Pratite nas

Tihi ubojica Hrvata: U Hrvatskoj ima oko 250.000 alkoholičara

Objavljeno

na

U Hrvatskoj ima oko 250.000 alkoholičara i oko jedan milijun osoba koje imaju probleme zbog neumjerenog pijenja. Ukratko, svaki četvrti građanin Hrvatske pati od posljedica alkohola. Treba naglasiti da je alkoholizam, uz ovisnost o heroinu i duhanu, jedna od najtežih i najtvrdokornijih ovisnosti. Ovisnost o alkoholu manifestira se u psihičkom i fizičkom smislu.

Alkoholizam, uostalom kao i ovisnost o drugim drogama nije samo bolest alkoholičara već i “bolest” njegove obitelji, radne okoline, susjedstva, prijatelja. Alkoholizam je, što se tiče agresije, čak i pogubniji nego ostale ovisnosti. Više nego kod ostalih ovisnosti događaju se fizički obračuni u porodici, maltretiranja, batine, agresivni alkoholičar velika je opasnost za djecu, supružnika i ostale članove obitelji. Agresija u svezi alkohola događa se uz šank, na ulici, svugdje…

Alkohol je poznat od davnina, preko osam tisuća godina. Upotrebljavao se i upotrebljava se kao razbibriga, kao lijek i kao hrana. Na pitanje; zašto tradicionalna, umjerena i povremena uporaba alkohola prelazi u alkoholizam, u neumjerenu i stalnu konzumaciju, odnosno ovisnost – teško je odgovoriti. Uostalom, oko pitanja: “Zašto, ovisnost?”, stručnjaci desetljećima lome koplja, tisuće stranica ispisana su o razlozima drogiranja (pa i alkoholiziranja), no pravog odgovora još nema. Određeni čimbenici u nastajanju alkoholizma jesu; naslijeđe, psihička konstitucija i socijalno okružje, te manja otpornost na tenzije, frustracije, patnje, neizvjesnost i sl. No, sve to samo je skup preduvjeta. Problem prevencije ovisnosti o alkoholu je tradicija i kultura konzumacije alkohola povezana sa svim važnijim životnim događajima, ali i s uobičajenim pijenjem uz jelo. Zato je granica razdvajanja koja dijeli uobičajeno konzumiranje alkohola i ono prekomjerno koje s vremenom odvodi u ovisnost – često teško prepoznatljiva i varljiva. Slika fizičkih utjecaja alkohola sljedeća je: Alkohol u početku kratko vrijeme stimulira kontrakciju mišića i snagu, smanjujući umor, tako da alkoholizirana osoba nekritično zaključuje da je jača i spremnija na veće napore. No, ubrzo nastaje opadanje mišićne aktivnosti. Male količine alkohola stimuliraju srčani mišić, ali nakon povećanja doze imaju toksične učinke na srce, direktno ili indirektno (preko vagusa) usporava se rad srca, šire se krvni sudovi mozga, srca i kože.

Alkohol ubrzava resorpciju mnogih tvari, stimulira disanje i lučenje mokraće. Gram alkohola razvija sedam kalorija, ali se to ne može smatrati energetskom vrijednošću zbog svoje toksičnosti. Resorpcija alkohola nastaje već u ustima, znatno jača je u želucu, završava u debelom crijevu. Resorpcija (fizički proces) diktira nivo alkohola u krvi koji je maksimalan 30 do 50 minuta nakon unošenja alkohola u organizam. Poslije 90 minuta slijedi ravnomjerno opadanje nivoa. Razgradnja alkohola (90%) događa se u jetri, za jedan sat razgradi se oko 9 grama alkohola (jedan promil). Nivo alkohola u krvi od 0,5 do 1,5 promila (pripito stanje) izaziva poremećaj i depresiju inhibitornih (kočećih) centara u mozgu. Od 1,5 do 2,5 promila (pijano stanje) prava je alkoholna intoksikacija, a do 3,5 posto dominiraju narkotički učinci. Kod 4 promila nastupa koma, gubitak svijesti i potpuna arefleksija koja može završiti kobno. Fizička oštećenja su velika i teška; atrofija i degeneracija ćelija moždanog tkiva (najtipičniji u malom mozgu), atrofije i oduzetosti mišića, bolovi i parestezije u ekstremitetima i dr. Česte posljedice su katar jednjaka, gastritis s povraćanjima i stomačnim grčevima, masna infiltracija jetre s insuficijencijom funkcije, ciroza (bujanje vezivnog tkiva jetre i propadanje ćelija), povišenje krvnog tlaka, glavobolje… Česte su i degenerativne promjene gušterače, insuficijencija srca, i pad otpornosti cijelog organizma. Slika psihičkih oštećenja još je pogubnija.

Alkoholičari kao i heroinski ovisnici vrlo brzo gube moralne norme, otupljuju, bezvoljni su ali i često agresivni, egocentrični, imaju smetnje u pamćenju. Zbog nesklada između libida (želje) i slabe potencije, postaju agresivni i slabi seksualni partneri, postaju skloni pedofiliji, homoseksualnim aberacijama, ekshibicionizmu… Postoje, doduše nešto rjeđe, alkoholne psihoze (delirium tremens alcoholicum), amnezije fiksacije (nemogućnost pamćenja), konfabulacije (iskrivljene retrospektive), te halucinoze, demencije i epileptični napadi.

Najnovija istraživanja koja su proveli američki znanstvenici sa sveučilišta North Carolina ukazuju da štetne posljedice prekomjerne konzumacije alkohola na stanice mozga nastaju vrlo brzo. Dosad se smatralo da se neurodegeneracija ne javlja za vrijeme samog pijanstva, nego tek za vrijeme povlačenja alkohola iz tijela. No, studija je pokazala da je potrebno samo dva dana opijanja da se ošteti dio mozga odgovoran za miris. Oštećenja na ostalim dijelovima mozga pojavljuju se nakon četiri dana. To bi trebalo zabrinuti i ljude koji vole popiti, a ne spadaju u kronične alkoholičare. Posebno velikom riziku izlažu se adolescenti. Studija američkih znanstvenika nadalje ukazuje da pretjerana konzumacija alkohola posebice kod tinejdžera uzrokuje poteškoće u razvoju i funkcioniranju mozga. Eksperimenti koje su znanstvenici s University of Memphis proveli na životinjama pokazuju da visoke doze alkohola najveću štetu uzrokuju kod organizama koji su još u razvoju. Po njihovom mišljenju, čak i povremena izloženost visokim razinama alkohola može dovesti do promjena u biološkim funkcijama koje mogu imati dugotrajne implikacije. Istraživanje je pokazalo da konzumacija alkohola u mlađoj dobi rezultira povećanom tolerancijom u odrasloj dobi, ali i oštećenjima i mozga i jetre.

Osim toga, rani početak konzumacije alkohola povećava izglede za pojavu problema povezanih s alkoholom u odrasloj dobi. Istraživanje kanadskih znanstvenika sa sveučilišta McGill u Montrealu sugerira da alkohol na funkcioniranje mozga utječe duže nego što se misli. Znanstvenici kažu da alkohol ima negativan učinak na neke funkcije mozga čak i kad se osobama koje su konzumirale alkohol čini da ne osjećaju nikakve posljedice. Ispitan je učinak alkohola na složene funkcije kao što su apstraktno razmišljanje, planiranje te sposobnost kontroliranja ponašanja koje je posljedica događaja u okolini. Utvrđeno je da alkohol na ove funkcije utječe čak i kad se koncentracija alkohola u krvi spusti na toliko nisku razinu da je ljudi ne osjete. Utjecaj alkohola je bio veći u trenucima kad je njegova koncentracija u krvi padala nego kad je bila na vrhuncu. Znanstvenici kažu da ovo istraživanje ima važne implikacije na aktivnosti kao što je vožnja automobila, pa se stoga osobama koje su konzumirale alkohol savjetuje da pričekaju najmanje 6 sati prije nego što sjednu za upravljač. Prilog britanskih znanstvenika s Institute of Alcohol Studies je konstatacija da konzumacija alkohola u mladoj dobi vodi u kriminal .

Izlječenje alkoholizma vrlo je teško zbog recidiva. U praktičnom smislu to znači da alkoholičar nikada nije u potpunosti izliječen nego uvijek na njega vreba opasnost recidiva. Samo “skidanje” s alkohola nije dovoljno. Za dugi tretman koji slijedi, potreban je jaki državni angažman, stalno ulaganje velikih sredstava i ekipe sastavljene od psihijatara, psihologa, socijalnih profila stručnjaka i dr. Kasnije, nakon tretmana i “zaliječenja”, bez klubova liječenih alkoholičara, teško je očekivati trajniju apstinenciju i pravu rehabilitaciju koja uključuje i ovisnikovu obitelj. Danas u Hrvatskoj djeluje 180 klubova liječenih alkoholičara. Od ukupnog broja alkoholičara liječi se otprilike svaki deseti, a tek svaki četvrti dolazi u klub liječenih alkoholičara. U klubovima se, u timskom radu, susretima s drugim obiteljima i uz pomoć stručnjaka, često može brak i obitelj “vratiti i iz onih zadnjih dubina”, čak i kad se to više ne čini mogućim. Klubovi liječenih alkoholičara postoje od 1935. godine od osnutka udruge bivših alkoholičara pod nazivom “Alkoholics anonymous”. Osnivači su bili dvojica bivših alkoholičara, jedan bankar i jedan liječnik. U početku su članovi ostajali anonimni, ali se to kasnije izmijenilo i više se ne inzistira na anonimnosti. Klubovi niču u cijelom svijetu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Martin Pauk pristupio stranci Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića!

Objavljeno

na

Objavio

Gostujući u Bujici na Z1, u petak navečer, Martin Pauk, mladi i popularni gradski vijećnik Splita, ekskluzivno je objavio kako je pristupio Neovisnima za Hrvatsku, stranci Brune Esih i dr. Zlatka Hasanbegovića!

“Sa punom odgovornošću i čašću mogu reći da je to istina i da od danas više nisam neovisni vijećnik u Gradu Splitu, nego sam vijećnik Neovisnih za Hrvatsku! Uvijek sam bio neovisni i za Hrvatsku, a sada sam i jedno i drugo,” potvrdio je Pauk i dodao: “S gospođom Esih, dr. Hasenbegovićem i generalom Glasnovićem razradili smo strategiju za Grad Split i cijelu županiju, kako bismo ostavili svojoj djeci onakvu Hrvatsku kakva treba biti, gdje će se svaki pojedinac moći ostvariti u svome talentu. Priključio sam se Neovisnima za Hrvatsku i krećemo u formiranje gradske i županijske organizacije. Stoga pozivam sve one kojima je Hrvatska u srcu i kojima je dosta ovoga duopola na političkoj sceni da nam se i oni priključe, jer već imamo kvalitetnu ekipu, kojoj treba friških ljudi…”

Pauk je postao koordinator NHR-a za Split, a Neovisni za Hrvatsku su sada parlamentarni u Gradakome vijeću.

Inače, ovaj politički transfer je ujedno i svojevrsni udarac Mostu, jer je Pauk u Gradsko vijeće Splita na lokalnim izborima ušao kao njihov kandidat.

“Zadržat ću dostojanstveni stav i o bivšima ne ću govoriti loše. Meni više nije bilo mjesto u Mostu, tamo su se pojavile neke osobe koje su mi potpuna suprotnost… Deset mjeseci djelovao sam kao neovisni zastupnik, a kada sam vidio kako se gospođa Esih i njeni suradnici bore za Hrvatsku, odlučio sam se priključiti njima. Odlučio sam se biti dijelom te priče, spreman sam pomoći i njima i cijelom našem narodu,” izjavio je Martin Pauk u emisiji.

BUJICA: Martin Pauk i Hrvoje Pende o ‘krađi potpisa’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Marko Jurič: Treba ukinuti HRT i krenuti iz početka

Objavljeno

na

Marko Jurič je novinar bez dlake na jeziku. Njegove tv emisije ili novinsko-publicističke uratke vole ili ne vole. Sredine nema. Međutim, takvi kod nas ne prolaze dobro, ali kod njega nema alternative.

Svojedobno je s Markom Markovićem pokrenuo tjednik „Panoramu“, objavio jednu knjigu, bio urednik i voditelj na televiziji Z1, producent nekih tv serija, itd. i tako redom. On ti je kao mačka – kaže mi jedan kolega. Baciš ga na glavu, a on se uvijek dočeka na noge.

Istina, već duže vrijeme na Z1 ne gledamo njegove rado gledane  emisije „Markov trg“, ali već je on u novim projektima.

Zanimala nas je njegova profesionalna prošlost, ali i budućnost.. .

Gospodine Jurič. Počeli ste novinarsku karijeru početkom devedesetih, dakle u vrijeme stvaranja hrvatske države. Kako je bilo tada, a kako je danas raditi u hrvatskom novinarstvu?

Doduše krajem osamdesetih sam počeo honorarno u Večernjem pa onda VPA pa Globus itd., ali pravi novinarski izazovi su počeli praćenjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilo je to vrijeme kada su novine najveći dio svoje zarade ostvarivale od prodaje, odnosno od čitatelja. Danas je situacija bitno drugačija i novine žive od sponzora. Razlika je u tome da su novine prisiljene prilagođavati se onome tko ih financira. Stoga kada ste, kao ranije, egzistencijalno ovisili o ocjeni čitatelja morali ste se vrlo potruditi što se tiče sadržaja. Bilo je to vrijeme kada su dominantne novinarske forme bile reportaže, intervjui i istrage. Znači novinar je bio sakupljač informacija. Danas su dominantni komentari i analize, što znači da je novinar kreator i oblikovatelj informacije. Zato u današnjem novinarstvu dominiraju subjektivni pogledi na stvarnost, odnosno dojmovi, a u konačnici se takvo novinarstvo, namjerno ili slučajno pretvara u krivotvorinu stvarnosti.

U vrijeme komunizma često smo se susretali s cenzurom. U kojoj je mjeri ona prisutna i danas? Ne čini li vam se da je veća i opasnija tzv. autocenzura?

Ima te autocenzure koja je posljedica tog odnosa prema sponzorima, a koji su uglavnom velike kompanije, koje opet ovise o državnim ugovorima, koncesijama, zakonskim formama itd. Tu su onda važni posrednici marketinške i PR agencije koje usmjeravaju taj veliki sponzorski kolač prema onim redakcijama koje su poslušne njihovim uputama, ‘dobronamjernim’ savjetima ili ucjenama. Dakle stvari se svode na jednostavne principe ‘ili ćeš pisati što mi hoćemo ili nećeš dobiti oglase’. U komunizmu su nepoćudni bili zabranjeni, a danas ostaju bez financijske potpore. A kad svemu tome još pridodate nekompetentnost novinara, a što je posljedica enormnog povećanja broja medija, rekli bi sveopće inflacije novinarske profesije, dolazimo do ovakve krivotvorene slike naše stvarnosti u javnom prostoru.

Zbog čega je hrvatsko novinarstvo drastično potonulo? Međutim, od mnogih se može čuti da smo  u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobili medijski rat s agresorima!

Zbog toga što to više nije hrvatsko novinarstvo. Ovo danas je neki hibrid raznih anacionalnih, intelektualno narcisoidnih i raznih nastranih ideoloških, društvenih pa u konačnici i političkih formata koji nemaju baš nikakve veze s identitetskom biti bića hrvatskog naroda. Za vrijeme Domovinskoga rata, hrvatsko je novinarstvo disalo u duhu naroda i interesa, a po završetku rata, osobito nakon 2000.-te godine hrvatski su novinari izbačeni ili gurnuti na marginu. I sam sam doživio takvu sudbinu u Večernjem listu.

Zbog čega ste „izbačeni“ iz tv kuće Z1?

Jedan od razloga je novac. Naime, moje su emisije otvarale probleme prema sponzorima Z1 televizije i to od Agencije za elektroničke medije pa nadalje.

A zbog čega iz novog novinarskog društva (HNIP) u kojem ste se također angažirali?

U HNiP su ušli razni novinarski klimavci od HRT-a pa nadalje, kojima nije odgovarala jedna čvrsta pozicija udruge koju smo zagovarali kolege Marko Ljubić, Jure Vujić i ja pa su nas po kratkom postupku izbacili. Potpuno suprotno statutu, zakonu itd., ali kad ste na strani sustava onda sve to možete bez straha od sankcija. Opet se tu umiješao novac jer da bi udruga dobivala novce od nekih sponzora uvjet je bio da ‘ne stvara problem’. U bivšoj se državi to zvalo ‘ne talasaj’. Taj posao eutanazije HNiP-a su odradili danas čelni ljudi udruge.

Sada se vaše, inače odlične emisije prikazuju na pojedinim portalima. Kako, zašto?

Internetska tv je budućnost, a evo postala je i sadašnjost u Hrvatskoj.

Nego, što je Projekt Velebit?

Projekt Velebit je ideja. Rekli bi ideja zdrave pameti, logike, istine. Jedna platforma koja polako okuplja ljude sa idejom, sa voljom i spremnošću da naprave nešto više od jalovog lamentiranja zašto je ovako, zašto je onako. Kad pogledate komentare ispod tekstova koji diraju u krucijalne političke teme lako vidite kako je prosječan hrvatski čitatelj sapet emocijama i ne snalaženjem. Pa se onda stavljaju razni bijesni komentari puni uvreda ili psovki, crtanja šubara, petokraki omraženim ljudima ili stavljanja onih ZDS pozdrava. I ljudi misle da su time nešto postigli. A zapravo reagiraju upravo onako kako kreatori ovakvog stanja žele – da se ispušu kroz taj virtualni svijet portala.

Ne bi li bilo bolje i zanimljivije da objavljujete svoje novine?

Možda bi, ali novine su veliki i skup projekt. Ako znate nekoga tko bi htio uložiti novac javite nam!

Ima li ikakve šanse da vas jednog dana kao novinara ili urednika gledamo i na HRT-u, da recimo  tamo vodite svoje emisije?

Na ovim se našim prostorima stalno izmjenjuju ideološke koncepcije. Tako da će i ovakvo stanje doći svome kraju. HRT je sve samo ne ono za što se izdaje i za što dobiva ogromni novac. Tko zna što će biti za godinu, pet ili deset. Možda je pravo pitanje bi li ja uopće htio voditi emisiju na HRT-u.

Što mislite o kontraverznoj tv emisiji kontraverznog novinara Nedjeljom u dva?

Dobro upakirana jeftina propaganda jugonostalgije, a možda i nekih konkretnijih planova. Stanković je politički aktivist, a ne novinar i ta bi se emisija trebala emitirati kao promidžbeni program, a ne kao dio informativnog, dokumentarnog ili kojeg već programa jer nema veze ni sa informiranjem, ni sa dokumentiranjem. Ali to vam je odraz stanja u državi. Stanković je televizijski reprint mentaliteta saborske većine.

Trebali ukinuti pretplatu HRT-u?

Ne, nego treba ukinuti HRT, poslati sve te ljude na ulicu pa neka svoju novinarsku, dramsku, redateljsku i koju već genijalnost isprobaju na tržištu. Nakon toga ispočetka započeti zapošljavati ljude koji su najprije hrvatski profesionalci, a onda radijskotelevizijski.

Jeste li se kao novinar susretali sa sudskim tužbama?

Jesam. To je neminovnost ove profesije, pogotovo kada ne pjevate po notama kompozicija te hrvatske duboke države.

Želite li još nešto dodati, poručiti?

Gledajte Podcast Velebit!

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari