Pratite nas

Vijesti

TIHOMIR DUJMOVIĆ: Na Zapad ili sa Rusijom – kuda ide Hrvatska?

Objavljeno

na

Tema je nažalost inspirativna i dramatična i trebala bi biti na stolu svakom segmentu hrvatske vlasti. I medijima! Ali, kada da se mediji tome posvete kada upravo pod medijskom dirigentskom palicom traje koncert Nives Celzijus u Lisinskom, a u garderobi sjedi Hanka Paldum čekajući da ona započne svoj nastup!

Nedavni nastup na HTV 4, neshvatljivo medijski ignorirane Višnje Starešine u kojem je apostrofirala moguće hrvatske ugroze, napose u istočnom Jadranu gdje nije nemoguće da Rusija u Crnoj Gori po modelu Krima ipak dođe na topli Jadran, kao i prateći potezi u ovom novom hladnom ratu otvorili su niz tema o kojima se u ovoj našoj gluhoj političkoj provinciji šuti, piše Tihomir Dujmović/dnevno.hr.

Višnja kao upravo briljantan geopolitički analitičar u tom nastupu je upozorila da je nevjerojatno da se kod nas ignoriraju rusko-srpske vojne vježbe nedavno održane uz Dunav, da se nitko ne osvrće na situaciju u Crnoj Gori gdje je moguće očekivati neku vrstu operacije Krim (tamo je broj Srba podjednak broju Rusa na okupiranim dijelovima Ukrajine) i uz sve to kako je rekla nevjerojatnu činjenicu da Hrvatska tako mirno gleda, upravo podržava širenje ruskog kapitala po Hrvatskoj, između ostaloga baš i u području potencijalno neuralgičnog istočnog Jadrana! Govorila je i o svojevrsnoj srpsko-bošnjačkoj koaliciji odnosno o zajedničkim planovima kad se radi o mogućnosti da se kod Sutorine osigura nasilni izlazak na more, o najavama masovnih bošnjačkih sudskih procesa koji po haškom modelu u prvi plan stavljaju zločine Hrvata i optužuju Zagreb za agresiju, navodeći u optužnicama da se radi o zločinačkom pothvatu komadanja BIH pod vodstvom Franje Tuđmana,(te pak optužnice prate masovne srpske najave zahtjeva za naknadu ratne štete) kao i o nizu drugih relacija o kojima ovdje nitko živ slova nije progovorio niti napisao. Govorila je zapravo o mogućim ugrozama hrvatske države zgražajući se nad činjenicom da su naši službeni dokumenti o strategiji nacionalne sigurnosti stari nevjerojatnih dvanaest godina!

[ad id=”68099″]

Višnja je zapravo htjela kriknuti nad činjenicom da novi hladni rat crta nove političke granice, da one po običaju na ovim prostorima još nisu povučene i da su upravo u tijeku borbe za svaki centimetar ovog prostora. I da to nitko živ u Zagrebu ne vidi! Ili ne želi vidjeti! Tema je nažalost inspirativna i dramatična i trebala bi biti na stolu svakom segmentu hrvatske vlasti. I medijima! Ali, kada da se mediji tome posvete kada upravo pod medijskom dirigentskom palicom traje koncert Nives Celzijus u Lisinskom, a u garderobi sjedi Hanka Paldum čekajući da ona započne svoj nastup! Gdje da naši bajni mainstream mediji uz ove centralne događaje pronađu prostora i vremena za teme o kojima Višnja govori? Obzirom da dakle svi o tim temama šute, pa je jedino nova hrvatska predsjednica zatražila da se sjedne za stol na temu nacionalne sigurnosti, očito je da Vlada, ( a ako se sjetimo i držanja Josipovića) i kompletna hrvatska politička ljevica još nije zauzela stav: idemo li na Zapad ili na istok! Uostalom, na hrvatskoj ljevici je masa kadrova formirana na kazačoku i ljubavi prema majčici Rusiji i ona već i kadrovski ne može imati jednoznačan odgovor na tu dilemu.

Činjenica da je ruska vojska po prvi put od pada Berlinskog zida ušla u prostor jedne suverene države nedvosmisleno govori da je svijet zagazio u novi hladni rat. Sankcije Evropske Unije, prijetnje i sankcije SAD-a, najava novih pritisaka na Putina, ništa nije pomoglo, niti jedan ruski tenk se nije niti za milimetar povukao sa novoosvojenih ukrajinskih teritorija. Dapače, od sankcija do danas ruske snage su po Ukrajini napredovale! Rusija je dakle odlučila ponovo ratovati sa Zapadom, možemo dakako spekulirati koliko je Zapad sam kriv za takav razvoj situacije, ali to je druga tema. Obzirom da se ruska retorika ne smiruje, a tenkovi ne povlače, očito se radi o posve novoj strategiji za koju je nemoguće da se tiče samo Ukrajine. Uostalom, ruska vojska je po prvi put održala i jedne vojne vježbe sa srpskom vojskom i taj presedan samo idiote ne bi uznemirio. Idiote ili Putinove simpatizere! Kad smo kod presedana valja reći da će za koji tjedan srpska vojska po prvi puta paradirati Crvenim trgom što nije bilo dopušteno čak niti jugoslavenskoj vojsci. Tko to ne vidi, tko to politički ne vrednuje, taj ništa ne razumije. Hrvatska je sasvim sigurno potencijalna točka za širenje ruskog interesa, kao što je to ovaj tren nesumnjivo i Crna Gora. Koja je pak na pragu ulaska u NATO! Model po kojem je Rusija širila svoj utjecaj u Crnoj Gori je vrlo poučan. Zemlja je započela pregovore sa Unijom, pri kraju je pregovora oko ulaska u NATO, no njezinu skromnu industriju i njezinu jadransku obalu kupio je i preplavio ruski kapital. Na crnogorskoj obali imate i nekoliko ruskih škola, toliko se tamo naselilo Rusa. Dakle, nominalna politika je prozapadna, ali je situacija na terenu takva da kapital i ključne gospodarske pozicije drži ruski kapital što cijeloj priči daje dramatičan tijek. Može li se Hrvatska praviti da sve to ne vidi? Može li joj biti svejedno hoće li na Jadranu imati rusku vojnu flotu, a na Dunavu rusko-srpske vojne snage? Može li se praviti da ne vidi da se sve otvorenije govori o ambiciji da se kod Sutorine napravi izlaz na more? Može li se praviti da ne vidi da BIH odvjetništvo točno po haškom početnom modelu masovno pokreće sudske procese protiv Hrvata upravo za vojne akcije koje su osigurale Hrvatskoj sigurno zaleđe, optužujući masovno hrvatske generale i kompletno vodstvo Herceg Bosne za zločinački pothvat, a onda i kompletno hrvatsko vodstvo na čelu sa Tuđmanom, te se u slučaju otvaranja tih slučajeva po logici stvari problematizira i „zločinima“ oslobođeno područje?

Ako je dakle otvoren hladni rat Zapada i Rusije može li se Hrvatska čije su sve granice prema istoku u tom slučaju ranjive i postaju granice evropske Unije, ponašati neutralno? Jesmo li mi članica NATO pakta? Jesmo li ušli u Uniju? Otvarali to neke obveze prema nama? Donosi li to neke benefite u kontekstu te situacije? Imamo li pravo zbog svog geopolitičkog položaja tražiti dodatne garancije sigurnosti, dodatne vojne objekte, stanovite gospodarske zone primjerene ovim činjenicama? Možemo li tražiti od NATO-a dodatne objekte kao zalog sigurnosti u slučaju sutrašnjeg sukoba?

Tko osim Mirana Kurspahića glumca i redatelja koji je onako prostački najprije izvrijeđao hrvatsku predsjednicu („Šešelj se napalio na nju i rado bi je kresnuo…“) što je mirno u istoj toj „Piramidi“ bez riječi prosvjeda promatrala Željka Ogresta, (čime je stala uz bok Elizabeti Gojan!), a onda i ismijao problem nacionalne sigurnosti sa Istoka, tko dakle osim takvih politički nepismenih tipova, može jamčiti da nas Srbija sa Rusijom iza leđa za deset ili dvadeset godina baš u Podunavlju koje je posebno neuralgična točka neće ponovo napasti? Pa tko bi se nadao da će nakon što je položila nuklearno oružje i Ukrajina biti ovako okupirana? Ovakve dileme ne samo da traže ponovno uvođenje vojnog roka, i detaljni razgovor o našoj nacionalnoj sigurnosti o kojoj se dvanaest godina izdajnički uopće nije razgovaralo, ovakve dileme otvaraju i druga pitanja.

Je li mudro rukama i nogama primati ruski kapital u ovakvoj situaciji? Je li normalno u ovoj situaciji da je jedna ruska tvrtka savjetnik za privatizaciju HEP-a? Je li normalno da se u istočni Jadran kako ističe i sama Starešina ovako galantno pripušta ruski kapital? Razmišlja li netko o tome što to znači ako se upravo u industriju energije ,(nakon što su taj gospodarski resor zauzeli i u Srbiji i u republici srpskoj), pripušta baš ruski kapital i u Hrvatsku? Netko bi mogao reći, nema zemlje u Uniji koja legalno i ilegalno ne trguje sa Rusijom zašto ne bi i mi? Da, ali samo mi graničimo sa Srbijom i Crnom Gorom! Evropske zemlje koje nemaju takvu dramatičnost svojih granica trgovanje sa Rusijom mogu problematizirati samo sa moralne strane u ovom trenutku, kod nas je to pitanje geopolitike! O svim tim relacijama ozbiljna država bi trebala mozgati dan i noć, ali u današnjoj Hrvatskoj naša se elita drži kao da joj je posve svejedno što nas sutra čeka. Jednako tako se 80-tih kurspahićevski nije pripremala za rasplet situacije i zato smo platili onako krvavu cijenu.

Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Biskup Košić: Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika.

“Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi.

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č. s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine… Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena.

“Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja”, kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.

 

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatski Sabor izglasao Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Glasovanjem o raspravljenim točkama Hrvatski sabor danas zaključuje redovito jesensko zasjedanje, a zastupnici će otići na jednomjesečni odmor.

Sabor je s 81 jednim glasom za, 4 sudržana i 11 protiv u petak izglasao Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. Zastupnici Mosta nisu glasali.

Na deklaraciju je bilo podneseno dva HDZ-ova amandmana, četiri Mostova te 15 SDP-ovih.

Od dva HDZ-ova amandmana djelomično je prihvaćen onaj kojim se ‘pozdravlja rješavanje statusnih i egzistencijalnih pitanja pripadnika HVO-a’, te onaj kojim se od MVEP-a traži da jednom godišnje Saboru podnese izvješće o provedbi Deklaracije.

Vlada je također prihvatila osam amandmana SDP-a – dva u cijelosti i šest djelomično. Riječ je o uglavnom o amandmanima tehničke prirode dok su oni kojima su nastojali utjecati politički i suštinski na sadržaj Deklaracije odbijeni. Među djelomično prihvaćenima je onaj kojim se u preambuli tekst mijenja te glasi: ‘Naglašavajući važnost bilateralnih odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatski sabor pozdravlja posvećenost svih vlada Republike Hrvatske jačanju odnosa s Bosnom i Hercegovinom’

Na odbijanje Mostovih amandmana reagirao je Božo Petrov. ‘Licemjerno se opet pružili lažnu ruku mira Hrvatima u BiH. Ostavili ste ih na vjetrometini i na milosti drugih’, kazao je Petrov.

Kazao je da je originalni tekst Deklaracije izgledao sasvim drugačije. ‘Sve se izmijenilo u deset dana. Ja ću vam postaviti pitanje. gospodine Ljubiću, tko i kad vas je natjerao da pogazite svoju riječ i svoja stajališta, da zaboravite Hrvate koje ovdje trebate braniti, da razvodnite dodatno Deklaraciju, da usvojite dodatno SDP-ove amandmane, a oni vas na kraju prevare’, rekao je Petrov.

‘SDP ne treba trbuhozborca u vidu Mosta. Što je Most mislio pokazao je 2015. godine’, odgovorio je Petrovu SDP-ov Joško Klisović.

SDP je odlučio ne podržati Deklaraciju. Presudilo je to što Vlada nije prihvatila amandman koji kaže da ‘Hrvatski sabor osuđuje sve politike i postupke koje su imale ili imaju za cilj dezintegraciju BiH, njenu podjelu, ugrožavanje teritorijalnog integriteta, te narušavanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana.’

‘Ne želimo nositi teret HDZ-ove politike iz ’90-tih prema BiH. riješite nas tog tereta, a onda tražite od nas da podijelimo’, kazao je Arsen Bauk.

Nakon što su i službeno odbijeni svi Mostovi amandmani, a uoči glasanja o samoj Deklaraciju, stanku je zatražio Božo Petrov, a nakon stanke održano je glasovanje.

Petrov: Licemjerno ste ponudili lažnu ruku mira Hrvatima u BiH

Mostu nije prihvaćen niti jedan amandman. Tako nije prošao prijedlog da se najmanje dva puta godišnje traži reakcija i izvještava Vijeće sigurnosti UN-a i brojne europske institucije, od Vijeća Europske unije do OESS-a, o svim postupcima i odlukama na štetu hrvatskog naroda, ali i stabilnosti i funkcionalnosti BiH. Odbijen im je i amandman kojim se traži promjena Ustava RH kako bi se svim Hrvatima izvan Hrvatske omogućilo dopisno i elektroničko glasanje, onaj kojim se traži pružanje kontinuirane pravne potpore pripadnicima HVO-a te onaj o izjednačavanju u pravima studenata hrvatskih državljana, neovisno o tome je li im prebivalište u RH ili BiH, kao i prava studenata koji su djeca ratnih invalida HVO-a sa studentima djecom ratnih invalida HV-a.

„Licemjerno ste ponudili lažnu ruku mira Hrvatima u BiH, a ostavili ste ih na vjetrometini i milosti drugih”, poručio je čelnik Mosta Božo Petrov u raspravi o amandmanima.

Petrov se obrušio na predsjednika matičnog saborskog Odbora Božu Ljubića poručivši mu da je prvi prijedlog Deklaracije bio konkretan. „Svi ovi amandamani su stajali koji su bili u prvom nacrtu i sve se izmijenilo kroz deset dana. Tko i kad vas je natjerao da pogazite svoju riječ i svoja stajališta, da zaboravite Hrvate koje trebate braniti, da razvodnite deklaraciju”, pitao je Petrov.

Bačić: Izdignite se iznad svoji uskih stranačkih interesa

U saborskoj stanci za slobodan govor šef HDZ-ova Kluba Branko Bačić pozvao je „sve parlamentarne stranke da se danas na dan kada je potpisan Daytonski sporazum u Parizu izdignu iznad svojih uskih stranačkih interesa i podrže Deklaraciju čija je isključiva namjera poboljšati, definirati jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda i BiH”.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari