Pratite nas

Kolumne

Tihomir DUJMOVIĆ: Jedan pobjednik i puno poraženih

Objavljeno

na

Ovi izbori zapravo su nam otvorili oči u čitavom nizu tema koje se za sada dok su u prvom planu goli rezultati izbora još ne uzimaju kao prevažne premda duboko zadiru u dosegnutu razinu višestranačke demokracije. Naime, rezultati izbora donijeli su nam upravo kolosalnu pobjedu Andreja Plenkovića, potpuni debakl ne samo Zorana Milanovića nego i kompletne ljevice, kao i potpuni debakl stare doktrine Tomislava Karamarka.

Ankete su promašile

Tu je i ništa manji poraz lijevih medija koji su mimo profesionalnih uzusa gotovo bjesomučno navijali za SDP, te težak udarac agencijama za ispitivanje tržišta jer niti jedna od agencija uopće nije predvidjela pobjedu HDZ-a, a kamoli da će ta pobjeda biti tako velika. Naime, kad gledamo pojedinačne rezultate, HDZ je dobio gotovo dvadeset mandata više od SDP-a, a to je u politici uistinu definicija debakla.

Niti jedno istraživanje, ni na kojoj razini, nije predvidjelo takav scenarij. Ako još niste bacili novine od prošlog tjedna, zavirite u stare analize, pogledajte slavna predviđanja agencija za istraživanje tržišta i sve će vam biti jasno.

Budući da su istraživanja javnog mnijenja bila u prvom planu medijskih kampanja, pa su nas iz dana u dan bombardirali anketama, postavlja se pitanje nije li vrijeme da već jednom nakon izbora stavimo na stol tu temu s obzirom na to da se ankete ponovo pokazuju kao bestidno manipuliranje biračima, odnosno čitateljima i gledateljima?

Naime, ni ovaj put nema niti jedne agencije koja je pogodila već i to da će HDZ pobijediti, a kamoli da će pobijediti sa sedam mandata prednosti. Jeste li prije izbora držali u rukama novine na kojima se kočio naslov: HDZ sigurno pobjeđuje? Jeste li vidjeli portal ili TV emisiju koja je izišla s tom prognozom?

Niste dakako, jer su mediji u ovoj temi navođeni agencijskim analizama, a one su po tko zna koji put tvrdile da će SDP tijesno ali ipak pobijediti.

U najboljem slučaju se tvrdilo da se radi o mrtvoj trci posve izjednačenih suparnika! A da stvar bude gora, dobar dio komentatora je u noći iščekivanja rezultata na raznim TV kanalima tvrdio, čak i kad je bilo prebrojeno 75 posto glasova, da još nije gotovo, da je još moguć prevrat, da još nije kraj!

Nije li to definicija decentnog navijanja? Kad je glede anketa već tome tako i kad je nakon zadnjih pet ili šest izbora to uvijek tako, nije li došlo vrijeme promisliti kako zakonski ograničiti mogućnost da se ovako manipulira biračkim tijelom.

U nekim zemljama su zabranjene ankete uoči izbora upravo zato što su svjesni koliko one utječu na neodlučne, u drugim državama postoje instituti kao što je u Americi Gallupov institut koji se uzima kao vjerodostojan jer funkcionira po najboljim uzusima struke i ovakvi promašaji mu se nisu dogodili.

HDZ je u zadnjih pet izbornih ciklusa odnio pobjedu, a da niti jedan jedini put agencije to nisu decidirano predvidjele. Pet puta su promašili rezultat, u pet različitih izbora! Što je definicija manipulacije ako to nije takva statistika? Da stvar bude gora, mediji kao papige ponavljaju rezultate tih anketa, a tim rezultatima su prilagođeni i komentari.

U takvim uvjetima bi uistinu trebalo razmisliti kako zakonski ograničiti da se prekine praksa da pet ljudi koji nemaju osobitih referencija za te poslove osnuju firmu i počnu okretati telefonske brojeve za anketne rezultate vođeni pri tom ne strukom nego vlastitim ideološkim sklonostima.

I tu se išlo tako daleko da su nama agencije plasirale priču o tome da su svojedobno Mirela Holly i njen Orah vrijedili na tržištu čak 17 posto i bila je tobože na dohvat ruke popularnosti SDP-a. Ali, niti jedni izbori nisu verificirali tako nešto! Kad pogledate s druge strane rezultate preferencijalnih glasova, možete vidjeti da u moru intervjua mediji nisu prepoznali niti te relacije.

Koliko je bilo intervjua s Brunom Esih, Milivojem Kujunđićem, dr. Kirinom ili HNS- ovim Batinićem koji su mali heroji ovih izbora jer su sa zadnjih mjesta uspjeli ući u Sabor. Ali je zato stranka Pametno dobivala enormni medijski prostor. Dan prije izbora čelnici te stranke su jasno izjavili da za njih isključivo koalicija sa SDP-om dolazi u obzir.
Jesu li zbog toga dobivali naslovnice i duplerice?

Rasulo na desnici

Pobjeda pak Andreja Plenkovića donosi niz poučnih detalja. Vrlo hrabrom odlukom da HDZ ide sam na izbore Plenković je silno riskirao, ali si je danas bitno olakšao pregovore s Mostom. U prvom redu stoga što sada sam pregovara, što Karamarko nije mogao niti sanjati.

Ta odluka da HDZ ide sam na izbore bila je rukavica bačena u lice u prvom redu kompletnoj desnici koja, premda se odmah organizirala, nije uspjela napraviti ništa na ovim izborima. Plenkovićev HDZ ih je do te mjere dotukao i potukao da su za prva tri dana nakon objave rezultata čak tri lidera desnice dala ostavku, a Glavaš je najavio povlačenje. Time se pokazalo da je hrvatska politička desnica tigar od papira, da traži nove ljude i posve novi pristup.

Ovi izbori su donijeli i konačni kraj karijere Stipe Mesića, jer mu je Hrvatska napokon rekla „dosta“, ali i vjerojatni kraj ozbiljnije političke karijere 67-godišnjeg Radimira Čačića. On će se sada dakako fokusirati na svoju županiju i lokalne izbore, ali Markov trg za njega sada ostaje samo povijesno mjesto. I last but not least, ovi su izbori donijeli i kraj političke karijere Zorana Milanovića.

Drčan i arogantan bez podloge za te visokotonce koje je proizvodio, Milanović je u svojoj političkoj nepismenosti prvom redu ideološki lutao. Zato se i moglo dogoditi da se prisjetio svog djede ustaše u isto vrijeme kad i drugih predaka koji su bili partizani. A sve, naravno, baš usred kampanje! Zato se moglo dogoditi da na prošlim izborima viče „Hrvatska, Hrvatska“ a da pritom u biografiji bilježi “lex Perković” i akviziciju Gorana Radmana na čelo HTV-a koji s tim povicima uistinu nemaju baš ništa.

Kad je trebalo stiskati Beograd glede nestalih, otetih vukovarskih ada i još uvijek nevraćenog kulturnog blaga, uglavnom je šutio i u „Taču“ surfao po mobitelu. Kad je trebalo orbanovski podignuti žicu na granici, odlučio se za svađu sa Srbijom i izvukao je deblji kraj.

Zoran Milanović politiku zapravo uopće ne razumije, jer da je razumije, ne bi za Srbiju rekao da je šaka jada. Naime, baš iz hrvatske perspektive to uopće nije tako. Srbija je ta koja otima hrvatske građane nasred ceste, a da Milanović na to nije imao nikakav odgovor, Srbija je ta koju sada pola Europe gura u Uniju da ne ode s Rusima, a mi smo tu statisti. Srpska pravoslavna crkva je usred Zagreba organizirala znanstveni skup gdje se opet tvrdilo da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi.

Tko je tu šaka jada

Šaka jada? Iz hrvatske perspektive? Milanovićevi jetki prigovori da će Vučić i njegova stranka ubrzo biti s HDZ-om u istoj Pučkoj stranci nemaju baš nikakvu težinu uzme li se u obzir da SDP sjedi sa socijalistima Milorada Dodika u istoj internacionali.

Dakle, ni vanjskopolitički ni unutarnjopolitički Milanović se nije snalazio. Drčnost, arogantnost, bahatost, po tome ćemo ga pamtiti. No vodeći stranku deset godina, Milanović je ostavio velike rane toj stranci koja je danas konglomerat bivših komunista, uvjerenih liberala, ponekog anarhista i ponajviše onih koji uopće ne mogu definirati što su, osim što znaju da su protiv HDZ-a.

Da je tome tako svjedoči činjenica da u Hrvatskoj u 25 godina nije izišla ni jedna jedina knjiga o hrvatskoj socijaldemokraciji, što će reći da je već i teroretski silno teško dati definiciju tog pojma. Tome je tako jer je prethodnik SDP-a, SKH punih pola stoljeća prezirao socijaldemokraciju i uglavnom u lance bacao one koji su se tako definirali.

I kad ste onda odjednom, preko noći rekli da ste socijademokrati, naravno da je to bila fraza bez sadržaja.
Taj će pojam ostati fraza i sutra osim ako likovi poput Tonina Picule ne preuzmu stranku. Teoretski pristojno potkovan, za razliku od Milanovića, Picula ima ozbiljnog iskustva, a sada i godine koje jamče da neće ponoviti one greške koje je radio dok je ispunjavao baš svaki mig Ivice Račana, pa je tako i dandanas na snazi nevjerojatan sporazum o Prevlaci za koji će vrhunski stručnjak Davorin Rudolf ne jednom reći da je to jedan od najkatastrofalnijih ugovora koji smo potpisali.

Kad sam u jednoj emisiji tih godina pitao Piculinu zamjenicu kako je moguće da su potpisali ugovor po kojem se uopće ne zna do kuda ide granica, ugovora gdje Crnogorci mogu loviti ribu i na našem dijelu, ali ne i mi na njihovu, ugovora gdje obje strane u odorama bez oznaka tobože kontroliraju neku crtu, gospođa mi je rekla da je ugovoru hrvatska strana pristupila europski i da ne možemo ići prema Uniji, a rukovoditi se rigidnim načelima, te da je ugovor pisan u europskom duhu!

Eto, to je ta fatalna naivnost hrvatske ljevice koja je tako krvavo koštala i 1918. i 1945..

Tihomir Dujmović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Na ovu i ovakvu kaznenu prijavu zločinci se mogu samo smijati!

Objavljeno

na

Nakon što je objavljeno da je podignuta kaznena prijava protiv šest osoba zbog atentata na prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođu dr. Franju Tuđmana, koji su 7. listopada 1991. zločinačkim zrakoplovima Jugoslavenske narodne armije (JNA) u popodnevnim satima raketirali Banske dvore čovjek ne zna je li bi se smijao ili plakao?

Tek sad je kazneno prijavljeno šest osoba, od kojih su pet državljani Srbije i jedan državljanin Hrvatske. Osobe su prijavljene za ubojstvo predstavnika najviših državnih tijela u pokušaju te za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Tijekom napada jedna je osoba poginula, a četiri su ranjene. S obzirom da je od ovog zločinačkog čina prošlo 26 godina svima njima, za razliku od optuženih hrvatskih branitelja, mogu staviti „soli na rep“.

Ni jedan se već odavno ne nalazi na teritoriji Republike Hrvatske i nema šanse da se ikada pojave pred hrvatskim pravosuđem. To što će ih možebitno suditi i osuditi u odsutnosti nije ništa drugo nego davanje „oprosta“.

U priopćenju se išlo tako daleko da nisu javno obznanjena ni njihova imena, dok to nije slučaj i za daleko manje prekršaje za koje se eventualno (svaki mjesec) podigne neka kaznena prijava za ljude koji su branili i obranili hrvatsku državu. Za njih se čak iznose i obiteljski podatci, dok se imena ovih ratnih zločinaca čuvaju u tajnosti! Ne objavljuju im se čak ni fotografije! Zašto?

Uz to ni predsjednik Tuđman (umro 1999.) zajedno sa još nekim svojim suradnicima, koji su također u međuvremenu umrli, neće biti u mogućnosti o tome svjedočiti, iako su bili tzv. krunski svjedoci.
Tko je ovaj slučaj svih ovih godina (namjerno) kontinuirano stavljao pod tepih?

Međutim, malo je poznato da su nakon raketiranja Banskih dvora, 7. listopada 1991. zločinački zrakoplovi JNA odletjeli prema Koprivnici, gdje su raketirali vojarnu u kojoj se nalazilo nekoliko stotina hrvatskih branitelja. Tom prigodom jedan je branitelja ubijen, a dva su ranjena. Učinjena je i znatna materijalna šteta. Neki projektili, koji su tom prigodom pali u krug vojarne, srećom, nisu eksplodirali, a da jesu, veliki broj ljudi bio bi ranjen ili ubijen.

Za taj ratni zločin nije podignuta ni kaznena prijava!
Sramotno, ali je tako!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

 

Osumnjičenici za napad na Banske dvore: Za nas ste bili pobunjenici

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari