Pratite nas

Pregled

Teroristička skupina prema kojoj je Labrador samo slinav pas

Objavljeno

na

Vremena su loša. Jedino što je lošije od njih je vrijeme. Kiša pada u biblijskijm količinama, a događaju se i fenomeni slični biblijskima – nema najezde skakavaca, ali su u nekim hrvatskim područjima opažene silne gomile žaba krastača. Prijevremeni dolazak proljeća u veljači i ožujku nasilno je prekinut ciklonama u travnju. Prijevremene izbore u Hrvatskoj nasilno sprječavaju mediji odani aktualnoj krepanoj vlasti, šireći lažne ankete da je samo 40% Hrvata za izvanredne izbore.

Uopće, ankete su postale iracionalne pa postoje i takve koje daju postotke potpore kandidatima za predsjednika RH , premda se nitko osim Ive Josipovića nije izjasnio da bi on i Dejan Jović htjeli (drugi) mandat, što u prijevodu znači da bi Jugoslavija htjela u treći mandat, nakon monarhističkog i komunističkog.

Ako može SSSR, može i Jugoslavija

Malo pomalo i neobaviješteni naši građani razumiju što im već dulje vrijeme govorim ja i što im govori meni slična fakinaža obuzeta valjda nevjerojatnim scenarijem povratka jugoslavenske idile. Građani nas nisu pratili jer nemamo masovne medije koji im nude glasnu zabavu i duboku šutnju o mreži koja se plete oko Hrvatske, uz kreativnu potporu iz samoga vrha nehrvatske hrvatske vlasti. No, otkako se u Ukrajini počelo događati što se događa, i nevjerni Tome naćulili su uši govoreći sada da je rečena fakinaža možda ipak u pravu.

SSSR se nasilno obnavlja rušenjem svjetskoga poretka koji je (doduše vritualno krhko) uspijevao izbjeći globalne sukobe. Putin je proglasio kraj jednoga doba, skinuo diplomatske i navukao boksačke rukavice, uzeo kalašnjikov i objesio iznad radnoga stola slike Hitlera, Staljina i Miloševića. Anschluss, Sudeti, Poljska, hrvatsko Podunavlje, zapadna Slavonija, zaleđe Dalmacije, Dubrovnik… slike su koje je ispod ljubimaca nalijepio na zid i samo ih skida i kopira kako mu dođe.

U istočnu, ali i južnu Ukrajinu ubacuje svoje labradore ili potiče već postojeće, formira krajine koje će se “referendumima” odcijepiti od matice zemlje, ali ne zaboravlja najjače oružje – ideologiju koja se oslanja na raspirivanje mržnje prema Ukrajincima, a za potku ima jednostavnu podjelu na fašiste i antifašiste, pri čemu su svi Ukrajinci koji žele cjelovitu suverenu i samostalnu Ukrajinu obični fašisti, a oni koji bi se priključili Rusiji napredni su antifašisti. I to je naučio od Miloševića i Srbije, čija je vojska na kapama imala crvenu zvijezdu. A da bi se pokorilo ukrajinske fašiste, sve je dopušteno – uzeti im Krim, uzeti istočnu, a potom i zapadnu Ukrajinu.

No eto, velim, sada su neobaviješteni hrvatski građani počeli prepoznavati što se događa na jugoistoku Europe, da ne velim u jugosferi, uviđati zašto Srbija tako tvrdokorno i nadalje Hrvate naziva ustašama, zašto u “republici srpskoj” komemoriraju Jasenovac sa starim i sto puta demantiranim brojkama o 700.000 žrtava, zašto Hrvatima podmeće “urođenu genocidnost”, zašto Srbija uredno spaljuje hrvatske zastave, krade sve što može od hrvatske kulture i negira posebnost hrvatskoga jezika.

Odgovor je jednostavan: Srbija još nije u vojnom smislu dosta jaka da nastavi i završi što je započela devedesetih, Srbija još ne može kao Rusija komadati susjedne države, ali može “upražnjavati” drugu komponentu koja je Rusiji samo pomoćno propagandno sredstvo za ovladavanje Ukrajinom – može prljavim krivotvorinama održavati mit o općehrvatskom fašizmu i općesrpskom antifašizmu kako bi u pravom trenutku u budućnosti imala i to opravdanje za komadanje fašističke zemlje, odnosno nasilni povratak Hrvatske u Jugoslaviju, to jest veliku Srbiju u kojoj će svi Srbi živjeti u istoj državi, kao i Rusi u novom SSSR-u.

Treća komponenta je, kao i uvijek, veleizdajnički vijenac neumrle orjunaške ideje u samoj Hrvatskoj, koja već priprema teren – to lakše što je uspjela osvojiti vrhove vlasti i pred očima hrvatskih ljudi bezočno otvoreno radi na uvezivanju regije – političkom, gospodarskom i vojnom (zajedničke vježbe!), uz pomoć klike koja kontrolira i terorizira hrvatsku kulturu, a posebno medije. Tako izjave iz same Hrvatske o slučajnoj državi i heterogenom pučanstvu koje se jedva može nazvati narodom, dobivaju puni smisao, kao i težnja prema pravoj, neslučajnoj, valjda prirodnoj naddržavi s ujednačenim jugoslavenskim pučanstvom.

Srbija u ovom trenutku sjedi na dva stolca i oba su joj draga jer ih može iskoristiti za svoje interese. Europsku uniju u biti prezire, ali joj se želi prikrpati kako bi ostvarila jugoistočnu Europu bez granica. U Moskvi je pak njezino srce pa su odnosi bliski i srdačni. Ukoliko Putin doista misli ozbiljno i ako se ne zaustavi, ako mu je namjera okupati se u Jadranu, opet će Srbija dobro proći po onoj oživljenoj staroj “nas i Rusa dvjesto milijuna” (ili koliko već).

A što Hrvatska? Hrvatska sa sadašnjoj crvenom vlasti? Ta vlast nije u stanju ili ne želi reći ni jednu dobru riječ za Ukrajinu, ta vlast licemjerno šuti i “ne želi reći svoje stajalište”. A njezino je stajalište svakome tko poznaje prilike potpuno jasno: obnova SSSR-a je put prema obnovi Jugoslavije, a mi, aktualna vlast u Hrvatskoj, mi smo – zna se – za Jugoslaviju. Prema tome, držimo fige Putinu.

Bosna i Hercegovina

Najjača karika u obnovi Jugoslavije jest sadašnja Bosna i Hercegovina koja je država na papiru, a u Jugoslaviji je bila ipak imala – po Ustavu iz 1974. – nekakvu slabašnu državnost, mogla je nasaveznoj razini igrati nekakvu ulogu, moralo ju se pitati za mišljenje. U današnjoj kojekakvoj BiH sukobljuju se jugoslavenska (dotično velikosrpska) i velikobošnjačka politika. Potonja kratkoročno ima manje šanse, razvidno joj je da se treba nagoditi s velikosrpskom, barem do trenutka uništenja Hrvata kako ne bi ostala muslimanski otok u slavenskom moru.

A budući da i među muslimanima postoji podosta snažna projugoslavenska linija, sve može završiti velikom koalicijom koja vodi prema Jugoslaviji. Ta zlosretna ideja ima i u Bosni kao i Hrvatskoj besmrtnu udbašku podlogu o kojoj saznajemo tek detalje. No, detalji su važni. Za ključnoga čovjeka obavještajne zajednice (OSA) u FBIH nudi se bivši udbaš koji se posredno uspio infiltrirati i u katolički krug, a projekt zrakasto vodi prema onim paterima i fratrima kojima unitaristička Bosna nije strana.

Dani slobode medija

Vele da se novinarstvo srozalo, da ima cenzure i autocenzure. Tako kaže i novinarsko društvo, koje tim tendencijama licemjerno

Ako HTV-ov novinar Aca uzima sebi slobodu da na dan kada se dvojica papa proglašuju svecima – od kojih je jedan snažno pridonio padu komunizma i hrvatskoj slobodi – u studio pozove Igora Mandića koji negira hrvatsku državu, hrvatski narod i posebnost hrvatskoga jezika, onda to znači da mediji imaju i te kakvu slobodu, da mogu činiti što hoće, da mogu terorizirati narod i pljuvati po njegovim vrijednostima
drži ljestve kada je u pitanju crvena vlast. Ali! U biti su mediji slobodni, nikada takvu slobodu nisu imali!

Ako HTV-ov novinar Aca uzima sebi slobodu da na dan kada se dvojica papa proglašuju svecima – od kojih je jedan snažno pridonio padu komunizma i hrvatskoj slobodi – u studio pozove Igora Mandića koji negira hrvatsku državu, hrvatski narod i posebnost hrvatskoga jezika, onda to znači da mediji imaju i te kakvu slobodu, da mogu činiti što hoće, da mogu terorizirati narod i pljuvati po njegovim vrijednostima ne samo uz pomoć pretplate nego i u inim elektroničkim medijima te u tisku gdje se odavno oblikovala medijska teroristička skupina prema kojoj je Labrador samo slinav i ne baš opasan pas.

Skupina djeluje slobodno. Da. Pa kakva je to onda kuknjava o neslobodi medija? Gdje je tu cenzura, gdje je tu autocenzura? Nigdje na svijetu nema takve slobode.

Trio

Hrvatska je uzor medijskih sloboda kada treba raditi u korist hrvatske neslobode.

No da, velika većina novinara koji ne pripadaju terorističkom krugu u vrlo je nezahvalnoj situaciji i etičkim dvojbama, mnogi su nezaposleni, mnogi poluzaposleni. Ako su zaposleni, moraju bez pogovora slijediti politiku vlasnika (ako znaju tko je), a glede opće politike ne smiju pokazati da su protiv politike rečene terorističke skupine jer slute da je to (aktualna) državna politika.

Nešto znaju i o Ustavu i o bliskoj povijesti, nešto se čude kakva je to država koja radi protiv sebe i naroda, ali dječici treba kupiti hranu i tenisice, plaćati kredite i sladoled, pa je najbolje praviti se da živimo u najboljem od mogućih svjetova, u velikoj medijskoj slobodi slobodnoj od etike i odgovornosti prema nacionalnoj državi hrvatskoga naroda.

Institucionalizacija jezika

Radi se naravno o Institutu za jezik i jezikoslovlje koji je doživio renesansu pod Jovanovićem, te ostvario sve ministrove dječačke snove o danu kada će zabiti nož u leđa hrvatskom jeziku. Želja mu se ispunila i sada je sretan. Uz pomoć poltrona proveo je zamisao o oktroiranom pravopisu koji će doduše na kraju završiti u reciklažnom dvorištu, a podatak o JJ pravopisu ostati ružnom anegdotom u povijesti hrvatskoga jezika, ali u ovom trenutku đaci privremeno moraju svladati tu novosadsku inačicu inače dobivaju loše ocjene.

Loše ocjene dobivaju i svi jezikoslovci koji se toj svinjariji opiru, što će reći svi ugledni hrvatski lingvisti, ali i kroatisti u inozemstvu. Tako se Institut (to jest Jozić) okomio na Artura Bagdasarova bijednim pamfletom u kojemu se nadugo i naširoko melje brašno sitnih duša uhvaćenih u razaranju hrvatskoga jezika. Bagdasarov je svoje napise objavio na portalu HKV-a, u Hrvatskom slovu i u časopisu “Kolo”, a kozaračko kolo oko Instituta – reagirajući na njih – samo pokazalo da se u nemuštoj obrani svojih dvostrukosti ili drugih još većih zuluma uhvatilo u vlastitu zamku.

Da je tako svjedoči detalj o pisanju ukrajinskih toponima. Institut prisvaja sebi zasluge za točno, narodno pisanje ukrajinskih gradova, premda je u radnoj inačici dao samo Lavov i Kijev, a nakon kritike od strane ukrajinske manjine u Zagreb dodao i druge inačice pa – povećao zbrku. Unoseći Lviv, prekršio je pravilo da treba preuzimati izvorni oblik i prilagoditi ga fonemskom sustavu, znači ne pisati Lviv ili Lavov nego Ljviv, kako Ukrajinci i izgovaraju ime toga grada.

Vrag jest u detalju, a detalj do detalja je pakao u cjelini koja otkriva i ostala tumaranja nesretnog oktroiranog pravopisa, a Jozićeve “polemike” odaju intelektualnu slabost i sklonost prešućivanju. Primjer: isprva je pisao da ga Bagdasarov ne zanima, da ne čita Bagdasarova, a onda se vidjelo da njegove primjedbe šutke uvažava i na temelju njih unosi ispravke. A da čita portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, bjelodano je premda nitko od sličnih ne priznaje da čita. Ma čitaju, naravno. Potajno. Za njih je to valjda nešto kao svojedobno Radio Madrid. Čitaju ilegalno, da ih ne uhvati Jovanović.

Vjerojatno su sada već u panici jer Jovanović traži (i nalazi) novo radno mjesto na talasoterapiji, pa ako je i odustao jer su ga uhvatili u talasnim namjerama – ne znači da ga mjesto ne čeka nakon prijevremenih izbora. Institutu je to signal da ministar sprema kovčege, a što će onda biti s njima, sam Bog zna. I ja.

O Jovanovićevu skandalu čitam u tisku gdje se skandal naziva skandalčićem. Dražesnoga li eufemizma! A radi se o skandaletini, o aferi zbog koje se leti… svugdje osim u Hrvatskoj. Zajedno s Linićem koji je – dok ovo pišem – na rubu provalije, ali ga ne da riječka baza kojoj pripada i Jovanović. Teče crvena rijeka koja vlada Hrvatskom, dok ne postane rijeka bez povratka. A ni to nije sva istina jer Hrvatskom u stvari vlada HNS koji ima jedan i pol posto potpore među biračima. Gdje to ima? Pa u Hrvatskoj.

Krvavi svibanj

Redaju se obljetnice iz ratova i pokolja u krvavom mjesecu svibnju raznih razdoblja. Komemoracija pokolja hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu u potpunosti je ponovila lanjski vukovarski Dan sjećanja, a mediji su opet zabugarili o podjelama, pisali da su bile dvije kolone, što je drska laž. I opet je bila jedna kolona, hrvatska, braniteljska, a ona druga navodna kolona nije postojala nego tek šačica očajnih političara koje su njihovi šefovi poslali na brisani prostor – da se sami opet ne blamiraju.

Ti su očajnici imali instinktivni poriv da se sakriju u kuće, ali nisu to učinili znajući da su ondje Srbi, među njima vjerojatno i neki od onih koji su masakrirali hrvatske mladiće a nitko ih do danas nije potražio.

Branitelji su zatim krenuli u Vukovar prekriti sramotne ploče hrvatskom zastavom i još jednom poručili da je Vukovar hrvatski grad i da će ostati hrvatski. Da nije srpski Krim na Dunavu. Tih dana dolazi i presuda predsjedniku Stožera da je kriv za skidanje ploča. Politička presuda, naravno, koja će pasti na Vrhovnom sudu. Sitne duše to znaju, ali nekako moraju napakostiti hrvatskim braniteljima. Pa makar bilo i priglupo.

Buka

Svojedobno sam obećao da ću pratiti fenomen buke ma gdje bila. Moji pokušaji da uvjerim razne ustanove kako izmeđuklasičnog smeća i buke nema nikakve razlike, nisu naizlazili na razumijevanje. Jednostavno, buka se tolerira pa makar i opasna po zdravlje, opasna po život – bilo izravno zbog djelovanja decibela na organizam, bilo neizravno kao što je (uz izravno) uništavala život obitelji koja u Hrvatskoj nije dobila zaštitu pa se obratila europskom sudu i dobila odštetu.

Jesu li se potužili i ljudi u zagrebačkoj ulici koji godinama stradavaju od Tvornice buke, ne znam. Trebali bi. Kao i svi koje terorizira buka (o glazbi nema riječi) iz “kafića” i sličnih lokala. Dolazi toplo vrijeme i problem će opet izazivati pozornost (ne i institucija ), na kopnu i posebno na moru. O slučajevima na Hvaru i Braču već sam pisao, a ništa se nije pomaklo s mjesta – barem koliko znam. Ministarstvo turizma o tome ni riječi, premda postoje podatci o turistima koji su zbog buke napuštali “destinacije” tresući se u ritmu basova, s neispavanom djecom u naručju. Mala zemlja za veliku buku – valjda je to sljedeći slogan.

Premda vlasnici novina misle da ljude zanimaju sukobi i svađe u aktualnoj Vladi, to je jednostavno nije točno. Nikoga to više ne zanima. Što je rekao premijer, što ministar, što šefica ovoga ili onog odjela, tko je koga korumpirao i tko je koga protežirao, tko bi koga maknuo – ma koga još briga. “Svi se maknite” poručuje narod, a oni njemu da su stabilni i da će izdržati do redovitih izbora pa makar Hrvatska propala. Drže se za ruke i pjevaju “Još Hrvatska nij propala, još godinu bu izdržala.”

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Policija osumnjičila 59-godišnjaka za ubojstva branitelja i civila u Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Facebook

Za ubojstva 30 civila i 13 branitelja u Škabrnji 18. i 19. studenoga 1991. zadarska policija osumnjičila je 59-godišnjeg Srbina koji živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo koji Policijska uprava zadarska izvijestila je u četvrtak o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina na području Škabrnje godine.

Prema pisanju medija radi se o Zoranu Tadiću, dobrovoljcu iz Loznice, koji je zapovijedao specijalnim vodom benkovačkih specijalaca.

Voditelj Službe kriminalističke policije Bore Mršić istaknuo je da je u dugotrajnom i zahtjevnom kriminalističkom istraživanju utvrđeno da je tada 32-godišnji Z. T., državljanin Srbije, kao zapovjednik 2. specijalnog voda TO Benkovac izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, 30 civila i 13 branitelja, u čijim je ubojstvima i sam sudjelovao.

Danas 59-godišnji Z. T. živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo, a osumnjičen je da je, postupajući protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevske konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinio kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i protiv ratnih zarobljenika.

Policijska uprava zadarska izvijestila je i o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina iz koje, kako je rečeno, nedvojbeno proizlazi da je Ratko Mladić odgovoran za zločine 18. i 19. studenoga 1991. kada je zapovijedao napadima na Nadin i Škabrnju.

I u njegovu dnevniku stoji “da se zbriše i kvalitetno očisti rajon Škabrnja-Nadin“. Protiv njega je podneseno posebno izvješće.

(Hina)

 

Škabrnja: Poginuli u mislima i srcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Bačić: Ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković

Objavljeno

na

Objavio

Treba li nam izmjena izbornog zakonodavstva? Zašto se predlaže talijanski i grčki model prema kojem se relativnom pobjedniku dodaje nekoliko desetaka mandata? Kako zaustaviti stampedo stranačkih prebjega? Jesu li oni legitimni ili se radi o političkoj korupciji? Kakva je uopće razina rasprave u sabornici?

Na ta i brojna druga pitanja u emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala odgovore su pokušali dati gosti: predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk, Natalija Kanački iz Građanske inicijativa “Narod odlučuje”, saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak i Robert Jankovics, predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika.

No za početak su komentirali današnje incidente u sabornici.

Branko Bačić zadovoljan je reakcijom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na provokacije i optužbe Mostovog zastupnika Nikole Grmoje.

– Premijer je rekao da nije imao namjeru nikakvog fizičkog obračuna. Kako u životu tako i u politici postoje granice do kojih možete nekoga vrijeđati, do kojih možete nekoga klevetati. Optužba da predsjednik i potpredsjednica Vlade rade u interesu druge države, u ovom slučaju Srbije, optužiti ih za veleizdaju kap je koja je prelila čašu i ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković, rekao je Bačić.

Mostov zastupnik Robert Podolnjak kaže kako je činjenica da kolega Grmoja opetovano upozorava kako sama Vlada ne poštuje odluku koja je na snazi o osnivanju povjerenstva koje bi pratilo mjerila koje mora ispuniti Republika Srbija u Poglavljima 23 i 24.

– Kada vi uvijek skrećete pozornost predsjedniku Vlade i ministrici vanjskih poslova da ne poštuju odluku po kojoj moraju djelovati u nizu važnih pitanja i kada ima nakon toga kažete da ne štite interese Republike Hrvatske to jeste objektivna kritika, tvrdi Podolnjak.

– Svi oni koji su danas u Saboru izgubili malo živce biti će podložni ocjeni svojih birača. Ja do sada nisam imao poriv da s malo bržim korakom i oštrim pogledom hodam po parlamentu, komentirao je današnji incident SDP-ov Arsen Bauk nakon čega se rasprava prebacila na glavnu temu emisije – najavu izmjena Izbornoga zakona.

Premijerova najava novog izbornog zakona prema kojem bi relativni pobjednik dobio “bonus” mandate probudila je političke strasti. Premijer objašnjava da je riječ samo o jednom od mogućih rješenja kojim bi se osigurala stabilnost i smanjila mogućnost političkih ucjena i prebjega, a nikako o konačnom prijedlogu.

– Pa su tako neke zemlje odlučile imati bonus mandate za relativnog pobjednika. Da se ne mora slagati parlamentarna većina od nekih krupnih i velikih i možda puno malih ili onih koji će biti manji po ovom izbornom sustavu a htjeli bi biti malo veći kao što je Most. To je bila jedna teoretska opaska, tvrdi premijer Andrej Plenković.

Teoretska ili ne – najava izbornog zakona koji kopira grčki ili talijanski model naišla je na oštre kritike Mostova zastupnika Roberta Podolnjaka. Smatra da bi takav zakon pogodovao jednoj stranci i da bi se njime stvorila umjetna parlamentarna većina.

– Takav izborni model koji vam se toliko sviđa je zapravo model koji je primjenjen u kraljevini Jugoslaviji za diktature kralja Aleksandra na izborima 1931. godine kada je relativno najjačoj trebalo pripasti 2/3 poslaničkih mandata, kaže Podolnjak.

U Mostu predlažu svoj zakon kojim bi smanjili ukupan broj zastupnika, ali i broj zastupnika nacionalnih manjina. U Glasu pak predlažu mještoviti ili tzv. njemački model u kojem bi se pola zastupnika biralo razmjernim sustavom sa stranačkih lista, a pola većinskim sustavom u manjim izbornim jedinicama. Premijerov prijedlog smatraju najlošijim rješenjem. U SDP-u podsjećaju i na izvješće Ustavnog suda u kojem se upozorava na neravnomjernu raspodjelu birača po izbornim jedinicama. Budući da se time dovodi u pitanje i sama zakonitost izbora, ustavni su suci još 2010. zatražili da se izmijeni Zakon o izbornim jedinicama. Od promjene izbornog zakona, i to putem referenduma, ne odustaje građanska inicijativa Narod odlučuje. Traže da se izborni prag spusti na 4%, smanjenje ukupnog broja saborskih zastupnika, zastupnika manjina te tri preferencijska glasa.

Odgovarajući na pitanje voditelja je li se u HDZ-u raspravljalo o uvođenju grčkog ili talijanskog modela predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić je rekao kako niti na jednom stranačkom tijelu nikada o tome nije bilo govora.

– Premijer je samo u kontekstu nestabilnosti Vlade i prebjega u Saboru rekao kako neke druge države poput Grčke i Italije u ovakvim situacijama, kako bi spriječili prelaske iz stranke u stranku, benefitom nagrađuju relativnog izbornog pobjednika koji onda dobije određeni broj mandata kako bi mogao formirati stabilnu vladu, objasnio je Bačić.

– To je model koji postoji samo u Grčkoj, odnosno primjenit će se još samo na idućim izborima jer je zakonom ukinut. U Italiji su taj model ugradili u jedan od brojnih izbornih zakona. Dio tog modela je ukinuo talijanski Ustavni sud jer smatra kako u razmjernom izbornom sustavu se ne može na taj način nagraditi pobjednička stranka. Nakon toga su Talijani mijenjali zakon nekim drugim formulacijama, ali Ustavni sud je i to ukinuo. Dakle, takav model praktično više nigdje u svijetu ne postoji, ustvrdio je Podolnjak dodavši da bi takav model HDZ želio kod nas ozakoniti.

Suprotstavio mu se predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a rekavši da premijer nikad nije rekao da razmišlja o uvođenju toga modela.

Predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika Robert Jankovics kaže da je njihov klub uveo jednu novinu u hrvatskoj politici jer se oni dogovaraju oko svake odluke i mišljenje svih članova je bitno.

– Vjerujem da je to glavni razlog zašto zastupnici drugih strnaka prelaze u naš klub, istaknuo je Robert Jankovics. Rekao je da im ulazak u Vladu trenutačno nije ambicija. “Smatramo da vlada radi dobar posao i da treba izbjeći turbulencije”.

Natalija Kanački iz građanske inicijative “Narod odlučuje” rekla je da iz perspektive birača ovaj Sabor uopće ne odražava sliku onoga za što su birači glasali.

– Tu smo imali toliko političke trgovine, o korupciji neću niti pričati, to je za neka druga državna tijela, ali ću vam reći da iz perspektive nas običnih ljudi sve ovo izgleda kao pogodovanje, politička trgovina i velika nesređenost. Nadam se da će birači prepoznati što se u ove četri godine događalo, istaknula je. Naša inicijativa nastavlja svoju borbu za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog zakona, dodala je.

– 2011. je Ustavni sud ustvrdio da postoji velika razlika birača po izbornim jedinicama, a nakon toga je još jednom odlučivao o Zakonu o izbornim jedinicama ali ga nije ukinuo jer je ocijenio da odstupanja nisu takva da bi to zahtijevalo njegovo ukidanje, kaže Arsen Bauk. Ja smatram da postoji još jedan problem s brojem birača po izbornim jedinicama jer se do samog dana izbora ne zna koliko birača ima u svakoj izbornoj jedinici jer se pripadnici nacionalnih manjina na sam dan izbora mogu odlučiti u kojoj će izbornoj jedinici glasovati, ustvrdio je. Kaže kako je mala šansa da se tzv. grčki i talijanski model usvoji u Hrvatskom saboru.

 

Plenković: Grmojine tvrdnje o ‘veleizdaji’ nedopustive i najteže klevetničke uvrede

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari