Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Čemu se čuditi da su ‘djeca komunizma’ okrenuta Rusiji, a ne SAD-u?

Objavljeno

na

I Josipoviću je pljeskalo američko veleposlanstvo, ne samo rusko! Čemu služe te sve silne njihove analitičke i ne znam kakve službe kad nisu mogli dokučiti s kim zapravo imaju posla?

Ovakav isti forum organizirala je Njemačka, ali čim je u Ukrajini počeo rat i čim su izglasane sankcije nije joj više palo na pamet organizirati gospodarski forum sa Rusijom. No, Hrvatska koja si je dopustila lex Perković još uvijek ne razumije što znači biti odgovorni član Unije!

Pompozno organiziranje hrvatsko-ruskog gospodarskog foruma usred Moskve i usred sankcija koje je Zapad uveo Rusiji izazvalo je veliki revolt Amerike koja je toliko uvrijeđena da će nam za kaznu na inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović poslati nižerazrednog diplomata, premda je Kolinda tu klasična kolateralna žrtva, jer je gospođa sve prije negoli rusofil! No, ovdje je posebno iritantno američko zgražavanje, njihov prosvjed Vladi, ali i Hrvatskoj gospodarskoj komori jer se Amerikanci ponašaju kao da ne znaju gdje su došli i kao da uostalom oni sami svojom podrškom nisu dali snagu i maha hrvatskoj „djeci komunizma”. Na rusko-hrvatski forum putuje ministar Vrdoljak, ali i bivši predsjednik Mesić za kojeg se kuloarski tvrdi da je glavni inicijator i motor ideje o ovakvom forumu i to baš sada! Ali, njihova pomoć nije bila jedina pomoć tom „povijesnom” skupu, nema dvojbe da aktualni čelnik ureda za upravljanje državnom imovinom, Pejnović, koji je silne godine proveo u Moskvi sa posebnim simpatijama gleda na ovaj forum. I ne samo on, postoji čitava plejada hrvatskih političara, pravih, originalnih izdanaka „djece komunizma” kojima je majčica Rusija ostala emocionalna vrednota i to baš u srazu sa „dekadentnom” Amerikom.

Uostalom nije li i predsjednik Josipović u jeku američkog bijesa zbog mogućnosti da Rusi kupe Inu, primio na Pantovčaku šefa Gazproma upravo u kontekstu te moguće kupovine. Milanović je bio dovoljno lucidan, da ne primi šefa Gazproma! Da, naravno da postoje realni gospodarski interesi hrvatske privrede da u ovoj krizi uspostavi kontakte svugdje na svijetu pa i u Rusiji. Da, naravno da se Zapad, a naročito Amerika prema malim zemljama ponaša ovako tutorski i premda joj ne pada na pamet uložiti ozbiljan novac u Hrvatsku uzima si za pravo „zabranjivati” nam da preživimo ovu krizu i tako da i u Rusiji tražimo tržišta. U riječ posve je razumljivo da Hrvatska koja je u egzistencijalnoj krizi ruši sve barijere da spasi vlastitu privredu. I da s obzirom na to da Amerikanci uporno ne ulažu u Hrvatsku, ima prava pogledati ih preko ramena i reći im da kad nam ne žele pomoći neka nas barem puste da se sami borimo kako znamo i umijemo.

No, uz sve ove posve legitimne i čvrste argumente oligarhija koja sprema ovaj forum, koja ga je organizirala i politička snaga koja ga je podržala i dopustila, ne dolazi iz ove uvrijeđenosti što nam Zapad ne želi pomoći. Tu ideju odavno nosi Stipe Mesić, o tom je svojedobno znao sugestije davati njegov savjetnik Jakić, Budimir Lončar, čovjek koji je „izmislio” nesvrstane, od mladosti ima tako tipične komunističke simpatije prema Moskvi, a on je nota bene savjetnik predsjednika države! Tu je još čitav niz poznatih i nepoznatih ruskih lobista, starih partijskih kadrova poput Pejnovića koji su najbolje godine proveli u Moskvi i svi oni skupa i na Europu i na Ameriku gledaju starim titostičkim naočalama! O tome se radi! Što je pozadina ovog foruma politička, a ne gospodarska, makar se nominalno radi o gospodarstvu. Radi se o tome da se nitko ne može sjetiti zemlje u koju je Rusija uložila ozbiljne količine zdravog, svježeg, investicijskog novca kojem je tržište, zarada, glavni moto. Godinama se priča o velikim ruskim investicijama u Srbiju, no koje nikako da se pojave! Godinama se tvrdilo da Rusi enormno ulažu u Crnu Goru da bi se ispostavilo da su je pretvorili u svoje odmaralište.

Toliko su pokupovali vikendica i stanova na obali, da u Crnoj Gori imate nekoliko škola na ruskom jeziku jer su preplavili crnogorsku obalu. Niti jedna istočna zemlja koja je do jučer bila okupirana od ruske vojske nije se okrenula ruskom kapitalu nego isključivo zapadnom jer on jedini tamo i ulaže. Dakle, sa Rusijom treba trgovati, ali Rusiji je sve politika. Imaju naftu i imaju plin i svaku godinu ucjenjuju Europu destabilizirajući Ukrajinu dok je nisu napali! Zašto? Zato jer je njima sve politika, tako je to povijest isklesala! Pokažite mi neku zemlju koja je prosperirala na ruskom kapitalu kao na bazičnim investicijama! Ako je tome tako, postavlja se pitanje kako je mogla jedna članica NATO-a i to u predvečerje velikog rata u Ukrajini, kako je mogla jedna članica Europske unije koja je nota bene uvela sankcije Rusiji (a na forumu će se pojaviti i tvrtke kojima je zabranjena trgovina u Uniji!) organizirati u jeku tako komplicirane i delikatne situacije hrvatsko-ruski gospodarski forum? Jer, organizirati takav forum u ovom trenutku za Ameriku je isto kao donijeti lex Perković prije koju godinu za Njemačku! Prkos, inat i balkanska podvala, garnirane starom romantikom spram Rusije, to je benzin na koji ide ova garnitura vlasti. Niti jedna od tih dviju podvala, ni lex Perković ni ovaj skandal sa gostovanjem u Rusiji, ne bi bila moguća da Hrvatsku nisu zauzela „djeca komunizma”. Oni se umjesto Americi i Njemačkoj okreću Rusiji i Britaniji, oni se umjesto prema Uniji okreću prema regiji, oni državu umjesto da grade na tuđmanizmu koji ju je osnovao, vraćao titoizmu koji ju je prezirao i oni su ti koji uporno ne dopuštaju prave reforme, pravi kapitalizam njemačkog tipa, prava ulaganja s pravim i zdravim novcem. Zašto? Zato što tako čuvaju imovinu „crvene buržoazije” koju su si djeca komunizma prepisala u pretvorbi i privatizaciji. Milovan Đilas je davnih godina rekao i napisao Titu kako nisu napravili nikakav novi poredak i nikakav komunizam već da su samo instalirali i formirali novu klasu.

Ta nova komunistička klasa nastala na potocima krvi 1945., godine 1990. privatizirala je firme kojima su uglavnom kao komunistički moćnici i upravljali i sad se pod svaku cijenu bore protiv financijskog pozicioniranja hrvatske u srednjoeuropske financijske tijekove. Samo to ne! Zato nema njemačkih ulaganja! Zato Nijemci ne mogu u riječku luku! Zato im se ne dopušta investiranje u zadarsku Galženicu! Napokon, zato nemamo hrvatsko-njemački gospodarski forum, nego hrvatsko – ruski gospodarski susret! Ali, svaka sila za vremena, već idući tjedan istinski ponosno će se vijoriti hrvatski barjak na Pantovčaku jer će novi stanar predsjedničkih dvora biti istinski politički Hrvat iz čijeg ureda se nikada neće začeti ovako kompromitantne stvari. Jer, da se razumijemo: Ivo Josipović u najmanju ruku nije bez odgovornosti za ovaj skandal!

No, moglo bi se reći da ima neke perverzne pravde u ovoj situaciji. Naime, cijelu tu plejadu djece komunizma upravo su Amerika i Europa podržavale, financirale i davali im široku logističku potporu. I nisu htjeli čuti ni najdobronamjernija upozorenja da faktički oni podižu na noge „djecu komunizma” koja će se okrenuti protiv njih, jer su stasala i formirala se na čitankama u kojima je Rusija bila mjera dobra, a Zapad uvijek personifikacija zla! Mesiću je Zapad davao podršku na početku, ne samo Azerbejđan! Legenda kaže da je upravo Madeleine Albright rekla „Mesić, ne Budiša” nakon čega medijima nije trebalo puno objašnjavati! I Josipoviću je pljeskalo američko veleposlanstvo, ne samo rusko! Čemu služe te sve silne njihove analitičke i ne znam kakve službe kad nisu mogli dokučiti s kim zapravo imaju posla?

Ima jedna sjajna scena u knjizi Bogdana Radice “Zagreb 1945.” u kojoj on opisuje Zagreb kojeg je i sam posjetio u jesen 1945. Jednu večer odlazi u „Gradski podrum” na večeru i negdje oko pola deset ulazi u restoran pijani Tin Ujević. Restoran je prepun jugo oficira i ponekog ruskog časnika i Tin odlazi ravno za stol Bogdanu Radici koji dolazi iz Amerike gdje je bio dio starojugoslavenske Vlade zadužen za medije. I počinje supijani Tin: “Oho, i vi ste došli gospodine… Ali, možete se slobodno vratiti u Ameriku, ovdje su već došli ovi iz šume,stigli su naravno prije vas…. A stigli su i Rusi prije vas Amerikanaca i vi zapravo više ovdje nemate što raditi jer je ovdje već sve zauzeto… Bože, kako Vi Amerikanci uvijek kasnite i ništa ne razumijete….” Reći će Tin i izaći iz restorana. E, „to vam je to” kako bi rekao u ovom trenutku neobično šutljivi premjer. “Uvijek kasnite i ništa ne razumijete…”.

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: U sjeni Beljakova izljeva javno je promakao jedan drugi, možda i opasniji skandal na identičnoj matrici

Objavljeno

na

Objavio

Već je proliveno mnogo tinte o izjavi Kreše Beljaka kako je UDBA pobila premalo Hrvata u inozemstvu. Nađoh neke komentare koji za Krešu Beljaka kažu da nije čovjek nego životinja. E, i to je govor mržnje kao i Beljakov, ali ne prema Beljaku, već prema životinjama. To se može znanstveno dokazati.

Konrad Lorenz, koji je bio životinjski psiholog, nobelovac koji je uspoređivao ponašanja ljudi i životinja, šezdesetih godina napisao je djelo “O agresivnosti”. Životinje ne mrze, čak ni kada ratuju, kaže Lorenz. Kada se ustroji hijerarhijski poredak u nekom čoporu, među beštijama nastaje mir i suradnja, a svi antagonizmi se zaboravljaju. Lorenz stoga zaključuje da životinje jesu karakterizirane agresivnošću, koja je iznimno važna funkcija za preživljavanje i očuvanje teritorija, ali ne poznaju mržnju, jer je ona iznimno opasna za očuvanje vrste, od nje nema nitko nikakve koristi, naprotiv. Ljudi su tu puno gori od životinja, jer su spremni biti agresivni ne zbog očuvanja vrste ili teritorija, već iz čiste mržnje koja razara i teritorij i samu vrstu. Dakle, sukladno ovom nobelovcu, reći Beljaku zbog ove odvratne izjave, izljeva mržnje, da nije čovjek već životinja, potpuno je pogrešno i jako uvredljivo za životinje.

Ne, Beljak je čovjek kojim bi se prije pravosuđa i drugih tijela trebale pozabaviti stručne osobe poput Lorenza i, umjesto u možebitni zatvor, odvesti ga na par godina da živi u nekom životinjskom čoporu kako bi se u njemu naučio – ljudskosti. I ne samo on, mnogim ljudima kroz povijest, pa i Udbinim ubojicama koje Beljak implicite hvali, više bi koristila takva životinjska škola od svih ljudskih, i jamačno bi povijest bila puno manje krvava od one koju Beljak zaziva.

Kako se onda boriti protiv (govora) mržnje. U sjeni Beljakova izljeva javno je promakao jedan drugi, možda i opasniji skandal na identičnoj matrici: kada se žrtve mržnje dodatno “ubija”, a one koji mrze štiti. Nije puno prošlo vremena kada je bivši predsjednik Ivo Josipović komunistički masakr nad širokobriješkim fratrima nazvao “legitimnim vojnim ciljem”. Osim što se historiografski radi o krivotvorini, ovakvu bešćutnost prema nevinim žrtvama može izreći samo mržnja prema drugom i drugačijem. I što se to ovih dana dogodilo? Ti isti fratri imaju portal pobijeni.info gdje se promiče istraživanja i činjenice o fratrima, žrtvama komunističkog zločina. No Facebook njihove objave blokira, zbog – govora mržnje!?

Kada Facebook ne da fratrima da govore o žrtvama mržnje zbog govora mržnje (!?), ja ću ovdje prenijeti njihovu razložnu nevjericu u cijelosti: “Jugokomunisti su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Do pada jugokomunizma još je 91 franjevac okusio tamnicu na duže ili kraće vrijeme. Trojica su ubijena u tamnici, velik broj njih ostao je trajno narušenoga tjelesnog zdravlja. Ostali su, kao i čitav puk, bili proganjani na razne druge načine. Jugokomunisti su, osim ubojstva njezinih profesora, zapalili i zgradu glasovite Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu, rastjerali i pogubili određeni broj njezinih đaka te joj zabranili daljnji rad. Zabranili su također rad Franjevačke bogoslovije u Mostaru.

Govor o spomenutome je za Facebook očito govor mržnje. No, kada Josipović govori da su fratri na Širokom Brijegu, unatoč nepobitnim suprotnim činjenicama, bili legitiman vojni cilj, onda je to valjda govor ljubavi. Isto je i kada Nenad Stazić za genocid na Bleiburgu rekne da su jugokomunisti to traljavo napravili jer su neki preživjeli. Pridružuje mu se sličnim riječima ovih dana i Krešimir Beljak za jugoslavenski državni terorizam ili ubojstva u inozemstvu. Oni za sve to nisu blokirani. A i za njih i za Facebook bi trebalo, da ne spominjemo druge činjenice, vrijediti ono što naloži Europski parlament u rezoluciji o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe od 19. rujna 2019. kada jasno izjednači komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam.”

E, sada, što je gore, ono što radi Beljak ili društvene mreže na kojima Beljak nekažnjeno i bez cenzure prosipa mržnju, ili kada žrtve mržnje te iste društvene mreže blokiraju, a Beljaka ne?

Ono što je kod Josipovića, Stazića, Beljaka i mnoštva sličnih lijevih ekstremista u Hrvatskoj zabrinjavajuće, jest činjenica da se radi o političarima, o osobama koje su imale ili imaju moć nad sudbinama ljudi.

Konrad Lorenz možda nam opet pruži utjehu kada su ljudi, u ovom slučaju političari u pitanju. Naime, on je izučavao kako koje životinjsko krdo bira one koji vladaju, pa je zaključio: “Nećete mi vjerovati, ali postoje društva gdje vladajući postaju uvijek oni najbolji i najinteligentniji, na primjer među majmunima, pavijanima.”

Dakle, kao što je netočno, prema ovom nobelovcu, da Beljaka nazivaju životinjom, jer ne zadovoljava kriterije s obzirom na mržnju, tako nije točno reći, kako se često čuje, da nas političari prave majmunima. Jer da je tako, da smo pavijani, ne bismo birali kako biramo…

Ivica Šola/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Proleteri svih zemalja, uozbiljite se…

Objavljeno

na

Objavio

Stazić, Beljak, Kapović, Peović, Rudan, Jergović, Latin, Tomić, sve su to likovi koje, uz tisuće i tisuće drugih, možemo svrstati u tzv. ”ekstremnu ljevicu”. Likovi koji su toliko tetošeni od hrvatske ”medijske falange” da to čak smrdi na otvorenu, čak i srdačnu suradnju s onima kojima se na ime Hrvatska pojavljuju gastroenterološki problemi.

Hajmo na opće poznate primjere. Sjećate li se svojedobnog ”bratskog” posjeta Miljenka Jergovića Beogradu. Vratio se naš Miljenko iz ”prestolnice” ushićen pa čak i tronut. Iz grada ”liberalizma i multikulturalizma”, grada trodimenzionalnog Draže Mihajlovića, pa da usporedba bude plastičnija osvrnuo se na ”lešinu s Mirogoja”, odnosno pokojnog Franju Tuđmana. Draža u tri dimenzije u koloru, a Tuđman u crno-bijelom filmu bez zvuka. Kao da je Tuđman klao i palio četiri godine po BiH i Dalmaciji, a Draža je 5. kolovoza 1995. godine podigao hrvatski stijeg na kninskoj tvrđavi.

Jutarnji, Večernji, 24 Sata, Globus, Nacional, Novi list… o toj sramotnoj izjavi Jergovića nisu ni muknuli. Tobože progresivne i liberalne redakcije ovih listova, pune ”nositelja lijeve napredne misli”, o toj su izjavi ”zanijemjeli”’. Oni bi se možda i ogradili, ali im je baš tada nestalo građevinskog materijala, bodljikave žice i armiranog betona. I tako smo dobili ”lešinu s Mirogoja” i potpuno rehabilitiranog Dražu koji je draži hrvatskim ljevičarima od čovjeka koji je stvorio i poklonio im državu koja im i dan danas stvara grčeve u želudcu.

Nadalje, Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru RH, već je ušao u povijest političke gluposti i bešćutnosti, naljutio se svojedobno na ”svoje” koji su 1945. godine ispali ”šlampavi”, jer nisu odradili svoj posao do kraja. Njemu očito nije bilo dovoljno svih 568.000 ubijenih i pobacanih u Hudu jamu kao i u 1700 jama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. To je za Nenada tek ”šlampavo” odrađen posao koji Stazić ne može oprostiti i zaboraviti. To mu valjda kvari i godišnji na ”Breonima”. Umjesto da se do ”sita” odmara, on se tamo do sita najede, sve po sedam kuna. Kako je pjevao Davor Popović u Indexima: ”Da sam ja netko…”, odnosno da je u ta idilična vremena Nenad Stazić bio netko, povijest nam ne bi bila tako puna rupa…

Denis Latin, urednik na HRT-u, objavio je na svom profilu marku s Tuđmanovom slikom tvrdeći da je povučena iz prodaje jer narod nije znao na koju će stranu pljunuti. Po meni je to vrhunski smisao za ”humor”. Da je na marki bio Tito, Draža, Sava Kovačević, Ivica Račan, kapetan Dragan itd., onda sigurno nitko od ljevičarskih medija ne bi to shvatio kao ”dobar humor”.

Kada pročitate Večernjakov Obzor, Jutarnji, 24 sata, ili kada gledate HRT-e, a da ne govorim o čitanju komentara Gerovca, Pofuka, Bajrušija, Tomića, Jurice Pavičića, salve smijeha ne mogu se ubaciti među ta olovna slova i riječi. Olovna jer jedino slave ”olovna vremena”. HRT se i nadalje ponosi svojim urednikom i uporno sanjari o pretplati od 96 kuna. S tom pretplatom mogli bi i sami tiskati poštanske marke s likovima Latina, Munivrane, Trbović i drugih.

Ante Tomić je u ”ona vremena” u jednom trenutku ”humoristički eksplodirao” te napisao da bi sve desničare trebalo skupiti na stadion u Maksimiru i onda uzeti mitraljez i ta,ta,ta… Tada ne bi bilo više ni Thompsona, Škore, Skeje, Hasanbegovića, Ruže, Brkića, Kovača, Stiera, Culeja, Brune, Glasnovića… Još jedna progresivno-demokratska ideja koju nema tko realizirati. Što više, možeš samo kao nagradu za inventivnost dobiti kantu govana po glavi.

Dobro, nećemo sada cijepati dlaku na četiri dijela i ići u usporedbe bez političke korektnosti. A što mislite kad bi moja malenkost, ili ”vidoviti” prof. dr. Josip Jurčević na Fejsu postavili jedno ”naivno i bezazleno” pitanje: što bi bilo da naši nisu 5.kolovoza 1995. godine bili tako ”šlampavi” i da su posao odradili do kraja…? Zamislite samo kakve bi onda bile reakcije onih koji svaki ponedjeljak ”prekomjerno” granatiraju moju kolumnu. Kolumnu prenosi četiri do pet portala, a isti likovi se javljaju na svim portalima rigajući vatru i uvrede protiv ”revizionističkih” kolumni. Naravno, već sam odavno oguglao, ali i proguglao neke od tih likova, iako me boli ona stvar za njih.

Ovakvu medijsku hipokriziju, farizejštinu, dvoličnost, ovakvo nojevsko ”guranje glave u pijesak” na ”ovim prostorima” nismo imali još od spektakularne smrti nezaboravnog bravara. Beljak nije bravar. Bez obzira što brave dobro kuži. Ali je ni kriv ni dužan ”uzdrmao” neke stereotipe. Nakon ”povijesne” izjave i kritike UDB-i i njenoj ”šlampavosti”, rodio se novi – Lex Beljak.

Vatra sa svih strana. Svu opjevanu toleranciju naših ljevičarskih medija koja je propustila ispod radara i Jergovića, i Tomića i Rudanicu, i Stazića, sada su potrošili na Beljaka i njegovu izjavu, pa se sad jadni Šokre Beljak našao na tankom ledu – koji je definitivno puknuo.

Gdje god se Šokre ubuduće pojavi morat će ljutoj i krvi žednoj javnosti objašnjavati gdje je spisak onih koje je ”šlampava” UDBA propustila pustiti kroz svoje kandže. Krešo, bilo je lijepo živjeti s tobom kao šefom HSS-a! Bilo je to vrijeme kad se HSS više bavio UDBA-om, nego poljoprivredom.

Saborskog zastupnika Glasnovića živo zanima je li se oglasila pučka pravobraniteljica Lora Vidović oko ”skandalozne” izjave našeg Šokre? Pogodite! Javio se i general Željko Sačić u kontekstu kupnje aviona za obranu našeg zračnog prostora: ”Pravi neprijatelji su danas ‘unutrašnja bagra’ poput Stazića i Beljaka”. Avioni tu neće pomoći… Da Beljaku olakšaju razumijevanje činjenica, na Fejsu su objavili sliku Rosemarie Bahorić-Ševo, koja je imala devet godina kad ju je s dva hitca u glavu ubio UDBA-in ubojica. Tvrditi da je bilo premalo takvih ubojstava stvarno je…!

Albert Einstein navodno je rekao: ”Prazan želudac i glava nisu dobar politički savjetnik”.

Rijeka je ušla u razdoblje ”prijestolnice kulture” – furiozno. Neki su se simboli sami od sebe odmah iskristalizirali. Ogromna zvijezda petokraka, truli bravarev brod i stog sijena. Umjetnik koji je smislio te sjajne simbole ”kulture” istaknuo se kao crvena muha u čaši mlijeka. Nakon što je Vijeće Europe donijelo rezoluciju, da je ne citiram i recikliram, da su fašizam, nacizam i komunizam zločinačke ideologije, crvena, neustrašiva i slobodarska Rijeka dostojno je uzvratila udarac. Kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata – ofanzivom na ofanzivu.

Doduše, u povijesnim knjigama o tome još ne pišu ni Klasić, ni Jakovina, ni Markovina, ali tko zna ubuduće. Arhitektu Nemanji Cvijanoviću pala je na glavu genijalna ideja. Uzeo je u obzir samo povijesne činjenice. Glavni grad Sjeverne Koreje Pjongjang ušao je u komunističku zajednicu ”bratskih naroda” 27. lipnja 1953. godine, a Rijeka 1945. godine. Zna Nemanja da su Rezolucije Vijeća Europe, kao i Europskog parlamenta zastarjeli dokumenti koje je vrijeme pregazilo. Ova Europskog parlamenta donesena je još davnog 19. rujna 2019. godine. Tko se uopće još sjeća te biblijske godine. Kad su se kockastoglavi ognjištari digli na zadnje noge zbog tih riječkih simbola, u roku odmah smirila ih je ministrica kulture Nina Obuljen: ”Nemojte cenzurirati umjetnike!” Imat će Nina posla. I Nizozemska se digla na noge. Zaštitni znak njezina piva Heineken je zelena boca i crvena zvijezda. Navodno dolazi neugodna tužba.

Nije im jasno kako je Nemanja došao na ideju da njihov simbol zdravlja instalira na vrh nebodera. Stvarno zelena boca i crvena zvijezda podsjećaju na stranke zelenih, popularne u EU. Franz Strauss, bavarski političar, jednom je usporedio zelene stranke s lubenicom. Izvana su zelene, a iznutra crvene…

Za Titovu olupinu Obersnel će potrošiti oko 60 milijuna kuna. Sada se crveni i zeleni ne deru zašto se ta lova radije ne utroši za dječje vrtiće, jaslice itd. Kako objasniti glavama sličnim lubenicama da postoje prioriteti na čelu s crvenom zvijezdom. Nemanja bi možda na vrh nebodera umjesto zvijezde instalirao i torpedo da je znao da ga je izumio Hrvat I. B. Lupis koji je svoj izum 1860. godine predstavio baš u Rijeci. Ma kakav vražji torpedo, kada imamo crvenu zvijezdu! Simboli su u pitanju i to je teško shvatiti. To je kao kad Ličanin pita curu: ”I što ono studiraš?”; ”Režiju”, reče ona. ”Opaa, ono struja, voda, komunalije…” Eto, fali razumijevanja kad Obuljenici pokušavaš objasniti razliku između torpeda i zloglasne crvene zvijezde.

Nakon zadnjih Beljakovih šizofrenih ispada neke su se stvari u Lijepoj našoj napokon iskristalizirale. Nema više ”gromoglasne tišine” dvolične ljevice. Ljevice koja neprekidno skače na zadnje noge i bunca o slobodi izražavanja, toleranciji, borbi protiv nasilja i autoritarnosti. Kažu na fejsu da sad nema ”osude pojave, a spašavanja druga”.

Naime, pseudo-ljevici odgovara teza koju Šokre mudro baca pred noge Hrvatekima: ”Ratove u bivšoj Jugi uzrokovali su fašisti koji su pobjegli UDBA-i”. Amen. Dovoljan je jedan pametan pa da otkrije ”zlatni gral”. Šteta što Beljak ne živi u Izraelu. Tamo bi puno toga naučio i izgubio državljanstvo preko noći. Ipak, percepcije se polako mijenjaju.

Statistički podaci polako demaskiraju lijevu i liberalnu scenu. U 2019. godini u Švedskoj je bilo 236 bombaških napada i 78 silovanja na 100.000 stanovnika. U Mađarskoj, kojoj je na čelu ”europska sramota” Orban, u prošloj godini nije bilo ni jednog bombaškog napada te 3,9 silovanja na 100.000 stanovnika. U desnoj Poljskoj također nije bilo ni jednog bombaškog napada i samo tri silovanja na 100.000 stanovnika. Statistika ne pogađa, statistika pokazuje činjenice. Neke zablude odlaze na ”đubrište istorije”.

Neka budala našalila se izvikujući: obavještavamo javnost da su, nakon uspješno provedene policijske akcije, splitske ulice ponovno sigurne za prodavače droge i njihove poduzetničke akcije.

Jedan me stari jugonostalgičar u subotu na špici diskretno upozorio: ”Za vrijeme Tita, u ovo doba, bilo je čak i snijega”.

Milanović se pomladio. Pratim ga dugo i stvarno su velika očekivanja što će on učiniti. Sada je vrijeme za veliki redizajn SDP-a. Valjda u ”velike” demokrate. ”Sjajni” potezi SDP-a sežu još u davne početke 2000. godine, kada je pokojni Račan potpisao sporazum Račan-Drnovšek kojim je darovao Sloveniji 150 kvadratnih kilometara mora; izašao sa zastupnicima SDP-a iz Sabora kada se glasalo o hrvatskoj nezavisnosti; obećao obračun s privatizacijom, a sam je dopustio privatizaciju Riječke banke, brodogradilišta Viktor Lenac, prodao je Štroku dubrovačke hotele za pet milijuna maraka mada su bili procijenjeni na 38 milijuna maraka; prodao je i nalazište nafte ”Bijele noći” za 80 milijuna dolara, iako su nalazišta nafte ispod te bušotine bila procijenjena na 40 milijardi dolara. Međutim, za SDP je pokojni Račan bio i ostao oličenje najuspješnijeg SDP-ovog političara. On je, kako kaže Zoki, bio normalan. Valjda za razliku od Tuđmana koji je onda valjda bio nenormalan jer je stvorio i oslobodio državu. Upornim ponavljanjem laži galvanizira se percepcija po kojoj laž postaje istina.

Javlja mi se preko Fejsa Marin Skenderović koji matematički potvrđuje gornju tezu. Po popisu stanovnika iz 1931. godine u Kraljevini Jugoslaviji živjelo je 6.785,499 pravoslavaca i 6.085,482 katolika. Nakon Drugog svjetskog rata popis stanovnika 1948. godine pokazao je da je katolika bilo 5.199,770, ili 884,712 manje nego 1931. godine, a pravoslavaca 7.783,046., odnosno gotovo milijun više nego 1931. godine. A tko je, po općoj percepciji, drastično nastradao u ratnom vihoru? Naravno, pravoslavci! Što ćemo onda sa statistikom? Tko nju šljivi, važno je što mi stalno ponavljamo, pa će ljudi to ipak jednom prihvatiti kao ”istinu”. Kada im pokažete statistiku, oni okrenu ploču i zavape: jedno je sigurno: naši preci u staroj i novoj Jugoslaviji živjeli su jako teško i siromašno. Prema novim saznanjima mnogi nisu uopće ni živjeli..! U staroj Jugi nisu imali stvarno ništa. Onda su 1941. godine došli Nijemci i odnijeli im sve.

Čini mi se da je karavana davno prošla, ali psi još uvijek laju..

Jurica Pavičić još uvijek ratuje protiv Gotovine. Čak je i honorare spreman primati isključivo u čekovima, nikako u gotovini. Križa se Jurica: ”Nije pitanje kakav je ‘General’, nego kako se dogodilo da se taj film snimi”. Činjenica da je ”General” najgledaniji hrvatski film do sada za njega ništa ne znači. To jugo- nostalgičarima ne ulazi u njihove dogmatske tikve.

Dnevno se javljaju i oni koji su se primirili u svojim mišjim rupicama 5. kolovoza 1995. godine, kao i oni koji su na traktorima otišli u ”otadžbinu”. Zaboravljaju i Pavičić i Tomić i ostali jednu, ali bitnu činjenicu. Da su oni ti koji su definitivno popušili. ”Generala” mogu ”bunkerirati”, mogu sve kopije spaliti, ali nikada neće moći izmijeniti činjenicu da su popušili. A film ostaje najgledaniji!!! Stoga je tragikomično kada Pavičić plače nad Vrdoljakovom sudbinom: ”Vrdoljak ostaje nepovratno i potpuno sam…”, ali s najgledanijim filmom snimljenim ikada u Lijepoj našoj. Gdje je po gledanju Budisavljevićka… Koga danas više za to boli glava? Proleteri svih zemalja, uozbiljite se…

Dan je sve kraći, a noć sve dulja. Nisam siguran da je to slučajno…

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari