Pratite nas

Kolumne

TIHOMIR DUJMOVIĆ: Imaju li u HNB-u savjesti, poštenja i morala ?

Objavljeno

na

Revolucionarna odluka Općinskog suda u Osijeku vraća nadu. Jedan niži sud zapravo radi posao Hrvatske narodne banke koja se ponaša kao najvjerniji saveznik stranim bankama. HNB od kada postoji, dopušta valutnu klauzulu i dopušta kredite u kojima banka sama može mijenjati kamate pa se postavlja pitanje po čemu je HNB hrvatska i narodna banka? Sutkinja Mirna Grgić Radojčić je jako dobro čula i shvatila kardinala Bozanića, hoće li i drugi hrvatski suci? Piše  Tihomir Dujmović (dnevno.hr)

 [ad id=”68099″]

„Ugovor je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, on je protivan temeljnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja“. Ovako je povijesnu odluku u jednom slučaja podizanja kredita u švicarskim francima obrazložila sutkinja općinskog suda u Osijeku i ta presuda bi iz temelja mogla promijeniti epilog priče o kreditima u švicarskim francima. Sud je zapravo cijeli dosadašnji ugovor proglasio ništetnim, naloživši banci da vrati klijentu sav dosadašnji iznos uplaćenog novca, te odredivši da se kredit nastavi vraćati, ali po tečaju koji je bio na dan ugovaranja. Dakle, sve je vraćeno na početak kreditnog odnosa, te klijent mora vraćati kredit ali po tečaju na dan podizanja kredita, a ne po današnjem tečaju koji je dramatično veći!

Ova povijesna odluka hrvatskog pravosuđa pravni je presedan po kojem ako sudovi nastave ovako suditi možemo očekivati potpuni obrat u aferi Franak! Sud je presudio u konkretnom slučaju Ivice Butora iz Osijeka koji je podigao kredit 2007. godine od 44 tisuće franaka što je bilo oko 150 tisuća kuna. Do sada je vratio 183 tisuće kuna i još je dužan 27 400 franaka, odnosno gotovo 200 000 kuna!!! Dobio je infarkt i završio u bolnici kad je počeo iznenadni uzlet švicarskog franka i onda se iz očaja odlučio na sudsku parnicu. “Nije savjesno ni pošteno istodobno ugovaranje odrednica koje i glavnicu i kamatu čine promjenjivima i to ovisnima o posve neizvjesnim čimbenicima kao što su odnos tečaja kune i franka te ponuda i potražnja za frankom na tržištu. Isto vrijedi i sa čimbenicima kao što su odnos tečaja kune i franka te ponuda i potražnja za frankom na tržištu. Isto vrijedi i za kamatnu stopu koju banka može mijenjati jednostranom odlukom na koju korisnik kredita ne može utjecati“, stoji između ostaloga u obrazloženju ove sudske presude.

U konkretnom slučaju Ivica Butora je imao mjesečnu ratu od 1.500 kuna, no rata mu je skočila za gotovo tisuću kuna! Sud je sada naložio da mu Privredna banka ima vratiti sve što je uplatio, a banka osim toga mora platiti i kamate te podmiriti 21 tisuću kuna sudskih troškova. Ova revolucionarna odluka jednog hrvatskog suda ukazuje na niz relacija. Najprije, vidi se da Općinski sud zapravo radi posao Hrvatske narodne banke koja se ponaša kao najvjerniji saveznik stranim bankama obzirom da ih nikada u ničemu na ovu temu nije ograničavala. A upravo je HNB trebao biti taj koji je trebao upozoriti stranke banke na protuzakonitost ovakvih kredita koju je sada ustanovio sam sud. HNB od kada postoji, dopušta valutnu klauzulu i dopušta kredite u kojima banka sama može mijenjati kamate pa se postavlja pitanje po čemu je HNB hrvatska i narodna banka? Sada općinski sud u Osijeku takve kredite naziva protuustavnim, protivnim moralu ovog društva, protivnom načelima obvezatnog prava te načelu savjesnosti i poštenja! Imaju li u HNB-u savjesti, poštenja i morala? Zašto onda šutke prate kako nas godinama banke na ovaj način uništavaju?

Ova odluka pokazuje da bez obzira na neopisivu moć stranih banaka, savjest i odgovornost uvijek pronađu put. Pa kakve god pritiske vršili opet je zahvaljujući odlučnosti suca Turudića, Josip Perković završio u Muenchenu, ipak je javnost zahvaljujući hrabrosti i odvažnosti suca Kolakušića saznala za gospodarske zločine koji su počinjeni u predstečajnim nagodbama i ipak je kako vidimo sutkinja Mirna Grgić Radojčić unatoč bankarskoj moći presudila da su krediti u francima bili nemoralni, nepošteni, protuustavni i „protivni prisilnim propisima i moralu društva“.

Dakako, teška su i mučna pa i jadna vremena koja traže heroje, jer bi bilo za očekivati da sustav sam obavlja takve poslove bez potrebe za osobnim herojstvima, ali to je prava slika današnje Hrvatske! Nema nikakve sumnje da će banke sada aktivirati svoje moćne, u prvom redu medijske jatake, kojih niti do sada nije manjkalo. Isto tako nema sumnje da će banke učiniti sve da u žalbenom postupku presuda padne, no istina se više ne može izbrisati. U ovom trenutku na sudovim stoji preko 500 tužbi zbog kredita u francima, a za očekivati je da će sada tisuće i tisuće građana tražiti pravdu na sudovima. Teško je očekivati da će sudovi kad pročitaju detaljno obrazloženje koje je dano u ovoj presudi, zanemariti utvrđene činjenice i da će ignorirati stvarnost. Prema tome čini se da smo na putu afirmacije pravde i da je na vidiku kraj bankarskih pljački barem u ovoj epizodi.

Cijela ova tužna storija nosi glavni poučak: hrvatska država, a to je u ovom slučaju HNB, ne može biti servis stranih banaka već mora biti tijelo u funkciji ne samo odgovarajuće nacionale monetarne politike već i u funkciji zauzdavanja neobuzdanih apetita stranih banaka. Vodstvo HNB-a koje to nije u stanju raditi jednostavno mora otići! U ovoj priči je definitivno zatajila HNB, tu treba tražiti primarnog krivca jer u obranu običnog svijeta koji je podizao lihvarske kredite nitko nije stao. Banke su pokazale svoju gramzljivost i drskost čak i u početnoj fazi rješavanja afere franak za zelenim stolom jer su one same počele arbitrirati da će socijalno ugroženima pomoći, a drugima da takva pomoć nije najnužnija. Ma, tko je banka da odlučuje što je socijalna politika? Osobitu drskost su pokazali zadnjih dana kada su predložili da sve stanove koji su sada „problematični“ jer ljudi ne mogu vraćati kredite kupi država, a ako tako ne bude da će je oni prodati strancima?!

Dakle, spremni su i ucjenjivati! Ministar Lalovac se pokazao pristojnim pa je na tu bankarsku ideju o državnoj kupovini „problematičnih“ stanova, kratko izjavio kako „mora da su se u udruzi banaka šalili“. No, banke se nikad ne šale, banke su vam kadre za mjesečnu ratu uzeti i bubreg ako nemate ništa drugo! Dakako, njihovi su interesi legitimni, no zato bi kada se bankarsko poslovanje pretvori u lihvarenje tu trebala biti država koja bi morala reći – Sada je dosta! Ni HDZ-ove ni SDP-ove vlade nikad nisu imale snage postaviti crtu preko koje strane banke ne mogu prelaziti, pa se kao toliko puta do sada dogodilo da je reagirala jedino Katolička crkva. Nadbiskup Bozanić više nije znao kako da izrazi svoj bijes zbog ponašanja banaka pa je u uskrsnoj poruci banke otvoreno optužio za lihvarenje. “Ovdje se radi o lihvi u pravom smislu riječi“ rekao je eksplicitno kardinal Bozanić. Sutkinja Mirna Grgić Radojčić ga je jako dobro i čula i shvatila, hoće li i drugi hrvatski suci?

Autor: Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari