Pratite nas

Thompsona mrze hrvatske izdajice, udbaši i pokvarenjaci

Objavljeno

na

Strašno je ovo što se događa s Markom Perkovićem Thompsonom. Riječ je o jednom od najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne glazbe, branitelju, domoljubu i čovjeku koji nikada nije silazio sa svoga puta, odnosno nikada nije prešutio da je Hrvat, samo zato da na njegove koncerte dođe što više ljudi.

Nije otišao u Beograd ili Podgoricu i počeo nastup s onom već dobro znanom otrcanom rečenicom kojom započinju svoje nastupe pojedini hrvatski pjevači kad se nađu u Srbiji i Crnoj Gori: “Prijatelji stari, gdje ste?” Oko njegovih koncerata uvijek je “gužva”, jalni su mu i zavidni, prije svega većina njegovih kolega, jer dok on puni stadione kao od šale, oni se “busaju u prsa”, ako napune neku malo veću “selsku” dvoranu. Čudno je i to da ljudi s hrvatske estrade ne podižu svoj glas kad mu se zabranjuju nastupi (kao nekada u vrijeme Jugoslavije Vice Vukovu), kao da se uistinu radi o nekom “ustaškom pjevaču”, a ne čovjeku čiji su nastupi i pjesme obilježene isključivo domoljubnom tematikom, jer nitko  od naših zabavljača ne pjeva toliko o Bogu, obitelji i Domovini, kao on.

 E, to mu ne mogu oprostiti.

Sada čitamo da ima problema oko već dogovorenog i gotovo rasprodanog koncerta u Berlinu. Pojedini mediji su nastojali prikazati ovaj skandal na način da je Njemačka “zabranila” nastup ovom velikom hrvatskom pjevaču i skladatelju, što naravno nije istina. Opet su, a tko drugi, glavnu ulogu u ovom incidentu odigrale prije svega hrvatske izdajice, doušnici, udbaši koji su  poglavito u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata sklonili sebe i svoje najbliže u neke od europskih država, jer se nisu željeli boriti za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Ali i pojedini lijevo orijentirani hrvatski mediji i portali. Naime, nigdje nismo čuli ili pročitali da je primjerice jednoj Svetlani  Ražnatović – Ceci, bivšoj supruzi ratnog zločinca Željka Arkana bilo gdje u Europi zabranjen nastup (sad su tek protiv nje digli glas, ali u Srbiji, u Novom Sadu!), a ta Ceca, koja pjeva “srpske folklorne pjesme” i uzdiže srpske četnike, da ne povjeruješ, omiljena je pjevačica i jednom dobrom  dijelu Hrvata, koji bi da ona kojim slučajem nastupi (a ne će!) u Hrvatskoj sigurno napunila tri Arene.

Tijekom svoje karijere Ceca, kao srpska “domoljubna” pjevačica,  dobila je (da ne povjeruješ) čak oko 150 nagrada i priznanja, a Thompson gotovo – ni jedno, osim od hrvatskih branitelja!

 Sve to nije ništa čudno, osobito kad se zna da ne mali broj Hrvata nije želio Republiku Hrvatsku, da su oduvijek bili za Brozovu Jugoslaviju. Kad su čuli da Thompson ima problema oko nastupa u Njemačkoj, što na njegovu stranu nije stalo tamošnje hrvatsko veleposlanstvo i objasnilo da je riječ o pjevaču domoljubnih pjesama, a ne o nekakvom “fašisti” ili ustaši”? Oni koji dolaze na njegove koncerte (zar je grijeh što mašu s hrvatskim zastavama?) isključivo su ljudi koji vole svoju hrvatsku Domovinu. Ali, kako će Thompson to dokazati pojedinim (u ovom slučaju) njemačkim medijima, kad s nekim nastupima u Hrvatskoj, kao primjerice u Puli, ima problema, gdje ga napadaju ljudi ala Kajin, jakovčići i slični, koji obožavaju Jugoslavene poput Šerbedžije, ali ne i Hrvate poput Marka Perkovića Thompsona? Obično ti istarski domoljubi (svaka čast iznimkama, ne malom broju hrvatskih branitelja iz ovoga kraja), i dalje ističu Broza, partizane i komuniste, masovno obilježavaju njihove obljetnice, a nemaju (zamislite) ništa protiv Talijana koji su u vrijeme II. svjetskog rata bili fašisti i okupatori! Pa, kad se sve to zbroji, kad se stave na kup sva groznomorna i nepoštena “kokodakanja” oko Thompsona kao pjevača koji (zamislite!) “zaziva” NDH (a rođen je  1966.!), onda je valjda svima sve jasno.

Tražimo od državnih institucija kojih se to tiče da zaštite ovog velikog hrvatskog pjevača i skladatelja, poglavito kad nastupa u inozemstvu, te da se već u povodu raznih “zabrana” njegovih koncerata napokon oglasi i Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP i slični, baš kao i cijela hrvatska estrada, a ne da šute i podmuklo se smiju i cerekaju cirkusu koji se bezrazložno plete oko njegova imena.

 Osim toga, neka se oglase i hrvatski pisci, neka prouče tekstove pjesama koje pjeva, pa neka kažu što je u njima “ustaško i fašističko”?

 Ali, ne Hrvati će, kao što je bio slučaj i s pokojnim Vice Vukovom, radije zabiti glavu u pijesak!

 (Svaka čast iznimkama, poput akademika Josipa Pečarića!).

Sramotno da sramnije ne može biti!

Mladen Pavković/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Jurković primljen u Međunarodnu kuću slavnih

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH

Zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, general-bojnik Siniša Jurković primljen je u Međunarodnu Kuću slavnih (International Fellow Hall of Fame) National Defence Universityja iz Sjedinjenih Američkih Država, a priznanje mu je uručeno na svečanoj inauguraciji koja je održana u utorak, 25. lipnja 2019. u Tartu, Estoniji, priopćio je MORH

Ovakvo veliko priznanje su uz generala Jurkovića primili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević koji je u svibnju 2018. svečano primljen u Kuću slavnih međunarodnih polaznika Ratne škole kopnene vojske SAD-a (International Fellows Hall of Fame US Army War College) te general-zbora Drago Lovrić i general-bojnik Gordan Čačić na National Defence Universityju.

Zahvalivši na ovom priznanju, general Jurković istaknuo je: “Ovo je izuzetna čast i priznanje za moj rad i ono što je najvažnije, poticaj da i dalje predano i motivirano služim svojoj domovini. Na kraju, ovo je priznanje za Republiku Hrvatsku, Ministarstvo obrane, Hrvatsku vojsku i Hrvatsku kopnenu vojsku “, kazao je general Jurković koji je u Međunarodnu kuću slavnih primljen zbog svojih postignuća na funkcijama koje je obnašao u Hrvatskoj vojsci.

Naime, program Međunarodne Kuće slavnih osnovan je 1999. godine, a njegova je svrha kroz transparentan odabir, odati priznanje međunarodnim polaznicima National War Collegea za postignuća na nacionalnoj razini ili u međunarodnom okruženju.

General-bojnik Siniša Jurković pohađao je i završio National War College od svibnja 2015. do lipnja 2016. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Obraćanje Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović na svečanom prijamu u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani Predsjedniče Hrvatskoga sabora, potpredsjednici i zastupnici,

Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednici i ministri,

Poštovani Predsjedniče Ustavnoga suda, ustavni suci te dužnosnici zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti Republike Hrvatske,

Poštovani načelniče Glavnoga stožera i časnici Oružanih snaga, Ravnatelju policije i policijski časnici,

Poštovani predstavnici braniteljskih udruga,

Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni nadbiskupi, i biskupi, poštovani predstavnici kršćanskih crkvi te islamske i židovske vjerske zajednice, Vaše ekscelencije,

Poštovani predstavnici političkih stranaka, županija, gradova i općina, gospodarstvenici, predstavnici akademske, kulturne i sportske zajednice, javnih ustanova, medija i udruga,

Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,

Ponosno i radosno čestitam vam Dan državnosti Republike Hrvatske! U povijesti hrvatskoga naroda 25. lipnja 1991. jedan je od najvažnijih datuma. Donošenje Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske značio je ne samo konačan državnopravni raskid veza s republikama bivše države nego i izlaz iz višestoljetne vezanosti Hrvatske za složene državne zajednice.

Ime Hrvatske konačno je i zauvijek upisano na politički zemljovid svijeta! Hrvatska je tu: ne samo lijepa nego doista i naša.

S posebnim poštovanjem spominjemo se danas našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je u krajnje složenim unutarnjim i međunarodnim okolnostima odlučno poveo hrvatski narod i sve domoljube na put hrvatske neovisnosti. Unatoč tome što je demokratski izabrana hrvatska vlast ustavno zajamčila sva ljudska i manjinska prava, bili smo izloženi otvorenoj velikosrpskoj agresiji, koju smo zaustavili i svladali hrabrošću hrvatskih branitelja te odlučnom i mudrom državničkom politikom pod vodstvom predsjednika Tuđmana. Ujedno smo pomogli obraniti Bosnu i Hercegovinu, u kojoj su Hrvati državotvorni i konstitutivni narod.

Povijest je to kojom se ponosimo. Pobjeda u Domovinskom ratu označila je konačno dovršenje povijesne borbe za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. A temelj toj pobjedi bila je politika pomirbe predsjednika Tuđmana, koji je znao da samo jedinstven narod može ostvarivati svoje povijesne ciljeve.

Nedvojbeno, prisutnost hrvatskoga imena, himne, grba i zastave u sjedištima međunarodnih foruma i na sportskim natjecanjima danas je najvidljiviji znak našeg povijesnog uspjeha. Ali to nije samo po sebi razumljivo.

Država nije samo ponos, ona je i obveza. Drugim riječima, da bismo imali državu kao trajno i sigurno okrilje ostvarivanja svojih osobnih i nacionalnih potencijala i ispunjenja životnih potreba, moramo što djelotvornije povezivati i iskoristiti naše prednosti: geopolitički i geoprometni položaj naše domovine, njezina prirodna bogatstva, našu iznimno važnu nacionalnu povijesnu ulogu u Europi i sjajne duhovne odlike našega naroda.

To su temeljni čimbenici naše unutarnje kohezije, našeg zajedništva. Na tim temeljima moramo materijalno, organizacijski i duhovno snažiti našu suverenost i samostalno odlučivanje o nacionalnim i državnim interesima.

A tu nam se, nakon što smo postali članicom Ujedinjenih naroda, NATO-saveza i Europske unije, otvaraju nove mogućnosti, kako kroz bilateralne odnose s pojedinim državama, tako i kroz vanjskopolitičke iskorake kao što je inicijativa Triju mora. Na njoj ću čvrsto ustrajati jer hrvatskim narodu u zajedništvu s drugim narodima država srednje Europe omogućuje najsolidnije vrednovanje vlastitih političkih, gospodarskih i kulturnih stremljenja.

Proteklih godina u ovoj sam prigodi često govorila o raznim konkretnim zadaćama našeg unutarnjeg razvoja. Danas ću samo podsjetiti na demografski problem kao na pitanje svih pitanja. A to nije pitanje bilo čijeg mandata niti problem jedne generacije, već problem koji traži trajno sustavno, sveobuhvatno i postojano djelovanje svih društvenih snaga, od politike i gospodarstva, do kulture i vjerskih zajednica.

No ne dvojim da ćemo ga riješiti. Mnoge smo velike, pa i epohalne uspjehe već postigli na brojnim područjima. Imamo sjajne ljude, narod smo mnogih odlika i vrlina, koje znamo pokazati kada je najvažnije i najpotrebnije.

Narod – to je za mene drugo ime za optimizam. Zato čvrsto vjerujem u budućnost naše Hrvatske. Zaslužili smo je!

Bio nam svima sretan Dan državnosti sa željom: za još bolju Hrvatsku!

Neka nam živi naša jedina i vječna domovina Hrvatska!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari