Pratite nas

Istaknuto

Tihomir Dujmović: ISTINA O JASENOVCU

Objavljeno

na

jasenovac logor

Film redatelja Jakova Sedlara “Jasenovac – istina“, prikazan ovih dana u prepunoj dvorani kina “Europa” u Zagrebu, donio je niz ekskluzivnih informacija koje se javno nikada nisu u ovoj zemlji izgovorile.

[ad id=”93788″]

Uzmemo li u obzir klasičan jugokomunistički stereotip o Jasenovcu, za koji su pola stoljeća tvrdili da je tamo umoreno 700.000 ljudi, ovaj film ruši brojne mitove. Žurim reći da Sedlar, dakako, ne negira jasne povijesne činjenice o NDH i zločinima koji su je pratili, niti negira da je Jasenovac bio jezivi logor smrti, jer to nije ideja filma.

Zatajene istine

Sedlar, kako je uvodno rekao, dopušta i to da nije nemoguće da je neku informaciju koja je u filmu objavljena moguće demantirati i upravo poziva da ga se u tom slučaju ispravi, on dakle ne pledira pisati konačnu istinu o Jasenovcu, ali on ovim filmom poziva na dijalog kako bismo se približili punoj istini koju druga strana uporno odbija. Što je Sedlarov film donio, a da prije njega nismo znali?

Sedlar najprije konstatira da punu i pravu istinu o jasenovačkim žrtama nikada nećemo saznati jednostavno zato što komunističke vlasti koje su je mogle utvrditi, budući da su im svi podaci bili na raspolaganju, nikada nisu obavile temeljitu istragu. Ta činjenica postavlja prvo pitanje: zbog čega su, ako ne zbog manipuliranja brojkama, ostavili povijest zakinutu za točne podatke o stradanju u tom logoru?

Zašto se za druga slična svjetska stratišta znaju točni podaci, a za Jasenovac ni priblično točni?
Nikad i ništa neće moći sprati ljagu spram činjenice da su i u NDH, kao u cijeloj tadašnjoj porobljenoj Europi, vrijedili rasni zakoni, ali zašto nam povjesničari, od Goldsteina i Jakovine nadalje, baš nikada nisu rekli, kako kazuje ovaj film, da je 5. listopada 1940. Kraljevina Jugoslavija donijela rasne zakone, da je Mačekova „Hrvatska straža“ htjela prosvjedovati tekstom u medijima, ali je tekst bio zabranjen.

Da je Kraljevina Jugoslavija istog tog 5. listopada donijela i numerus clausus za Židove glede upisa u škole. Da su, dakle, donijeli zakon o ograničenju upisa Židova na sveučilišta, više i srednje škole, učiteljske i druge stručne škole.

I da je ta zakonska odredba vrijedila na području cijele tadašnje Jugoslavije. Zašto hrvatski komunisti na ovu pojavu rasnih zakona nisu reagirali ustankom? Kad se kod njih aktivira navodno neobuzdani antifašizam? Naravno da ovaj podatak ne umanjuje strahote rasnih zakona u NDH, ali zašto ni u jednom školskom udžbeniku o Kraljevini Jugoslaviji nije pisano kao o državi koja je rasne zakone uvela među prvima?

Drugi podatak koji Sedlarov film navodi, o kojemu isto tako nikada ništa nismo čuli iz usta prekaljenih antifašističkih povjesničara, jest onaj da je Jasenovac nakon pada NDH bio logor i zatvor još punih šest godina u Titovoj Jugoslaviji.

Film donosi čitav niz posrednih dokaza i svjedočanstava o tome, ali hrvatska povjesničarska struka nije o tome ništa pisala. Dakle, ne samo da komunističke vlasti nisu htjele napraviti detaljan popis poginulih, niti su kao druge vlasti utvrdile precizan broj, nego su nam zatajili čak i to da je Jasenovac bio zatvor i logor smrti još punih šest godina.

Pavelić je Jasenovac otvorio koncem kolovoza 1941., dakle logor je bio otvoren nešto više od tri i pol godine, a po onome što smo čuli u Sedlarovu filmu, nakon pada NDH logor je bio u funkciji još šest godina.

Mitovi o brojkama

Tko danas može ustvrditi da se žrtve iz oba razdoblja djelovanja tog logora nisu pripisale samo ustaškoj strani? Neki povjesničari tvrde da nema dokaza da je Jasenovac bio u funkciji i nakon 1945., što nije točno, ali je točno da su brojni podaci o tome sakriveni ili uništeni.

Film o tome donosi niz svjedočanstva i posrednih dokaza koji su prejasni. Primjerice, u građi o zatvoru u Staroj Gradišci navodi se da su tamo 1946. tri zatvorenika dospjela iz zatvora u Jasenovcu. Prvi put smo čuli i to da je jasenovački logor bio dva puta bombardiran od strane saveznika i jednom od strane zrakoplova Titovih snaga, da je bilo dosta žrtava, a o zadnjem bombardiranju izvješćuje nas knjiga Đorđa Miliše koja je zbog tih navoda bila zabranjena i uništena.

Do ovog filma ništa ne znamo niti o aboliciji koja se dva puta donosila za logor Jasenovac, a podaci govore da je u tom kontekstu oko 1600 ljudi pušteno na slobodu. Nekoliko izjava i dokumenata govori o tome da je u Jasenovcu znalo biti najviše Hrvata, to u filmu svjedoči i jedan čuvar u zatvoru, a primjerice povijesna građa zatvora u Novoj Gradišci eksplicitno govori da „broj katolkinja nadmašuje sve druge“.

Jedan zatvorenik iz logora, izvjesni Vojislav Prnjatović, nakon izlaska iz zatvora piše izvješće Nedićevoj vladi u Beogradu i navodi da je do veljače 1942. u Jasenovcu bilo zatočeno 110 zatvorenika u tri barake.
Inače, to će izvješće dr. Tuđman koristiti u knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“, kada polemizira s čudovišnom srbijanskom brojkom o 700.000 ubijenih u Jasenovcu.

No, kad govorimo o statistici žrtava, ovaj film donosi nevjerojatne procjene o kojima prvi put čujemo. Najprije se navodi detalj da je 90-ih spomen-područje Jasenovac opljačkano u vrijeme dok su ga držale snage JNA i da je kompletna arhivska građa odvezena u Beograd. To je dakle stanje fakata danas i film ističe da današnji poimenični popis žrtava koji govori o 72.193 žrtve nije uzet iz arhivske građe jer je ona u Beogradu. Taj se popis temelji na drugim izvorima, raznim knjigama i brojnim publikacijama „upitne vrijednosti“.

Kad pak govorimo o pokušaju utvrđivanja točnog broja stradalih, film donosi u odnosu na službenu istinu uistinu nevjerojatne informacije. Na početku se navodi kao dokument jedna bilježnica predsjednika komisije za utvrđivanje ratnih zločina na području Jugoslavije u kojoj stoji da su u Jasenovcu ubijene 15.792 osobe.

Film pak Sidney Bernstein „Bolna židovska istina“, koji su 1945. snimali Englezi, govori o svim logorima u okupiranoj Europi. Jasenovac se nalazi kao prvi na listi i kaže se da je tamo ubijeno 20 tisuća ljudi. Sedlar kontekstualno nudi i detalj da su u trenutku stvaranja NDH, na 30-ak mjesta u toj državi postojale organizirane četničke postrojbe koje su odmah krenule u borbu. Što znamo o svim tim relacijama? Ništa!

Navodi se i detalj da je NDH proglašena 9. travnja u Bjelovaru kao izričita reakcija na činjenicu da su noć prije četničke postrojbe „Dušan Silni“ izvršile zločin u okolici Bjelovara. Uostalom, već u srpnju 1941. masovni četnički zločini događaju se u Boričevcu, Brodnju, Udbini i Zrinju u Hrvatskoj te u Drvaru i Prijedoru u BIH.

Film nas upoznaje s podacima popisa stanovništva u Jugoslaviji. Najprije valja istaknuti da film podsjeća da su u Jugoslaviji iskapanja u logoru rađena tri puta i da su svaki put zaustavljena. Neki stražari sugeriraju da su iskapanja pronalazila veći broj žrtava u ustaškim i domobranskim uniformama pa su stoga i obustavljena i te izjave sugeriraju da je logor bio u funkciji i godinama nakon pada NDH, te da su mnogi s Bleiburga i križnog puta skončali upravo tu.

Sava teče uzvodno

Jesu li i te žrtve registrirane kao žrtve ustaškog logora? To nećemo nikad doznati. Da su komunisti napravili prava istraživanja, ovakve bi perverzije bile nemoguće. Dakle, prvi popis stanovništva napravljen je 1946., a radila ga je državna komisija za ratne štete.

Ona je evidentirala 160.000 žrtava rata u cijeloj Hrvatskoj. Godine 1950. komisija Saveza boraca utvrdila je broj od 155.000 žrtava u cijeloj Hrvatskoj, da bi komisija Saveznog izvršnog vijeća 1964. utvrdila 190.000 žrtava u Hrvatskoj. Savez boraca je 1950. razvrstao žrtve rata po nacionalnosti i utvrdio da je u Hrvatskoj stradalo u Drugom svjetskom ratu 84.000 Srba, 55.000 Hrvata, 6000 Židova, 5000 Roma… No, za cijelo to vrijeme, ali i još 25 godina poslije, Srbi tvrde da je u Jasenovcu ubijeno 700.000, a kompletna hrvatska povjesničarska elita na tu laž šuti!

Zašto bismo im danas bilo što vjerovali na tu temu? Kompletna partijska hrvatska vrhuška, osim Tuđmana, 60-ih godina isto tako šuti na ovu laž!

Mediji ne samo da šute o toj laži, nego nam film pokazuje jedan tekst u Vjesniku, gdje stoji u samom naslovu: “Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava je donijela do Zagreba!“ I nikad nitko nije na ovaj idiotizam reagirao barem rečenicom da Sava teče prema Jasenovcu, a ne obratno, pa je ta konstrukcija mimo pameti!

Kao da nije dosta konstatirati da su počinjeni monstruozni zločini, nego se moraju izmišljati novi zakoni fizike. Zašto se sve to radilo? Odgovor koji se nadaje je samo jedan. Ako je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, ako su Jasenovac i NDH bili izdvojena čudovišta kakva svijet nikada nigdje nije vidio, a ne tužna i sramotna praksa koja je, nažalost, vrijedila u kompletnoj porobljenoj Europi, onda, ako bilo kada i zbog bilo čega bude nastajala neka nova hrvatska država, protiv nje treba ustati, jer su Hrvati dokazani genocidni narod.

Sedlar ovim filmom ne želi ustaške zločine umanjiti niti sramotu za njih sakriti, on ovim filmom samo poziva na raspravu. Evo prilike HTV-u da nakon 14 godina prikaže jedan Sedlarov film i nakon njega upriliči raspravu.
HTV od 2002. do danas nije prikazao niti jedan od njegovih 40-ak, za to vrijeme snimljenih dokumentarnih filmova, bez obzira radilo se o Ruđeru Boškoviću, Sinjskoj alci ili šefu Mossada!

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari