Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Diverzija na ‘Oluju’

Objavljeno

na

Sad je već potpuni kraval na vidiku, jer oko mimohoda se na kraju raskolila kompletna braniteljska populacija i to je zapravo najgore što se moglo dogoditi. Paralelno s tim imamo i ogromnu diplomatsku štetu jer su najvažniji šefovi diplomacija odbili poslati vojne predstavnike na zagrebački mimohod.

[ad id=”68099″]

A onda će obruč na najsvetiji hrvatski dan zatvoriti Radmanov HTV koji je prije izbora odlučio ići do kraja u sadizmu, pa će u dane „Oluje“ emitirati dokumentarni serijal gdje ćete slušati i što ratni vrh etničke vojske misli o „Oluji“.

Problem Vesne Pusić

Međunarodni bojkot zapravo i ne čudi. Naime, u trenutku dok zakleti antituđmanovci, Ivo Goldstein u Parizu, Damir Grubiša u Rimu, Ranko Vilović u Berlinu ili Ivan Grdešić u Londonu, objašnjavaju kako bi bilo dobro da tamošnji vojni predstavnici dođu na vojni mimohod u Zagreb, postoji opasnost da ti šefovi diplomacija koje nagovaraju, od smijeha dobiju – bruh! Jer, još jučer su im ti i slični likovi kao stupovi hrvatske ljevičarske anacionalne političke kreme tvrdili o „Oluji“ da je to i mjesto progona, da je to i mjesto zločina i masovnog protjerivanja.

Danas, koju godinu kasnije, kad im isti likovi nose poziv od Vesne Pusić na vojni mimohod u slavu „Oluje“, bruh od smijeha je prokleto blizu! Hrvatsku diplomaciju vodi gospođa Pusić koja je zacijelo grlo razderala, godinama objašnjavajući svijetu da je „Oluja“ svojevrsni zločinački pothvat i držala je palčeve Haaškom sudu da to i službeno konstatira.

Njen brat se pak javno solidarizirao s gnjevom i tugom Martićeva ministra Save Štrbca (i to pred kamerama HTV-a!), u povodu oslobađajuće presude Gotovini. Problem Vesne Pusić i njenih kadrova je u tome da o hrvatskim zločinima u „Oluji“ misle prokleto slično Dačiću i Vučiću. Vesna Pusić, žena koja prezire Tuđmanovo političko djelo, a „Oluja“ je kruna tog djela, danas bi trebala dovesti cijeli svijet na vojni mimohod u slavu „Oluje“! Pa to je stvarno da prasneš od smijeha!

Kako u diplomaciji sjede isključivo ljudi Vesne Pusić, hrvatska predsjednica operativno i ne može sukreirati vanjsku politiku primjereno slovu Ustava, pa je ovdje unatoč funkciji blokirana. No, osim što vanjsku politiku vodi Vesna Pusić, tu je i formacijski iznimno moćni šef parlamentarnog odbora za vanjsku politiku Milorad Pupovac.
On je umjesto Predsjednice zapravo onaj praktični sukreator hrvatske vanjske politike! Pupovac, koji sve ove godina prkosi „Oluji“ sada bi formacijski kao šef parlamentarnog odbora za vanjsku politiku, trebao aktivno sudjelovati u tome da se organizira što sveobuhvatniji vojni mimohod u slavu „Oluje“!

I nije čudno da Pusićka i Pupovac šute na srbijansku diplomatsku ofenzivu na ovu temu. Radi se o tome da se oni intimno slažu i s Dačićem i s Vučićem i tu počinje hrvatska tragedija. Po tko zna koji put se pokazuje da ljudi poput Vesne Pusić i Milorada Pupovca nisu sposobni voditi i predstavljati hrvatsku državu.

Naprosto zato što je oni nisu htjeli, kao što „Oluju“ nisu željeli, kao što raspad Jugoslavije nisu željeli! Oni nemaju političku emociju za taj posao. Radi se o konzekventnim političkim jugoslavenima koji cijelim svojim životom svjedoče to svoje najdublje uvjerenje i zato svaki put kad dođu na vlast, Hrvatsku pretvore u karikaturu.

Radmanov sarkazam

Kako može Vesna Pusić ikoga uvjeriti u potrebu da dođe na mimohod u Zagreb kad je istim krugovima godinama slala dijametralno suprotne poruke od Tuđmanovih poruka „Oluje“? Kako može hrvatsku vanjsku politiku predstavljati Pupovac koji „Oluju“ de facto ne priznaje? I kad dodamo da je Josipović ovih dana rekao da na „Oluji“ mora biti mjesta za obilježavanje srpskih žrtava „Oluje“, a čovjek s takvim stavovima nam je bio pet godina predsjednik države, čemu se zapravo čudimo?

A onda nas je i Radmanov HTV odlučio poniziti do kraja. Naime, HTV će u dane ponosa i slave emitirati dokumentarnu seriju o „Oluji“ gdje će biti prikazana „hrvatska, srpska, bosanska i američka strana priče“.

Vrhunac sarkazma otkriva „Nacional“: autor serijala hrvatski iseljenik Jack Baric kojem “kao Amerikancu nije bio veliki problem pronaći američke sugovornike“ u isto vrijeme „nije bio siguran koga će od srpske strane uspjeti pridobiti da sudjeluje u filmu“ pa se „za to najviše angažirala ekipa novinara s Hrvatske televizije koja je uspjela doći do ratnog zapovjednika vojske Srpske Krajine Mile Novakovića, do Milisava Sekulića, zamjenika zapovjednika glavnog štaba Mile Mrkšića, potom do Koste Novakovića bivšeg pukovnika JNA, te do Marka Vrcelja, zapovjednika topništva Glavnog štaba“.

HTV i četnički generali

Dakle, nitko drugi nego novinari Hrvatske televizije imaju tako dobre „ulaze“ u sam vrh četničke vojske, pa su baš oni osigurali njihova snimanja. Ne mogu do Amerikanaca, ali mogu do vrha četničke vojske! Jeste li ikada gledali francuski ili britanski dokumentarac o završnim ratnim operacijama gdje slušate i Hitlerove generale što o tome misle? Imate li o ratu u Iraku američke dokumentarce gdje nastupaju irački generali?

Ako se pak radi o golim načelima, zašto nam Goran Radman 1989. na TV Zagreb nije na partizanske praznike puštao izjave ustaša i domobrana, da čujemo što misle o završnim ratnim operacijama?

P.S.
Glede, pak, slovenskog skandala oko arbitraže, pada mi na um samo jedno: Slovenijo, ime ti je Srbija!

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

ŠOLA: Što nakon koronavirusa?

Objavljeno

na

Objavio

Ovo mi je u srijedu poslao jedan prijatelj iz Italije koji jako dobro poznaje Hrvatsku, radio je tu godinama, i pomalo naučio jezik. Sve zna o nama i prati situaciju. E sada, budući da nisam njegove gospodarske struke, ne mogu procjenjivati koliko je njegov mail razložan, paničan, a to ne želim širiti, no želim podijeliti s čitateljima jer ima dobrih i dobronamjernih razmišljanja za nas.

Tako on piše: “Ivice, danas je u Italiji protegnuto “izvanredno stanje” sve do 31. srpnja. Jasno, da to znači teško nadoknadivo pa čak i dramatično urušavanje gospodarstva, BDP-a i ostalih ekonomskih parametara. Uspostavljena je neka vrsta “ratne ekonomije” sa svim svojim nemilim posljedicama.

Hoće li Hrvatska to moći izbjeći? Ne znam! Vrlo vjerojatno ne baš..! Reče mi netko da će do par mjeseci, dva tri, Hrvati umirati od gladi. (Ovo smatram pretjeranim, I. Š.). Jer uvoza više nemate kao do sada, a domaća proizvodnja vam je nestala ili pak skoro nestala.

Lako bi se moglo dogoditi da i europska gospodarstva, poput irskog ili njemačkog, uslijed pandemije otpuste nemali broj radnika, pa i Hrvata, zaposlenih u tim zemljama.

Zašto tim nezaposlenima koji se vraćaju, ali i domaćima koji ne rade ne prepustiti napuštena slavonska gospodarstva, dati im ih na jeftin ili besplatni zakup i motivirati nekako da proizvode hranu.

Zar ne bi bilo moguće ovog proljeća zaista zasijati sve moguće kulture u Slavoniji tako da se spriječi očajničko traganje za nastavkom uvoza poljoprivrednih proizvoda iz inozemstva? Bez turizma, zaustavljeno vam je i ono malo industrijske proizvodnje, uvoz prehrambenih artikala ograničen, ima li Hrvatska uza sve to velike šanse da se nastavi kao do sada “igrati države” ili će se uputiti prema nekoj vrsti zalaza u sljedeće dvije-tri, ili nešto više godina?

Mislim da bi Slavonija mogla odigrati značajnu ulogu u stabiliziranju potresenoga gospodarstva, a time i uzdrmane države. Reci svojima da kupe dovoljno poljoprivrednog sjemena”.

Bruxelles ih ostavio

U Italiji, kaže mi na telefon, masovno pale zastave Europske unije jer, veli, narod, kao kod migracijske krize u Italiji, osjeća da ih je i s koronavirusom Bruxelles ostavio same. Moraju uplaćivati, a dobivaju manje nego što uplate. Bez obzira jesu li osjećanja talijanskog naroda iracionalna kada je EU u pitanju, no svakako da je to plodno tlo za rađanje političkih čudovišta, populista u negativnom smislu, političkih lešinara i radikala najgore vrste koji parazitare na ljudskih strahovima i patnjama.

Što se Hrvatske tiče, pogled mog prijatelja, svakako je koristan. Nažalost, naša Vlada, baš i nema sreće, najprije korona pa onda potres, i zaslužuje svaku podršku. Gadljivo je vidjeti kako dio oporbe, pa i SDP, u ovakvoj groznoj situaciji ide skupljati političke poene, dok ministar Božinović, Beroš, cijeli Stožer s vrsnim stručnjakinjama i stručnjacima, pa i sam premijer Plenković, rade izvrstan, lavovski posao za sve nas, i tu politička razmimoilaženja ne smiju postojati.

Ako oporba ovako nastavi, još samo kratko o politici, HDZ-u će samo rejting rasti, a ministri Božinović i Beroš koji su silom prilika postali nacionalni heroji i najbolji HDZ-ov brend, mogli bi dovesti do toga, njihovom zaslugom i predanošću, HDZ dobije sljedeće izbore, tako da si neodgovorna oporba zabija autogol.

No nije bitno tko će dobiti izbore, ni Božinović (čak ukorio novinare što se izlažu i ima ih previše na presicama), niti Beroš pa ni Plenković ne ponašaju se populistički, već kao odgovorni ljudi i političari. Bitan je pogled unaprijed. Što nakon koronavirusa?

Ovaj mail mog prijatelja Talijana je dobronamjeran, voli Hrvatsku. On se čudio kada je vidio silna neobrađena polja u Slavoniji te statistike o uvozu hrane. Staje mu pamet i ne razumije nas. Sigurno će, kao i talijansko, kao i sva svjetska gospodarstva, koronavirus teško zbombati i ovu malu, krhku Hrvatsku. Tko preživi pričat’ će…

Ali, s obzirom na savjete mog talijanskog prijatelja, je li već sada vrijeme da ponovno počnemo razmišljati i već danas krenuti s projektom radnog naslova “Hrvatska zeleno-plava transferzala”, o kojem su ozbiljni ekonomisti već pričali, ali ništa… sve ostalo na priči.

Naime, proći će koronavirus, vratit će se turizam. Slavonija, zelena, može proizvesti dovoljno hrane kada plavi Jadran preplave turisti, a moj prijatelj se pita, zar je tako teško napraviti takav jedan samoodrživi gospodarski krug, a ne u vrijeme turističke sezone masovno uvoziti hranu. Zašto su nam polja zapuštena, tko je smislio glupi sustav poticaja koji je, kao u brodogradnji, novac bacio u ništa?

Hrana je uvijek bila, i ostat će, strateško pitanje. Moj prijatelj Talijan je biznismen, ozbiljan poslovni čovjek s golemim iskustvom, doduše sada u mirovini. Pa ponavljam njegov savjet s početka od kojeg već sada možemo krenuti: “Zašto tim nezaposlenima koji se vraćaju, ali i domaćima koji ne rade ne prepustiti napuštena slavonska gospodarstva, dati im ih na jeftin ili besplatni zakup i motivirati nekako da proizvode hranu.” Zeleno-plava Hrvatska, idemo!

Ivica Šola/Slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: ‘Tresete se od pomisli da se ujedine Boysi i Torcida’

Objavljeno

na

Objavio

Protekli tjedan možemo bez ikakve sumnje nazvati tjednom konačnog buđenja nas Hrvata. Faza mentalnog i socijalnog kaosa je pred nama.

Paralizirane su gotovo sve  države, padaju burze, cijene nafte, pao je Boris Johnson, britanski premijer, ne u Donjem domu nego od korone. Da paraliza bude kompletna potres je zdrmao Zagreb prije prošlotjedne “nedjeljne mise”. Novi strah, nove nedoumice…”Šta je ovo bre?” rekli bi komšije i spremno zapljeskaše – potresu!? Hrvatske antife, orjuna, jugosi, svi živnuše. Enči ili Anči ganute do suza. Gugo prosto ‘ne može da veruje’ kako Hrvateki mogu da budu zli prema komšijama, a oni nam iskreno aplaudiraju. U cijelom civiliziranom svijetu običaj je, kad se “komšijama” dogodi potres, poplava, tsunami, lavina ili požar, da se izađe na balkone i od srca zaplješće u znak podrške.

Stara židovska izreka, zapisana u Talmudu glasi: “Budi onaj koga kleveću, ali nikada klevetnik“. I zato po njima samo istinom, a oni neka kleveću. Za njihove klevete boli me ona stvar.

Evo kako “reaguje” Bora Dežulović: “Potres koji je u nedjeljnu zoru, usred svjetske pandemije korona virusa…rastresao Zagreb, snagom od pet i pol Richtera, oslobodio je ono najbolje u nama. I već do večeri cijela je Jugoslavija – kao nekoć – stajala mirno”. I Dežuloviću, Mandiću, Rudanici, Tomiću, Jergoviću, Pavičiću, Gerovcu, Pofuku (neka oproste oni koje sam izostavio), ali više nikada Hrvati neće stajati mirno. Mi možemo, jer smo povijesno zaostali, financirati vašu “petu kolonu” sa šifriranim imenima Documenta, GONG, B.a.B.e., Iskorak, Kontra, Centar za mirovne, Centar za ženske studije, Građanski odbor za ljudska prava, Glas razuma, Inicijativa “Nisam vjernik”, Udruga Protagora, Centar za građansku hrabrost, Udruga David, Ženska mreža Hrvatske, Udruga Antares i mogao bih nabrajati do sutra. Vi nas, koje smo u kolovozu 1995.g. skinuli s one stvari, koštate k’o svetog Petra kajgana.

Milijarde i milijarde kuna… I nikome ne pada ni na kraj unitarističke pameti da se taj novac usmjeri u infarktno gospodarstvo, u sirotinju koja je nakon potresa ostala na ulici i za pomoć od posljedica korona virusa. Što više, zakonskom odredbom predviđeno je da država u slučaju potresa ili drugih elementarnih nepogoda sudjeluje u sanaciji šteta građanima s 5% utvrđenog iznosa štete!!!! Zamislite budaletinu koja je predložila tako “rastrošnu” varijantu… Što bi ostalo za Istambulku, Marakeš, Pupovčeve Novosti i za sve gore nabrojane parazite kad bi država, u slučaju štete od elementarne nepogode, predviđala možda 25% odštete?

I dok vi poltronskom tronutošću uživate u pljesku onih koji su u jesen tragične i mračne 1991.g. pljeskali onima koji su u tenkovima odlazili na krvavi pir u opkoljeni Vukovar, onima koji su klali u bolnici i na Ovčari, koji su 30.000 tisuća zarobljenika odveli u konclogore, mi plješćimo onima koji su obranili naše gradove i našu zemlju. A nisu nas obranili Duhaček, Ante Tomić, Rada, Rade i  familija, Frlja, Teršelička, Veljača, Index, Telegram, Večernjak, Jutarnji, 24 sata, Nedjeljna, Novi list… nego oni koji si na dnevnoj bazi oduzimaju život…naši heroji, a vaši ”povlašteni” desničari, kojima možete zahvaliti silne milijarde omrznutih kuna koje vam svaki mjesec kapaju u vaše jugo-nostalgičarske džepove.

‘Tresete se od pomisli da se ujedine Boysi i Torcida’

Dobro piše Davorin Karačić: “Ljevičarski ološ, bilo da se radi o običnim tifusarima ili o njihovim političkim predstavnicima, koji nisu prstom mrdnuli da bi pomogli sugrađanima, koji nisu rekli ni riječ zahvale vojsci i navijačima za sve ove akcije koje rade na dobrobit ljudi, ali zato po društvenim mrežama zahvaljuju Beograđanima – na porukama solidarnosti. Navikavajte se na život u rupama glodavci”. I još nešto, tresete se od pomisli da bi dvije najjače hrvatske športske frakcije Torcida i BBB-si mogli zakopati “ratne sjekire”? Kao mitske 1991. g? Na tu podršku Splita Zagrebu stenjali ste, mučali i čkomili. Na ulicama su se našli Bad Blue Boysi, Torcida, Armada, Kohorta i ratni veterani, ali nigdje nije bilo Sanje Sarnavke, Jelene Veljače, Vesne Teršelič, Zoran Pusića, Pupovca, Koraka, Iskoraka, Pride, Kontre, Rekontre, Supkontre, Babe, Žabe, Kuće ljudskih prava s Golog otoka, Drageca Pilsela, Gordana Bosanca…

Marko Ljubić se lagano zainteresirao za te “junake našeg doba“. Oni “štite Hrvatsku od ustaša, fašista, žene od nasilja, Rome i Srbe od ugroze, migrante od surovih Hrvata, slobodu novinarstva svojih istomišljenika od ugroženosti, atentata (Saša Leković), građane od Crkve, štite ljubav boreći se za homoseksualce, sportaše od navijača, štite prava djece, štite žensko pravo na smicanje začete djece, građane od branitelja, prirodu od ljudi, naročito od Hrvata, Europu od zatucanih hrvatskih nacionalista, Istru od militarizacije, pravo na poziv savjesti, štite parkove od izgradnje crkava, bore se za povratak židovske imovine osim one koje su oteli njihovi očevi i djedovi…”, naljutit će se Marko, ovo je čisto prepisivanje.

Jedan od deset tisuća Srba koji su koji su se u Domovinskom ratu borili za Hrvatsku nije ni oduševljen ni impresioniran pljeskom iz Beograda. Predrag Mišić piše: “Uništili ste mi mladost, mnogima, poubijali nas, spalili domovinu, uništili više i od jednog virusa. Uništili k’o kuga Francusku. Od vašeg pljeska sam krv pišao. Ne, ne treba mi vaš pljesak. Pljeskali ste i tenkovima koji su krenuli na pohod na Hrvatsku 1991.g. Od vašeg pljeska puna su nam groblja hrvatske mladosti. Ni zlo ni dobro ne želim od vas. Vratite pokradeno, recite gdje su nestali, platite nam ratnu odštetu, procesuirajte četnike na čelu s četnikom Vučićem… Kad to napravite ja ću vama pljeskati. Man’te se pljeskanja…”.

Evo citirao sam Marka Ljubića i Predraga Mišića. Jednog Hrvata i jednog Srbina. Jeste li primijetili neku značajniju razliku među njima u odnosu na tzv. “progresivni” dio hrvatske javnosti koja se oduševljava beogradskim pljeskom? Ja ne…

Bivši hrvatski predsjednik Vlade Orešković poslao je Hrvatima poruku podrške : “Čuvaj svoja postojebina. Građevine moraju ostati na kućama”.

Pokojni hrvatski književnik Mirko Božić jednom je napisao: “Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka”. Rečenica kao da je pisana za mračne, sive i drhtave dane  ove hrvatske današnjice. Fra Mario Knezović gubi stoljetni fratarski mir. Sjetite se filma “U ime ruža” snimljenom po romanu Umberta  Ecoa. Fra Mario se javio na društvenim mrežama: “Rada Borić i ostali lešinari, oprostite ali zašutite!”. I ja bih tako rekao. Sjetite se samo “umjetničke” 6.ličke. Član CKSH Vili Matula i Urša Raukar, potpuno su nestali sa scene. Zadovoljni su. Crkve su urušene. Dolaze mlađi i radikalniji, priključeni na državni proračun.

Tobožnji  “Centar za građansku hrabrost” kaže: “Ajmo sad brzo popravljati Crkvu u Palmotićevoj – gdje se inače održavaju mise za Pavelića, toranj Katedrale (mislite li da to neće biti prvo?); ajmo sad graditi još koju fontanu, kupiti najnovije mobitele i vozni park za naše političare, ajmo sad Manhattan, ajmo stupiće, ajmo organizirati još jedan Hod za život!”. Netko će reći čemu spominjati ta jeftina lijeva spadala i na njih trošiti tintu i papir? Točno.  Jeftino, sirovo i polu retardirano. Ali, taj vječni ali… Oni već sisaju državnu sisu, vaš i naš novac. Ti isti građani za koje se hrabre udruge i takvi hrabri građani tobože bore dobit će 5% odštete za svoje srušene kuće i stanove.

Javio se i “retrogradni” Marcel Holjevac pa kaže: “Oni koji tvrde da je u socijalizmu bilo bolje sad su na svojemu. Ekonomska katastrofa, redovi pred trgovinama, nestašica WC papira, masovni otkazi, policija ti prati kretanje i telefon, a izlazak iz zemlje je zabranjen…i da, Manolić je dobro”.

Molba hrvatskog psihijatrijskog društva: “Dok ste u izolaciji i pričate sa svojim ljubimcima, cvijećem ili ormarima. To je normalno. Zbog toga nas ne morate zvati. Stručnu pomoć zatražite kada vam oni počnu dijeliti savjete”.

Hrvatska im ništa ne predstavlja, ali vole kunu

Otvorim u nedjelju ujutro fejs. Već ofucana izjava splitskog profesora povijesti Dragana Markovine: “Ja sam i dalje žešći Jugoslaven od ikoga. Meni Hrvatska ništa ne predstavlja”. Listam ultra lijevi Večernjakov Obzor kako bih pročitao intervju s Dragančetom, a ono ništa? Pa zaslužio je naš Dragan da mu Gera dade u Obzoru bar stranicu, dvije. Istina, Hrvatska mu ništa ne predstavlja, ali kune iskreno i od srca voli. Zbog njih je i pristao da predaje povijest na splitskom Filozofskom faksu. Moš’ mislit’ koja povijest.

I kad sam već pomislio da nema “robe“ za moju retrogradnu desničarsku kolumnu, naletih na dvije stranice dirljivog razgovora poznate novinarke s poznatom “književnicom” Vedranom Rudan. Našoj Vedrani Hrvatska, za razliku od Dragana, ipak nešto “predstavlja”. Prije svega “pljuvaonicu” koja joj olakšava patnje za Titom i Jugoslavijom. Evo malog, sjetnog i rafiniranog razmišljanja “poznate književnice” o ljubljenom bravaru koji se uspio probiti među prvih deset ratnih zločinaca XX stoljeća: “Uspoređivati s Titom ove naše polupismene kriminalce, ubojice i bahate neznalice besmisleno je”, smatra Rudan te objašnjava gdje je Tito pogriješio: “Nije pobio dovoljno idiota. Opraštam mu sve grijehe”.

Nakon što je pastoralna Vedrana otvorila svoju jugo-dušu srpskom Kuriru, Gera i njegova ekipa osjetili su laganu ljubomoru i evo nam “poznate književnice” i u Obzoru.. Brrr… Šteta što je kapetan Dragan odmah šupiran u otadžbinu jer Gera bi imao i za njega “rezervisane” bar dvije stranice da nam opiše što je sve taj knindža prepatio u ustaškim apsanama. Koliko je on “idiota” mogao pobiti da nije krajem ljeta 1995.g, sa svojim zečevima, zbrisao sve do Australije. I šteta što se novinarka Obzora nije “sjetila” zapitati “poznatu književnicu” što misli o puštanju na slobodu “ubojice” Merčepa i “kapetana” Dragana. Odgovor bi bio zanimljiv iako lako predvidiv. Merčep je u hrvatskim zatvorima odležao teško bolestan više od kapetana Dragana. I tako je Gerin “Obzor” postao “zadnja linija odbrane” od ustaštva, fašizma, primitivnog nacionalizma, retrogradnog desničarstva u Lijevoj njihovoj. Sve su medijske institucije već kapitulirale. “Obzor” podsjeća na romantičnu 1945. godinu. Sve je palo, Berlin, Prozor, ali Odžak nije. Obzor je sada naš Odžak.

Tuđman je vodio dva istovremena rata

HTV-ov urednik “Otvorenog” legendarni “desničar” Denis Latin još ne zna na koju stranu marke treba pljunuti. Na onu na kojoj je lik Franje Tuđmana ili na onu bez njegove slike. I u Jutarnjem sve sami desničari od Ante Tomića preko Pavičića do Bajrušija. Večernji, također čista destilirana 6. lička. Slobodna i Novi list, e to je tek prava desna orjuna, srećom slabije čitana. I tako nam je ostao samo Obzor s Gerom, Pofukom, Ivanom Jakelić, Žonjom, Silvekom iz Rima, Draženom Lalićem… Sad je već jasno i onima kojima je politika zadnja “rupa na svirali” da je Tuđman vodio dva istovremena rata. Onaj koji je briljantno dobio 5. kolovoza 1995. godine i drugi koji je glatko izgubio – medijski.

Od svih ljevičarskih vedeta koje sam u ovoj kolumni spomenuo sjetite se bar jednog jedinog koji se makar i blago začudio medijskim reakcijama naših antifa Latina, Markovine, Klasića, Jakovine, Stazića, Beljaka, Rudanice i Mate Kapovića koji seru po žrtvama Bleiburga? Jedni seru, drugi cmizdre što je UDB-a ubila tako malo ljudi po inozemstvu, treći su tek sada skužili da su njegovi “šlampavo” obavili posao 1945.g. “Poznata književnica” tuguje i jauče što Tito nije pobio “Više Idiota” itd. itd. Ona jadna pati što je “ljubičica bijela” tek na desetom mjestu. Da je bilo malo više sreće i vremena mogao je on upasti među “big six” kao u engleskoj Premier League. I tko nam još ostaje? Ostali su hrabri gerilci: Bujanac, Hrvatski tjednik, 7 Dnevno i par portala na rubu egzistencije. I na kraju ljevičarski moguli, gospodari svih relevantnih, istinitih, lažnih, izmišljenih, fake news vijesti…iza kojih stoji misteriozni kapital s istoka i zapada. I jednog lijepog dana “probudit će se istok i zapad”… A do tog dana moramo trpjeti naše farizeje, dvoličnjake, komunjare koji već sami počinju vjerovati da su oni k’o bajagi antifašisti.

Kad se u Kini počelo masovno umirati od korona virusa, navodno je Centralni komitet uveo je desetodnevni dan žalosti. Jedan odgovorni drug obratio se pismom Centralnom komitetu pitajući je li za vrijeme žalosti dozvoljen seks. Da, odgovoriše drugovi iz CK, ali samo sa suprugama. Uporni drug napiše novo pismo zatraživši objašnjenje zašto samo sa suprugama? Zato, odgovoriše odgovorni drugovi, da žalost bude što veća.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari