Pratite nas

Analiza

THOMPSON I SRPSKE LAŽI

Objavljeno

na

Nakon što je srbijansko ministarstvo vanjskih poslova uručilo prosvjednu notu hrvatskom veleposlaniku u Beogradu Gordanu Markotiću zbog izjava hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovača hrvatskim medijima 16. travnja “u kojima se vrijeđa i omalovažava Republika Srbija”, ali i zbog Marka Perkovića Thompsona, oglasio se i sam pjevač. Thompson je u svom odgovoru, zapravo, održao lekciju Ministarstvu vanjskih poslova RH i samom ministru Kovaču koji nije reagirao na očite laži kojima se služi srbijansko ministarstvo vanjskih poslova po onoj Ćosićevoj: Laž je najviše pomogla Srbiji u njenoj povijesti. Naime u svom odgovoru naše ministarstvo sve prepisuje predizbornim aktivnostima u Srbiji. Drugim riječima mogu u tu svrhu lagati i u prosvjednoj noti koju upućuju RH.

[ad id=”93788″]

Za razliku od njih Thompson reagira na laž:

“Organizatori su tijekom tribine pustili dvije moje pjesme, ‘Bojna Čavoglave’ i ‘Samo je ljubav tajna dvaju svjetova’ čiji sam autor te dokumentarni film ‘Tko je Marko Perković Thompson’.

Dakle, gnjusna je laž da su organizatori puštali bilo kakve druge pjesme već spot pjesme koja je obilježila početak moje karijere i Domovinski rat te spot ljubavne pjesme koja je nastala ovih godina. Na taj način, puštajući te dvije pjesme iz dvaju razdoblja (ratno i mirnodopsko) organizatori su vjerojatno željeli dočarati djeci bit života, a to je život u ratu i miru.” (izvor)

Podsjetimo se: “Ministarstvo vanjskih poslova Srbije izražava posebnu zabrinutost zbog sudjelovanja hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona na vjerskoj tribini za mlade u katoličkoj školi u Šibeniku, 16. travnja 2016. i predavanja koje je održao učenicima osnovne i srednje škole, uz pjesme ‘Čavoglave’, i ‘Jasenovac i Gradiška Stara’, u kojima se veličaju ustaštvo i upućuju prijetnje Srbima”, istaknuto je u priopćenju srbijanskog ministarstva.

Naravno u Ministarstvu vanjskih poslova Srbije itekako znaju da druga spomenuta pjesma nije Thompsonova, ali im je važnije proglasiti “Čavoglave” ustaškom pjesmom, dakle opet slagati. Itekako znaju da je to pjesma iz Domovinskog rata, dakle iz rata u kome je velikosrpska fašistička agresija završila velikom “bežanijom” srpske vojske – “bežanijo m” zbog koje je Slobodan Milošević usporedio “hrabru” srpsku vojsku sa zečevima.

Da hrvatska vlast doista smatra kako je današnja Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu itekako bi na službenu notu i službene laži u njoj morala reagirati jer su napadnuti srpskim lažima i hrvatski branitelj Thompson i simbol Domovinskog rata pjesma “Bojna Čavohlave” pa i u konačnici i Domovinski rat.

Svi se sjećamo, a vidimo da to traje do današnjih dana, kada u RH to sprovode srpske sluge, kako su Srbi u Domovinskom ratu hrvatske branitelje, a i ne samo njih, zvali ustašama. Na tim pozicijama je, očito slijedi iz ove note, Srbija i danas. To se može i razumjeti. Valjda im je to jedini mogući način kako sami sebi mogu objasniti svoj kukavičluk i “bežaniju”.Kako sami sebi mogu objasniti svoju poziciju zečeva u ratu s Hrvatima.

Zapravo sama prosvjedna nota je dana zbog izjava hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovača hrvatskim medijima 16. travnja “u kojima se vrijeđa i omalovažava Republika Srbija”, priopćeno je u četvrtak u Beogradu.

Kako je objavljeno na službenoj internetskoj stranici srbijanskog ministarstva, “Ministarstvo smatra neadekvatnim da se u javnim izjavama dužnosnika Hrvatske primjena zakona Srbije opisuje riječima ‘povijesna perverzija’, a Srbiji implicira da je ‘država iz koje su potekli planovi za ratove 1990-ih’ “. Ministarstvo vanjskih poslova Srbije drži kako bi “uzdržavanje od ovakvih ocjena s hrvatske strane ubuduće pridonijelo unapređenju bilateralnih odnosa i dobrosusjedske suradnje”.

Naime u intervjuu za Jutarnji list od 16. travnja ministar Kovač rekao je: “Jasno je da potpuna suradnja s Haaškim sudom kriterij u pregovorima. Isto tako je vrlo jasno da država iz koje su potekli planovi za ratove 1990-ih ne može biti sudac i policajac za ratne zločine za sve zemlje bivše Jugoslavije – uključujući Hrvatsku. Zamislite. To je apsurdno, pače povijesna perverzija, i onemogućava dobrosusjedsku suradnju”.

Što je sporno u ovim tvrdnjama ministra Kovača? Pa očito je sporan hrvatski kukavičluk kada govori o državi iz koje su potekli planovi za ratove 1990-ih, a ne o državi koja je u presudi stalnog suda u Haagu u sporu o genocidu jasno definirala Srbiju kao agresora na RH u cilju stvaranja homogene Velike Srbije a pri tome su agresori činili genocidne radnje. Navedeno je i niz mjesta gdje je to učinjeno!

Zapravo, srbijansku porosvjednu notu možemo shvatiti kao lijek na njihovu dušu. Jer sigurno im je melem na duši kada poslije srpskih zečeva u “Oluji” već godinama gledaju zečeve u hrvatskoj politici.

Valjda zato i spominju Thompsona – hrvatskog branitelja čija je pjesma simbol Domovinskog rata – a hrvatski zečevi, pardon političari ga proganjaju od Račanovog vremena pa do danas. Dopustili su izjednačavanje branitelja sa ustašama, Thompsona i “Bojnu Čavoglave” a danas su dočekali da i sebe vide u istim ulogama.

Takvim svojim ponašanjem i sami su definirali takvu svoju poziciju zečeva pa već i ne pokušavaju sakriti svoju poslušnost svjetskim gazdama. Evo kako to komentira sjajni hrvatski kolumnist dr. sc. Damir Pešorda govoreći o nedavnom slučaju kad je otac s bebom u kolicima, kojega je vozač dobro naciljao, bacio se i gurnuo kolica te nasrtaj nije uspio. Dok smo u prvom slučaju ime podivljalog vozača saznali vrlo brzo, u drugom slučaju vozač je dugo vremena slovio samo kao ”strani državljanin”. Dobrom poznavatelju naših medija odmah je bilo jasno da je vozač iz Srbije, jer da je bio iz Bosne i Hercegovine, Slovenije ili Madžarske, saznali bismo to istog trenutka. Međutim, kad je izgrednik iz Srbije, mora se tomu pažljivo pristupiti. Da ne bismo uznemirili Milorada Pupovca. Koji bi se prijeteći rasplakao da bi Bruxelles i Washington odmah poslali srednjerangiranog diplomata da ga utješi, a Orešković i Grabar-Kitarović bi rezolutno osudili fašizam i tvrdo se zakleli da će se popraviti i neće više griješiti.

http://hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/42480-damir-pesorda-travanjska-kronika

Evo nekoliko komentara tri komemoracije u Jasenovcu iz kojih je očito kako vladajući ne razumiju da je RH stvorena u Domovinskom ratu i da im ne smije biti ništa važnije od Domovinskog rata:

“Jedino je Reiner dao izjave novinarima nakon komemoracije. Izrazio je i žaljenje zbog odvojenih komemoracija u Jasenovcu.

– Tužan sam što se odavanje pijeteta nevinim žrtvama ispolitiziralo od nekih ljudi i što se pretvorilo, nažalost, u ono što ne bi trebalo biti. Ti isti su prije dvije godine glasno negodovali zbog dvije kolone u Vukovaru, a sada izbjegavaju državnu komemoraciju. Meni je drago što je sve prošlo dostojanstveno – rekao je Reiner odgovorivši i na pitanje o tome kako spriječiti uzvike “Za dom spremni” na hrvatskim ulicama.

– Ja ne mogu rješavati sve probleme u društvu, pa ni takve koje izazivaju, srećom, marginalne skupine u Hrvatskoj. Ima toga i u drugim, razvijenim zemljama, ali se o tome ne priča toliko kao ovdje– rekao je Reiner branivši i svoju inicijativu da se Sabor nazove Hrvatskim državnim saborom.

– Time se manipuliralo. Izraz Hrvatski državni sabor se koristio i prije NDH. Stjepan Radić je bio govornik u Hrvatskom državnom saboru, a on nije bio ustaša. Ne vidim po čemu bi to bilo nešto čudno, ako se za to steknu uvjeti – zaključio je Reiner. (izvor)

Za vrijeme komemoracije bilo je vrlo neugodno promatrati kompletan hrvatski politički vrh koji je na vrelom suncu u stavu mirno bez riječi stajao puna dva sata. Ni jedne godine nije se ništa slično dogodilo. Prije svega da državna delegacija dođe ovako brojna i u ovako visokom sastavu, da ovoliko dugo ostanu poput nijemih statista i to sve dok i posljednja delegacija nije položila svoj vijenac. Podsjetimo, predsjednica K. G. Kitarović je na službenom putu, a na komemoraciji u Jasenovcu nazočili su Reiner, Orešković, Karamarko, Hasanbegović, Kovač, Bandić, Šustar, Šprlje i brojni saborski zastupnici pa se s pravom može postaviti pitanje ima li netko tko nije bio na komemoraciji?

https://kamenjar.com/povijesni-dan-za-hrvatsku-u-jasenovcu-prvi-put-polozeni-vijenci-za-stradale-od-1941-1951/

Bit će zanimljivo vidjeti koliko će ih se usuditi doći na Bleiburg?

Zapravo mene je ovaj komentar podsjetio na izvrstan tekst don Anđelka Kaćunka:

http://blog.vecernji.hr/don-kacunko/sto-povezuje-danasnju-katolikofobiju-nacizam-i-antisemitizam-8107

Naime, meni je izgledalo kao da cijeli državni vrh u pokajničkom čina (Kaćunko predlaže za početku svete mise) moli:
“Mi, predstavnici naroda zločinaca, ispovijedamo se Bogu svemogućemu i vama predstavnici naroda žrtava, da sagriješili smo vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i nimalo propustom. Naš grijeh, naš grijeh, naš preveliki grijeh! I zato molimo Jahvu, državu Izrael, Anti-defamacijsku ligu, Centar Simona Wiesenthala i sve njihove podružnice, kao i vas predstavnici naroda žrtava, da nam se smilujete i nikad nam ne oprostite! Amen.”

Nasuprot tome vlast bi mogla poslušati što im kaže fra Zlatko Špehar:

Tzv. antifašizam je bio uradak velikosrpske politike protiv državotvorne i slobodarske volje hrvatskog naroda. Da je bio protiv fašistički orijentiranog režima, hrvatski narod bi ga prihvatio. Budući da je taj isti tzv. antifašizam ‘fašizirao’ cjelokupni hrvatski narod – i to pokušava i danas nastaviti, ne može se na njemu ništa graditi: i EU je osudila režime nacizma, komunizma i fašizma…… A RH je članica EU!? Ili?  http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=7612

Ako razumiju poruku fra Zlatka, možda će razumjeti i zašto uporno ponavljam još od 1987. kako Srbi dijele Hrvate na Ustaše i Srpske sluge. A Srpski sluga ne možeš biti djelimično. Kao ni Izdajnik: ili jesi ili nisi!

Koliko god se trudila – hrvatska vlast im je još ustaška. Slijedi daljne posipanje pepelom, zar ne?

Akademik Josip Pečarić


[ad id=”93788″]

PRILOZI:

Josip Jović: Monopol na istinu

Ideološke i nacionalne manjine u Hrvatskoj navikle su držati monopol na ideologiju i na istinu i samo pod tim uvjetima pristaju na kakvu takvu hrvatsku državu – Čak tri komemoracije u Jasenovcu ove godine. Uz onu službenu, već je održana židovska, a nakon nje će Srbi te „drugarice i drugovi“ uz pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ imati svoju prosvjednu komemoraciju. I još, ranije je na istoj crti održan komemorativni skup u Beogradu na kojemu je govorio Aleksandar Vučić spominjući opet 700 tisuća ubijenih. Bojkot službene komemoracije objašnjen je „revitalizacijom ustaštva“. Temeljno je pitanje što se svim tim bojkotima želi postići, i što se objektivno postiže? Deustašizacija, pijetet, pomirenje? Ništa od toga!

“Ustaška” najezda

Kao dokaz ustaške najezde uzima se sve što dođe pod ruku, svaka izjava, svaki poklič, svaki grafit. Vjesnici „fašizacije“ podsjećaju na ispirače zlata u potrazi za dragocjenim zrnom prašine. Njima je stalo da ustaša i ustaških pojava ima što više, oni dobro dođu, oni se znaju i isprovocirati i podmetati. Za sve te fantome optužuju vodeće ljude u državi, koji su, i sami zbunjeni i osumnjičeni, počeli govoriti jezikom „antifašizma“.

Jer, svaki je Hrvat ustaša dok ne dokaže suprotno. Ognjen Kraus veli: “Oni koji toleriraju ustašku ideologiju zauzet će pozornicu.” A on to ne želi gledati! Zoran Milanović je nakon izbora govorio o pobjedi neoustaške ideologije, najavivši novoj vlasti pakao.

Sadašnja državna vlast je, rekoše najradikalniji, isto što i NDH. Pa da, i 1941. godine su postojali parlamentarna demokracija, sloboda govora, jednakost građana pred zakonom, zaštićenost manjina, pa onda i nije ona država bila tako loša.

Nepodnošljiva je svaka vlast koja nije po „našoj volji“. Ideološke i nacionalne manjine u Hrvatskoj navikle su držati monopol na ideologiju i na istinu i samo pod tim uvjetima pristaju na kakvu takvu hrvatsku državu. Smeta im i povratak pokroviteljstva nad obilježavanjem bleiburških žrtava, jer samo njihove žrtve zaslužuju pijetet.

Hrvatima je namijenjena povijesna uloga zločinaca. Kad bi i postojala nekakva „ustašizacija“, za koju objektivni Ivo Baldasar govori kao o statističkoj pogrešci, onda bi to bio razlog više za zajedničko komemoriranje nad žrtvama. Ali ne, žrtve kao i svaki ustaški simbol koriste se za ucjenjivanje državnika i klevetanje države.

Strasni jahači razdora

Na ideju pomirenja oni gledaju s prijezirom i strasno rade na razdoru. Čovjek koji se nikada nedvosmisleno nije distancirao od velikosrpske politike, koji ni riječi nije izustio o rehabilitaciji Draže Mihailovića, koji nikada nije osudio zločine u Vukovaru ili na Bleiburga, koji u zatvoru posjećuje osuđene ratne zločince, nema moralno pravo narodu nabijati kompleks povijesne krivnje. Bilježimo i dvije izjave rečenog Krausa od kojih staje mozak i ledi se krv u žilama.

Prva glasi: Nema pomirenja između žrtve i agresora, pa ni između njihovih potomaka. A druga: Referendum o braku ravan je nacizmu i holokaustu. Nadam se ipak kako ova dvojica prelata nisu predstavnici Srba, odnosno Židova. Inače bi bilo tragično.

Piše: Josip Jović

HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE (HNES)  

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) na svojoj sjednici održanoj

23, travnja 2016 u Hotelu Palace – Dvorana Lenuci u Zagrebu donijelo je sljedeće 

Priopćenje za javnost:

DRAMATIČNE HRVATSKE ETIČKE DVOJBE

Hrvatska država i hrvatski narod u velikim su teškoćama: sve više je ljudi ispod granica siromaštva, mladi stručni kadrovi napuštaju zemlju, nema jasne političke perspektive, osporava se temeljne vrijednosti Hrvatske – posebno su uočljive neke etičke dvojbe:

  • Istina je u Hrvatskoj na stalnoj kušnji. Negira se partizanske zločine. Četništvo je u porastu. Šešeljevo oslobađanje sramota je svijeta koji radi protiv Hrvatske. Daje se legitimitet ideji Velike Srbije,
  • Skupina zapadnih diplomata ovih se dana ponašala kao da su u banana republici. Dijele lekcije, pronalaze fašizam i ustaštvo na svakom koraku i miješaju se izravno u untrašnje poslove zemlje u kojoj su akreditirani,
  • Etički osuđeni Pupovac i drugi vodeći Srbi u Hrvatskoj izmišljaju fašizam i ustaštvo, a zajedno s nekim židovskim pojedincima provociraju slučajem Jasenovac. Pupovac s govornice Sabora otvoreno prijeti,
  • Etički osuđena Vesna Pusić, sada uz podršku Predsjednika Vlade i vodstva HDZa srlja u ostvarenje izbora za glavnu tajnicu UN; tražimo da se povede javna rasprava i da V.Pusić bude saslušana u Odboru Ministarstva vanjskih poslova kako se to čini sa svakim veleposlanikom, a kako ne bi za najviše mjesto u hijerarhiji hrvatskih predstavnika u svijetu, njezina kandidatura je nelegalna, nelegitimna pa prema tome i nevažeća,
  • Lustracija je neophodna Hrvatskoj, HDZ je s lustracijom u programu pobijedio na izborima, a sada se toga odriče, HNES priprema javnu raspravu i prijedlog zakona o lustraciji u Hrvatskoj i zakon o zabrani i uklanjanju imena JB Tita i drugih komunističkih zločinaca s ulica i drugih javnih površina,
  • Šestorica Hrvata iz BiH potpuno su izvan interesa hrvatskih političara, unatoč tomu što nam iz Haaga prijeti krajnje opasna osuda za Hrvatsku.
  • Slovenija je najveće stratište Hrvata u cijeloj povijesti, gdje je  zakopano u jamama i rudnicima preko 100 tisuća Hrvata. Naš član HNESa Roman Leljak, slovenski publicist, se nada da će se nakon Hude Jame, ove godine otvoriti rudnik Pečovnik u kojemu su kosti 12 tisuća Hrvata. Hrvatska ne čini ništa za istinu o ovim stratištima. HNES će sudjelovati u istraživanjima i odati poštu žrtvama Bleiburga i Križnih puteva,
  • Kurikul / Uputstvo za obrazovanje za osnovne i srednje škole etički je neprihvatljiva tvorba bivše vlade, ali, ni ova nova vlada ne pokazuje da će taj opasni program napustiti već da će ga tek doraditi,
  • Predsjednik Vlade Orešković posjetio je Vukovar i tamo  poručio: „Treba nam 10000 hektara oranica u komadu za velikog ulagača iz Bliskog Istoka“; radi se o pokušaju uvođenja otrovnih proizvoda GMO hrane, kakvu proizvodi svjetska firma Monsanto. Bilo bi to pogubno. Moramo se tomu suprotstaviti,
  • HNES upozorava da ove pojave i etičke dvojbe Hrvatska, da bi preživjela, mora istražiti i upozoriti javnost na  štetnost i opasnost koje prijete od tih pojava.

Izvrsni odbor HNES-a

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Što se događalo za vrijeme ‘nogometne euforije’: Agrokor, mirovinska reforma, unutarstranački prijepori u SDP-u…

Objavljeno

na

Objavio

Agrokor, mirovinska reforma i unutarstranački prijepori u SDP-u neke su od tema kojima smo se bavili prije kolektivne euforije posljednja dva tjedna, tijekom kojih je donesen i zakon o najmoprimcima i porasle su cijene nekretnina.

Valutna klauzula u slučaju švicarskog franka – ništetna

Visoki Trgovački sud je zaključio da su banke povrijedile interese potrošača nudeći im kredite u toj valuti. Procjena je Udruge Franak da bi banke u ime odštete mogle klijentima isplatiti od 10 do 15 milijardi kuna. Čelnici Udruge Franak preporučili su svojim članovima i svima drugima koji su oštećeni kreditima u švicarskim francima pokretanje privatnih tužbi protiv banaka.

Izmijenjen Zakon o najmu stanova

Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova koji bi konačno trebao riješiti problem zaštićenih najmoprimaca koji su u prošlom sustavu koristili stanarsko pravo u stanovima koji imaju privatnog vlasnika. Navedenim Zakonom postiže se ravnoteža između suprotstavljenih interesa najmodavaca i najmoprimaca. Vlasnici stanova (najmodavci) dobivaju točan dan kada mogu u potpunosti slobodno raspolagati svojom nekretninom. Zaštićeni podstanari pored pet godina zadržavanja statusa zaštićenog najmoprimca dobivaju i državnu subvenciju pri plaćanju tržišne najamnine nakon isteka postojećeg statusa, u trajanju dodatnih pet godina. Također, zaštićeni najmoprimci imat će pravo prvokupa stanova u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave.

Porasle cijene nekretnina

Eurostat je izvijestio da je rast cijena nekretnina u EU i Hrvatskoj u prvom tromjesečju ubrzao. U Hrvatskoj je to ubrzanje bilo izrazitije, pokazuju podaci europskog ureda za statistiku. U prvom su kvartalu cijene stambenih nekretnina, mjerene indeksom cijena nekretnina, na godišnjoj razini porasle za 4,7 posto na prostoru Europske unije te za 4,7 posto u eurozoni. To je nešto brži rast nego u posljednja tri mjeseca 2017., kada su cijene u EU porasle 4,5 posto, a u eurozoni 4,3 posto na godišnjoj razini. U Hrvatskoj su cijene stambenih nekretnina u prvom ovogodišnjem tromjesečju porasle 8,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. U posljednjem tromjesečju 2017. porasle su 7,6 posto.

Mirovinska reforma

Detalji o mirovinskoj reformi izašli su u javnost danima prije nego što su koalicijski partneri došli u Vladu po infomacij iz prve ruke. O produljenju radnog vijeka do 67. godine i eventualnom ukidanju drugog mirovinskog stupa tek treba postići dogovor. Prema riječima Milorada Batinića, HNS stoji pri tome da drugi mirovinski stup treba jačati, budućnost mladih koji će tek početi raditi po njima je u drugom mirovinskom stupu. Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke-reformisti kazo je da je model koji je ponuđen protuustavan i nezakonit te da otvara procesne nejednakosti među građanima. “Dakle, neprihvatljivo”, zaključio je.

Vodit će se računa o održivosti sustava boljim mirovinama te izjednačavanju prava svih osiguranika, poručuje Gordan Jandroković. Vjeruje da će u tome imati potporu koalicijskih partnera. HDZ-ov Milijan Brkić pak kaže: “ne može se funkiconirati u koaliciji pod pretpostavkom ucjene”. Koalicijski partneri poručili su da će se o svemu još razgovarati, HSLS-ov Darinko Kosor rekaoj da će se cijelo ljeto voditi javna rasprava, glavna će tema biti kako ispraviti nepravdu prema ljudima koji će u idućih 15 ili 20 godina ići u mirovinu. Vlada bi konačni prijedlog mirovinske reforme u Sabor trebala poslati na jesen, nakon javne rasprave.

Agrokor

Nagodba o Agrokoru izglasovana je 4. srpnja, 450 predstavnika vjerovnika predstavljalo je 93 posto ukupnih tražbina. Oni koji podupiru nagodbu bili su izuzetno zadovoljni zbog činjenice da je bio tako velik odaziv, ali i da je nagodbu poduprlo znatno više vjerovnika od onoga što su zakonske obveze, odnosno dvotrećinske većine. Protiv nagodebilo je 20 posto vjerovnika s gotovo 7 milijardi kuna potraživanja i svoju će zadovoljštinu vjerojatno potražiti na sudu.

Predstavnica velikih dobavljača u Privremenom vjerovničkom vijeću Marica Vidaković zadovoljna je. Zadovoljni su i u Sberbanku, novom najvećem suvlasniku Agrokora. “Proslavit ćemo nagodbu, ali nema opuštanja jer usmjereni smo na njezino provođenje kako bi sve završilo što prije, što efikasnije i kvalitetnije. Tek tada ćemo kao budući suvlasnici, s 40 posto novog Agrokora, početi raditi na promjenama u kompaniji, rekao je Sergej Volk iz Sberbanka.

No ima i onih koji nisu zadovoljni – uz Ivicu Todorića i Adris može se očekivati još sudskih tužbi. Nagodba bi nakon roka za žalbe trebala biti pravovaljana na jesen, a do kraja godine ili početkom iduće očekuje se njezino provođenje u svakodnevnom poslovanju novog Agrokora. Trgovački sud je rješenjem potvdio nagodbu.

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić smatra kako je teško za vjerovati da će nakon tri, a posebno nakon pet godina, ostati onakav koncern kakvog ga je izgrađivao Ivica Todorić. Za nagodbu kaže da smo se ponovno vratili na početak – “Došli smo ponovno do toga da ruske banke, a njih podržavaju i američki investicijski fondovi, žele napraviti isti taj korak kao i prije 400 dana. Bira se savjetnika koji će to dalje profesionalno voditi da se pripremi za ono što banke hoće. A one hoće, vjerovatno u pristojnom roku i najboljem trenutku to prodati”.

Potresi u SDP-u

U SDP-u su se nastavili potresi. Mjera privremenog oduzimanja prava na obnašanje svih funkcija u SDP-u i članskih prava na dvije godine izrečena je za potpredsjednika SDP-a Peđu Grbina i članove Predsjedništva Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića. Oni su se našli na popisu 90 stranačkih dužnosnika nezadovoljnih načinom na koji se vodi SDP i stanjem u stranci. Pismo u kojem traže njegovu ostavku, predali su šefu SDP-a Davoru Bernardiću.

On im je na sjednici Glavnog odbora o stanju u stranci prije dva dana poručio da će, ako je on glavni problem SDP-a, podnijeti ostavku na mjesto saborskog zastupnika. Uvjet je da ostavke podnesu i 23 zastupnika koji su među 90 nezadovoljnika potpisnika pisma u kojem traže odlazak Bernardića. Nakon toga bi i on podnio ostavku i na mjesto predsjednika stranke.

Dotad, suspenzija za gore navedene pojedince. To znači da više neće biti članovi Predsjedništva, a predloži li Predsjedništvo, Hajdaš Dončić i Zmajlović mogli bi otići i sa čelnih funkcija u svojim županijskim organizacijama na koje su izabrani u lipnju. Što se tiče članskih prava koja uključuju mogućnost da biraju i budu birani, ovlast za njihovo oduzimanje prema članku 32. Statuta ima samo Predsjedništvo stranke. U slučaju da ostanu i bez članskih prava, to bi značilo da ne bi bili kandidati stranke na izborima bilo koje razine.

CRO Demoskop: HDZ u blagom rastu, SDP i dalje pada

Prema najnovijem mjesečnom istraživanju političkih preferencija u RH, CRO-Demoskopu, zaustavljen je pad potpore HDZ-u, dok SDP-u i Mostu i dalje pada, a Živom zidu raste. HDZ ima 25% potpore, drugi je SDP s 18,7%, treći Živi zid – 13,4% a četvrti Most sa 7,3%. Na vrh ljestvice pozitivnog doživljaja političara i ovaj mjesec je “nitko”, predsjednica RH je na drugome mjestu, a premijer treći. Vrh ljestvice negativnog doživljaja političara predvodi premijer, na drugo mjesto vratio se čelnik SDP-a Davor Bernardić, dok su na trećem “svi političari”. Razina potpore politici Vlade u 20. mjesecu njezina mandata je 30,5%, što je 0,5% više nego u lipnju. Vladinu politiku ne podupiru 54,3% građana. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je Kolinda uradila za svoju zemlju i što Čoviću nisu dali da uradi za nas?

Objavljeno

na

Objavio

Postoje stvari koje su na prvu ruku nematerijalne, no s vremenom se kapitaliziraju. Uloga hrvatske predsjednice u Rusiji, Hrvatskoj, kako vrijeme bude teklo, donijet će milijune. Znaju to oni koji ju vole no i svi oni koji ju ne vole, piše u redakcijskom osvrtu za Poskok.info Ivan Šušnjar., prenosi Hrvatski medijski Servis.

Znaju to oni koji ju vole no i svi oni koji ju ne vole.

Uz hrvatsku reprezentaciju, koja je nevjerojatno digla popularnost Hrvata u svijetu, kao i Republike Hrvatske, splet okolnosti od Kolinde Grabar Kitarović napravio je svjetski hit.

Postoji riječ na francuskom “sérendipité“. Nema prijevoda na hrvatski. U suštini znači slučajan razvoj događaja na sretan, ili koristan način. Pratila je Kolindu cijelo vrijeme u Rusiji. Ali i Francuze u finalu. Vatrene nije. Sve što su dobili, dobili su isključivo svojim znojem.

Elem posljedica cijele te priče je danas da je Hrvatska apsolutni hit u svijestu. Porast interesa za Hrvatskom Google objavljuje kao nešto nesvakidašnje. I oni su u šoku. Radi se o takvom skoku, da je ime Hrvatske, Hrvata, hrvatske predsjednice, hrvatske povijesti, hrvatskih glazbenika, sportaša, guglano više puta nego sveukupno do sada u povijesti, i to iz krajeva svijeta koji nikada nisu čuli za Hrvate. Samo jedan video na kojem se vrti kolaž njenih fotografija u tri dana pogledalo je preko 2.7 milijuna ljudi.

Pozitivni efekti koji su se dogodili zahvaljujući podršci Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović

Imidž Hrvatske u svijetu potpuno je promijenjen. To je snaga nogometa.

No ne baš tako davno, točnije pri prvom odlasku hrvatske predsjednice u Rusiju, NGO uhljebi u Hrvatskoj propitivali su o čijem trošku Grabar Kitarović putuje u RH. Ta kasta danas šuti. Kriju se kao miševi.

Nadaju se da ćemo to zaboraviti. Da bi već sutra nastavili po istome.

Ali ako ćemo iti malo samurajskog duha Vatrenih primiti na sebe, nemamo pravo to zaboraviti.

Već sutra, financijske službe u RH morale bi provjeriti tko stoji tko financira te pokrete i za čiji interes rade. Zašto? Jer mi držimo do svoje zemlje. I ne želimo da nam jazavci oblikuju stvarnost.

Na žalost, i na sramotu postkolonijalne Hrvatske , hrvatska predsjednica, u Rusiju nije putovala o državnom trošku.

Zbog činjenice da smo se navikli, da nam samoimenovani čuvari morala određuju što je moralno a što ne, pristali smo vjerovati kako je normalno da predsjednica države, na utakmice svjetskog prvenstva putuje privatno.

Što je sramota, a ne nešto čime bismo se trebali ponositi.

Ona je naša službenica. Unajmili smo je da odradi određen posao za nas. Između ostalog, i posao dizanja imidža zemlje. Ona tamo ide i radi nas.

Naprosto nije normalno da nekakav NGO šalje dopise u Ured Predsjednice, s upitom, “jel to dama Skitarović , kako su je nazvale Novossti, odlučila ići tamo o državnom trošku”. Da o čijem drugom, pobogu? Jesu li to pitanje postavljati dragim im Vođama u ranijim “daleko slobodnijim” režimima?

I tko bi trebao ići o državnom trošku u Rusiju na finale nacionalne reprezentacije ako ne formalni lider nacije?

U Francuskoj bi bilo nezamislivo da je neki medij postavio pitanje o čijem trošku Macron putuje u Rusiju. To bi bio skandal. Zašto? Jer je Francuska država koja drži do sebe. Macron nije Skitulja. On je francuski predsjednik.

Nije li vrijeme da Hrvatska promijeni odnos prema samoj sebi? Sukladno onoj energiji i onoj silovitosti kakvu je Hrvatskoj pokazao Dalić? Da se malo više poštujemo?

BIH, druga hrvatska država, država koja redovno puni polovinu hrvatske reprezentacije, reprezentacije koja nije državna, nego nacionalna, baš onako kako je Engleska reprezentacija nacionalna reprezentacija Engleza, a škotska Škota, s druge strane, da se ne lažemo, ima užasan imidž u svijetu.

Ekonomske institucije i zavodi za statistiku nikada nam nisu priložili podatke koliko nas, građane BIH košta negativan imidž BIH. I trebalo bi to tražiti od njih.

Koliko nas konkretno milijuna maraka košta vijest da su dva ISIL-ovca vraćenja iz Njemačke u BIH nakon što se otkrilo da šuruju s teroristima, da se stotine vraćaju iz Sirije, koliko nas koštaju četnički skupovi, koliko ustaški?

Sve fino na papir. Pa da vimo što je to što najviše košta danas BIH. I koliko je to milijuna manje noćenja i milijardi manje investicija u BIH. Koliko je to naše zaustavljene bolje budućnosti. Brine li to ikog ovdje ili smo mi zadnje naivčine u BIH prostoru koji vjeruju u budućnost?

Upravo ta i takva BIH, država sa katastrofalnim imidžom, koja se svijetu i danas promovira sirijskim dragovoljcima, zločinama, presudama, jamama i ratom 9o-ih, na svjetskom prvenstvu imala je izbornika iz BIH u finalu, te petoricu igrača što rođenih što porijeklom iz BIH. Što je to ako nije jedna sjajna priča iz BIH?

I ništa od tog ta ista BIH, naša BIH, nije iskoristila za podizanje svog imidža.

Isto bi ovo pisali da je Turska bila u finalu, ili Srbija, i da su u tim timovima dominirali ljudi iz BIH a Bakir ili Ivanić odbili otići na finale i raditi na promociji BIH.

Što je to što je zasmetalo imperijalnim NGO medijima u BIH da zaustave pokušaj da se i BIH promovira u Rusiji? Kao zemlja koja je dala osovinu svjetskog finaliste?

Strah od porasta imidža Dragana Čovića? Što točno?

Čović bi u Rusiji, pred svjetskim kamerama bio samo lider iz BIH. I ništa više. Ljudi bi se pitali što BIH ima s ovim. Pa bi guglali. Pa bi došli do informacije da BIH nije samo zemlja problema. Nego i rodna zemlja finalista svjetskih prvaka.

Čović je opet, pristajući na sarajevski šovinizam, pristajući da se ušuti, praktički pristao na njihovu želju da BIH ostane samo bošnjačka.

Jer oni žele reći – Mi plaćamo Dragana Čovića, mi smo država i Dragan Čović će odgovarati nama. To je taj sistem kuhanja žabe.

Ne, gospodo, vi ne plaćate Dragana Čovića. Mi plaćamo Dragana Čovića. Samo jedan vaš kanton, narodu Dragana Čovića godišnje uzme preko 40 milijuna maraka čiste novostvorene vrijednosti. Živite na lihvarenju a pozivate na odgovornost.

Dragan Čović odgovara nama, ne vama. Vi nemate ništa s njegovim novčanikom. Jedini koji to pravo imaju, da ga pitaju gdje troši, i kako troši naše pare, smo mi. Mi koji ga biramo. I koji ga plaćamo. Jer, prihvaćali vi to ili ne, no BiH nije samo bošnjačka država.

Pristajući u Rusiju ići o privatnom trošku, i pojavljujući se tek na pokojoj fotografiji, kako ne bi naljutio šovenski dio naše države, Čović je nesvjesno naštetio i interesima svog naroda ali i imidžu BIH. Pristao je priznati Sarajevo kao vlastiti autoritet. Ono Sarajevo koje ne priznaje njega.

Zašto je to uradio? To nije hrvatski odgovor. To je hrvatsko bespogovorno pristajanje na imperativ koji dirigira NGO sektor i političko Sarajevo.

On, kao hrvatski član predsjedništva, točno onako kao Kolinda, morao je imati susrete s dijelom reprezentacije, pred svjetskim kamerama. Na terenu, u svlačionici, svejedno.

Poslati drugačiju poruku iz BIH. Pojasniti svijetu da je BIH domovina Dalića, protjeranog Lovrena, Ćorluke, Rakitića, Kovačića, Jedvaja. Domovina svjetskih finalista.

Bila je to njegova predsjednička dužnost. Nikakav hir. Gesta koja bi strašno pomogla i BIH.

Sarajevo ne shvaća da je to bilo i u sarajevskom interesu. No to nije problem ostatka BIH. BIH ne može ovisiti od toga hoće li, ili neće, Sarajevo nešto shvatiti.

Mi nemamo vremena čekati da Sarajevo shvati. Jer to nas sve jako puno košta. Njihova autarkija, šovinizam, zaljubljenost u mitsku bošnjačku sliku Bosne, koja nikako da se dogodi, do sada nas je koštala milijune.

Sve nas koji želimo da BIH prestane biti slučaj u svijetu.

Već danas NGO mediji, i NGO intelektualci, ponavljaju priču, “otkud Čovića s Putinom, i što je radio u VIP loži”. Ludi zbog činjenice da se Čović sastao s Putinom.

Pitaju s čijim parama je otišao.

Odvratno. Baš dno.

Radi se o istim onim medijima koji nikada nisu postavili pitanje o čijem je trošku Bakir Izetbegović putovao na susret s Muslimanskim bratstvom. Organizacijom koju je CIA stavila na spisak terorističkih organizacija. Nikada niti jedan od tih Bakirovih medija nije objasnio bošnjačkoj javnosti koliko će ih konkretno novaca po džepu dugoročno koštati takav imidž države kakav nam Bakir gradi. Koliko će perspektive njihovoj djeci oduzeti svaki njegov potpuno sulud susret s takvim svijetom?

I koliko tek nama? Koji nismo taj svijet.

Oni, saraj NGO uhljebi u BIH, dok kriju tko ih plaća, dok odbijaju kategorički potvrditi sve one laži koje pišu, manifestiraju očitu intelektualnu skučenost. I radeći za sebe, čine loše cijelom ovom društvu. Nominalno rade na pomirbi, u praksi čine sve da do nje nikad ne dođe.

Jer nastupanjem pomirbe, počinje njihov kraj.

Utješno je da obični sarajevski građani shvaćaju više od njih. Tisuće onih ljudi koji su iz Sarajeva pokušali poslati sliku zajedništva i oduševljenja pobjedom. Koja je na žalost medijski blokirana. Što mislite od koga?

Ogromnu priliku za BIH ubili su, napadom na Čovića i zaustavljenjem dotičnog da tamo u Rusiji, uzme barem 10 posto pažnje svjetske javnosti koliko je uzela Kolinda. I tih 10 posto za BIH bi značilo jako puno. Superponirajući se nad njegovim budžetom ponavljajući “mi smo država” nastavili su ubijati ovu državu.

Koliko je loš imidž BIH u svijetu evo jedan frišak primjer. Nakon splitske Ultre, jedan dio stranaca, upoznavši neke mlade iz Hercegovine, preko noći je završio u Mostaru a potom na Kravici. Sutradan su se, potpuno ošamućeni pitali gdje su. Kada im je pojašnjeno da je to BIH, uhvatila ih je panika “Bosnia, Baznia, fak*n š*t. Bježimo odavde.”. I to je nešto o čemu nam ne govore tu. Da je sinonim za Bosnu u Europi nešto jako loše. Nešto što sije strah. Ne govore nam da nas mnoštvo zaobilazi. Da ovo nije samo zemlja masovnog odlaska, nego i masovnog nedolaska. Ne samo ljudi. Nego i konkretnih investicija. Tko će ulagati u zemlju koje se ljudi boje?

Zamislimo samo kakva bi slika prošla svijetom da je Čović budžetom svog ureda na svjetsko prvenstvo odveo 20 najboljih mališana iz NK Vitez, NK Livno, NK Kraljeve Sutjeske, FK Zenice, i FK Dervente? I da su oduševili tribine. I da su se oni takvi, pojavili pred svim svjetskim kamerama? U dresovima svojih klubova? Sa svojim predsjednikom. O trošku države. A sve za imidž države.

Pristajući na njihov šovinizam, Čović je koji put po redu u ove četiri godine ispoštovao taj šovinizam? I hoće li ga poštovati i ovih par mjeseci do kraja mandata? Planira li ga poštovati i u idućem mandatu da znamo?

Kolinda je taj pritisak odbila. I Hrvatskoj je donijela novi imidž i nove milijune.

Konačan zaključak je da Kolinda ima dobre P.R. stručnjake. I da bi Čović svoje morao mijenjati. Ako ih uopće ima. Ako mu uopće daju da ih ima.

Ivan Šušnjar/Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori