliko utječe putem svojih političkih predstavnika na život i bitne odluke za našu sadašnjost i budućnost, a isto tako ti politički predstavnici koriste dijelom svoju političku moć kao dio vladajuće garniture da zaštite i izuzmu od suda i zatvora neke od onih za koje se zna da su činili zločine u Domovinskom ratu.

Upravo budućnost naše države moramo graditi na međusobnom uvažavanju i priznavanju činjenica, a ne na pokušajima oživljavanja onih ideja koje su dovele do rata na našim prostorima 90-ih godina prošlog stoljeća. Posljednjih godina srpski političari u suglasju sa SPC-om rade, bez ikakvih argumenata i daleko od zdravog razuma, na opstrukciji proglašenja svetim našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Ljubić u knjizi jasno naglašava značaj i ulogu kardinala Stepinca za naš narod i domovinu u duhovnom, moralnom i suverenističkom smislu te ga gleda kao apsolutni moralni autoritet. Koliko god se trudili dovesti u pitanje svetost kardinala Stepinca to im neće uspjeti jer o njegovoj svetosti zna dobro hrvatski katolički narod, Sveta Stolica, ali o tome svjedoče i svi oni, bez obzira na vjeru i narodnost, kojima je brojna dobra učinio za svog života. U ovom slučaju sve laži i izmišljotine završit će onako kako i zaslužuju, a mi ćemo još čvršće biti povezani s našim svetim Alojzijem Stepincom.

U knjizi autor progovara i o svima onima koji se žarko trude negirati hrvatsku državnost, počevši od nekih naših političara koji se žaloste što ne obnašaju dužnost u Jugoslaviji, govori o potrebi lustracije i svemu onom lošem što je proisteklo iz prethodnog komunističkog sistema, a danas nažalost dominira u našem gospodarstvu, sudstvu i mnogim drugim sferama života.

Veliki dio svoje knjige „Rasudbe hrvatske državnosti“ Marko Ljubić posvećuje odnosu Hrvatske prema Hrvatima u BiH te svim oblicima minorizacije i marginalizacije koji se provodi nad Hrvatima u državi u kojoj bi oni trebali biti jedan od tri ravnopravna naroda. Ukazuje na sve loše odluke hrvatske politike koje su doprinijele tome da Hrvati u BiH ne vide više odgovarajuću potporu u Republici Hrvatskoj. Govori o progonima kojima su izloženi, vezujući se posebno na priču o generalu Miji Jelići i linču kojem je izložen Dario Kordić. Žalosno je da je odluka haškog suda presudom šestorici napravila reviziju ratnih zbivanja na području BiH i hrvatski narod postavila u poziciju koja uvelike nema veze sa stvarnošću koja se događala pogotovo kada se uzme u obzir presuda Šešelju ili sramotna presuda Šljivančaninu za pokolj na Ovčari.

U svojim promišljanjima Ljubić veliki prostor poklanja i aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj te progovara o političkim procesima. Argumentirano ukazuje na propuste naših politika kada je u pitanju očuvanje naše državnosti, u čemu ga toliko ne čudi SDP i ljevičarske stranke, koliko ga nekim potezima čudi i žalosti HDZ. Zalaže se za takvo političko uređenje i izborni sustav u kojem će u prvi plan doći oni ljudi koji imaju istinsku podršku naroda te u kojem će svaki izabrani političar imati ljudsku i moralnu odgovornost u prvom redu prema svom biračkom tijelu.

Ukazuje na to kako se u Hrvatskoj gube okviri gdje pripada koja politička stranka, a to nas dovodi do toga da su sve velike stranke u većini pitanja gotovo istih stajališta i ne zna se uopće što bi koja opcija trebala zastupati po bilo kojem državnom i društvenom pitanju.

Hrvatska bi se napokon trebala okrenuti budućnosti jasno postavljajući stvari na poziciju da smo pobjednički narod i da smo narod koji je spreman priznati sve slabosti i pogreške iz svoje prošlosti. Narod koji se nije spreman izdignuti iznad prizemnih podmetanja i pokazati svoj pravi karakter kocka se sa svojom sadašnjošću i gradi budućnost na iskrivljenim postavkama.

Ova knjiga nam uistinu detaljno, studiozno i afirmativno pokazuje kojim nam je putem kao narodu ići i što je naša odgovornost. Ovo štivo je od velikog značaja i za politološku znanost, a ima i poseban povijesni karakter iz kojega mogu učiti naši mladi. Svi vi koji pročitate ovu knjigu Marka Ljubića vidjet ćete koliko široko i duboko o svojoj državi može promišljati jedan intelektualac koji osjeća brigu i odgovornost.

Na svima je da se kao odgovorni i samosvjesni građani i etnički pripadnici hrvatskog naroda uhvatimo u koštac s našom realnošću i usmjerimo tokove naše države i društva u jednom boljem smjeru.

Dragom Marku Ljubiću iskrene zahvale i čestitke za ovu knjigu i sve što ona nosi u sebi te mu želim još puno dobrih članaka i kolumni kojima će nas uvijek držati budnima kada je pitanju odnos prema svojoj domovini, a ne da kao guske srljamo u maglu. Završit ću riječima našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, čiji rođendan danas obilježavamo, „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Domovina, mili sine, često se životom brani

Objavljeno

na

Objavio

Piše pismo otac sinu
na postelji dok ga gleda.
Oko se sa suzom bori,
niz lice joj poteć ne da!

Uzima ga u naručje
u posljednjim satim sreće,
ne prestaje on da ljubi
to što više ljubit neće!

Mirno spavaj mili sine
nek te spokoj u snu prati!
Na braniku Domovine
ja ću za te život dati…

Domovina, mili sine,
često se životom brani.
Ti se sjeti oca svoga
kad slobode dođu dani.

Kad odrasteš mili sine,
Bogu za me se pomoli,
ne daj svoje Domovine
iznad svega ti je voli!

A kad dođu teški dani
pa navale na nju “vuci”
u odbranu njenu stani,
uvijek budi joj pri ruci.

Znaj da neće biti lako,
udarat će sa svih strana,
od domoljuba onih lažni
do “modernih partizana”!

Ovo pismo kad pročitaš
ja ću bit kod dragog Boga,
ne daj sine da te slome,
budi jak na oca svoga!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati