Pratite nas

Istaknuto

Tihomir DUJMOVIĆ: Nova prilika

Objavljeno

na

Ove godine ćemo imati tri odvojene komemoracije u Jasenovcu i tako su sve hrvatske podjele kulminirale na mjestu gdje podjela ne bi smjelo biti. Ali, povjesničarskih rasprava i bistrenja istine svakako, jer je puna istina o tome sakrivena! Postoji li netko normalan i ozbiljan u ovoj zemlji koji dvoji da se zakonima i jasenovačkim zločinima NDH trajno kompromitirala?

[ad id=”93788″]

Postoji li itko normalan u ovoj zemlji tko će veličati zločine iz Jasenovca ili tvrditi da tamo uopće nije bilo zločina? Želi li uistinu netko negirati zločine u NDH i kome bi uopće takav posao odgovarao? Tko normalan misli da bi se afirmacijom NDH bilo što moglo postići osim kompromitacije današnje hrvatske države?

Hoću reći da ne postoje zdravorazumski motivi za sve one optužbe koje se cijede iz usta zajapurenih hrvatskih ljevičara. No, kako su hrvatska ljevica i njena pretežita inteligencija svojom šutnjom davale alibi, te su tom šutnjom na neki način i legalizirale srbijanske polustoljetne laži o 700.000 žrtava u Jasenovcu, oni danas ne dopuštaju da se sjedne za zajednički stol na tu temu, jer bi se i na ovoj jednoznačnoj temi mogla vidjeti sva raskoš njihove anacionalne svijesti i iznad svega nedostatak nacionalne odgovornosti.

Milorad Pupovac ne želi sjesti za taj stol na kojem bi se argumentima tražila puna istina o Jasenovcu, jer je njemu svaka rasprava na tu temu odiozna, ali u isto vrijeme on ne želi stati u vukovarsku kolonu sjećanja dok se o ratnom Vukovaru ne čuje „puna“ istina.

Nema dvojbi u ocjeni o NDH

U Vukovaru želi da su čuju sve istine i ako mu se to ne dopusti, on demonstrativno godinama ne staje u kolonu sjećanja, ali čim se zatraži razgovor glede Jasenovca, on se demonstrativno diže od stola. Kakva raskošna dvoličnost!

Žurim reći kako nema dvojbe da se nikakvim okruglim stolovima ne može promijeniti generalna ocjena o NDH i o Jasenovcu. Ali ćemo se tako približiti punoj istini koje sada nema. A put prema punoj istini će nam pokazati da su hrvatski antifašisti šutjeli punih 45 godina na laž da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi. Nije li vrijeme da nam odgovore: zašto? Smije li se pitati Slavka Goldsteina zašto su on i kompletna ljevica hrvatska šutjeli pola stoljeća na tu laž, dajući tako alibi velikosrpskim planovima koji su tenkove 90-ih turirali upravo na jasenovačkom mitu?

Zašto ste o tome šutjeli unatoč nekoliko popisa stanovništva koji su pokazali da je u Hrvatskoj u cijelom Drugom svjetskom ratu poginulo između 155 i 190 tisuća ljudi. Brojne indicije nadalje govore, a Sedlarov nedavno prikazan film je u tome eksplicitan, kako je Jasenovac kao logor bio u funkciji i iza 1945. godine. I opet isto pitanje: ako je to točno, zašto ste i o tome šutjeli desetljećima?

Tri puta su kako sada znamo započeta iskapanja i temeljita istraživanja u Jasenovcu, no svaki put su zaustavljena. Zašto? Zašto ako se „zna“ da je tamo bilo „700.000 žrtava“? Zašto niste kao sav civilizirani svijet pobrojali žrtve, dokumentirali pravu i jedinu povijesnu istinu i oslobodili nas ovih rasprava? Rasni zakoni su svakako najveća sramota NDH i neće taj krimen biti manji da ste nas učili punoj povijesnoj istini koju tek sada doznajemo.

Naime, Nedićeva Srbija je već u jesen 1940. uvela rasne zakone, a ministar obrane u toj Vladi general Draža Mihailović je nedavno rehabilitiran. U Srbiji su pripreme i za rehabilitaciju Nedića. Bez povijesne istine da je kompletna tadašnja potlačena Europa od Hitlerove čizme uvela rasne zakone, bez istine o tome da je Beograd prednjačio u tim zvjerstvima, bez kompletnoga povijesnog konteksta, kada bi se čitala samo komunistička literatura na tu temu, ispada da su rasni zakoni bili Pavelićeva osobna izmišljotina.
Nešto što ide uz hrvatsku državu kao obavezna literatura.

Rasni zakoni u NDH su nesumnjiva hrvatska sramota kojoj se trebalo oduprijeti, koje je trebalo odbiti, koji su trajno unakazili NDH, ali na način na koji su hrvatski povjesničari o tome govorili desetljećima, ispalo je da je to svojevrsna osobna Pavelićeva izmišljotina. A prava i puna istina su da je kompletna Europa koja je bila pod njemačkom čizmom uvela taj sramotni zakon.

Ponavljam, nije sramota NDH manja zato jer su to radili i drugi. Među prvima upravo “slobodarski” Beograd! Žurim postaviti još jedno pitanje: zbog čega se kad govorimo o položaju Židova u Hrvatskoj ističe samo to da im je imovina otimana u NDH, kad su sličnu sudbinu na početku imali i u Titovoj Jugoslaviji?
Kako je uopće moguće da Slavko Goldstein i njegovi prijatelji o tim partizanskim otimačinama nisu napisali jedne knjige? I kako misle da će imati tretman relevantnih i neovisnih povjesničara kada o tome šute? Zašto se dakle bojimo rasprava o ovim temama kao da one ne postoje? Ako film Jakova Sedlara o Jasenovcu laže, prokažite njegove laži.

Nemojmo živjeti u laži

Ili dopustite da on prokaže vaše laži. Ne mogu komunističke povjesničarske laži postati temelj moderne hrvatske historiografije. Ne mogu u demokratskom ozračju, mogle su jedino u totalitarizmu.

Jel vam to fali? Da uhitite Sedlara, Hasanbegovića i Bujaneca? I mislite da će povijest biti drukčija nakon toga? Uostalom, sjetimo se čemu su nas učili u dugih pola stoljeća terora. Uz grobnu šutnju o masovnim zločinima na Bleiburgu, učili su nas da je u Jasenovcu bilo 700.000 žrtava, a da je Pavelić na stolu držao zdjelu punu srpskih očiju! I hrvatski antifašisti bi htjeli da to ostane trajna povijesna istina! Oni ne razumiju da se bez obzira na sve rasprave koje će se voditi na tu temu ljaga sa NDH zbog rasnih zakona i Jasenovca nikad neće moći isprati, niti će osuda tog režima biti manja zbog povjesničarskih istraživanja, ali rasprava o toj povijesti će nas približiti pravoj i punoj istini.

Jer u laži ne želimo živjeti. A, lagali ste nas pola stoljeća. I zato je danas u demokraciji posve normalno da sjednete za stol s drugim povjesničarima, jer inzistiranjem na lažima stvara se ozračje u kojem će se gurati pod tepih i one stvari u NDH koje su za jednoznačnu osudu. Ne pristanete li na demokratski dijalog, vi ćete ponoviti povijesti: kao što ste šutnjom o lažima vezanim uz broj žrtava u Jasenovcu izgubili kredibilitet, tako ćete odbijanjem rasprave o povijesnim činjenicama, otvoriti vrata jednostranoj glorifikaciji povijesti. Drugovi i drugarice ponovno je sve u vašim rukama.

Kao što ste imali pola stoljeća da nedvosmisleno utvrdite povijesnu istinu u žrtvama Drugog svjetskog rata, pa ste odlučili sakriti zločin biblijskih razmjera na Bleiburgu i šutnjom otpratiti velikosrpsku priču o 700.000 žrtava Jasenovca, tako vam povijest sada nudi drugu šansu.

[ad id=”93788″]

Šansu da dopustite i sudjelujete u argumentiranoj, demokratskoj, stručnoj raspravi o povijesti, raspravi koja bi jedina mogla zaustaviti sad već mitološku priču o ustašama i partizanima. Trenutno odbijanje dolaska na jedinstvenu državnu komemoraciju u Jasenovcu, ne znači drugo negoli baciti još par cjepanica na vatru koja prži današnju Hrvatsku.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati