Pratite nas

Istaknuto

Tihomir Dujmović: Ovo je presudna bitka

Objavljeno

na

Činjenica da, unatoč boljim običajima, šef parlamenta nije izabran jednoglasno, što se još nije dogodilo u zadnjih 25 godina parlamentarne demokracije u Hrvatskoj, uz dodatak da je Zoran Milanović ponovno uličarski nasrnuo na pobjedničku koaliciju sugerira da je na pomolu pravi politički rat.

[ad id=”68099″]

On će se na žalost ove zemlje dogoditi u trenutku započinjanja velikih, teških i mučnih reformi koje nikada niti jedna vlast nije imala snage provesti, a bez kojih konzekventno idemo u stečaj. Demonstrativni SDP-ovi glasovi protiv Reinera (a da pri tom oni nisu predložili svog kandidata) i Milanovićeva bujica uvreda govore da će ljevica vrlo vjerojatno bojkotirati Oreškovićeve reforme kako god bile zemlji potrebne, ili će za svoje glasove (budu li potrebni kod dvotrećinskih odluka) krvavo ucjenjivati vlast.

Sjetite se Kosor

Uostalom, ne bi to bilo prvi put. Zaboravljiva nacija je zacijelo već zaboravila kako je SDP svojedobno ucijenio HDZ-ovu Vladu Jadranke Kosor i kako je iseljeništvo spalo s pet na tri zastupnika u Saboru.

Naime, da bi provela referendum o ulasku u Europsku uniju, tadašnja premijerka Jadranka Kosor je morala mijenjati Ustav, a da bi to bilo moguće morala je imati podršku dvije trećine zastupnika. Milanović ju je tada ucijenio: dignut ćemo ruke za ustavne promjene samo ako one uključuju smanjenje broja zastupnika za iseljeništvo.

Zastupnika koji oduvijek samo i jedino glasuju za HDZ! Kakva prostačka ucjena! Kosorica je blijedo prosvjedovala, pa se obratila Bruxellesu koji su rekli da ih uopće ne zanimaju lokalne svađe, a onda je potiho pristala na njegovu ucjenu.

Zanimljivo: manje puta je to Milanoviću nabila na nos, negoli Karamarku što ju je izbacio iz stranke! Kad spominjem Kosoricu, posebno je bilo neumjesno gledati kako na N1 Tihomir Ladišić i Kosorica samo koji sat nakon konstituiranja Sabora napadaju i novog čelnika Sabora i Karamarka i Most.

Birane riječi bile su rezervirane samo za Milanovića, unatoč njegovu „zvjerskom“ napadu na novu vlast. Dok se borila da završi pregovore s Unijom, branio sam istinski Kosoricu jer sam shvatio da ju ruše prvenstveno zato da bi zaustavili hrvatski ulazak u Uniju i odvajanje zemlje od Balkana.

Iza te prljave rabote nisu stajale samo nevladine udruge kako je to izgledalo na van, stajao je tu i predsjednik Jo sipović i SDP. Na svu sreću „facebook revolucija“ je propala, iako su već krenule najave s Pantovčaka da će se za slučaj eskaliranja krize pozvati sve stranke na konzultacije da se vidi slijede li nam prijevremeni izbori.

Pomoć lijevih medija

U toj situaciji sam iskreno branio Kosoricu. No, kad je u HDZ-u tražila da se izbori u stranci provedu samo s jednim kandidatom nisam mogao vjerovati što čujem i gledam. Tražiti anno Domini 2012. izbore za šefa stranke samo s jednim kandidatom? Pa tako nešto je danas i u Sjevernoj Koreji delikatno!

I pogledajte sad sve moguće ljevičarske medije koji joj daju svakodnevno neograničenog medijskog prostora, pogledajte kako su svi zaboravili taj i niz drugih njezinih gafova. I ona danas sa Stierom tobože stoji iza plana demokratizacije stranačkog života!

Ona koja nikad nije dopustila ozbiljnu stranačku raspravu o gubitku izbora 2011.! I nema ljevičarskog medija koji tobože uporno bdiju nad našom demokracijom, koji joj to gura pod nos! Zašto? Zato jer manijakalno prezire Karamarka i ovaj HDZ i samo je zato uporno i zovu u medije.

Izgubila je stranačke izbore, izgubila je aktualne izbore, odbila je ići na listu Mosta, jer im nije prepoznala snagu i više se uzdala u Čačića, Linića i Josipovića, iako bi joj kao bivšoj šefici HDZ-a to trebalo biti odiozno društvo. I unatoč tome ostala je miljenik medija. Samo zato jer upravo neobuzdano prezire aktualni HDZ!

I baš nikoga da joj objasni da je u medijima prisutna samo zato jer medijima treba tog osvetničkog bijesa kojeg ona ima u izobilju! Kao što nema nikoga na medijskoj sceni koji bi Milanovića pitao kako to da je u jednom trenutku i sam pristao na zajedničku vladu s „kriminalnom, proustaškom i špijunskom strankom“?

On uporno ističe da je Most iznenada promijenio mišljenje, ali zar nije i Milanović nakon što je dobio nalog Glavnog odbora da ne koalira za tripartitnu Vladu, isto tako iznenada promijenio mišljenje? I fantastično kako nikome cijelo vrijeme to nije bilo suspektno. Kao što nikome nije suspektno da su nevladine udruge malo po malo krenule u bunt protiv tek formirane vlasti.

Već sad je sasvim razvidno da će nevladine udruge i mediji sutra biti nosive grede rušenja ove Vlade i to se uistinu vidi već po prvim danima nakon promjena. Pogledajte ovo sotoniziranje Reinera samo zato jer je spomenuo moguću promjenu naziva Sabora!

Gadosti o Baldasaru

I pogledajte ove uvrede i medije koji paralelno šute na uvrede koje doživljava Baldasar samo zato jer je spomenuo potrebu izvanrednih izbora u stranci koja je izgubila izbore! Opačićka mu je poručila da neka ode u HDZ, a Obersnel je dodao da štakori prvi bježe s broda.

Možda ga netko i fizički napadne što se usudio izgovoriti prvo slovo demokratske abecede: da nakon poraza vodsto svake stranke mora položiti račune!

I da se vratimo na sotoniziranog Reinera: premda se glede promjena naziva Sabora radi o folklornim promjenama svejedno se postavlja pitanje: zbog čega se taj naziv ne bi promijenio? Zbog čega se državni blagdani ne bi promijenili kako bi narod već jednom znao kad je Dan državnosti? U riječ, zašto se ne bi ispravljale Račanove pogrješke?

Bez obzira što ima tanku većinu ova vlast ima čitav niz velikih povijesnih zadataka ispred sebe i niz manjih folklornih koji nisu presudni, ali sugeriraju afirmaciju pravde i logike. Vlast koja dolazi u Banske dvore ima povijesnu priliku ovu zemlju izvesti iz mentalnog jugokomunizma, Hrvatsku odmaknuti od ukletog Balkana i postaviti gospodarske temelje zemlje za budućih pola stoljeća.

To neće ići bez kadrovske i svake druge pomoći iseljeništva, jer mi objektivno ovdje nemamo za takve promjene kadrova koji nisu opterećeni, koji nisu sudjelovali barem u nekoj inkriminiranoj pretvorbi, koji nemaju stare repove iz prošlosti i pri tom su adekvatno školovani uz popratnu europsku ili svjetsku praksu u svom poslu.

Stoga bi Hrvatska sada, (a s ovim premijerom to bi bilo prirodno), kao što su to nekada napravile Poljska i Irska, morala pozvati svoje iseljeništvo, naročito školovani dio iseljeništva i pronaći modus kako ih pozvati da izvedu zemlju iz gliba.

U riječ, počinje bitka svih bitaka: bitka za modernu europsku Hrvatsku, lojalnu članicu NATO pakta i Europske unije koja neće namigivati Rusiji i Putinu. Bitka za zemlju moderne, a ne dogovorne ekonomije. Bitka za zemlju koja će napokon svjedočiti da uvažava konvencije Europskog parlamenta o tome da su komunizam i fašizam dva totalitarizma prema kojima treba imati jednak odmak.

Presudna bitka

Bitka za čuvanje i spašavanje svih nacionalnih interesa i vrijednosti na kojima počiva jedina država koju Hrvati na svijetu imaju. Dobijemo li te bitke, Hrvatska će biti samo normalna europska država iz koje se neće bježati glavom bez obzira, izgubimo li tu bitku, Hrvatska će ostati bezlični komad regije, trajno u kandžama jugokomunističke prošlosti.

Aveti te prošlosti su isto tako shvatili da kreće odlučni boj, pa su za početak potpisali onaj nedavni besramni ugovor o tijesnoj suradnji HTV-a i srpske državne televizije.

TIHOMIR DUJMOVIĆ/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari