Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Čemu se čuditi da su ‘djeca komunizma’ okrenuta Rusiji, a ne SAD-u?

Objavljeno

na

I Josipoviću je pljeskalo američko veleposlanstvo, ne samo rusko! Čemu služe te sve silne njihove analitičke i ne znam kakve službe kad nisu mogli dokučiti s kim zapravo imaju posla?

Ovakav isti forum organizirala je Njemačka, ali čim je u Ukrajini počeo rat i čim su izglasane sankcije nije joj više palo na pamet organizirati gospodarski forum sa Rusijom. No, Hrvatska koja si je dopustila lex Perković još uvijek ne razumije što znači biti odgovorni član Unije!

Pompozno organiziranje hrvatsko-ruskog gospodarskog foruma usred Moskve i usred sankcija koje je Zapad uveo Rusiji izazvalo je veliki revolt Amerike koja je toliko uvrijeđena da će nam za kaznu na inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović poslati nižerazrednog diplomata, premda je Kolinda tu klasična kolateralna žrtva, jer je gospođa sve prije negoli rusofil! No, ovdje je posebno iritantno američko zgražavanje, njihov prosvjed Vladi, ali i Hrvatskoj gospodarskoj komori jer se Amerikanci ponašaju kao da ne znaju gdje su došli i kao da uostalom oni sami svojom podrškom nisu dali snagu i maha hrvatskoj „djeci komunizma”. Na rusko-hrvatski forum putuje ministar Vrdoljak, ali i bivši predsjednik Mesić za kojeg se kuloarski tvrdi da je glavni inicijator i motor ideje o ovakvom forumu i to baš sada! Ali, njihova pomoć nije bila jedina pomoć tom „povijesnom” skupu, nema dvojbe da aktualni čelnik ureda za upravljanje državnom imovinom, Pejnović, koji je silne godine proveo u Moskvi sa posebnim simpatijama gleda na ovaj forum. I ne samo on, postoji čitava plejada hrvatskih političara, pravih, originalnih izdanaka „djece komunizma” kojima je majčica Rusija ostala emocionalna vrednota i to baš u srazu sa „dekadentnom” Amerikom.

Uostalom nije li i predsjednik Josipović u jeku američkog bijesa zbog mogućnosti da Rusi kupe Inu, primio na Pantovčaku šefa Gazproma upravo u kontekstu te moguće kupovine. Milanović je bio dovoljno lucidan, da ne primi šefa Gazproma! Da, naravno da postoje realni gospodarski interesi hrvatske privrede da u ovoj krizi uspostavi kontakte svugdje na svijetu pa i u Rusiji. Da, naravno da se Zapad, a naročito Amerika prema malim zemljama ponaša ovako tutorski i premda joj ne pada na pamet uložiti ozbiljan novac u Hrvatsku uzima si za pravo „zabranjivati” nam da preživimo ovu krizu i tako da i u Rusiji tražimo tržišta. U riječ posve je razumljivo da Hrvatska koja je u egzistencijalnoj krizi ruši sve barijere da spasi vlastitu privredu. I da s obzirom na to da Amerikanci uporno ne ulažu u Hrvatsku, ima prava pogledati ih preko ramena i reći im da kad nam ne žele pomoći neka nas barem puste da se sami borimo kako znamo i umijemo.

No, uz sve ove posve legitimne i čvrste argumente oligarhija koja sprema ovaj forum, koja ga je organizirala i politička snaga koja ga je podržala i dopustila, ne dolazi iz ove uvrijeđenosti što nam Zapad ne želi pomoći. Tu ideju odavno nosi Stipe Mesić, o tom je svojedobno znao sugestije davati njegov savjetnik Jakić, Budimir Lončar, čovjek koji je „izmislio” nesvrstane, od mladosti ima tako tipične komunističke simpatije prema Moskvi, a on je nota bene savjetnik predsjednika države! Tu je još čitav niz poznatih i nepoznatih ruskih lobista, starih partijskih kadrova poput Pejnovića koji su najbolje godine proveli u Moskvi i svi oni skupa i na Europu i na Ameriku gledaju starim titostičkim naočalama! O tome se radi! Što je pozadina ovog foruma politička, a ne gospodarska, makar se nominalno radi o gospodarstvu. Radi se o tome da se nitko ne može sjetiti zemlje u koju je Rusija uložila ozbiljne količine zdravog, svježeg, investicijskog novca kojem je tržište, zarada, glavni moto. Godinama se priča o velikim ruskim investicijama u Srbiju, no koje nikako da se pojave! Godinama se tvrdilo da Rusi enormno ulažu u Crnu Goru da bi se ispostavilo da su je pretvorili u svoje odmaralište.

Toliko su pokupovali vikendica i stanova na obali, da u Crnoj Gori imate nekoliko škola na ruskom jeziku jer su preplavili crnogorsku obalu. Niti jedna istočna zemlja koja je do jučer bila okupirana od ruske vojske nije se okrenula ruskom kapitalu nego isključivo zapadnom jer on jedini tamo i ulaže. Dakle, sa Rusijom treba trgovati, ali Rusiji je sve politika. Imaju naftu i imaju plin i svaku godinu ucjenjuju Europu destabilizirajući Ukrajinu dok je nisu napali! Zašto? Zato jer je njima sve politika, tako je to povijest isklesala! Pokažite mi neku zemlju koja je prosperirala na ruskom kapitalu kao na bazičnim investicijama! Ako je tome tako, postavlja se pitanje kako je mogla jedna članica NATO-a i to u predvečerje velikog rata u Ukrajini, kako je mogla jedna članica Europske unije koja je nota bene uvela sankcije Rusiji (a na forumu će se pojaviti i tvrtke kojima je zabranjena trgovina u Uniji!) organizirati u jeku tako komplicirane i delikatne situacije hrvatsko-ruski gospodarski forum? Jer, organizirati takav forum u ovom trenutku za Ameriku je isto kao donijeti lex Perković prije koju godinu za Njemačku! Prkos, inat i balkanska podvala, garnirane starom romantikom spram Rusije, to je benzin na koji ide ova garnitura vlasti. Niti jedna od tih dviju podvala, ni lex Perković ni ovaj skandal sa gostovanjem u Rusiji, ne bi bila moguća da Hrvatsku nisu zauzela „djeca komunizma”. Oni se umjesto Americi i Njemačkoj okreću Rusiji i Britaniji, oni se umjesto prema Uniji okreću prema regiji, oni državu umjesto da grade na tuđmanizmu koji ju je osnovao, vraćao titoizmu koji ju je prezirao i oni su ti koji uporno ne dopuštaju prave reforme, pravi kapitalizam njemačkog tipa, prava ulaganja s pravim i zdravim novcem. Zašto? Zato što tako čuvaju imovinu „crvene buržoazije” koju su si djeca komunizma prepisala u pretvorbi i privatizaciji. Milovan Đilas je davnih godina rekao i napisao Titu kako nisu napravili nikakav novi poredak i nikakav komunizam već da su samo instalirali i formirali novu klasu.

Ta nova komunistička klasa nastala na potocima krvi 1945., godine 1990. privatizirala je firme kojima su uglavnom kao komunistički moćnici i upravljali i sad se pod svaku cijenu bore protiv financijskog pozicioniranja hrvatske u srednjoeuropske financijske tijekove. Samo to ne! Zato nema njemačkih ulaganja! Zato Nijemci ne mogu u riječku luku! Zato im se ne dopušta investiranje u zadarsku Galženicu! Napokon, zato nemamo hrvatsko-njemački gospodarski forum, nego hrvatsko – ruski gospodarski susret! Ali, svaka sila za vremena, već idući tjedan istinski ponosno će se vijoriti hrvatski barjak na Pantovčaku jer će novi stanar predsjedničkih dvora biti istinski politički Hrvat iz čijeg ureda se nikada neće začeti ovako kompromitantne stvari. Jer, da se razumijemo: Ivo Josipović u najmanju ruku nije bez odgovornosti za ovaj skandal!

No, moglo bi se reći da ima neke perverzne pravde u ovoj situaciji. Naime, cijelu tu plejadu djece komunizma upravo su Amerika i Europa podržavale, financirale i davali im široku logističku potporu. I nisu htjeli čuti ni najdobronamjernija upozorenja da faktički oni podižu na noge „djecu komunizma” koja će se okrenuti protiv njih, jer su stasala i formirala se na čitankama u kojima je Rusija bila mjera dobra, a Zapad uvijek personifikacija zla! Mesiću je Zapad davao podršku na početku, ne samo Azerbejđan! Legenda kaže da je upravo Madeleine Albright rekla „Mesić, ne Budiša” nakon čega medijima nije trebalo puno objašnjavati! I Josipoviću je pljeskalo američko veleposlanstvo, ne samo rusko! Čemu služe te sve silne njihove analitičke i ne znam kakve službe kad nisu mogli dokučiti s kim zapravo imaju posla?

Ima jedna sjajna scena u knjizi Bogdana Radice “Zagreb 1945.” u kojoj on opisuje Zagreb kojeg je i sam posjetio u jesen 1945. Jednu večer odlazi u „Gradski podrum” na večeru i negdje oko pola deset ulazi u restoran pijani Tin Ujević. Restoran je prepun jugo oficira i ponekog ruskog časnika i Tin odlazi ravno za stol Bogdanu Radici koji dolazi iz Amerike gdje je bio dio starojugoslavenske Vlade zadužen za medije. I počinje supijani Tin: “Oho, i vi ste došli gospodine… Ali, možete se slobodno vratiti u Ameriku, ovdje su već došli ovi iz šume,stigli su naravno prije vas…. A stigli su i Rusi prije vas Amerikanaca i vi zapravo više ovdje nemate što raditi jer je ovdje već sve zauzeto… Bože, kako Vi Amerikanci uvijek kasnite i ništa ne razumijete….” Reći će Tin i izaći iz restorana. E, „to vam je to” kako bi rekao u ovom trenutku neobično šutljivi premjer. “Uvijek kasnite i ništa ne razumijete…”.

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Izbore u HDZ-u uvelike će odrediti prikriveni akteri

Objavljeno

na

Objavio

Da je Andrej kao Vladimir, HDZ možda i ne bi imao unutarnje izbore. Kod Vladimira Putina to je mnogo jednostavnije. U utorak u svome predsjedničkom govoru naciji najavi promjenu Ustava s većim ovlastima premijera i parlamenta.

U srijedu, zatečena najavom da Putin mijenja Ustav, cijela vlada daje ostavku da mu ne smeta u provedbi njegovih političkih vizija, a neokrunjeni car Rusije kao zeca iz šešira vadi premijera, svojeg partnera u hokeju i bivšeg šefa porezne uprave.

U četvrtak taj novi premijer, Mihail Mišustin mu je ime, najavljuje “kardinalne promjene u strukturi vlade”, a aktualni privremeni posjednici fotelja u vrhu ruske državne vlasti iščekuju što li je Putin njima namijenio u toj svojoj novoj viziji. Izvjesno je jedino koji je krajnji cilj najnovije Putinove ustavne revolucije: zadržati vlast i sveobuhvatnu kontrolu nad Rusijom i nakon isteka ovog, četvrtog po redu, predsjedničkog mandata.

U nas je ipak krhka tranzicijska demokracija napredovala u odnosu na ruski model dotle da Andrej Plenković, sve kada bi i želio, ne može ustavnom revolucijom ostati premijer i u sljedećemu mandatu. Ali je u odnosu na početničke devedesete i toliko nazadovala da glas birača ne vrijedi gotovo ništa, da politički inženjering starih struktura iz komunističkog doba ima najveći utjecaj u biranju i kontroliranju vlasti u državi.

Nazadovanje je toliko da je HDZ, stranka koja je pobijedila na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, u posljednjih deset godina imao predsjednicu (Jadranku Kosor) izabranu javnom aklamacijom u sportskoj dvorani. Ona je poželjela svesti unutarstranačke izbore na izbor od jednog kandidata, no nakon javnog testiranja ideje morala je od nje odustati i izgubiti. Ali su nasljednici otišli korak dalje i uspjeli su ostvariti taj ideal izbora s jednim kandidatom: i Karamarko i Plenković.

A do prije nekoliko dana u stranačkim se kuloarima ozbiljno razmatrala još jedna inovacija u HDZ-ovoj stranačkoj demokraciji: da se izazove pad vlade kako bi se dobio alibi za promjenu statuta i tako izbjegla obveza izravnog izbora (jedan član jedan glas) za ključne stranačke funkcije.

Za očuvanje statusa quo u stranci, kao pozicije s koje se teži osvajanju ili zadržavanju vlasti u državi, Andreju je bilo dovoljno promijeniti stranački statut, zbog izvanrednih okolnosti (pad vlade) koje bi sam stvorio. Nije bilo nužno u ovom trenutku mijenjati i Ustav, kao u slučaju druga Vlade.

To što se takav rasplet ipak nije dogodio, već su iz vrha HDZ-a najavljeni unutarstranački izbori prije isteka statutarnog roka (17. travnja), ne govori o privrženosti demokratskim procedurama u sadašnjem vodstvu, već o spoznaji da bi to bila Pirova pobjeda, nakon koje slijedi urušavanje i izvjesni gubitak vlasti i moguće trajno propadanje stranke i njezinih klijenata.

I tako se HDZ, čak i prije nego što se očekivalo, našao pred unutarstranačkim izborima, s izvjesno više kandidata. Ne zato što to vodstvo želi, već zato što nema izbora. A o tim unutarstranačkim izborima iz nužde ovisi izravno rezultat parlamentarnih izbora – hoće li oni biti vrhunac izbornog inženjeringa starih struktura duboke države iz komunističkog doba, okrunjen velikom koalicijom (SDP-HDZ), stranaka koje su izgubile svaki politički sadržaj i prepoznatljivost osim osobnih interesa i klijentelističkog uvezivanja.

Jer ni od Davora Bernardića niti od Andreja Plenkovića više nije moguće očekivati neku novu političku energiju.
U konačnici, odlučuje se o tome hoće li se Hrvatska sveobuhvatnim političkim inženjeringom vratiti u novo sadržajno jednostranačje, koje ne donosi stabilnost, već propadanje? Ili će se promjenama u HDZ-u otvoriti vrata novom pokušaju političkog pluralizma? A o ishodu će odlučivati ne samo javni, već i oni prikriveni politički akteri.

Potpuna je poznanica aktualni šef HDZ-a i Vlade Andrej Plenković, političar koji je imao baš sve adute za kvalitativni politički iskorak Hrvatske prema pravnoj državi s ojačanim demoktratskim standardima, koja s dobro postavljenim savezništvima i partnerstvima može zaštititi svoje interese u hirovitom okruženju.

Imao je bolje karte od bilo kojeg svojeg prethodnika. A pretvorio se u autoritarnog birokrata, koji zaista vjeruje da su on i njegovi podobnici, mahom djeca iz crvenog inkubatora, predestinirani vladati nama, za naše dobro. Samo što to mi ne razumijemo.

Sudeći prema nedavnoj izjavi Davora Ive Stiera, da će alternativa sadašnjem vodstvu stranke biti za izbore spremna, s ciljem da ujedini stranku i promijeni smjer s jasnim porukama o klijentelizmu i identitetu, čini se da će Plenković protiv sebe imati ujedinjenu stranačku oporbu. Tome u prilog govore i recentni istupi vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, zastupnika Mira Kovača, ministra Olega Butkovića…

No, rezultat će u velikoj mjeri odrediti i prikriveni akteri. Ovisit će i o tome jesu li stare strukture duboke države procijenile kako se više ne može održati vlast i stabilnost, već je oportuno prihvatiti promjene i nastojati ostvariti kontrolu nad epilogom. I drugo, jesu li klijentelističke strukture HDZ-a (koje se dobrim dijelom poklapaju s prethodnom kategorijom) prepoznale da će bez promjena u sljedećem krugu nestati i plijena.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Premijer Plenković obećao Imoćanima brzu cestu Zagvozd-Imotski do 2023.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

KAD PRORADI ĆUD!

Objavljeno

na

Objavio

Na osnovi prethodnog ponašanja neke osobe vrlo je lako predvidjeti njezino buduće ponašanje. Ako je u prethodnom periodu osoba bila vedra i vesela, puna optimizma i vjere, tada isto takvo njezino ponašanje možemo očekivati i u budućnosti.

Na žalost kod mrguda je potpuno isto. Od njih možete uvijek očekivati namrgođenost, zatvorenost i čudnu samovolju. Tako vam je i s našim novo izabranim predsjednikom koji je već i prije službenog predsjednikovanja započeo s diplomatskim gafovima i samovoljom.

Pokazuje li nam to način na koji će biti predsjednik? Prilikom intervjua koji je Nova TV organizirala s budućim predsjednikom RH potvrdila se stara narodna poslovica „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“.

Prisjetimo se dosadašnjih inauguracija. Držeći izborni proces kao praznik demokracije sve dosadašnje inauguracije organizirane su svečano i dostojanstveno i odvijale su se pred očima cijele nacije. Istina, neki od predsjednika nisu željeli staviti lentu pa je tako uvijek bilo pitanja mora li se staviti lenta.

Lentu čini trobojnica koja je vjekovni simbol identiteta Hrvata. Hrvati su ju nosili, nose i nosit će u svim svečanim prilikama ponoseći se svojim rodom i domovinom. Pri tome nisu i nikada neće vrijeđali i umanjivali druge narode što je razvidno iz vjekovnog hrvatskog gostoprimstva. S pravom si možemo postaviti pitanje tko su ti koji ne žele nositi lentu. Jesu li oni uopće zaslužili biti izabrani predsjednicima RH. Kojem narodu ili političkoj opciji oni pripadaju.

Iako je nošenje lente određeno zakonom (Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (NN 55/90) – nosi se na Dan državnosti, pri predaji odličja, pri akreditiranju diplomatskih i konzularnih predstavnika i u drugim svečanim prilikama) predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović to nisu učinili pa su tako već i prije ustoličenja prekršili zakon, a Kolinda Grabar Kitarović pokušala se opravdati nestankom lente. S pravom si možemo postaviti pitanje treba li takvoj inauguraciji prisustvovati i voditi ju predsjednik Ustavnog suda kad se njenim provođenjem krši zakon. Kako je oko ove inauguracije krenulo ne bi se nimalo začudio da se zatražiti brisanje samog kraja teksta prisege u kojem se izriče „Tako mi Bog pomogao“.
Polaganje prisege u uredu predsjednika, kako je to najavio budući predsjednik, podsjeća me na neke tajne organizacije poput masonerije, o čemu javnost ne bi trebala ništa znati. Hoće li se inauguracija svesti na tulum predsjednika s par članova SDP-a.

Što to znači ne pozvati na inauguraciju diplomatske predstavnike drugih zemalja? Je li to možda predznak načina budućeg komuniciranja s međunarodnom javnošću?

Sjetimo se izjava gospodina Zorana Milanovića o drugim državama i njihovim predsjednicima, koje su nas u vrijeme dok je obavljao dužnost predsjednika Vlade posvađale s vjekovnim prijateljima i saveznicima. Sjetimo se zakona „Lex Perković“ zbog kojeg smo dobili packe, zakona koji nas je također udaljio od zapadne demokracije. Pitam se samo kako će se budući predsjednik zauzimati za provođenje u djelo Rezolucije Europskog parlamenta koja je usvojena 19. rujna 2019. pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“, kojom se izjednačuje nacističke i komunističke zločine. Ta rezolucija nastaje u kontekstu obilježavanja 30. godina pada Berlinskog zida, i na jasan način upozorava te podsjeća kako neke zemlje bivšeg komunističkog bloka (poput Hrvatske), unatoč pada Berlinskog zida i uvođenju demokracije, još uvijek nisu provele svoju „političku tranziciju“ usvajanjem prikladnog zakona o lustraciji poput drugih bivših komunističkih zemalja Srednje i Istočne Europe. Da je provedena Rezolucija EU 1481/2006. sasvim sigurno ne bi postojala potreba donošenja ove nove Rezolucije. Može li se očekivati provođenje ove rezolucije?

To će biti potpuno jasan znak jesu li predsjednik i SDP stvarni socijaldemokrati ili pripadaju stranci koja je samo promijenila ime a zadržala sadržaj i okvir komunističke paradigme. U tom kontekstu treba svakako imati na umu i ekstremnu izjavu koalicijskog partnera gospodina Kreše Beljaka kako UDBA od 1945. do 1990. očito nije ubila dovoljno ljudi, ali i svojedobnu izjavu gospodina Nenada Stazića izrečenu u Hrvatskom saboru kako je posao 1945. trebalo bolje odraditi. Na izjavu gospodina Stazića gospodin Milanović nije uopće reagirao, a vidjet ćemo što će učiniti povodom izjave gospodina Beljaka, svog podržavatelja i koalicijskog partnera SDP-a.

Izjava gospodina Milanovića o gradu Kninu, kako se u stvari radi o malom kolodvorskom sjecištu u Dalmatinskoj zagori potpuno je neumjesna i što više neprihvatljiva od osobe koja bi trebala biti predsjednikom Republike Hrvatske. Povijesni hrvatski kraljevski grad nazvati kolodvorskim sjecištem znači u potpunosti zgaziti hrvatski nacionalni identitet. Kad uzmemo u obzir najavu promjena u proslavi „Oluje“ u Kninu, o njezinom minimiziranju, s pravom se moramo zapitati kuda sve to vodi. Tako velebna vojno-redarstvena operacija kakva u povijesti ratovanja nikada do tada nije provedena, ratna operacija kojom bi se ponosila svaka druga država zaslužuje i velebnu proslavu, a ne neku mizernu lokalnu proslavu. Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ ne samo da je simbol pobjede nad agresorom već je i upozorenje svakom tko bi eventualno pokušao napasti Republiku Hrvatsku. Umanjimo li značaj ove proslave sami ćemo sebi učiniti isto ono što su nam činili komunisti i velikosrpska kamarila proteklih 100 godina.

Kako išta dobro očekivati kad u jednom ovako kratkom intervjuu budući predsjednik počini toliko diplomatskih i političkih gafova? Hoće li jednom prestati to stogodišnje hrvatsko prokletstvo? Hoće, sasvim sigurno, no kako mi se čini ja to neću dočekati.

Način predstavljanja kandidata u ovoj predsjedničkoj kampanji samo je potvrdio moje prijašnje razmišljanje kako bi svi predsjednički kandidati trebali proći rigorozan zdravstveni pregled, a javnost bi trebala biti upoznata sa svim detaljima njihovog zdravstvenog stanja. Kad idete na ispit radi upravljanja motornim vozilima morate prije proći zdravstveni pregled kojim se potvrđuje vaša zdravstvena sposobnost za upravljanje motornim vozilima.

Upravljanje državom, a naročito vojskom neusporedivo je veća i odgovornija dužnost od upravljanja autom. Prisjetite se kako neki i ne prođu zdravstveni pregled pa ne mogu ni pristupiti vozačkom ispitu.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari