Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Ovogodišnja medijska ljubav se zove stranka “Pametno”

Objavljeno

na

Što li se sve ne čini da se nekako ipak sklepa velika koalicija! I koje sve karte nisu bačene na stol! A tek oni nevidljivi moćnici, koji “tankiraju” medije, PR službe i svu tu mašineriju što čini izborni cirkus, o kojima ne znamo puno, ali odabirom tema, sugovornicima i inzistiranjem na nebitnome vidimo da od nas prave budale, piše Tihomir Dujmović.

Naime, velika koalicija bi političkom životu zemlje stavila flaster na usta, to je naime suspenzija parlamentarizma, jer tada oporba ne postojj i, što je još izglednije, velika koalicija je konačna abolicija svakoj lustraciji! Pa kako da ekipa koja ima problema s lustracijom propusti ovu povijesnu šansu? I sad, da bi se ta opcija legalizirala, treba sotonizirati, medijski likvidirati, de facto “ubiti” Most koji mora pasti na folklornu razinu svoje snage kako bi velika koalicija već i tehnički bila nužna.

Politički ‘hrvatina’

Što je još važnije i još teže, mora se od Milanovića napraviti političkog “hrvatinu” i pritom probati na tu stranu prošvercati i cijeli SDP! Jer ako se ne pripremi teren, a krene se u veliku koaliciju bez ušminkavanja bivših komunista, akcija će propasti. Zato se ovako manijakalno prenaglašava pad Mosta u anketama, zato se kod Milanovićeva napadnog hrvatstva prešućuju svi njegovi upravo sadistički protuhrvatski potezi kao što je bilo instaliranje Gorana Radmana na HTV. I što je najneobičnije, zato SDP šuti na njegove provokacije čak i kad se radi o ideološkim zločinima kako, primjerice, inače doživljavaju “za dom spremni”.

Sada ni Jovanoviću, ni Obersnelu, čak ni notornom Staziću to nije odiozno. Što ti je glad za vlašću! Da je tezu “fućka mi se za dom spremni” izgovorio neki hadezeovac, IDS bi isti tren ucjenjivački mahao istarskom putovnicom. Ovako, svi šute jer su “skužili” igru. Ma samo nas prebacite na drugu stranu, da se dovučemo na vlast, kužimo mi igru. Jer da prava pozadina ove cijele predstave nije priprema za veliku koaliciju, može li itko zamisliti da Jovanović već ne bi grmio o NDH, o antifašističkom Kvarneru i patetičnom “no pasaran”? Stvar nije u širem smislu razvidna jer mediji ne samo da ne razobličavaju tu podvalu nego aktivno drže ljestve i stvar svode na folklor.

Mašinerija koja zagovara veliku koaliciju poprima upravo zastrašujuće razmjere, u nju se u cilju što većeg agitiranja ne guraju samo tajkuni, strani veleposlanici i oni koji se boje lustracije i kopanja po privatizaciji, sad se ušlo u fazu da se i celebrity likove pita: Ne bi li velika koalicija bila spas? Sve u svemu, stara nevidljiva ruka koja vodi ovu operaciju koristi sva moguća streljiva za svoj cilj. Pogledajte što rade od Ivice Relkovića, upornog domoljuba koji se godinama bori s vjetrenjačama. Tretiraju ga kao šamana na buniki. Osobenjak, čudak i na kraju: luđak, to je dijagnoza većine medija.

Na zadnjim izborima su mediji diskretno podržavali Most jer su očekivali da je Petrina spretniji od Petrova, pa da će on preuzeti kormilo! Ovogodišnja medijska ljubav se zove stranka “Pametno” i dirljivo je gledati kako ih mediji bez ustručavanja hvale dajući im enormni prostor bez obzira što ankete tome ne daju nikakav razlog. Osim toga, kad pogledate vrh te stranke, vidite da je to političko obiteljsko gospodarstvo, neka vrsta OPG-a u visokoj politici. Stranku vodi žena čiji je muž glavni tajnik iste te stranke. Zamislite da je Ankica Tuđman bila glavna tajnica HDZ-a. Pa mediji bi ih razapeli glede sukoba interesa!

Mostova snaga

Ali, ovdje toga nema, pala je naredba, guramo “Pametno” da i tako rasturimo Most, te su mediji spremili samo panegirike za ovaj OPG. Most je znao imati preprovincijalna kadrovska rješenja, iritiraju svojom destrukcijom i netko koga će poslušati bi im morao reći da ne mogu ultimativno tražiti premijersko mjesto sa desetak mandata, ali unatoč svemu Most je jedina realna snaga koja može zauzdati veliku koaliciju, taj projekt koji je u prvom redu jamstvo da istinskih promjena neće biti. Naprosto stoga što interesne skupine koje guraju taj projekt inzistiraju na tome da sve ostane po starom.

Most se, dakle, gazi sa svih strana. Operaciji se, nažalost, pridružio i moj prijatelj Nino Raspudić, sjajan intelektualac, bistrog uma i redovito hrabra jezika koji se godinama herojski hrvao u “Petom danu” u klasično neravnopravnom omjeru sugovornika 3:1. Godinama je bio u toj emisiji sam protiv tri ljevičarska stršljena i tek kad je to preživio, u studio je pripuštena još jedna sugovornica, pa smo se približili ravnopravnom broju sugovornika. Ali, samo približili.

No, vidim da je Milanovića usporedio s Tuđmanom došavši na naslovnu stranicu u formatu Kim Kardashian, što znači da su i najveće haubice izvučene iz garaža za ovu bitku svih bitaka. Naime Raspudićeva teza o Milanoviću kao Tuđmanu je blasfemična. Dobro, vruće je, u Mostaru je osobito vruće, ali nije li rano za halucinacije? Jer usporedba Milanovića i Tuđmana moguća je samo ako imate sunčanicu! Jer, da je vani plus 90 i da ni jedna klima ne radi, Tuđman nikada na čelo HTV-a ne bi stavio Gorana Radmana, a time nas je, između ostaloga, počastio Zoran Milanović. Niti bi poslao specijalce na invalide! A da povijesni sarkazam bude potpun, na Glogoškog i momke u kolicima čovjek kojeg Nino vidi kao Tuđmana, poslan je kako se ispostavilo, čak i jedan rashodovani martićevac.

Pa Milanovićeva vlast je razbila lubanju vukovarskom branitelju Pajkiću. Što je tuđmanovsko u tom potezu? Kako se uopće može usporediti Milanović koji zabranjuje komemoraciju Bleiburga i Tuđman čija vlast je tu temu stavila na dnevni red. Ključna teza o Milanovićevoj državotvornosti je argument da je kod prosvjeda i paljenja po Mostaru jedini on tamo došao iz Zagreba.

Točno, ali nije ni u Mostaru ni u Sarajevu svijetu objasnio da je prosvjed bio bošnjačka neuspjela revolucija. O svemu onome o čemu nas je portal Poskok poučio, da su dakle Bošnjaci, iz istočnog dijela Mostara jedini prosvjedovali jer su upravo oni i organizirali akciju, Milanović nije jednog slova progovorio. To što je HDZ o svemu sramotno šutio, kao što je Josipović šutio, to ne znači da je Milanović samim pojavljivanjem u Mostaru postao novi Tuđman. Uostalom, što je to Milanovićeva Vlada napravila za Hrvate u BiH da bi ga sad, dva tjedna prije izbora, častili tezama da je državnik Tuđmanova kova?

Sramotna šutnja

Žurim reći da to nije nikakva abolicija za HDZ koji sramotno šuti o tom aparthejdu premda nosi ključnu moralnu odgovornost za nečinjenje. Hrvati u BiH su platili najkrvaviju cijenu stvaranja hrvatske države da bi im Zagreb stavio na stol Daytonski sporazum. Strašno i neoprostivo, ali što je Milanović napravio na tu temu? Uostalom, Milanović je jedini hrvatski političar koji se upeo predati u ruke BiH komad hrvatske zemlje tvrdeći da su famozni školjići “njihovi”! To radi državnik? I on je usporediv s Tuđmanom? No, kako je ovo ljeto stvarno vruće, tu nepodnošljivu lakoću pojednostavljivanja inače redovito sjajnog Raspudića pripišimo paklenom ljetu…

Milanović je tek vješti manipulator koji sjajno pliva na valovima svoje drskosti. On se sad diskretno hvali da mu je otac nekada bio s Tripalom, ali kakve veze on ima s tim? On, Zoran Milanović bio je glasnogovornik Ivici Račanu koji je svojedobno bio grobar hrvatskog proljeća i političke karijere istog tog Mike Tripala. Bio je na čelu protuhrvatskog krda sto je srušilo hrvatsko proljeće! Mlade generacije su možda zapamtile Račana s kacigom na glavi kako obilazi 2000. godine gradilište ceste Zagreb-Split, ali se danas samo rijetki sjete da je Račan bio dio vlasti koja je zabranila gradnju te iste ceste. Tom i takvom Račanu je Milanović jeo iz ruke! Ivici Račanu koji je napustio Sabor kad se izglasavala hrvatska neovisnost deset godina kasnije Milanović je bio mali od kužine!

Ono pak što je najgore u cijeloj ovoj aferi je zadivljujuća lakoća s kojom se prešlo preko elementarne analize onoga što je Milanović do jučer govorio i radio. Čovjek koji se dan prije izbora sjetio da ima djeda ustašu isti je čovjek koji je na ozbiljno pitanje Tito ili Tuđman rekao Tito i tako se i ponašao.

Šutnja ljevice

Dakle, ova ideološka uličarska politička prostitucija koju u kampanji promovira Milanović zaziva gnušanje već i kod letimične analize njegovih ranijih djela i sadašnjih izjava. S time da je Milanović šutnjom ljevice na njegove desničarske eskapade teško kompromitirao ljevicu i pritom napravio presedan koji neće ostati bez posljedica. S kojim pravom će se sutra Jovanović i Ostojić iščuđavati nekom klincu što će na stadionu vikati “za dom spremni ” nakon što sam čelnik ljevice tvrdi da mu se za taj izraz fućka?

Tihomir Dujmović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Amsterdamska u sjeni “Ivo Lola koalicije”

Objavljeno

na

Objavio

Kako izgleda politička scena u Hrvatskoj na izmaku 2017.? Godinu koju smo započeli remakeom vlade HDZ-a i Mosta, završavamo “obraz koalicijom” HDZ-a i HNS-a, poduprtom manjincima i, na početku godine još uvijek SDP-ovim, Sauchom, koji je tijekom 2017. doživio čudesno političko prosvjetljenje i obraćenje.

Iako je redovni rok izbora tek za nešto manje od tri godine, zlu ne trebalo, već se zauzimaju startne izborne pozicije o čemu svjedoči i formiranje nove koalicije političkih patuljaka. Radi se o pokušaju da se, uz oslonac na IDS, formira košara u koju će se skupiti lijevi glasovi koji bi inače propali, a koja bi potom u koaliciji s SDP-om mogla in spe formirati vlast. Koalicija se ne zove PIG (Pametno, IDS, Glas), već “Amsterdamska”, jer su na kongresu održanom u tom gradu europskom liberalnom savezu ALDE pristupile stranke Glas i Pametno. HNS je i prije raskola bio debelo ispod izbornog praga.

Nakon što je na njihovu mizernu izbornu bazu postavljen dodatni razdjelnik odlukom o koaliciji s HDZ-om, koja se dogovarala još u Karamarkovo vrijeme, otpao je dio koji se nazvao Glas, a koji se sada u spoju s Pametno i IDS-om pokušava nametnuti kao nova liberalna opcija. Izbor neformalnog imena njihovog saveza je zgodan marketinški trik – “Amsterdamska koalicija” bi se u svijesti birača trebala asocijativno vezati uz nizozemski grad i sugerirati liberalizam, toleranciju, naprednost, iako je, kad ih se vidi, prva asocijacija prije Joca Amsterdam.

Previše je tu prežvakane i mumificirane IDS-ove i HNS-ove klijentele, što garnirano s nekakvim mutnim scijentizmom stranke koja je nominalno pametna, daje sumnjiv politički proizvod. Zajedničko našom novim “liberalima” je da veličaju komunistički totalitarizam kojeg je obilježavala planska privreda, jednostranački režim, gušenje ljudskih prava i masovni zločini. Ukratko, klasične liberalne vrijednosti. Ako Amsterdamci i uspiju prebaciti izborni prag mimo Istre, upitno je može li SDP ovakav kakav jest, u bilo kakvom zamislivom scenariju dobaciti dovoljno da s njima formira vlast.

Davor Bernardić je ovog tjedna, pored svih voleja koji mu se nabacuju na svim razinama, našao za shodno papriti HDZ-u preko leđa Hrvata u BiH, tezom kako je nestanak dijela Hrvata iz BiH posljedica njihove “pogrešne politike” Ispada kako od napada JNA na Ravno u listopadu 1991. pa do kraja rata 1995. Hrvate u BiH nije napadala, ubijala i protjerivala ni JNA ni vojska Republike Srpske, ni muslimanska Armija BiH, ni mudžahedini, već “pogrešna politika” konkurentske stranke. To neznanje, neodgovornost, sirovo lupetanje tuđim životima i sudbinama kako bi se odradila dnevna norma kritike političkog protivnika pokazuje da je Bernardić beznadan slučaj.

Što su mogli Hrvati u BIH 1991. i nadalje? Ostati u krnjoj Jugoslaviji pod Miloševićem? Pustiti tenkove na Dalmaciju, bacati cvijeće na njih? Pobjeći svi u Hrvatsku nakon agresije JNA, za koju su iz Sarajeva dobivali poruku kako to nije njihov rat? Pustiti da se friško osviješteni muslimani nakon poraza od Srba 1992. do kraja teritorijalno namire na njima? Ne odupirati se ofenzivi Neretva ‘93 koju je predvodio Sefer Halilović i čiji je eksplicitno izražen bilo izbijanje na more kod Ploča? Što Bernardić uopće zna o tome i zašto bi ga bilo briga? Za razliku od “pogrešne politike” HDZ-a u BiH, ispravna politika je valjda ona koju su HDZ-ovci ovog tjedna pokazali u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

Tu je formirana ad hoc “Ivo Lola koalicija” koju čine SDP, HDZ, Radnička fronta i ostatak ekipe “Zagreb je naš”, a koja je uspjela obranili bistu Ive Lole Ribara. Je li HDZ-ovcima proradio refleks iz mladosti, ili je opet, kao u slučaju uvođenja rodne ideologije u gradske dokumente, riječ o nalogu iz središnjice? HDZ u Zagrebu tako danas čvrsto čuva leđa hagiografima čelnika Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dok mu Bandićevci, koji su ga nedavno vratili da ublaže bol zbog “izdaje Tita”, oportunistički rade o glavi, tj. o bisti, ucijenjeni od Nezavisnih za Hrvatsku, a koji će, pak, nakon afere “Lola Ribar” dodatno zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo u glavom gradu.

Ovog tjedna se, nakon dugo vremena, nešto dobro dogodilo i Mostu. Na naivnim počecima njegova metkovska jezgra skupljala je kadar s koca i konopca, pa su im u zadnje dvije godine u svakom zavoju ispadali kadrovi koje su dovukli u Sabor, od Stipe Petrine, preko Prgometa do Lovrinovića. Kao šlag na kraju, sada ih je svoje prisutnosti u saborskog klubu rasteretio Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova koji spaja stajling Davora Domazeta Loše i sadržaj Gorana Beusa Richembergha. Da je između Orepića i Mosta definitivno puklo bilo je jasno nakon njegove neumjesne javne reakcije na Grmojinu hiperbolu kako bi Hrvatska, kao odgovor na bošnjačke prijetnje tužbama i traženjem odšteta nakon zadnje haške presude, mogla ispostaviti račun za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila. Orepićevo napuštanje kvantitativno je oslabilo, ali kvalitativno ojačalo klub zastupnika Mosta, u smislu političkog i vrijednosnog profiliranja. On je ionako politički bliži Amsterdamu nego Petrovu i Grmoji.

Mostu se otpadanjem zadnjih ljevičara opet pruža prilika za konzervativno vrijednosno profiliranje kao preduvjet prave političke borbe s HDZ-om. Lijevo ionako više nemaju što tražiti. Jedini koji kraj godine dočekuje jači nego što je bio na njenom početku je Živi zid. Što je stanje u zemlji gore, što je više razočaranih, očajnih, dezorijentiranih birača, to više raste političko odlagalište nada, bijesa, ali i zdravog razuma, na kojem parazitira Živi zid. Prenijeti na četiri godine svoj djelić suverenosti na Pernara, Sinčića i ostalu ekipu, smatrajući kako će oni svojom pameću, obrazovanjem, kompetencijama i programom najbolje zastupati vaše interese, nije više bizarni hir za samo jedne izbore već očito trajni politički fenomen. Da je riječ o širim tendencijama sugerira i primjer iz Italije, koja je u političkim novostima često bila korak ispred ostatka Europe, od fašističkog totalitarizma preko berluskonizma devedesetih do antisistemskog populizma internetskog doba oličenog u Pokretu 5 zvijezda komičara Beppea Grilla danas.

Zanimljivo je da taj prosvjedni pokret nije ispuhao nakon što je na prošlim lokalnim izborima dobio mjesta gradonačelnika Rima i Torina, na kojima se nisu iskazali. Iako se, kad su dobili svoj komad vlasti, jasno pokazalo kako nitko nema čarobni štapić i kako ni s novim mesijama na vlasti nije ništa bolje, potpora im nije opala i izgledno je da će na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća biti pojedinačno najjača stranka. O čemu to svjedoči? Prije svega kako je fenomen novog populizma žilav. Zatim, kako je odbojnost prema starim velikim strankama kod dijela birača toliko velika, da će novim prosvjednim pokretima oprostiti sve pogreške i opetovano ima davati povjerenje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da veliki dio birača, unatoč svemu, vjeruje u brza i laka rješenja, ali i u iluzije kako se ne moraju vraćati krediti i plaćati dugovi. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto već kronično zalijepljeno za Živi zid i vidjet ćemo može li ih biti i više. Ako Plenković uspije provesti HDZ između Scile Agrokora i Haribde raskoraka između konzervativne baze i europskog vodstva, možda izbjegne prijevremene izbore sljedeće godine. Vjerojatnijim se čini da će ih ipak biti i da bi mogli donijeti takav odnos snaga u kojem će najizglednija biti “Ivo Lola koalicija” HDZ-SDP.

Nino Raspudić / Večernji.hr

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

Objavljeno

na

Objavio

Prav’ za prav’, sve bi se naše koalicije mogle zvati amsterdamskima, po gradu trgovine, financija i, da prostite, prostitucije.

No eto, sudbina je htjela da se koalicija IDS-a, GLAS-a i Pametnog nazove baš po toj niskozemskoj luci, gdje su se nedavno za susreta europskih liberala i demokrata (znači li ovaj veznik između kako liberali nisu demokrati i obrnuto?) našli predsjednici triju stranaka: Boris Miletić, Anka Mrak Tarataš i Marijana Puljak.

GLAS nema što izgubiti, ionako su beznačajni i neprimjetni. Gospođa Mrak sama kaže: ili uspjeti ili izgorjeti, ili hop ili trop. Ona druga gospođa pak pokazuje razumljive ambicije da se na putu od Pazdigrada do Amsterdama možda jednoga lijepog dana skrasi u Saboru.

Nejasno je samo što će IDS-u kao regionalnoj stranci ovakva koalicija? Niti on može pomoći saveznicima u nacionalnim okvirima niti saveznici njemu u regionalnim okvirima.

Konture jednoga političkog programa, ako je suditi po prvim izjavama, već se naziru. Dominira okretanje budućnosti i naročito ideologiji, odnosno tzv. svjetonazorskim temama.

Oni hoće modernu i liberalnu demokraciju, društvo jednakih šansi, prava manjina, ljudska prava hoće, prava žena na izbor, što je samo drugi izraz za nešto što bi zazvučalo manje lijepo i liberalno, političke i tržišne slobode, manje poreze, istospolne brakove, sekularno društvo, kidanje povezanosti Crkve i države, sužavanje braniteljskih prava u odnosu na predložena nova zakonska rješenja…

Kreatori nove koalicije dijelom preuzimaju opća mjesta svakog civiliziranog društva, a drugim dijelom sviraju na fonu liberalnog totalitarizma, koji s liberalizmom u njegovu autentičnom značenju nema ništa, te koji pokušava cijelom svijetu nametati nove standarde, novi moral i preodgajati narode.

Sve ono što je, primjerice, Marijana Puljak, koja je, eto, pod lošim izgovorima bojkotirala čak i minutu šutnje za jednog umrlog čovjeka, slučajno i hrvatskoga generala, za nju “osuđenog ratnog zločinca”, izgovorila u subotnjem intervjuu Slobodnoj Dalmaciji može se naći u svakoj početnici “liberalne demokracije”, to je nešto što se, uostalom, nastoji kroz program građanskog odgoja navrnuti djeci od petog razreda osnovne škole kao europska vrijednost.

Gledano iz aspekta političkog tržišta, roba koju nam nudi nova podružnica europskih liberala i demokrata teško će ovdje naći svoje kupce. Ta roba nema naročitu prođu ni na europskom tržištu, ovdje je pogotovo deplasirana.

Sve smo to već vidjeli, sve je to već dovoljno razvikano i bez odjeka, ne treba nam još jednom Vesna Pusić ili neka nova Vesna Pusić. Hrvatskoj treba neka nova, istinska alternativa, koja neće biti epigon problematičnih “europskih vrijednosti”, nego izraz stvarne volje, emocija i potreba građana, a to može biti samo istinsko demokršćanstvo ili istinska socijaldemokracija.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Željko Glasnović ‘začepio usta’ prevladavajućim medijima! (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari