Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Čemu se čuditi da su ‘djeca komunizma’ okrenuta Rusiji, a ne SAD-u?

Objavljeno

na

I Josipoviću je pljeskalo američko veleposlanstvo, ne samo rusko! Čemu služe te sve silne njihove analitičke i ne znam kakve službe kad nisu mogli dokučiti s kim zapravo imaju posla?

Ovakav isti forum organizirala je Njemačka, ali čim je u Ukrajini počeo rat i čim su izglasane sankcije nije joj više palo na pamet organizirati gospodarski forum sa Rusijom. No, Hrvatska koja si je dopustila lex Perković još uvijek ne razumije što znači biti odgovorni član Unije!

Pompozno organiziranje hrvatsko-ruskog gospodarskog foruma usred Moskve i usred sankcija koje je Zapad uveo Rusiji izazvalo je veliki revolt Amerike koja je toliko uvrijeđena da će nam za kaznu na inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović poslati nižerazrednog diplomata, premda je Kolinda tu klasična kolateralna žrtva, jer je gospođa sve prije negoli rusofil! No, ovdje je posebno iritantno američko zgražavanje, njihov prosvjed Vladi, ali i Hrvatskoj gospodarskoj komori jer se Amerikanci ponašaju kao da ne znaju gdje su došli i kao da uostalom oni sami svojom podrškom nisu dali snagu i maha hrvatskoj „djeci komunizma”. Na rusko-hrvatski forum putuje ministar Vrdoljak, ali i bivši predsjednik Mesić za kojeg se kuloarski tvrdi da je glavni inicijator i motor ideje o ovakvom forumu i to baš sada! Ali, njihova pomoć nije bila jedina pomoć tom „povijesnom” skupu, nema dvojbe da aktualni čelnik ureda za upravljanje državnom imovinom, Pejnović, koji je silne godine proveo u Moskvi sa posebnim simpatijama gleda na ovaj forum. I ne samo on, postoji čitava plejada hrvatskih političara, pravih, originalnih izdanaka „djece komunizma” kojima je majčica Rusija ostala emocionalna vrednota i to baš u srazu sa „dekadentnom” Amerikom.

Uostalom nije li i predsjednik Josipović u jeku američkog bijesa zbog mogućnosti da Rusi kupe Inu, primio na Pantovčaku šefa Gazproma upravo u kontekstu te moguće kupovine. Milanović je bio dovoljno lucidan, da ne primi šefa Gazproma! Da, naravno da postoje realni gospodarski interesi hrvatske privrede da u ovoj krizi uspostavi kontakte svugdje na svijetu pa i u Rusiji. Da, naravno da se Zapad, a naročito Amerika prema malim zemljama ponaša ovako tutorski i premda joj ne pada na pamet uložiti ozbiljan novac u Hrvatsku uzima si za pravo „zabranjivati” nam da preživimo ovu krizu i tako da i u Rusiji tražimo tržišta. U riječ posve je razumljivo da Hrvatska koja je u egzistencijalnoj krizi ruši sve barijere da spasi vlastitu privredu. I da s obzirom na to da Amerikanci uporno ne ulažu u Hrvatsku, ima prava pogledati ih preko ramena i reći im da kad nam ne žele pomoći neka nas barem puste da se sami borimo kako znamo i umijemo.

No, uz sve ove posve legitimne i čvrste argumente oligarhija koja sprema ovaj forum, koja ga je organizirala i politička snaga koja ga je podržala i dopustila, ne dolazi iz ove uvrijeđenosti što nam Zapad ne želi pomoći. Tu ideju odavno nosi Stipe Mesić, o tom je svojedobno znao sugestije davati njegov savjetnik Jakić, Budimir Lončar, čovjek koji je „izmislio” nesvrstane, od mladosti ima tako tipične komunističke simpatije prema Moskvi, a on je nota bene savjetnik predsjednika države! Tu je još čitav niz poznatih i nepoznatih ruskih lobista, starih partijskih kadrova poput Pejnovića koji su najbolje godine proveli u Moskvi i svi oni skupa i na Europu i na Ameriku gledaju starim titostičkim naočalama! O tome se radi! Što je pozadina ovog foruma politička, a ne gospodarska, makar se nominalno radi o gospodarstvu. Radi se o tome da se nitko ne može sjetiti zemlje u koju je Rusija uložila ozbiljne količine zdravog, svježeg, investicijskog novca kojem je tržište, zarada, glavni moto. Godinama se priča o velikim ruskim investicijama u Srbiju, no koje nikako da se pojave! Godinama se tvrdilo da Rusi enormno ulažu u Crnu Goru da bi se ispostavilo da su je pretvorili u svoje odmaralište.

Toliko su pokupovali vikendica i stanova na obali, da u Crnoj Gori imate nekoliko škola na ruskom jeziku jer su preplavili crnogorsku obalu. Niti jedna istočna zemlja koja je do jučer bila okupirana od ruske vojske nije se okrenula ruskom kapitalu nego isključivo zapadnom jer on jedini tamo i ulaže. Dakle, sa Rusijom treba trgovati, ali Rusiji je sve politika. Imaju naftu i imaju plin i svaku godinu ucjenjuju Europu destabilizirajući Ukrajinu dok je nisu napali! Zašto? Zato jer je njima sve politika, tako je to povijest isklesala! Pokažite mi neku zemlju koja je prosperirala na ruskom kapitalu kao na bazičnim investicijama! Ako je tome tako, postavlja se pitanje kako je mogla jedna članica NATO-a i to u predvečerje velikog rata u Ukrajini, kako je mogla jedna članica Europske unije koja je nota bene uvela sankcije Rusiji (a na forumu će se pojaviti i tvrtke kojima je zabranjena trgovina u Uniji!) organizirati u jeku tako komplicirane i delikatne situacije hrvatsko-ruski gospodarski forum? Jer, organizirati takav forum u ovom trenutku za Ameriku je isto kao donijeti lex Perković prije koju godinu za Njemačku! Prkos, inat i balkanska podvala, garnirane starom romantikom spram Rusije, to je benzin na koji ide ova garnitura vlasti. Niti jedna od tih dviju podvala, ni lex Perković ni ovaj skandal sa gostovanjem u Rusiji, ne bi bila moguća da Hrvatsku nisu zauzela „djeca komunizma”. Oni se umjesto Americi i Njemačkoj okreću Rusiji i Britaniji, oni se umjesto prema Uniji okreću prema regiji, oni državu umjesto da grade na tuđmanizmu koji ju je osnovao, vraćao titoizmu koji ju je prezirao i oni su ti koji uporno ne dopuštaju prave reforme, pravi kapitalizam njemačkog tipa, prava ulaganja s pravim i zdravim novcem. Zašto? Zato što tako čuvaju imovinu „crvene buržoazije” koju su si djeca komunizma prepisala u pretvorbi i privatizaciji. Milovan Đilas je davnih godina rekao i napisao Titu kako nisu napravili nikakav novi poredak i nikakav komunizam već da su samo instalirali i formirali novu klasu.

Ta nova komunistička klasa nastala na potocima krvi 1945., godine 1990. privatizirala je firme kojima su uglavnom kao komunistički moćnici i upravljali i sad se pod svaku cijenu bore protiv financijskog pozicioniranja hrvatske u srednjoeuropske financijske tijekove. Samo to ne! Zato nema njemačkih ulaganja! Zato Nijemci ne mogu u riječku luku! Zato im se ne dopušta investiranje u zadarsku Galženicu! Napokon, zato nemamo hrvatsko-njemački gospodarski forum, nego hrvatsko – ruski gospodarski susret! Ali, svaka sila za vremena, već idući tjedan istinski ponosno će se vijoriti hrvatski barjak na Pantovčaku jer će novi stanar predsjedničkih dvora biti istinski politički Hrvat iz čijeg ureda se nikada neće začeti ovako kompromitantne stvari. Jer, da se razumijemo: Ivo Josipović u najmanju ruku nije bez odgovornosti za ovaj skandal!

No, moglo bi se reći da ima neke perverzne pravde u ovoj situaciji. Naime, cijelu tu plejadu djece komunizma upravo su Amerika i Europa podržavale, financirale i davali im široku logističku potporu. I nisu htjeli čuti ni najdobronamjernija upozorenja da faktički oni podižu na noge „djecu komunizma” koja će se okrenuti protiv njih, jer su stasala i formirala se na čitankama u kojima je Rusija bila mjera dobra, a Zapad uvijek personifikacija zla! Mesiću je Zapad davao podršku na početku, ne samo Azerbejđan! Legenda kaže da je upravo Madeleine Albright rekla „Mesić, ne Budiša” nakon čega medijima nije trebalo puno objašnjavati! I Josipoviću je pljeskalo američko veleposlanstvo, ne samo rusko! Čemu služe te sve silne njihove analitičke i ne znam kakve službe kad nisu mogli dokučiti s kim zapravo imaju posla?

Ima jedna sjajna scena u knjizi Bogdana Radice “Zagreb 1945.” u kojoj on opisuje Zagreb kojeg je i sam posjetio u jesen 1945. Jednu večer odlazi u „Gradski podrum” na večeru i negdje oko pola deset ulazi u restoran pijani Tin Ujević. Restoran je prepun jugo oficira i ponekog ruskog časnika i Tin odlazi ravno za stol Bogdanu Radici koji dolazi iz Amerike gdje je bio dio starojugoslavenske Vlade zadužen za medije. I počinje supijani Tin: “Oho, i vi ste došli gospodine… Ali, možete se slobodno vratiti u Ameriku, ovdje su već došli ovi iz šume,stigli su naravno prije vas…. A stigli su i Rusi prije vas Amerikanaca i vi zapravo više ovdje nemate što raditi jer je ovdje već sve zauzeto… Bože, kako Vi Amerikanci uvijek kasnite i ništa ne razumijete….” Reći će Tin i izaći iz restorana. E, „to vam je to” kako bi rekao u ovom trenutku neobično šutljivi premjer. “Uvijek kasnite i ništa ne razumijete…”.

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

U medijima je previše onih koji misle da je Beograd glavni grad Hrvatske!

Objavljeno

na

Objavio

O hrvatskom i talijanskom komunizmu/turizmu

Kako sam, stjecajem okolnosti, u proteklih nekoliko mjeseci, imao prilike obići cijelu Hrvatsku, a i ponešto i sjeverne i srednje Italije, imam neke opažaje vezane uz sličnosti i razlike u pristupu turizmu.

Na ovaj tekst ponukalo me je redovito, izrazito negativno, pisanje o Hrvatskoj i njenom turizmu, naročito od strane “yugoslavenskog komunističkog ološa” (YKO), tako malobrojnog, a tako dobro raspoređenog po strankama i medijima!

Hrvatski turizam pokazao se izuzetno žilavim, iako ga se nastoji unazaditi čudnim političkim odlukama, te ga sabotirati s maksimalno negativnim osvrtima na bilo koji događaj – od prometnih nesreća, požara, utapanja, sitnih krađa, pa do trovanja hranom, ponudom u restoranima, cijenama… Istovremeno se u hrvatskim (yugoslavenskim?) medijima nastoje istaknuti različite prednosti (?!) crnogorskog, srpskog, bosanskog i slovenskog turizma. U takvoj konfuziji i širenju iskrivljenih slika, uvijek treba imati na umu da sve polazi iz Beograda, kao i da je Srbija bez Jadrana, posve nezanimljiva i politički – i turistički! Svima osim “yugoslavenskom komunističkom ološu”…

Hrvatski turizam ima stotinu mana, a srpski samo jednu – nema ga! Da li bi u Hrvatskoj puno toga moglo biti bolje uređeno?! Naravno da bi moglo, kad ne bi bilo stalnih sabotaža “yugoslavenskog komunističkog ološa”! Cijelu ovu sezonu medijima se razlijevaju najcrnji tekstovi o propasti hrvatskog turizma – iako će sezona opet biti rekordna?! Tko je tu lud?!

Nitko nije lud, samo je u medijima previše onih koji misle da je Beograd glavni grad Hrvatske! Tako sam ovih dana slušao u Puli “ozbiljan” razgovor u kojem se tvrdilo da Beograd ima tri milijuna stanovnika!? I to je najnormalinije, kao i tvrdnje da su “srpska Slavonija”, “srpska Banija”, “srpska Lika”, “srpska Dalmacija”, stari “Srbin” Tesla (koji je bio najviše 48 sati u životu u Srbiji – i to bez veselja!), srpska Boka (s Hrvatima i katoličkim crkvama!) srce Srbije – koja doduše ne postoji, ali veseli sve naše pripadnike “yugoslavenskog komunističkog ološa”!

Gdje je tu Italija?! Cijene vina u Italiji su niže nego u Hrvatskoj, a cijene piva su puno više! Tko je tu lud?! Meso je bolje u Italiji, no u Hrvatskoj. Cijene benzina su puno više tamo, no ovdje! Italija ima 40% svih spomenika u svijetu, a Hrvatska, ono što ostane!

Meni je bilo lijepo vidjeti Leonardovog konja visine 8 metara i težine 20 tona, koji je stajao na ulazu u Montepulciano! Naime, njihovo “vino nobile” je odlično, a njihov konj je još bolji! U Italiji svako selo ima svoju priču, dok u Hrvatskoj svako selo ima svoje iseljenike u Irsku!

Hrvatska ne može opstati uz piskarala poput “legendarog” Denisa Kuljiša! Naime, uvaženi gospodin bio je suradnik raznih službi, onih koji je trebao biti i onih kojih nije trebao biti! Jeo je odviše kremšnita za normalnog suradnika normalnih službi! Navodno je bio dobar u radu na drugu Titu, no to je odradio moj stari prijatelj William Klinger (koji je turistima, da bi preživio, naplaćivao auto-cestu od Trsta prema jugu!). Klingera su ubili, a Kuljiš je ostao ološ bez oslonca!

Sve takozvane hrvatske veličine zapravo su srpske veličine iz KOS-a i UDB-e, na USB-sticku na području “Poleta” i “Danasa”! Denis Kuljiš bio je potrčko Dejana Jovića i KOS-ovca Miroslava Lazanskog (aktulani srpski veleposlanik u Moskvi!?) i kao takav uživao je niz privilegija! Jednom Kosovac, uvijek Udbaš! Denis Kuljiš pojeo je odviše kremšnita da bi razmišljao svojom glavom!

Srbi su posve nebitni, talijanske ceste su tragikomične, no talijanska vina su dobra, kao i njihovo meso! Bio sam u Michelangolovom rodnom selu (Caprese Michelangelo), fotografirao sam se uz da Vincijevog konja (visine 8 metara!), prošao sam kroz hrpu muzeja bez ulaznica, vidio sam palače koje ne vidi ni bogati Amerikanci! Jeo sam u skupim restoranima i pio sam skupa vina! I to jeftino! Također sam se kupao u bazenima za ruske bogataše!

Zaključak je omiljen Hrvatima: štedi na kulturi i troši na Udbu i Kos! Aš će ti trebati kad se budeš uspinjao, a još više kad budeš padao (Mesić, Josipović itd.)

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Hitrec: U samostalnoj Hrvatskoj snimljeno je puno više filmova koji su nekorektni prema braniteljima

Objavljeno

na

Objavio

Druga polovica kolovoza 2019.

Hladni, to jest prohladni val oko Velike Gospe s obećanjem nešto slabijeg toplinskog vala u nastavku kolovoza, gužve na cestama – kamionima, autobusima i običnim autima pridružili su se i zrakoplovi.

Dobrim avionom može se autocestom od Zagreba do Rijeke stići za pola sata. U Rijeci uz druge atrakcije treba razgledati ruinu od Galeba koju obersneli silom žele renovirati u okviru kulturne prijestolnice, a u spomen na onoga koji je širio kulturu smrti.

Političari svih fela Sinj su zamijenili Barbanom u autonomnoj pokrajini Istri, a mediji još žvaču propovijedi hrvatskih biskupa koji su se drznuli progovoriti o reformi školstva. Na žalost ministrice Divjak, vrlo slične primjedbe dolaze iz sustava, odnosno iz škola, od učitelja, nastavnika, profesora, a rezultate državne mature u ministarstvu zaboravljaju.

Glede Crkve, napredne naše treba podsjetiti da je školstvo u Hrvatskoj krenulo iz benediktinskih samostana, a o isusovcima stoljećima poslije ne treba ni govoriti. Ne moram valjda još jednom ponavljati: moderna tehnološka pomagala nisu na odmet, ali su samo ono što im riječ i kaže – pomagala.

Ministričina zapomaganje da Crkva nema što tražiti u školama, deplasirano je već i zato što se u školama predaje vjeronauk, a u nastavi povijesti, primjerice, crkvena, nacionalna i opća povijest tako su isprepletene da ih je nemoguće odvojiti, ili samo kirurškim rezovima poput sijamskih djevojčica na zagrebačkom Rebru.

Uopće, kao što je već rečeno, problemi su vjerojatno najveći u Velika Hrvatskapredavanju (prodavanju) hrvatske povijesti, gdje i nadalje glede dvadesetoga stoljeća postoji velik utjecaj jugoslavenskih priručnika, ali i u svezi s dubinama povijesti Hrvata, gdje se lakonski govori o tome da smo došli odnekud „iza Karpata“, tek ponešto se spominje Bijela Hrvatska, a Velika Hrvatska nikako, da pisac udžbenika ne bude proglašen nacionalistom i ne budi asocijacije na povijesno bližu „veliku Hrvatsku „koja uključuje hrvatsku baštinu u zemlji odnedavno nazvanoj BiH.

O čemu govorim? Teorija nije posve nova, ja sam ju čak izložio na svoj način u romanu „Špilberk“, ali sada više nije teorija – podsjetio me je Artur Bagdasarov na majstorsko povijesno djelo ruskoga „postsovjetskog“ povjesničara Aleksandra Mayorova „Velikaya Horvatiya“.

Znači, autor nije neki naš „ostrašćeni“ pisac, nego Rus koji je proučio obilnu dokumentaciju i zaključio, točno, da Velika i Bijela Hrvatska nisu jedna te ista država, nego “dvije posebne političke tvorbe koje se bitno razlikuju vremenski i prostorno“.

Velika Hrvatska je kasnoantički vazalni savez (ja sam ga nazvao konfederacijom) koji je postojao od 4. do 6. stoljeća pod vodstvom Iranohrvata na prostoru od Ponta, dotično oko Dnjepra, Dona i Dnjestra, pa sve do Tise, a pomalo se širio na zapad i sjever.

Bijela Hrvatska je onaj zapadni ostatak velikog organizma (u današnjoj Poljskoj i Češkoj) od 6. do 9. stoljeća. Štoviše, Mayorov eksplicite navodi da se kasnoantička Velika Hrvatska prostirala do visine današnje Moskve. Središte? Kod Kijeva, koji su osnovali Hrvati. Povukli se potom pred Avarima, zaposjeli Krakov. (Avarima su vratili milo za drago u današnjoj hrvatskoj postojbini.)

Kada je stvorena Velika Hrvatska? U vrijeme zapadnorimskog Valentinijana i bizantskog Gracijana, a zna se i godina nastanka: 376., nakon bitke na rijeci Erax, gdje je konjica Iranohrvata razbila gotsku vojsku (potvrda: nordijska Hervarsaga, koja izrijekom navodi Hrvate). Država se održala do 526., po svemu, kasnoantička Velika Hrvatska bila je u to doba najveća država u Europi.

Što o svemu tome jadni maleni hrvatski đak može saznati iz školskih udžbenika, pa i besplatnih? Ništa. Osim toga, Generalideološki cenzori u samostalnoj Nevelikoj Hrvatskoj moraju paziti da mladi ljudi ne bi postali svjesni veličine svoga naroda (i njegova teritorija) u prošlosti, to jest da im to ne udari u glavu. Pa ni granice još friške Banovine Hrvatske bolje je prešutjeti da ne bude neprilika sa susjedima, a to kako smo ostali bez velikoga dijela Srijema i bez Boke kotorske, ali i Bele krajine, bolje je ne spominjati. Sudbina Hebranga st. je opominjujuća.

Nije dobro previše govoriti ni o obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, jer čovjek dolazi u napast da bude nekorektan (veliki naslov u lijevonasađenom dnevnom listu: Film o Gotovini je nekorektan prema Srbima). Na sreću i na radost polimaca, u samostalnoj Hrvatskoj snimljeno je puno više filmova koji su nekorektni prema Hrvatima, to jest braniteljima.

Nema filma o vukovarskoj epopeji, nema naravno ni filma o logorima u Srbiji, ali zato Srbijanci pripremaju film o Jasenovcu. Nema filma o dr. Šreteru na čiju je sudbinu podsjetio kolumnist Despot u sjajnom napisu u Večernjem (na portalu HKV-a o Šreteru je pisano barem tridesetak puta, posebno sam često pisao i ja).

Jedan nedavni slučaj pokazuje da ni srpska zvjerstva u Podunavlju u početcima rata nisu podobna za prikazivanje: na teletekstu HTV-a bila je prije dva mjeseca najavljena repriza „Bogorodice“, filma snimljenog po mojem romanu.

Bogorodica

Godinama i godinama je čamila u bunkeru, pa sam bio vrlo začuđen što su ju iskopali i našli hrabrosti da „objave“. Kadli, u najavljenom terminu neki drugi film. O Bože, očito je nastala konsternacija, proradili pupovački i slični telefoni, pa film povukli i odvukli natrag u mrak.

Redatelj filma (u najbližem smo krvnom srodstvu), dobitnik Velike zlatne Arene, za drugi film („Snivaj zlato moje“ ) dobitnik nagrade publike u Puli, ne može dobiti režiju igranoga filma otkad postoji HAVC, jer ima krivo prezime, kao što ne prolaze ni moji scenariji (za spomenutog, ali i druge predviđene redatelje) budući da je spomenuto krivo prezime i moje, to jest sve nevolje njegove potječu od mene.

Podosta neprilika zbog prezimena imam i na drugim područjima, o čemu ću pisati kada budem imao vremena. Sada sam u devetom stoljeću (hrvatskom) i svu pozornost obraćam vremenu kada je Hrvatska na jugu postala samostalnom (prvi put).

Jest, bavim se povijesnim romanima, ali ovu kolumnu iz suvremenoga života ne zapuštam, na žalost brojnih neprijatelja. Srećom da nisam u diplomaciji, jer bih se proveo kao gospođa Mađarević.

Za dom

Pa i kako bih mogao šutjeti o našem vremenu, kad je takvo kakvo jest, a ne bi trebalo biti. Recimo o presudi Visokog prekršajnog suda koja ne inkriminira samo Za dom spremni, nego prelazi u novu dimenziju pa zabranjuje i pozdrav Za dom. Još samo treba zabraniti riječi ZA i onda smo napokon riješili problem.

Glede kriminalizacije pozdrava Za dom, Visoki prekršajni sud i mudraca (mudrace) koji su takvu presudu donijeli, treba tužiti Vrhovnom sudu, Ustavnom sudu i svim mogućim sudovima uključujući europske, međunarodne i izvanzemaljske budući da je riječ o flagrantnom kršenju slobode govora i temeljnih ljudskih prava, o rabulistima, o represivnoj drskosti iz krila pomahnitalih „organa“.

Nadalje, to bi značilo da s repertoara treba skinuti Zajčevog „Zrinjskog“ ili preskočiti koračnicu „U boj, u boj“, ili barem riječi Za dom u toj operi retuširati, recimo Za Visoki sud.

Ako tko izvan kazališne zgrade zapjeva „kiticu“ u kojoj se spominje Za dom, odmah s njim u maricu i Remetinec, ne čekajući da rotor bude dovršen. Također treba špijunirati građane na ulici i drugdje, ako tko kaže Kupio sam to za doma, to je već jako blizu poviku Za dom i vrijedi barem pet tisuća. Nova, modificirana stara, poslovica kaže: Sačuvaj me Bože od kuge, rata, gladi i hrvatskoga sudstva.

Što kaže veliki Rječnik hrvatskoga jezika? Da je dom – kuća, stan („Dobro došao u moj dom“), da je dom i obitelj („Ovo je pošten dom“), da je dom također i – domovina.

Nadalje, dom je i ustanova (studentski, starački, dječji, dom zdravlja, dom kulture), ali i u smislu Gornji dom, Dom lordova itd. No, od svih tih značenja bezočne visokoprekršajne potkornjake smeta onaj da je dom suznačnica za domovinu. Što znači da treba zabraniti i riječ domovina, ukinuti domovnice itd., a domorodce poslati u Irsku.

U svemu, presuda koja optužuje Za dom je, naravno, neodrživa i treba oko toga podignuti veliku buku. Glede nešto duljeg pozdrava Za dom spremni, razlikovati: ako je izraz (pozdrav) praćen rimskim pozdravom i nepobitno veliča totalitarni režim iz Drugoga svjetskog rata jedna je stvar, ali ako se rabi u obljetnicama koje podsjećaju na velik doprinos HOS-a u Domovinskom ratu, pozdrav koji za tu priliku treba biti dopušten, s tim da nisu samo hosovci tako pozdravljali nego i mnogi hrvatski branitelji 1991. o čemu mogu svjedočiti iz prve ruke, jer bio sam tada svugdje, što je poznato onima kojima je poznato.

Druga strana u Drugom svjetskom ratu imala je neupitan pozdrav Zdravo, te ga ne treba zabranjivati, ima vrlo zdravstven prizvuk, bez obzira što su u vrijeme toga pozdrava, a trajao je do devedesete, stotine tisuća Hrvata gubile zdravlje u komunističkim kazamatima, ako nisu imali sreću da budu odmah ubijeni.

Posve je drugi slučaj sa crvenom zvijezdom, srpom i čekićem, koji moraju biti izbačeni iz uporabe bilo kada i bilo gdje, to jest čekić može ostati u sudnicama, kao što i jest, pa i u onima visokih sudova u kojima su se zadržali ne ostatci nego velike nakupine sljedbenika jugoslavenske (znači velikosrpske) ideologije. Ako oni slučajno kažu Za dom, znamo na koju se to (izgubljenu) domovinu odnosni. U ciničnoj parafrazi moglo bi se za njih reći „Ja domovinu imam, tek u srcu ju nosim…“ A dotle se Srbija ubrzano naoružava.

Sarajevski filmski festival

Vidim na ekranu nekog čovjeka s nepravilnim zubima koji objavljuje urbi et orbi da je Sarajevski festival vrlo važan jer djeluje ljepljivo – odnosno veže i spaja Regiju, narodi i narodnosti se koproduciraju i opet je sve kao nekad. I to baš u Sarajevu, koje je četiri ili pet godina svakodnevno plaćalo iluzije umjetno sašivene jugoslavenske „federacije“.

Hrvatskoga igranog filma ondje nema, od Hrvatske se traži samo više ili manje manjinski udio, tek toliko da dade novac, da posluži kao bankomat, a ako se malo pobuni, dobije po zubima. Ili se, s dosta razloga, drži da Hrvatska u zadnje vrijeme snima filmova ispod razine, te je i Gruzija bolja, kao što i jest. Ne ide nam, a znamo i zašto.

Jedina dobra vijest je da se Sveučilište u Zagrebu uguralo među pet stotina najboljih u svijetu. I tu naši vrli mediji odmah potežu usporedbe sa sveučilištima u „regiji“, ma to je Pavlovljev refleks. Ne mogu dalje od nosa.

Pokop akademika Katičića

Nisam vidio (dok ovo pišem) obavijest u javnim glasilima, pa ovim putem želim obavijestiti poštovatelje velikana: sprovod je u četvrtak, 29. kolovoza u 14 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Hrvoje Hitrec / HKV

 

Koje je to fine manire imao Tito?!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari