Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

Objavljeno

na

U politici, kao i u životu, morate znati što hoćete, morate izabrati prioritete i tek onda ima smisla zasukati rukave. Ako ne znate kamo točno idete, nikad do cilja nećete doći! Mogu li akteri na desnici na tren podignuti ručnu i uzeti u ruke kalkulator? Želi li desnica i desni centar na vlast ili Škoro iznad svega želi dokazati da HDZ jednostavno ne valja čak i pod cijenu da SDP dobije izbore?

I tako ponoviti fatalni scenarij s predsjedničkih izbora? Nek padne Kolinda Grabar-Kitarović, premda došao Zoran Milanović! Je li to opet isto ludilo? Želi li pak HDZ iznad svega dokazati da Škoro ne valja, da su njegovi rani radovi prekompromitantni, pod cijenu da i oni izgube izbore, ali samo da dokažu da se tu krije suspektna politička prošlost?

Hoće li se jedni i drugi proždrijeti samo da jedno drugom napakoste, dok se za to vrijeme SDP žičarom već penje na Gornji grad, a oni gledaju sa strane kako im Bernardić podrugljivo maše iz kabine?

Ima li mozga, ima li pameti, ima li svijesti, ima li pilota u tim zrakoplovima? Hoće li jedni i drugi u kampanji izgovoriti toliko gadarija jedni o drugima da zapravo suradnja sutra više neće biti moguća? Želite li vi potući jedni druge na desnici i tako asfaltirati put ljevici na vlast ili želite spriječiti scenarij koji stiže, jer kad god ljevica stiže na vlast tresu se temelji hrvatske države? Jesu li jedni i drugi svjesni da je to što rade voda na mlin ljevice? Može li onda netko zauzdati bratoubilački rat na hrvatskoj desnici?

Petir nije htjela dopustiti da se rasipaju glasovi na desnici

Marijana Petir je dugo pregovarala i sa Škorom i s HDZ-om, da bi na kraju kao partnera odabrala HDZ. Objašnjavajući odluku ona je dala do znanja da je imala pristojnu ponudu od Škore, rekla je da on ide dobrim putem, da joj je cijelo to društvo srazmjerno blisko, ali da je odabrala HDZ, jer da nije htjela dopustiti da se glasovi rasipaju na desnici i da tako bude sukrivac za dovođenje bivših komunista na vlast, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Dakle, prioritet je bio da se ne dopusti dolazak bivših komunista na vlast, jer su oni, između ostaloga, do samog kraja upropastili poljoprivredu, resor koji je Petir blizak, a njoj je kristalno jasno što će se dogoditi ako SDP pobijedi. Dakle, njen slogan je jasan: SDP ni pod koju cijenu! To je prioritet! Idem kao neovisni kandidat na listi HDZ-a, zato prijatelji moji, jer samo i jedino HDZ na desnici može dobiti mandat za sastav nove Vlade, idem dakle pomoći onome tko jedini može zauzdati SDP jer je to nacionalni imperativ, želi li se uistinu spriječiti “zlo”.

Zašto? Pa zato, kaže i misli Petir, jer od svih “nas” u ovom trenu, jedino HDZ može dobiti mandat za sastavljanje Vlade i tako zauzdati dolazak bivših komunista. Idem tom scenariju pomoći, a ne odmoći! I to je kapitalna prednost HDZ-a pred Domovinskim pokretom! U tom smislu stav Petir je zapravo jedini logični stav. Nažalost tijekom predsjedničkih izbora to nije bio stav Škore! Bilo je važno pod svaku cijenu srušiti Kolindu! I uspjelo se! I naravno, došlo je “zlo”! Je li moguće da se sad tragedija ponovi?

Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

S obzirom na to da nema sumnje da će HDZ dobiti više glasova od Škore i tako samo on na desnici biti u prilici dobiti mandat za sastav Vlade, Petir savršeno razumije da ako HDZ  ne bude relativni pobjednik na izborima da će Milanović mandat za sastav nove Vlade dati SDP-u i Bernardiću! A znate kako oni pregovaraju! Znate kako se otima, potkupljuje, ucjenjuje kad im manjka nekoliko  mandata! Bar smo  se toga nagledali.

Dakle, bude li SDP relativni izborni pobjednik od mogućnosti da se uopće sastavi desna Vlada neće biti ništa! A ako će ovaj bratoubilački rat na desnici trajati do posljednjeg daha, nema dvojbe da će SDP pobijediti jer će se desnica klati, uzajamno si rušiti rejtinge, a sve istine od pune istine o vjetroelektranama, do podsjetnika da nam jedan obiteljski nasilnik stiže u ministarske redove bit će zatomljena kao i more drugih istina! Kad su vas posljednji put mediji ili političari podsjetili na epizodu obiteljskog nasilja budućeg ministra Lalovca? Na Stazićev žal što na i oko Bleiburga nije bilo više likvidacija? Na Ostojićevu ulogu u akciji Cash? Na gotovo 50 milijardi oproštenih u predstečajnim nagodbama? Na gospodarske zločine koji su pratili vođenje poljoprivrede u doba ministra Jakovine? Nigdje ni riječi o tome.

Jesmo li tako blesavi da smo već zaboravili da je Milanović pobijedio dok su se Grabar-Kitarović i Škoro i njihovi pristaše uzajamno istrebljivali? A pogledajte kakav smo ceh platili. Taj čovjek ne priznaje ni biste, ni himnu, ni zakone, ni običaje. Samo sud svoje partije! Nastavi li ovako njegov opoziv će biti nužan! A na vlast je došao zahvaljujući glupostima na našoj strani. Grabar-Kitarović i Škoro su zajedno imali u prvom krugu 53 posto! Dakle, pobjeda je bila na dlanu! Jesmo li tako ograničeni da ne razumijemo da će se predsjednički izbori ponoviti ako se sad ne konstatiraju ovi prioriteti?

Jedino s HDZ-om možete na vlast

Dakle, možete mrziti HDZ koliko hoćete, ali ga mjesec dana prije izbora ne možete obrisati gumicom s političke scene. Nego jedino s njim i možete na vlast! Ako se žele ispraviti pogreške HDZ-a, ako se želi promijeniti politika desnog centra, to je jedino moguće ako se stigne na vlast. A na vlast Škoro ne može bez HDZ-a i obratno. A ako je uistinu prioritet onemogućiti dolazak bivših komunista na vlast, onda je posljednji trenutak da se tome prilagodi i taktika i strategija. Shvate li naime i jedni i drugi da imaju puno većeg protivnika i istinskog ideološkog neprijatelja tome bi već jednom morali prilagoditi aktualnu borbu.

Upravo je to napravila Marijana Petir. Kao primjerice i Davor Ivo Stier. Petir, koja je na europskim izborima imala rezerve prema Plenkovićevom HDZ-u, danas je “štreberski” odgovorna spram nacije, Stier je pak otvoreno ušao u klinč s Plenkovićem, ali danas razumije gdje je zlo, što prijeti i koji je sad jedini izbor pred nacijom. Plenković ili Bernardić. Nema druge dileme u ovom trenutku. Tko misli da su isti, taj griješi kao u priči o Kolindi i Milanoviću. Tko misli da on može biti u tom finalu umjesto njih dvojice, taj ne živi u realnosti.

“Ova kampanja jasno je definirana i naš su glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sad je važno naglasiti da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara i zato bi svako rasipanje glasova, od centra pa nadesno, moglo zapravo pomoći SDP-u da dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića”, reći će ovih dana Stier. I to je sukus cijele priče.

Logično je da se HDZ i Škoro okrenu pravom protivniku

Ako u takvoj situaciji Domovinski pokret isključivo samo i jedino napada i sotonizira HDZ, to automatski zaziva odgovor druge strane i u tim “uličnim borbama”, nema nikakve dileme da će profitirati samo SDP. Ali, molim, više se ne može reći da se ova jednostavna logika ne razumije! Može se samo spekulirati je li moguće da se to radi namjerno. Jer, nenamjerno se ne može raditi! Pogotovo ne nakon iskustva s predsjedničkih izbora. Ako se nakon izbora kao logična i jedina prirodna koalicija nadaje suradnja HDZ-a i Škore, nije li logičnije da se i jedni i drugi okrenu prema svom pravom protivniku i razobličavaju njihovu politiku

Ja sam u tome laik, ali primjerice mislim da je Ćorić u aktualnoj aferi potpisao kriminalno loš ugovor, mislim na INA-u, prijevoz nafte i JANAF. No, puna i prava je istina ta da su Ivica Račan, Jurčić i Linić te tadašnja SDP-ova garnitura prodali INA-u ugovorom koji je savršeno jasno definirao prodaju kompletne INA-e. Dakle, nisu oni tada samo prodali 25 posto INA-e. Oni su tada prodali 25 posto INA-e, dali upravljačka prava Mađarima i de facto precizno odredili kako će se prodati ostatak INA-e.

Originalnu štetu s vjetroelektranama napravio je Vrdoljak

Dakle, s prvih 25 posto prodanih udjela de facto je detaljnim člancima ugovora definirana prodaja kompletne kompanije! INA-u je molim lijepo, prodao SDP, to je jedina prava i puna istina o tom gospodarskom zločinu. Ako su točni svi navodi koje mediji objavljuju, Josipa Rimac se pokazuje kao pravi drumski razbojnik, čovjeku se želudac diže od beskrupuloznosti jedne pljačke. Ali, originalnu štetu s vjetroelektranama je napravio Ivan Vrdoljak, kada Josipa Rimac nije znala što je vjetroelektrana. Ugovor kojim je izravno dopuštena, kako Čačić ovih dana konstatira, šteta od barem milijarde kuna potpisana je samo dan prije nego je zakon promijenjen. Da je ugovor potpisan dan kasnije uštedjeli bismo milijardu kuna. Što je pogodovanje ako ovo nije pogodovanje? I Vrdoljak ne bježi od odgovornosti, on samo veli da je on još smanjio štetu, jer da je po “Čačićevim zakonima” prijetilo sedam milijardi štete!!!

Ne amnestiram Josipu Rimac, niti Ćorića, ni najmanje, prva se pokazuje kao lopov prvog reda, drugi kao čovjek koji u najmanju ruku ne razumije nacionalne interese, ako razina pogreške nije puno veća. Samo hoću reći da je u aktualnim temama gdje se sotonizira HDZ, istina voda duboka! Zašto u tom smislu budući partner na desnici, dakako ne bježeći od HDZ-ove krivnje, ne objašnjava naciji punu istinu? Onu koja u prvi plan baca SDP!

Najbolji kadrovi Mosta  prelaze u Škorine redove

Miroslav Škoro je posljednjih dana doveo niz uglednih, važnih, poznatih imena i pokazuje se kao izvrstan pregovarač. U njegovim redovima danas se nalaze brojna imena na kojima sutra mirno može počivati dobar dio vlasti. Bučnu desnicu ne samo da je uspio staviti pod isti kišobran, nego je sada uzeo i dio njihove stare slave, mislim u prvom redu na suvereniste, njihov sjajan rejting na europskim izborima, koji je sada on stavio u svoj džep. S Mostom je dugo pregovarao i u njima je bio toliko koncilijantan da sada najbolji kadrovi Bože Petrova prelaze u Škorine redove.

Koji šamar! Koji obrat! Škoro se dakle pokazuje kao vrlo potentan političar koji je na desnici okupio ono što nikad nikome nije uspjelo. Sada bi taj kapital trebalo predočiti u detaljan program, jer koalicija Škore i HDZ-a koja je jedina ispravna matematika za hrvatske nacionalne interese ne bi trebala, niti smjela, biti puka tehnička koalicija bez detaljnog sadržaja, kako je dva puta izgledala koalicija HDZ-a i Mosta. Ako je ovo sad koalicija koja će ispraviti sve pogreške, preporoditi Hrvatsku, izmijeniti sve relacije koje su posve neadekvatne, reformirati državu, podići poljoprivredu na noge i naći formulu kako se hrvati s gospodarskom katastrofom koja stiže na jesen, onda je idealno vrijeme da se na tom detaljnom programu počne raditi i kod Škore i kod HDZ-a. I da to budu teme dana!

Posljednja ura da se stane na balun

Da se sutra od prvog dana krene točno označenim putevima i da  se ne baulja šest mjeseci kakva je obično praksa kod nas nakon formiranja vlasti. Uz temeljiti rad na tom programu, na konstituiranju svojevrsne druge Republike, zaluđenom, zavedenom i neupućenom narodu su i jedni i drugi dužni objasniti što nas sve skupa čeka ako na vlast stignu bivši komunisti. Ako pak postoji figa u džepu na bilo kojoj strani, ako se na koaliciju sa SDP-om tajno ipak gleda kao na realnu mogućnost, onda one koji snatre o tome treba obavijestiti da tako nešto mogu samo jednom napraviti i da će nakon toga nestati. I oni i njihove stranke. A zemljom će marširati Radničke fronte, Možemo i Nova hrvatska ljevica čija kompletna inspiracija stiže s Ovčara i Kablara!  Ako se to želi spriječiti, posljednja je ura da se stane na balun, rekli bi moji dragi Dalmatinci, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Anušić: ‘Nakon Milanovića, Škorina je nova zadaća dovesti SDP na vlast’

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Hrvati su ipak poslušali savjet mudraca i shvatili da ih Bog gleda

Objavljeno

na

Objavio

U sjeni ozarenih lica dostojanstvenih pobjednika te su se čarobne srpanjske večeri konačno pokazala i ona koja stoje iza priče kako Hrvatska treba krenuti iznova i vratiti se na početne pozicije. A da je projekt povratka, ako već ne u ’45, onda barem na zasade 3. siječnja 2000., dobro uzdrman, posvjedočile su obješene face terceta Mesić-Manolić-Josipović, tih sablasti prošlosti u muzeju voštanih figura Partije.

Pokazalo se, naime, kako slijednici komunista ipak ne će dobiti priliku restartati Hrvatsku, nego će tomu morati podvrći sebe same. Njihov pulen Davor Bernardić pokazao se nedoraslim zadatku i označen neizbrisivim biljegom gubitnika zasluženo odlazi u ropotarnicu povijesti. I dok oni, koji su se dokazali kad je bilo najteže, a slijedi im još teže, umjereno slave, a drugi se pitaju gdje li su samo pogriješili, treće mori osjećaj kako su prevareni i izdani. No, skinu li filtar s naočala, uočit će kako su ih izdali prije svega birači, ili narod, kako vole reći. Poslušavši savjet mudraca, Hrvati su shvatili da ih, i kad glasuju, Bog gleda.

Tko je izdao Škoru i Raspudića?

Miroslav Škoro i Nino Raspudić su doista lavovski potegnuli na ovim izborima, i zacijelo bi postigli još bolji rezultat, možda se čak i približili brojevima koje su najavljivali, da nisu bili izdani i iznutra. Naime, sve te silne njonje kojima su se na listama okružili i za njih obraz izložili, odužili su im se upravo mizernim brojem preferencijalnih glasova.

Primjerice, na listi Raspudićevih njonja, a kod Škore jedva da je trun bolje, niti jedan nije prebacio ni 250 glasova, a kamoli dosegao njih 808, brojku koju im je predvodnik postavio standardom za ne bit’ njonjom.

Sva je sreća da ovaj dvojac ne će participirati u vlasti, jer pitanje je kud bi od srama kad bi ljude s tako oskudnim izbornim legitimitetom morali razmještati po državnim službama i javnim poduzećima. Ali lako za njonje u vlastitim redovima. Da stvar bude gora, obojica, i Škoro i Raspudić poprilično su zaostali i za čovjekom kojega sami nazivaju njonjom, Škoro za 4, a Raspudić za gotovo 10 tisuća preferencijalnih glasova. Tako da bi netko mogao pomisliti kako su na neki način i sami ispali njonje, i to ne samo po onoj – s kim si takav si!

I dok je spočetka lovio Jandrokovića, da bi se potom počeo hvatati Pupovca, u konačnici ni njega ne dosegavši brojem glasova, Raspudić se ipak uspio u zadnji čas prebaciti preko izborne letvice, po svemu sudeći ponajviše zahvaljujući neobičnoj susretljivosti konzervativnijeg od dva zagrebačka lijevo-liberalna dnevna lista. Jer baš tamo, gdje nisu mogla proći dva petka zaredom a da ne spomene njonju, zadnjeg je dana izborne kampanje serviran preko svake mjere zaslađeni celebrity espresso, posvećen njegovoj lavici, profesorici Selak Raspudić.

Pritom, valjda omaškom uredništva nije naznačeno da se radi o plaćenom oglasu, a izostalo je, s obzirom na sladunjavi sadržaj, i prikladno upozorenje za dijabetičare. Srećom po tu, svakojakim bizarnostima sve skloniju novinu, zavod za javno zdravstvo ima ovih dana važnijeg posla od takve vrste nadzora.

Stoga je Raspudić tom šećerlemom uspio donekle sprati sa sebe ljagu ženomrsca, koju je na njega bez ikakva valjana razloga, napokon, njima razlog za takvo što ni ne treba, nabacila lijevo-liberalna medijska bulumenta. Dobro, nalijepili su mu i etiketu desničara, s čime on ima još manje veze, ali, eto, zašto ne bi kad mogu? Napokon, nisu li istu naljepnicu uspjeli nalijepiti čak i jednome kozmopolitu kalibra Miroslava Škore, pa zašto onda ne bi i Raspudiću? A neki, koji se ne ustručavaju poslužiti se metodama lijevo-liberalnih medija, pritom ne manje od njih prezirući osmu Božju zapovijed, otišli su i korak dalje, i spomenutom dvojcu nalijepili etiketu demokršćana, s čime ih je još teže spojiti nego s mržnjom prema ženama ili opskurnom desnicom. Političkog dresa izlijepljenog etiketama uzduž i poprijeko, onako kako nogometni bude reklamama, zadobili su ipak dojmljivo povjerenje uglavnom desnih birača.

I, eto, baš kad se Andrej Plenković ustrajnim radom iskilavio toliko popraviti međunarodni položaj Hrvatske kako bi današnji HDZ bez prijekora i ucjena iz Europe kakvima je poslije izbora 2003. bio izložen Sanader, mirno mogao koalirati s desnicom, toliki su desni birači izabrali one koji u stilu lava Krezumice, osamdesetih godina prošlog stoljeća popularnog junaka crtanih filmova slatkih riječi i ne baš lavljeg srca, često kidaju nalijevo. I to kao za inat baš u presudnim trenutcima.

Evo, prije samo pola godine su između dva kruga predsjedničkih izbora, ili otvoreno stali iza kandidata titoističke ljevice, ili, pak, na drugi način anestezirali svoje desne poklonike, pa se Zoran Milanović danas dosađuje na Pantovčaku. Stoga je ironijom sudbine, unatoč epskom izbornom rezultatu, HDZ opet osuđen na suradnju s ljevicom. No, s kojom?

Kako vjerovati Krezumicama?

Na prvu, najprirodnije bi bilo poći s DOMPOK-om, utočištem otpalih hadezeovaca i bivših saveznika najveće hrvatske stranke. No, tko je kriv Miroslavu Škori što je izgubio 60% glasova u odnosu na prvi krug predsjedničkih izbora? Tko mu je kriv što njegova beskompromisna nastojanja da, nakon što je eliminirao Kolindu Grabar Kitarović, isto učini i s izbornim slavodobitnikom Plenkovićem, u HDZ-u ne nailaze na plodno tlo?

Napokon, što ponuditi ljudima koji su, ili zalutali u krivi sport, ili su pomislili kako mogu zaigrati u ligi poprilično iznad svoje kategorije. Takvima se, čak i kad bi se to moralo, a ne mora se, i ne bi imalo ponuditi drugo do ministarstvo sreće, kad već na njemu Škoro toliko inzistira, potom montipajtonovsko ministarstvo smiješnog hoda za Pervana i Dreleta, te alanfordovsko ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena, za koje u DOMPOK-u kvalificiranih kandidata ima napretek.

Toliko o nemoćnoj gomilici ogorčenih otpadnika koji se ne mogu odlučiti boli li ih više što je HDZ dobio previše ili što je SDP dobio premalo. Unatoč postignutom pristojnom izbornom rezultatu, njihovo je razočaranje najveće, jer im je izmaknula željno iščekivana uloga jezičca na vagi.

Nešto bolje raspoloženje vlada u instant tvorevini, koja se svojedobno iznebuha, baš kao i sad Škoro, pojavila na političkoj sceni sloveći kao svježa, reformistička snaga. Da bi se sad, nakon pročišćenja od lijevih kadrova, naizgled paradoksalno profilirala, ne u demokršćansku sektu kako se netko mogao nadati, nego u sekciju Partije, čudnovatu reinkarnaciju 7 (+1) sekretara SKOJ-a, danas spremnu ići ruku pod ruku s ideološkim sljedbenicima originala.

Zanimljivo je kako SKOJ-evci naših dana, bez obzira na razlike u boji svjetonazorske fasade, lako nalaze suglasje u usko političkim pitanjima, od anarhičnog načela direktne demokracije sve do sjajnih zelenih politika. Stoga je vrijeme prisjetiti se kako je i ta himbena, desnici podvaljena tvorba započela svoj neslavan put vegetirajući na ideji razbijanja duopola HDZ-SDP, tako što taj duopol više ne bi vladao naizmjence nego istodobno, ali pod njezinim budnim nadzorom.

U tu je svrhu Božo Petrov, živući barun Münchhausen hrvatske političke scene, organizirao kviz nakon kojeg je besramno prevario pobjednika, Zorana Milanovića. Dotični je, naime, za razliku od Tomislava Karamarka, točno odgovorio na sva postavljena pitanja, uključujući i spremnost na suradnju s najvećim političkim suparnikom. No, tada se Petrovu ukazao glas, ne s nebesa, nego s mobitela, kako bi podsjetio tog smušenog psihijatra, koji i danas pada s podija čim ga slava ponese, na njegovu misiju – hej, Božo, pa nisi ti izabran kako bi uništio SDP, nego HDZ! A da bi to mogao napraviti, morao je prevariti i vlastite birače, koje je prethodno mamio glasovitom ovjerom kod javnog bilježnika.

Ubrzo je uslijedila klasična taktika, koju će uskoro pokušati reprizirati Škoro – skini im glave pa će se tijelo urušiti samo po sebi! U cijeloj je priči ipak najzanimljivije što neovisni istraživački mediji ni do dana današnjeg nisu otkrili kome pripada glas s Petrovljeva mobitela. Kao i bi li se kojim slučajem taj isti sad javio i na Škorin mobitel kad bi on držao ključeve saborske većine.

Petrov se u međuvremenu ipak pokajao i, ako ništa, barem Milanoviću ispričao. Kako i priliči jednom katoliku, učinio je to djelima, a ne riječima. Najprije mu se ispričavao tvrdokorno držeći SDP-ove kadrove na visokim državnim dužnostima netaknutima, usput rušeći HDZ-ovog čelnika i ministre, da bi šlag na tortu došao u vidu potpore na predsjedničkim izborima kad je sekundirao Škori pri usmjeravanju demokršćanskog biračkog tijela na Milanovićev mlin.

Bit će da su ga tada preplavile emocije nalik onima u vrijeme pregovora 2015. godine, kad je Milanovića promatrao zaljubljeno poput ustreptale snaše. A taj će pogled kasnije naći literarni izraz u odama kojima je suverenističku lafčinu Milančeta obilno častio novopečeni Petrovljev saborski suradnik, spomenut u početnom dijelu ovoga teksta. Sve u svemu, Milanović kao Predsjednik ostaje živi spomenik i zoran podsjetnik svima koji olako zaboravljaju što se sve može kad se demokršćanske ruke slože.

Pobjednički tim se ne mijenja

I tko bi onda mogao zamjeriti HDZ-u što u protagonistima s kripto-desnice, povrh svega u međuvremenu i zdušno pristale uz švedski model odstrjela starijih i bolesnih za korona krize, ne vidi autentične domoljube, a još manje demokršćane? Ima li HDZ izbora nego postupiti sukladno omiljenoj mantri tih nazovi-desničara, koju tako rado primjenjuju na vodeću hrvatsku stranku kad opravdavaju vlastita nedjela – s lijevim liberalima barem znaš na čemu si! Drže se dogovorenog i ne moraš se svako malo osvrtati ne bi li ih na vrijeme uočio kad ti prilaze s leđa. A i kad ti nominalni demokršćani ne bi bili tako prijetvorni, diskvalificiraju se iz udjela u vlasti nastupajući kao remetilački čimbenik u temeljnom pitanju o kojem ovisi opstanak Hrvatske.

Naime, već na sâm spomen Europe reagiraju nabusito, rogobatno i prijezirno, ostavljajući pritom dojam kako baš i nisu posve neovisni o nekom trećem, i to danas kad budućnost Hrvatske, i ne samo Hrvatske, kao malokad ovisi o solidarnosti obitelji europskih naroda.

Kako se onda pokraj takvih, sve samo ne pouzdanih ljudi, koji slažu čim zinu, pa sad, evo, saznajemo i kako dopisivanje i zaokruživanje broja 3 nije poziv da se listić poništi, ne osloniti na ljude s razumnim odnosom prema Europi, konkretnim djelima i političkim iskustvom, svjesne kako je politika ipak nešto više od pukog blebetanja, lajanja na mjesec, smišljanja smicalica i kreveljenja?

Posve je prirodno što HDZ u prvom redu računa na one koji su pridonijeli njegovoj pobjedničkoj, od naroda potvrđenoj politici, podržavajući ju u prethodnom mandatu. Zašto bi sad išli s onima koji su se toj politici žustro protivili? Jednostavno, zdrav razum nalaže kako se pobjednički tim ne mijenja, ma koliko neki njegovi igrači bili iritantni, poglavito ako se kao zamjene nude nepredvidivi trećerazredni igrači, mnogo opasniji po vlastiti nego po tuđi gol. Uostalom, koji bi to izbornik u reprezentaciju radije pozvao s neba pale umišljene veličine i konkretnim radom neoskvrnute visokomoralne folirante kad već može računati na dokazano pouzdane, praktične i pragmatične igrače?

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Ne vidim ni jedan razlog da Splićani ne sruše Dioklecijanovu palaču

Objavljeno

na

Objavio

Antirasistički prosvjedi bujaju po svijetu. Pokret „Crni život vrijedi“ poprima, blago rečeno, zanimljive konotacije. Tako čitam u Daily Mailu kako je profesorica s Cambridgea Priyamvada Gopal na svom Twiteru napisala jednu uistinu „antirasističku“ poruku i nakon toga još napredovala, a poruka glasi: „Bijeli život ne vrijedi“. I pobrala pljesak.

Antirasistički pokret kojem i ova profesorica pripada nema nikakve veze s antirasizmom, to je nešto sasvim drugo, čista mržnja prema Zapadu i našoj kulturi, koja se želi prikazati samo kao kultura zločina, robovlasnika, kolonizatora. I žele je prekrojiti, po mjeri svih krvavih revolucionara. Metodologija im je ista kao što je bila ona marksistička, manipulacija osjećajem kolektivne krivnje.

Naime, kada je Marx za sva zla optužio buržoaziju, iako, kao ni Engels nije bio baš siromašak, a imao je i ropkinju, sluškinju kojoj je još napravio dijete, možda i silovanjem, mnogi su buržuji počeli prihvaćati marksističku demagogiju, koja se pokazala kao krvavi povijesni eksperiment. I to manipulacijom osjećaja krivnje. Tu istu metodologiju primjenjuje i ovaj kao antirasistički pokret gdje biti bijelac znači biti dionik zločinačke tradicije, biti zločinac, pa, nakon buržuja, sveučilišta postaju nova mjesta kajanja, zapravo autorasizma, zbog bijelih zločina.

Trump: Nemojte biti u zabludi, cilj ove ljevičarske kulturne revolucije je svrgnuti Američku revoluciju

Zato ne čude sljedeće statistike. Prema istraživanju prestižnog američkog PEW instituta u antirasističkim prosvjedima najmanje sudjeluju – crnci!? 47 posto je bijelaca, potom slijede Latinoamarikanci, a Afroamerikanci su tu tek treći sa 17 posto. Kako to, kako to?

Zapad, bijeli, nedvojbeno je počinio mnoge zločine. Rasizam je ogromno zlo bio u povijesti i danas, ali rasizam ili zločini nisu privilegij bijelaca. Sve kulture i rase imaju isti teret prošlosti, od rasizma, kolonizacije i ropstva. Povijest nije crno-bijeli svijet. Primjerice, prije kolonizacije Latinske Amerike tamo nije bio zemaljski raj. Asteci su prije dolaska Europljana pokorili, masakrirali oko 200 plemena, uništili im kulture, klali i žrtvovali djecu da umire bogove, odvodili muškarce u roblje da ima rade na zemlji i grade hramove. Bijelci su došavši te strašne zločine dokinuli, a potom i sami neke učinili.

No, opet, povijest nije crno – bijeli svijet, nemamo mi bijelci monopol na rasizam, kolonizaciju, zločine. Također, u trgovini robljem iz Afrike u SAD prošlih stoljeća ključni partneri bijelih trgovaca crnim robljem bili su sami crnci, koji bi bijelcima prodavali ratne zarobljenike iz plemenskih sukoba, lovili žene i muškarce iz drugih afričkih plemena i prodavali ih bijelcima. Kako to, kako to?

Nadalje, u to vrijeme nije postojalo samo crno roblje u Americi, nego i bijelo roblje u Africi. Prema egzaktnim istraživanjima američkog povjesničara Roberta Davisa od 1500. do 1800. godine u Afriku su Arapi pohapsili oko milijun i tristo tisuća bijelog roblja, muškaraca, žena i djece, ponajviše s Iberijskog poluotoka, današnje Italije i Balkanskog poluotoka, ponajviše s područja današnje Bosne i Hercegovine.

No sada ključni argument protiv, kao, antirasističkog, manipulativnog pokreta „Crni život vrijedi“.

U prošlosti je, u suradnji crnih (!) i bijelih trgovaca robljem bilo oko 13 milijuna robova. Da, Zapad je imao ropstvo, ali Zapad ga je odavno dokinuo, stvorio veličanstvenu kulturu slobode, ljudskih prava demokracije i antirasizma, mjesto u koje svi žele imigrirati, pa i crnci. Zapad je svoje greške ispravio, za druge se to ne bi moglo reći. Jer, kada već taj antirasistički pokret protestira protiv bijelog čovjeka, protiv Zapada, zašto ne protestiraju protiv crnaca danas? Naime, dok je u povijesti bilo ukupno 13 milijuna robova, danas ih je više od 40 milijuna i to najviše u Africi!?

Citirat ću najrelevantniji izvor, stranicu „Globalni index ropstva“(https://www.globalslaveryindex.org/2018/findings/global-findings/):

„Procjenjuje se da je u 2016. u (ropstvu) bilo 40,3 milijuna muškaraca, žena i djece. Od toga je bilo 24,9 milijuna ljudi na prisilnom radu, i 15,4 milijuna ljudi koji su živjeli u prisilnom braku. Žene i djevojke su prekomjerno zastupljene, čine 71 posto žrtava. Suvremeno ropstvo je najraširenije u Africi, a slijede ga Azija i Pacifik.“

U tom smislu zašto ovaj antirasistički pokret „Crni život vrijedi“ to ne kažu danas samim Afrikancima kod kojih je ropstvo najviše zastupljeno danas?

U jednom, ovaj globalni antirasistički pokret nije borba protiv rasizma, nego kulturkampf, borba protiv zapadne kulture, autorasizam bijelaca, protiv naše memorije i povijesti koja, kao i svaka, pa i crnačka, žutačka, ima i svojih mračnih strana. Ali oni nama bijelcima žele prišiti ekskluzivitet na zločine, ropstvo, kolonizaciju…

ako napadaju spomenike kulture jer su ih gradili robovi i mjere aršinima 21. stoljeća ono što se događalo prije mnoštva tisuća godina. Ne znam je li to bizarnije ili gluplje. Da, robovi su izgradili i piramide, i cijelu rimsku arhitekturu, pa i Dioklecijanovu palaču u Splitu. Splićani, zato odmah danas je srušite, inače ste sudionici u bjelačkom zločinu od prije dva milenija…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ristić: Dok ruše spomenike po SAD-u, demokrati podižu jedan veliki vlastitoj gluposti

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari