Pratite nas

Istaknuto

Tihomir DUJMOVIĆ: Povratak u šumu

Objavljeno

na

Sačekuša (mrzim taj izraz, ali sjajan je s obzirom na to o kome se radi,) koju je HND organizirao hrvatskoj predsjednici, pozvavši je na svoju tribinu, gdje je bila verbalno napadnuta, vrijeđana i zapravo zvižducima istjerana još dok je govorila, sugerira da smo na rubu nasilja i fizičkog obračuna. Taj incident otvara i sigurnosno pitanje za službe koje brinu o sigurnosti hrvatske Predsjednice: je li hrvatska Predsjednica štićena osoba?

[ad id=”93788″]

Po čemu se to vidjelo u zgradi HND-a? Je li organizator poduzeo bilo koji potez kako bi se predsjednici dopustilo da završi rečenicu? Jer, poruka ovog zastrašivanja je jasna: kad smo ovo spremni napraviti predsjednici države, što li tek čeka druge! Žurim reći da je upravo to cilj ovdašnjih jugoslavenskih nacionalista, ne samo u medijskim redovima, koji sada prelaze u drugu fazu borbe.

Mogući obračuni

Sad se kreće na napade i vrijeđanja koja idu do samog ruba incidenta ne bi li netko na drugoj strani izgubio živce pa bi tako sva ta vojska portala i nevladinih udruga dobila tobožnju konačnu potvrdu o ustaštvu, nasilništvu i divljaštvu. Da su mogući masovniji fizički obračuni i da je u planu i treća faza borbe protiv legitimne hrvatske vlasti, sugerira izjava koju je dao HND-ov nagrađeni hrvatski novinar Hrvoje Šimičević.

On je prigodom primanja nagrade HND-a, kako prenose mediji, između ostaloga rekao „smatram da kad dođe do nestašice novca, doći će do gerilskih metoda borbe, možda će doći i do povratka u šumu“. Tu smo, dakle! Ili nam dajte novac ili ćemo vam demolirati državu! Teza je osim toga prokleto slična povijesti komunističkih partija i taj smo scenarij već jednom gledali.

Šimičević samo iskreno ističe ono što se skriva: da je u pozadini cijele ove lijeve revolucije novac! Uzeli ste nam ono što nam je bivša ministrica kulture davala šakom i kapom i zato ste svi vi za nas ustaše! I „jer dolazi do nestašice novca“ naša je ljevica krenula u „gerilske metode borbe“, a ako ni to ne dovede do pritoka novog novca „možda će doći do povratka u šumu“!

Dodamo li ovome nedavnu izjavu Viktora Ivančića koju su mediji tek sad registrirali, gdje je Ivančić eksplicitno napisao „svatko, ali baš svatko tko je zakoračio u studio Velimira Bujanca pripada sorti ordinarnog političkog ološa“, te popis novinara i političara koji su optuženi za govor mržnje, a koje je Srpsko narodno vijeće obznanilo kao svojevrsnu potjernicu, jasno je da su se momci već dobro ukopali, artiljerija je spremna i sad se samo čeka – povod.

Danas se osim toga, baš kao i 2000. godine, jasno razabire da buntovni hrvatski mediji i njihova cehovska udruga imaju financijske i političke sponzore u svijetu, što su nam demonstrirali nedavnim medijskim porukama o problematičnoj medijskoj slobodi u Hrvatskoj. Nakon zadnje promjene vlasti u hrvatskim medijima je došlo doslovno do kozmetičkih promjena u odnosu na sječu koju svaki put kad dođe na vlast organizira hrvatska politička ljevica. Dakle, strani diplomati kad problematiziraju medijsku situaciju u Hrvatskoj uopće ne govore o objektivnoj medijskoj situaciji nego otvoreno navijaju za jednu političku opciju. I to im treba otvoreno reći.

Sačekuša za predsjednicu

I to im je u lice i rekla hrvatska predsjednica kad je istaknula nakon tajnovitih diplomatskih posijela po Hrvatskoj kako javno „tvitanje“ stranih diplomata o slobodi medija u Hrvatskoj i puštanje u javnost tog detalja nije njihov posao. Nažalost, Kolindu u tom stavu nije pratio premijer, iako je kritika, pa i akcija stranih diplomata bila primarno usmjerena protiv njega kao centralne osobe nove vlasti.

No, zato je Kolindu i dočekala sačekuša i zato je HND i dao centralnu novinarsku nagradu novinarki koja je onako besramno pratila inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović. Bila je to kazna HND-a i njegovih diplomatskih suflera za Kolindin pokušaj obrane države po kojoj opet diplomati pokušavaju urediti medijsku scenu.

Kako su se i zašto strani diplomati angažirali u ovoj temi? Zagrebački kuloari tvrde da je nakon prvih smjena na HTV-u nezadovoljno društvo novinara obišlo diplomate s kojima su bili i ranije u kontaktu, te da su od njih zatražili zaštitu i reakciju. I dobili smo priču o diplomatskom „tvitanju“ glede narušenih medijskih sloboda u Hrvatskoj.

Diplomati, međunarodna zajednica, ista ta koja Tursku upravo nagrađuje unatoč dramatičnom kršenju medijskih sloboda, docira Hrvatskoj u kojoj nova Vlada ne čini ništa što nije napravila prošla! No, kada je Milanović pomeo desetke i desetke novinara po HTV-u, kada je Ivica Račan rušio novinarske redakcije i čeličnom metlom pomeo sa HTV-a sve što nije puhalo u jedan rog, strani diplomati su sijali od sreće.

Tom licemjerju jednom treba reći dosta i ako imamo ambiciju pokazati svijetu da imamo nekog nacionalnog dostojanstva, onda je ovakvo njihovo uplitanje u politički život moralo iznjedriti jednodušnu ocjenu i osudu. Kao što bi javnosti valjalo objasniti kako ponekad nastaju tekstovi u stranim novinama koji se onda raspale na našim naslovnicama.

Prevedite si tekst koji je Der Spiegel napisao o Hrvatskoj i pogledajte informacije koje tekst navodi. Sve teze, svi stavovi identični su onome što tvrdi hrvatska ljevica. Primjerice, glede Bleiburga ističu „ zbog toga što hrvatska ultradesnica uvijek iznova koristi komemoraciju za pokušaje rehabilitacije ustaškog režima, bivša socijaldemokratska vlast je ukinula pokroviteljstvo 2012.“. Nema druge strane.

Nema teza i argumenata druge strane. Ništa. Sve izgleda kao da je Stazić tekst osobno pisao! U tekstu se uzima izjava Žarka Puhovskog i ne bi trebalo čuditi, s obzirom na njegove stavove, da je upravo Puhovski bio glavni informator tog teksta. Kako god, tekst ne navodi niti jedan jedini argument druge strane ni u kojoj temi, tekst je miljama daleko od objektivnosti u kojoj bi se navelo što o pojedinom potezu navodi oporba, kakve pak argumente ističe vlast. Ništa od toga, kao da je prepisan iz srpskih Novosti, tekst jednoznačno napada hrvatsku Vladu.

Učimo od Izraela

Dakako da hrvatski mediji koji ga prenose ne ulaze u analizu teksta nego se publiku samo izvješćuje kako Der Spiegel „žestoko kritizira Hrvatsku“. U najvećem broju slučajeva tekstovi u takvim stranim tiskovinama nastaju zapravo kao prošireni šalabahteri ovdašnjih hrvatskih ljevičara koji ovu vlast preziru.

[ad id=”93788″]

Za razumijevanje šireg konteksta ove teme silno je ilustrativan događaj koji sam već opisivao, kad je svojedobno izraelska država bila suočema sa orkestriranim napadima nevladinih udruga. Tada je Vlada naložila svojoj obavještajnoj zajednici da izvoli napraviti analizu financiranja stranih nevladih udruga i da s rezultatima tog izvješća upozna parlament. Kako je Izrael ozbiljna država i kako je tamo pitanje nacionalne sigurnosti svetinja nad svetinjama, obavještajne službe su taj posao napravile i čelnik tajnih službi je dostavio parlamentu rezultate istrage.

Pokazalo se da 90 posto nevladinih udruga financiraju arapske zemlje, plus Velika Britanija, pa je između ostaloga došlo do diplomatskog skandala u odnosima s Londonom. Što mislite, što bi naša obavještajna zajednica otkrila kad bi dobila takav nalog?

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari