Pratite nas

Komentar

Mali korak za čovjeka: Puhovski priznao – Titov režim bio je zločinački

Objavljeno

na

Da, oba režima su bila zločinačka, to mogu prihvatiti. Prve četiri godine Jugoslavije su žalosno usporedive sa četiri godine NDH”, ovo priznanje prof. Žarka Puhovskog izrečeno u utorak na tribini „Trećeg programa hrvatskog radija” u Zagrebu, jedno je prvih javnih priznanje nekog eminentnog lijevog intelektualca u Hrvatskoj da je Titov režim bio zločinački i da je u tom kontekstu de facto jednak režimu koji je vladao u NDH.

 [ad id=”93788″]

Mali korak za čovječanstvo, ali bi mogao biti nešto veći korak u Hrvatskoj u dolasku do konsenzusa glede mučne hrvatske povijesti.

Naime, u utorak su na prepunoj tribini Trećeg programa hrvatskog radija, stavove o hrvatskoj povijesti na temu „Svibanj- mjesec hrvatskih podjela”, sučelili s pravim morem podataka o vječnoj hrvatskoj temi profesori Josip Jurčević i Žarko Puhovski, da mi se čini nužnim prenijeti bar dio te neobične atmosfere.

Profesor Jurčević je na temi Jasenovac magistrirao, a na temi Bleiburga doktorirao, što je uistinu raritet, i on na početku podsjeća da je dio povjesničara kod popisa stanovništva 2001 i 2011 predlagao da svaki popisani hrvatski državljanin ispuni upitnik na pitanja „da li vam je netko stradao u drugom svj. ratu i poraću” kako bi se dobila statistička podloga za demitologizaciju ovih tema, ali je taj prijedlog odbijen od političkih elita i Račanove i Kosoričine Vlade.

Nema nikakve dvojbe, drži Jurčević, da je Jasenovac bio zločinačko mjesto,ali valja reći da niti jedan broj vezan uz te žrtve nema znanstvenu utemeljenost. Niti jedan! “Evo i danas sam dobio popis od stotinu žrtava iz jednog sela koje se nalaze na popisu žrtava Jasenovca, a da niti jedna od tih žrtava tamo nije stradala” ističe Jurčević.

Govoreći o Bleiburgu on navodi da je u Sloveniji službena državna komisija evidentirala preko 600 masovnih grobišta, tako je u Teznom ta stručna komisija utvrdila da je tamo ubijeno između 15 i 20 tisuća uglavnom Hrvata. Nastrašniji zločin, nastavlja Jurčević je Barbarin rog, odnosno Huda jama, gdje je tri tisuće živih ljudi bilo zazidano sa 11 zidova armiranog betona, a između toga su bile tone nasipa i šute i ti su ljudi umirali u najstrašnijim mukama!

Na području Hrvatske je državna komisija nastavlja on, evidentirala preko 850 grobišta, u Srbiji prva izvješća govore o preko 200 masovnih stratišta, dok civilno društvo u BIH govori o stotinu stratišta, dakle u tri države do sada imamo evidentirano preko 1700 masovnih grobišta koja su bila prikrivena i zatajena.

Posebno žestok obračun komunističke vlasti je bio sa društvenim elitama koje su bile prepoznate od komunista kao nositelji građanskih struktura. Jurčević dodaje malo poznat podatak da su glede sveučilišne razine nakon rata doneseni zakoni gdje se reklo da se bilo koje postignuće profesora, kao i studenata, makar položili samo jedan ispit poništava i ne priznaje! Ako ste željeli verificirati bilo kakva znanstvena postignuća koja su se događala za vrijeme rata, morali ste podnijeti poseban zahtjev gdje se moralo dokazivati da li je bio položen ispit, da li je postojalo znanstveno zvanje, s tim da ste uz tu molbu morali priložiti političku karakteristiku koju bi vam dala lokalna partijska organizacija. I to je bio filter!

U takvom stanju smo živjeli 45 godina,, to je bila naša realnost, konstatira Jurčević dodajući da je krajnje vrijeme da se suočimo sa našom stvarnošću jer se bez toga uopće ne možemo poistovjećivati sa drugim demokratskim državama.

Žarko Puhovski je istaknuo da podjele o kojima govorimo kao osnovu imaju masovno emocionalnu osnovu, da zbog tog diskursa izlaza iz toga nema, jer kad se radi o sukobu emocija tu nema istine, nema objektivnih činjenica, radi se o rovovima koji su vezani uz to tko je na čijoj strani stradao. Mlade generacije su u raznim režimima u tom smislu bile pod pritiskom školske laži i familijarne laži, s tim da većina ljudi radije vjeruje familijarnoj laži,ta se familijarna laž uvijek postavi iznad školske laži i tako društvo funkcionira, reći će Puhovski dodajući da je Amerikancima trebalo između 150 i 180 godina da se nakon građanskog rata stvari koliko toliko primire, s izuzetkom Teksasa, dakle ne možemo mi ovdje puno napraviti, vrijeme će svoje napraviti. No ono što možemo je manje laži i manje pridjeva, završava Puhovski.

Jurčević je dodao ne samo da je Jasenovac služio kao logor nakon 1945, nego su komunističke vlasti sve logore koji su postojali u drugom svjetskom ratu zadržali i još su dodali svoje nove logore pa bi onda bilo korektno da se komemoriraju sve žrtve koje su stradale u Jasenovcu.

On dodaje, da su nakon drugog svjetskog rata komunističke vlasti koristile preko 150 logora, postavljajući pitanje, ako komemoriramo žrtve zbog čega ne komemoriramo i žrtve svih tih logora?

Na upit voditelja tribine da li je moguć neki konsenzus oko događaja vezanih uz ove teme? Puhovski tada ističe da su „oba režima bila zločinačka „ te dodaje:” Prve četiri godine Jugoslavije žalosno su usporedive sa četiri godine NDH. To mi se čini činjenično nesporno. No, Jugoslavija je imala sreće da je trajala 45 godina i tu se onda svašta događalo”.

Na to je skočio Jurčević rekavši da može obrazložiti „bar dio te sreće”. On navodi da je u Jugoslaviji samo na području Hrvatske vođeno oko 30 tisuća političkih procesa, te da je osuđeno preko 100 000 ljudi za politički crimen. A onda su još službe i partija posebno istraživale tko su prijatelji i tko je rodbina tim osuđenima.

Jurčević tvrdi da je Jugoslavija bila totalitarna od početka do kraja, s vrlo razvijenom zločinačkom paradigmom, dodajući da je zadnja žrtva terora ubijena 1989.godine. Neograničeno revolucionalno nasilje je glavna komponenta jugoslavenskog totalitarnog sustava, a tek onda je slijedila diktatura proleterijata, ističe Jurčević dodajući da mu se čini da se tezom da se sustav popravio nakon prvih par godina stvar zapravo banalizira i relativizira.

Ne, Partija je u zadnjih 20 godina odustala od revolucionarnih utemeljenja svoje vlasti dodaje Puhovski, što ne znači da je nestalo pritisaka, ali su se stvari mijenjale. Problem s Hrvatskom i ustaškim režimom za razliku od njemačkog i talijanskog po Puhovskom je u tome što je on donio samo zlo. Nikad ništa dobro NDH nije donijela, ni ceste,ni željeznice, ni kulturu, jedino su bili efikasni u ubijanju srpske, židovske i drugih manjina. Nasuprot tome Jugoslavije je duže trajala i imala je prostora napraviti neke stvari. NDH nije ostavila baš ništa i o NDH se može govoriti jedino na nivou mita. Jugoslavenska mitologija je međutim vezana uz razna socijalna prava koja su u socijalizmu uistinu postojala i ta dimenzija vam je opće mjesto mitologije u svim postsocijalističkim državama, završava Puhovski.

Jurčević se dakako ne slaže da se na komunistički sustav gleda primarno s „nevinog socijalnog stajališta” tvrdeći da je to bio od početka do kraja zločinački sustav. Komunistički režim je ubio 664 svećenika, i časnih sestara i to je više negoli su svi komunistički sustavi zajedno ubili u kompletnoj istočnoj Europi!” ističe Jurčević.

Da bi stvari stavio u neke relacije uzima za primjer Slovačku koja nam je komplementarna, te ističe da je tamo nakon rata ubijeno 14 svećenika. A u Hrvatskoj 664!

„I Hitler je radio i gradio po Njemačkoj, ali ta pozitivna činjenica ni na koji način ne umanjuje zločinački karakter njegov fašističkog režima” rezimira Jurčević.

“Priznanje” Žarka Puhovskog kako „su oba režima bila zločinačka” prvi je ozbiljni signal da je u Hrvatskoj moguć konsenzus oko najtežih pitanja. Žalosno je jedino to da se o ovim temama i dalje progovara jasnije na ovakvim tribinama negoli na znanstvenim skupovima samo zato jer HAZU i dan danas bježi od tih tema gonjena primarno svojom lošom savješću u tim temama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Culej: Ostajem li u HDZ-u? Vidjet ću, pratite situaciju

Objavljeno

na

Objavio

Na prosvjed koji je u nedjelju u Vukovaru organizirao HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava, od HDZ-ovih zastupnika pojavio se samo Stevo Culej.

Dan nakon prosvjeda pojavile su se napisi da Culej razmišlja o odlasku iz HDZ-a.

‘Moji su svjetonazorski stavovi tvrdi i postojani poput Velebita, ja ih nikad ne mijenjam. Nisam povodljiva osoba i u politiku nisam ušao zbog bolesnih ambicija ili koristoljublja. Autoritete znam poštovati ako su to zaslužili. A što ću ja napraviti, hoću ili ostati u HDZ-u ili ne, to nitko ne zna. Kažem, vidjet ću. Zašto bi netko znao moje namjere? Ja nisam naivac da bih ih unaprijed otkrivao. Pratite situaciju’, rekao je Culej za Novi list.

U vezi prosvjeda u Vukovaru kaže:

Skup je protekao u savršenom redu i politički nije kompromitiran ni na koji način. Čuli smo tamo viđenje naroda o ratnim zločinima, općenito nepravdama u društvu i za to odgovornima. Na slučaju Vukovara potvrđuje se negativna slika o Državnom odvjedništvu i pravosuđu i sada bi trebalo istražiti koji ljudi u tim institucijama ne rade dobro – zadovoljan je Culej samim prosvjedom.

No, pogodila ga je činjenica da je na Trgu Republike Hrvatske bio jedini HDZ-ov zastupnik.

Tužan sam zbog toga, tužan. Osjećao sam se na prosvjedu kao da sam sam. Razumijem svačiji strah, ali potrebno je bilo biti tamo. Ne mogu vjerovati da se mi Hrvati toliko međusobno razlikujemo – ističe Culej.

 

Ante Gotovina komentirao prosvjed u Vukovaru: Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvoje Zekanović: Je li prosvjed uspio?

Objavljeno

na

Objavio

…Mir, mir, mir. Nitko nije kriv…

Je li prosvjed uspio?
Ako je cilj bio da se tisuće onih kojima je svega dosta okupi u gradu koji je simbol beskompromisne borbe, sebedarja, domoljublja i žrtve, mogli bi reći da je prosvjed uspio.

Ako je cilj bio da se konačno riješi golem problem koji tišti hrvatski narod već desetljećima, problem neprocesuiranja krvnika hrvatskog naroda, mislim da se cilj nije postigao.

Žao mi je što se kroz više od mjesec dana od najave prosvjeda od strane gradonačelnika Penave nije uspjelo jasno artikulirati tko je kriv za situaciju, mogu samo pretpostaviti zašto se izbjeglo imenovati odgovorne.

Moram naglasiti da je za razliku od velike većine gradonačelnik Vukovara, Penava hrabro bez obzira na moguće sankcije rekao istinu i zatražio rješavanje problema i svaka mu čast na tome. Međutim nije mi jasno od koga je zatraženo rješavanje ove situacije?

Ova situacija mi izgleda poput one dječje brojalice „…Mir, mir, mir. Nitko nije kriv…“ i zbog toga i nakon ovog okupljanja tisuća koji žele istinu imam gorak okus ustima.

Slično je bilo i kod izglasavanja Istanbulske, naime i tada su neki članovi vladajuće stranke bili dovoljno hrabri i rekli ja za to neću glasati, a sa druge strane su ignorirali činjenicu da je zahvaljujući njihovoj podršci nalogodavac i provoditelj ratifikacije Istanbulske konvencije i dalje na vlasti u državi da upravlja njihovom strankom!?

U Vukovaru se nitko nije usudio kazati ime i prezime trenutno odgovorne osobe, koja bi po svojoj funkciji trebala ultimativno inzistirati trenutnom rješavanju ovog problema.

Pogotovo moramo imati na umu da ta ista osoba ne misli iskoristiti ulazak Srbije u EU pa da Hrvatska napravi ono što je nama radila Slovenija na našem europskom putu. Zašto ne ? Vjerojatno zato što je trenutna Hrvatska politika usmjerena isključivo udovoljavanju briselskih želja.

Teško je razumljivo ali zapravo prosvjedi i Istanbulske najviše odgovaraju upravo ovakvoj nevjerodostojnoj politici, naime ovo je idealan scenarij za neke od slijedećih izbora. Svi ti „disidenti“ koji su se usudili kritizirati velikog vođu ali su i dalje vjerni stranci su idealan „smokvin list“ pa će njihova imena zasigurno osvanuti visoko na listama na nekim slijedećim izborima. Te će poruka biti jasna otprilike ovakva: nema veze što smo kroz naš mandat napravili sve krivo, imate priliku glasovati za ljude koji se s tim ne slažu ali nas podržavaju. Žalosno…..

Također mi je „simpatično“ vrludanje pojedinih političara koji su se pojavili na prosvjedu, to društvo je jako šareno, tu su se pojavili neki koji su bili najveći borci za Istanbulsku, neki kojima je pola stranke bilo protiv odlaska u Vukovar, neki koji su se premišljali hoće li otići ili ne pa se na koncu ipak smilovali, neki koji su bili protiv referenduma za otkazivanje Istanbulske konvencije….U svakom slučaju vjerodostojno.

Vukovarska žrtva, i tisuće hrvatskih ratnih patnika nisu zaslužili predomišljanje. Drago mi je da sam imao hrabrosti od početka zajedno sa svojim prijateljima iz Hrasta donijeti prave odluke te da smo bez predomišljanja od prvog dana bili za prosvjed kao i kod prosvjeda protiv Istanbulske, kao i za referendum….

Da ne zaboravim na kraju ipak izgovoriti ono što je ostalo u zraku i nije izgovoreno na prosvjedu; dakle osoba koja je odgovorna za institucije u Republici Hrvatskoj pa tako i za njihov nerad nalazi se na vrhu političke piramide. Nekoć je to bio Sanader, zatim Kosor pa Milanović, a danas je to Andrej Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari