Pratite nas

Istaknuto

Tihomir Dujmović: Početnici bez brade

Objavljeno

na

Budimo već jednom realni: četnička i paračetnička vlast u Srbiji se nakon izbora učvrstila i u tom smislu je zadnji tren da pogledamo istini u oči. Imali smo najprije desetak godina Miloševićevog fašizma, pa potom onaj mandat pritajenog četništva Vojislava Koštunice. Onda je došao Boris Tadić, zapravo najopasniji lik, jer je bio pitak, školovan, uglađen i pristojan, ali tko ima dilema o stvarnim Tadićevim vanjskopolitičkim ciljevima neka se prisjeti kako je izgledao njegov posjet Vukovaru i kako je Josipoviću od svih umjetnina vratio tek jednu srpsku ikonu kako bi Srbima poslao dimne signale da se srpstvo ponovno vraća u Podunavlje.

[ad id=”93788″]

Osim toga, tobože pristojna i uglađena Tadićeva Srbija niti nam je do kraja vratila oteto kulturno blago, niti je dopustila da se na logoru Stajićevo postavi ploča gdje bi stajala povijesna istina o tome da je 30 tisuća hrvatskih zarobljenika prošlo kroz srbijanske logore. Jer i to je bila Tadićeva Srbija!

Šešeljeva kabanica

Fantastično je kako mediji ne pamte da nam unatoč obećanju nikada nije vratio čak ni dokumentaciju vukovarske bolnice. A, kao, to je bio vrhunski srbijanski demokrat, tobože sušta suprotnost Miloševiću i Koštunici! Najbolje što Srbija ima!

Nakon ovih izbora Srbija se otvoreno vratila svom prostodušnom velikosrpstvu, s tim da ovaj put još i bere plodove velikosrpstva! Aleksandar Vučić, taj nekadašnji četnik-početnik što je za srpske agresije virio ispod Šešeljeve kabanice, te držao vatrene ratne govore po Hrvatskoj, o čemu mediji ustrajno šute, osvojio je komotnu vlast na ovim izborima.

tadi__josipovi__leksikonOsim toga on će prvi put vladati i Vojvodinom i to je taj povijesni ceh velikosrpstva ostvarenog u Titovoj Jugoslaviji, u čijim kamatama sada četnička Srbija uživa. Vojvodina je naime kroz povijest bila vezana i uz Hrvatsku, Srbi tamo nikad nisu bili većina, da bi onda Titovi partizani nakon rata protjerali iz Vojvodine i Slavonije nešto manje od pola milijuna Nijemaca i na tisuće Mađara.

Nakon te operacije čišćenja, slijedila je operacija naseljavanja upravo hrvatskih Srba u Vojvodinu, kako bi se ta pokrajina što bolje srbizirala. Nakon toga je, na kraju tog procesa, bilo dovoljno ovog rata da se Šešeljevi radikali pod punom ratnom spremom prošetaju po Vojvodini i od jedne do druge hrvatske kuće pokucaju na vrata, one koji su pružili otpor odmah likvidiraju, a drugima najave pokolj ako se u roku od 24 sata Hrvati masovno ne isele.
Iako je, dakle, vojvođanska povijest tu pokrajinu stotinama godinama vezala uz Austro-Ugarsku, posredno i uz Hrvatsku, današnji ceh velikosrpske politike je takav da srbiziranom Vojvodinom vladaju Vučićevi četnici bez brade.

Tako to rade Srbi, a u Hrvatskoj uvijek ima onih koji će na taj praktični srpski fašizam šutjeti, a eklatantne dokaze tog neofašizma gurati pod tepih. Tako primjerice kad god se u javnosti pojavi bilo koji Hrvat koji je makar samo i osumnjičen za ratne zločine, nema medija koji neće konstatirati kako se tu i tu pojavio optuženi (ili osuđeni) ratni zločinac.

To redovito rade Merčepu, Glavašu, i kad god mogu generalu Norcu. Taj detalj ne propušta navesti Milorad Pupovac, kao i legija drugih hrvatskih jugoslavenskih nacionalista. Ali, kad usred Beograda jedan od osnivača genocidne Republike Srpske, Momčilo Krajišnik, organizira promociju svoje nove knjige, a glavni promotor mu je dogradonačelnik Beograda, inače Vučićev politički partner, onda o tome ovdašnji jugoslavenski nacionalisti u Hrvatskoj šute.

Promocija ratnih zločinaca

Naime, Beograd, ah, taj slobodarski Beograd, Momčilu Krajišniku, osuđenom srpskom ratnom zločincu, desnoj ruci Radovana Karadžića, dao je ni manje ni više negoli Dom omladine Beograda za promociju njegove knjige “Kako se rađala Republika Srpska”. Da ne bi ispalo da se radi o marginalijama, valja reći da je upotrebu tog prostora odobrila de facto beogradska skupština. Da stvar bude jasnija, treba reći da je Krajišnikovu promociju organizirala Samostalna demokratska stranka Srbije koja je u koaliciji s velikim pobjednikom ovih parlamentarnih izbora, Vučićevim SNS-om.

Nešto ranije je bivši ministar kulture i sadašnji savjetnik srbijanskog predsjednika Nikolića, izvjesni Bratislav Petković, ne samo ustupio prostor za promociju knjige notornog srpskog zločinaca Milana Lukića, nego je i sam sudjelovao na toj promociji. Milan Lukić je bio jedan od najvećih srpskih zločinaca, koji se osobito istaknuo u pokoljima u Višegradu, a u Haagu je bio osuđen na doživotnu robiju.

Tijekom likvidacije 22 Bošnjaka u Višegradu, kako se moglo čuti na suđenju u Haagu, skupina njegovih vojnika je nekolicini uhićenih izvadila bubrege, dok su ostali bili svezani za automobile te tako vučeni po cesti. Kao vođa “Belih orlova” zbog mučenja i ubojstava više od stotinu žena, djece i staraca, doživotna robija mu je na sudu potvrđena. I sad tom liku bivši srbijanski ministar kulture govori na promociji njegove knjige! Dok je ljudožder u Haagu!

To je prava slika Srbije koju ovdašnji jugoslavenski nacionalisti skrivaju kao zmija noge. Beograd je bio domaćin i promociji knjige Biljane Plavšić, memoarima Duška Tadića, ali i Veselinu Šljivančaninu, dakle plejadi srpskih ratnih zlikovaca. I sad je na red došao i Momčilo Krajišnik, čovjek koji je zbog zločina u Haagu osuđen na dvadeset godina robije. Tu je promociju organizirala Samostalna demokratska stranka Srbije koja je u čvrstoj koaliciji s Vučićem u beogradskoj skupštini. Njen lider, izvjesni Mladenović, danas je zamjenik gradonačelnika, a prije toga je bio glasnogovornik Vojislava Koštunice, i on se osobito angažirao oko te promocije.

Incident u dvorani

Treba reći i to da je nekoliko nevladinih udruga protestiralo protiv te sramote, u prvom redu srbijanski Helsinški odbor, kao i još neke nevladine udruge i kada su se oni u dvorani pojavili s transparentima, nitko drugi nego spomenuti zamjenik beogradskoga gradonačelnika je naredio osiguranju da ih ne puste u dvoranu. Dvije aktivistikinje su ipak uspjele ući u dvoranu i počele su glasno negodovati, da bi ih onda i publika i osiguranje zajedničkim snagama izbacili van.

[ad id=”93788″]

Ne zaboravimo i to da je u Srbiji, i Tadićevoj i Vučićevoj, rehabilitiran Draža Mihailović, a upravo se sprema rehabilitacija generala Nedića, čovjeka za čije su vlasti uvedeni rasni zakoni šest mjeseci prije negoli je Njemačka u proljeće 1941. srušila Jugoslaviju, pa je Nedić među prvima Hitleru slao depešu da je Srbija jugenfrei! Tom i takvom Nediću, Vučićeva tobože europska Srbija upravo sprema rehabilitaciju! O toj autentičnoj današnjoj Srbiji o kojoj bi se trebalo pisati i govoriti da ne bi imali nekih iluzija, hrvatski mediji uglavnom šute onom starom, prokletom hrvatskom šutnjom.

Tihomir Dujmović

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari